REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1403/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Marija Bakula Vugrinec, u pravnoj stvari tužitelja DOM INVESTING j.d.o.o., OIB 65530122133, Vrpolje, Vrpoljačka cesta 113, kojeg zastupa punomoćnik Marko Petković, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika INOVATOR d.o.o., OIB 68707955163, Šibenik, Ispod Vidilice 8, kojeg zastupa punomoćnik Jasmin Avdagić, odvjetnik u Šibeniku, radi isplate iznosa od 4.207,31 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-18/2023 od 18. siječnja 2024., 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-18/2023 od 18. siječnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 359,50 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci prvostupanjski sud je ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-431/2021 od 22. studenog 2021. koje je donio Vojislav Vuletin, javni bilježnik iz Šibenika i odbio je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.207,31 EUR sa zateznim kamatama kao neosnovan (točka I. izreke) te je obvezao tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.151,02 EUR (točka II. izreke).

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga, a iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija zbog pogrešne primjene pravila o teretu dokaza te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže ovome sudu preinačiti pobijanu presudu i održati u cijelosti platni nalog, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 250,00 EUR uvećano za sudsku pristojbu za žalbu.

3. Tuženik u odgovoru predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 359,50 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR, radi se o sporu male vrijednosti sukladno čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Sukladno čl. 467. ZPP -a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (st. 1.). U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a (st. 2.).

6. Pobijana presuda ispitana je sukladno čl. 365. st. 2. ZPP -a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.207,31 EUR sa zateznim kamatama po osnovi naknade po ugovoru o djelu sukladno čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO), prema neplaćenom dijelu tužiteljevog računa broj 2/POSL/1/1 od 28. rujna 2021.

8. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer je utuženi račun ispostavljen suprotno prethodnim dogovorima između stranaka, izdani račun ima samo jednu stavku bez specifikacije radova prema prethodno dogovorenim troškovničkim stavkama, tuženik je u sustavu za razmjenu elektroničkih računa odbio utuženi račun, a iako se u utuženom računu navodi ponuda 2809DI -21, ta ponuda nije dostavljena tuženiku niti je prihvaćena, te da je tuženik platio nesporni dio računa. Među strankama nije sporno da je tužitelj izvodio radove za tuženika temeljem usmenog ugovora, za koje radove je izdao utuženi račun na iznos od 91.700,00 kn, a koji račun je tuženik djelomično platio u iznosu od 60.000,00 kn, dok je preostali iznos od 31.700,00 kn tuženik odbio platiti, navodeