REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2829/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PLAVI MODUL d.o.o., OIB 01719447365, Zagreb, Kolarova 14, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Željko Živković i Josipa Simsig Zorić u Šibeniku, protiv tuženika SKRAČIĆ PRINČEV d.o.o., OIB 76520262555, Kornati, Otok Kornat 88, kojeg zastupa punomoćnica Marina Malenica, odvjetnica u Vodicama, radi uknjižbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-176/2022 od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-176/2022 od 23. travnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

„1. Ovlašćuje se tužitelj PLAVI MODUL d.o.o., Zagreb, Kolarova 14 (OIB:01719447365) na temelju ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva 1/2 dijela čest. zem. [katastarska čestica] (vrt), čest. zem. [katastarska čestica] (vrt) u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Betina uz istodobno brisanje dosadašnje uknjižbe prava vlasništva na tim nekretninama na imenu Skračić Prinčev d.o.o, sve to bez daljnjeg sudjelovanja tuženika i u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.006,18 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Sud je tako odlučio pozivom na odredbu članka 119. stavka 1. i članka 120. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 i 52/25; u daljnjem tekstu: ZV), nakon što je iz provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj dokazao da je njegov prednik društvo Slanica d.d. utužene nekretnine kupilo od stvarnih zemljišnoknjižnih vlasnika utvrđenih presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-468/69 od 3. ožujka 1970., da su utužene nekretnine u cijelosti procijenjene u temeljni kapital društva Slanica d.d. te je tužitelj, tada pod nazivom Hotel Colentum d.o.o. , temeljem kupoprodajnog ugovora sa Slanica d.d. u stečaju stekao predmetne nekretnine, što je utvrđeno i presudom Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj P -86/04. Dakle, sud je ocijenio da je tužitelj dokazao pravni slijed stjecanja predmetnih nekretnina za cijelo te je prihvatio tužbeni zahtjev za uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime tužitelja uz istodobno brisanje prava vlasništva ½ dijela na tim nekretninama s tuženika, koji je upisan u ½ dijela. Sud je naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.006,18 EUR pozivom na odredbu članka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Tuženik je protiv presude podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, povrede materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženik navodi da podnosi žalbu protiv presude i rješenja, iako se žalba sadržajno odnosi samo na presudu u navedenim točkama izreke, dok sadržajno u žalbi žalitelj niti jednim navodom ne osporava rješenje kojim je sud utvrdio povlačenje tužbe u odnosu na tuženika Stečajna masa iza Slanica d.d. u stečaju i u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Stoga ovaj sud ocjenjuje da je tuženik žalbu podnio protiv presude .

4. Žalitelj smatra da su ostvarene bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 8., članka 292. - 294. i članka 7. stavka 3. ZPP-a te povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Obrazlaže da se navedene povrede sastoje u tome što sud nije cijenio sve činjenice i izvedene dokaze, već je presudu isključivo temeljio na navodima i dokazima koje je predložio tužitelj , dok uopće nije izveo dokaze koje je predložio tuženik, naročito jer nije saslušao predložene svjedoke. Sud je pogrešno na ročištu 4. travnja 2023. donio rješenje kojim zaključuje pripremno ročište bez zaključenja prethodnog postupka te odredio ročište za glavnu raspravu, a nije donio rješenje o tome koje dokaze predložene po strankama će izvesti u tijeku glavne rasprave, čime je postupio protivno odredbi članka 292. – 294. ZPP-a. Sud je protivno odredbi članka 7. stavka 3. ZPP-a tuženiku onemogućio očitovanje na podnesak tužitelja od 18. svibnja 2022. jer taj podnesak tuženiku nije dostavljen, niti je sam tužitelj taj podnesak dostavio tuženiku izravno, što su pravila postupanja u postupcima koji se vode pred trgovačkim sudovima. Sud je u presudi naveo što je navedeno u tužbi , odnosno u odgovoru na tužbu, ali zaključak o izvedenim dokazima je izostao, odnosno sud se poziva isključivo na tužiteljeve tvrdnje dok tuženikove dokaze ne ocjenjuje. Pogrešno je ocijenjen iskaz zakonske zastupnice tužitelja koji je po ocjeni žalitelja proturječan i neuvjerljiv. Sud je propustio očitovati se o dokazima koje je tuženik dostavio i na koje se pozvao i obrazložio važnost istih u svom odgovoru na tužbu, kao što je saslušati svjedoke koji imaju izravna saznanja o činjenicama na koje se tuženik pozvao u odgovoru na tužbu. Sud se poziva na rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju i Izvješće obavljene revizije i pretvorbe i privatizacije tvrdeći da se utužene nekretnine spominju u izvješću, što ne odgovara istini, a izvješće na koje se sud poziva je izrađeno prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina između društva Slanica d.d. u stečaju i Hotela Colentum d.o.o. od 24. travnja 2022. Sud u razlozima obrazloženja navodi da je iz rezultata uviđaja na utuženim nekretninama utvrdio kako iste čine jednu cjelinu ograđenu suhozidom, iz čega proizlazi da su iste odijeljene od paviljona C i iste u posjedu drži tuženik pa je pozivanje na načelo povjerenja u zemljišne knjige promašeno i pravno neutemeljeno. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao isplatu cijene za utužene nekretnine na temelju ugovora iz 1968. koje je poduzeće Slanica sklopilo s CS i Ježina HS , što ne proizlazi ni iz jednog dokaza dostavljenog u spis, a propustio je izvesti dokaze kako bi utvrdio stvarno trajanje posjeda i vlasništva na utuženim nekretninama , dok iz izgleda nekretnina proizlazi da iste ne predstavljaju okoliš hotela. Sud je stoga nepravilno primijenio odredbu članka 221.a ZPP-a odnosno propustio je zaključivati u smislu navedene zakonske odredbe pa je presuda nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima iz obrazloženja, a pobija se i odluka o troškovima parničnog postupka jer je donijeta pogrešna odluka o tužbenom zahtjevu . Predlaže prihvatiti žalbu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka, podredno presudu ukinuti i vratiti predmet sudu na ponovno odlučivanje.

5. Tužitelj je odgovorio na žalbu osporavajući žalbene navode u cijelosti. Tužitelj ističe da se povrede postupka na koje ukazuje žalitelj ne mogu smatrati bitnim povredama jer nisu utjecale na zakonitost presuđenja. Sud odlučuje koje će dokaze izvesti te nije vezan za svoja rješenja o izvođenju dokaza , slijedom čega činjenica da sud nije izveo sve predložene dokaze ne predstavlja bitnu povredu postupka. Glede prigovora da tuženiku nije dostavljen podnesak tužitelja od 19. svibnja 2022. tužitelj ističe da, ako jest počinjen takav propust, time tuženik nije onemogućen u raspravljanju, jer je uključen u e-komunikaciju sa sudom, a odlučni dokaz koji je dostavljen uz taj podnesak, Izvješće o obavljanoj reviziji pretvorbe i privatizacije Slanice iz Murtera tuženiku nije nepoznat, što proizlazi iz očitovanja samog zakonskog zastupnika tuženika, s obzirom na to da je otac zakonskog zastupnika tuženika sudjelovao u pretvorbi. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu , a tužitelju naknaditi trošak sastavljanja odgovora na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2.

ZPP-a. Presuda je pravilna i zakonita.

8. Uvodno valja reći da presuda nije zahvaćena bitnim povredama postupka iz članka 354. stavka 1., kao niti onom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koje ukazuje žalitelj.

9. Da bi se radilo o bitnoj povredi postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP -a odlučno je da propust suda primijeniti neku odredbu Zakona o parničnom postupku ili pogrešna primjena pojedine odredbe postupka ima dovesti do nezakonite presude. U konkretnom slučaju se ne radi o takvim povredama kada sud doista na pripremnom ročištu ne donosi rješenje o zaključenju prethodnog postupka na način koji je to propisano odredbom članka 292. ZPP-a. To što sud na pripremnom ročištu nije rješenjem odredio koje će dokaze i radi utvrđenja kojih spornih činjenica izvesti nije utjecalo na zakonitost presuđenja, a sud je o tome zbog čega je odbio izvesti predložene personalne dokaze dao razloge, ističući da je iz priloženih isprava utvrdio odlučne činjenice, a da bi daljnje izvođenje dokaza predloženih kako po tuženiku tako i po tužitelju predstavljalo odugovlačenje postupka.

10. Ne predstavlja bitnu povredu postupka iz članka 351. stavka 1. u vezi s odredbom članka 7. stavka 3. ZPP-a niti činjenica da je sud propustio dostaviti podnesak kojim se tužitelj očitovao na tuženikove navode iz odgovora na tužbu tuženiku. Naime, tuženik je bio upoznat da taj podnesak prileži spisu na pripremnom ročištu 4. travnja 2023. kako to proizlazi iz zapisnika na listu 163. spisa. Iz samog podneska tužitelja na listu 121. – 125. spisa proizlazi da se tužitelj poziva na isprave o stjecanju predmetnih nekretnina po pravnim prednicima tužitelja , što je navedeno već u tužbi, na činjenicu da su predmetne nekretnine uvrštene u temeljni kapital društva Slanica d.d. koje da ih je držalo u svom posjedu i vlasništvu , a u stečaju tog društva predmetne su nekretnine prodane tužitelju, što su također sve činjenice iz tužbe te se glede tuženikova upisa prava vlasništva u ½ predmetnih nekretnina tužitelj očituje pozivom na načelo povjerenja u zemljišne knjige, osporavajući tuženiku mogućnost pozivanja na to načelo s obzirom na činjenicu da je ocu zakonskog zastupnika tuženika, kao zaposleniku tužiteljevog prednika društva Slanica h.t.p. i Slanica d.d. dobro poznat status predmetnih nekretnina, jer je isti sudjelovao u postupku pretvorbe društva kao većinski mali dioničar. O tome je uz predmetni podnesak tužitelj dostavio dokaze, a da činjenica što taj podnesak sud nije dostavio tuženiku nije utjecala na zakonitost presude proizlazi i iz daljnjeg postupanja tuženika tijekom postupka, koji nije tražio posebna očitovanja na taj podnesak te iz pravilne ocjene ostalih izvedenih dokaza, naročito iskaza zakonskog zastupnika tuženika koji je u svom iskazu istakao da mu je poznato sve oko spornih nekretnina, s obzirom na to da su svi njegovi preci povezani s predmetnim nekretninama i čak mu je otac bio većinski mali dioničar u društvu Slanica d.d. Dakle , sud nije povrijedio odredbu članka 7. stavka 3. ZPP-a kako to sugerira žalitelj jer presudu nije utemeljio na činjenicama i dokazima o kojima stranci nije dana mogućnost izjasniti se, s obzirom da se na odlučne činjenice iz predmetnog podneska izjasnio zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu, a druge odlučne činjenice je sud utvrdio iz isprava u spisu.

11. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud pravilno utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj Ugovorom sa Slanica hotelsko, turističko i trgovačko dioničko društvo u stečaju iz Murtera 24. travnja 2022. kupio nekretnine, u naravi hotel „Colentum“ s pripadajućim zemljištima koja su navedena u ugovoru, dok predmetne čestice nisu navedene u ugovoru, iako su bile pripadajuće čestice uz paviljon C hotela Colentum, što je sud utvrdio iz presude na temelju priznanja Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj P-86/04 od 5. ožujka 2004. po tužbi tužitelja protiv tuženika Slanica d.d. u stečaju;

- da su predmetne čestice u pretvorbi društvenog poduzeća HTTP „Slanica“ Murter na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. ožujka 1996. procijenjene u vrijednost društvenog kapitala toga poduzeća , što proizlazi iz rješenja na listu 10. – 16. spisa, s obzirom na to da su pod točkom 5. predmetnog rješenja uz lokaciju: Murter, Hotel Colentum u popisu čestica koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala navedenog društvenog poduzeća navedene i nekretnine 11727, 11728 k. o. [katastarska općina] - Betina upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Betina, za cijelo;

- da je navedeno društveno poduzeće predmetne čestice steklo na temelju Ugovora o kupoprodaji i to česticu broj 11728 k. o. [katastarska općina] – Betina ugovorom o kupoprodaji s CS iz C **.**.1968. , a česticu broj 11727 Ugovorom s HS od 15. listopada 1968. (ugovor i na listu 19. – 22. spisa);

- da je presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-468/69 od 3. ožujka 1970. utvrđeno da su predmetne nekretnine kao vlasništvo CS (k. č. br. [katastarska čestica]) i Ježina [adresa] pok. H (11727) prodane Slanic i, trgovačko ugostiteljskom uslužnom poduzeću iz Murtera te je to poduzeće na temelju presude ovlašteno zatražiti i postignuti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i korist (presuda na listu 152. spisa );

- da se tužiteljev prednik unatoč navedenom nije na predmetnim nekretninama upisao za cijelo, već u ½, a da je tuženik ishodio upis svog suvlasničkog dijela u omjeru ½ na predmetnim nekretninama što je sud utvrdio pregledom zemljišnoknjižnog izvatka za utužene nekretnine;

- da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno kako se predmetne nekretnine nalaze uz paviljon C Hotela Colentum i da čine jednu cjelinu ograđenu suhozidom , a od kultura se na istima nalazi maslinik.

12. Žalitelj s pravom ukazuje na to da sud nije dao ocjenu svih izvedenih dokaza, pa tako niti isprava na temelju kojih tuženik tvrdi da je stekao na predmetnim nekretninama pravo suvlasništva u ½, kako je upisano u zemljišnim knjigama. Naime, tuženik je u dokaz svojih tvrdnji dostavio Ugovor o kupoprodaji nekretnina i to ½ suvlasničkog dijela spornih nekretnina od NS od 15. svibnja 2021. koja je pak stekla predmetne nekretnine Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od RS pok. N i to 2017. godine ugovor na listu 90. – 93. spisa, iz kojih pak proizlazi da je prodavatelj RS bio izvanknjižni vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina.

13. Međutim, niti uz ova utvrđenja nema pogrešne primjene materijalnog prava kada je sud ocijenio da je tužitelj dokazao pravni slijed stjecanja utuženih nekretnina za cijelo. Naime, iz isprava koje je tužitelj dostavio proizlazi da su iste bile u cijelosti predmetnom kupoprodaje između navedenih fizičkih osoba i tužiteljevog prednika , društvenog poduzeća Slanica iz Murtera, što je utvrđeno i presudom zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-468/69 iz 1970., da su predmetne nekretnine nesporno ušle u procijenjenu vrijednost društvenog kapitala tog poduzeća upravo kao nekretnine uz Hotel Colentum, dakle kao zemljište koje je uz navedeni hotel, a koji se sastoji između ostalog i od paviljona A, B i C, dok je uviđajem na listu mjesta utvrđeno da se iste nekretnine nalaze fizički uz paviljon C predmetnog hotela , da je navedeno društvo Slanica d.d. u stečaju Ugovorom o kupoprodaji predmetni hotel s pripadajućim zemljištem prodalo upravo tužitelju (ranije tvrtke Hotel Colentum d.o.o. za turizam i ugostiteljstvo), što je također potvrđeno i presudom na temelju priznanja Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj P-86/04 od 5. ožujka 2004. Dakle, iako je u Ugovoru o kupoprodaji Hotela Colentum s pripadajućim zemljištem iz 2002. propušteno navesti predmetne čestice, tužitelj je osnovu za stjecanje tih nekretnina dobio svakako u presudi Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj P-86/04 od 5. ožujka 2004., no niti na temelju te presude tužitelj nije ishodio uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina za cijelo, već samo za 1/2, a za ½ dijela se 2021. uknjižio tuženik.

14. Tužitelj je pravilno ukazao na to da se u konkretnoj situaciji tuženik ne može pozivati na institut zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Naime, odredbom članka 127. stavka 1. ZV-a je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom suda ili drugog tijela, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Odredbom članka 127. stavka 2. ZV-a propisano je da se vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda ili drugog tijela ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je stečeno odlukom suda nije bilo upisano. U konkretnom slučaju tuženik je upisao svoje pravo suvlasništva u ½ na predmetnim nekretninama 2021., pa bi njegov upis bio zaštićen da ga je izvršio u dobroj vjeri. Međutim, pravilno prvostupanjski sud prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tuženika prema kojem je tuženik upoznat s predmetnim nekretninama jer je po svojem precima povezan sa Slanicom, dakle tužiteljevim prednikom i stoga jer mu je poznato sve u svezi navedenih nekretnina jer je R. Sam zakonski zastupnik tuženika je naglasio ono što i tužitelj tvrdi, da je njegov otac bio većinski mali dioničar u društvu Slanica d.d., slijedom čega mu nije moglo ostati nepoznato da su predmetne nekretnine ušle u temeljni kapital društvenog poduzeća Slanica prilikom pretvorbe, dakle da je to društveno poduzeće bilo izvanknjižni nositelj prava korištenja na predmetnim nekretninama za cijelo, a osnovu stjecanja tih nekretnina od fizičkih osoba tužitelj je dokazao gore navedenim ispravama.

15. Neodlučni su žalbeni navodi o tome da su predmetne nekretnina jedna cjelina ograđena suhozidom i nisu sastavni dio Hotela Colentum , već su odlučne činjenice te da je tužitelj dokazao da je tužiteljev prednik, društveno poduzeće Slanica nekretnine steklo na temelju pravnog posla, potom ih unijelo u vrijednost procijenjenog društvenog kapitala, što je osnova za stjecanje prava vlasništva sukladno odredbi članka 360. u vezi s odredbom članka 364. stavka 6. ZV -a, da su predmetom Ugovora o kupoprodaji između Slanice d.d. u stečaju i tužitelja bile i predmetne nekretnine, iako o tome nema pisanog ugovora, što je nadomješteno presudom, dakle odlukom suda na temelju koje je tužitelj stekao pravo vlasništva, dok se u odnosu na tuženikovo stjecanje ne može primijeniti institut zaštite povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga glede statusa predmetnih nekretnina s obzirom na činjenicu da je zakonskom zastupniku tuženika sve bilo poznato o pravnom statusu predmetnih nekretnina, kako je i sam obrazložio.

16. Zbog navedenog je presudu kao pravilnu i zakonitu valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

17. Odluka o trošku sadržana u točci II. izreke presude također je pravilna i zakonita s obzirom na tužiteljev uspjeh u sporu, a tuženik je posebno niti osporava glede dosuđene visine troškova.

18. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu ocijenjen je neosnovanim u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP -a, slijedom čega je presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 27. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas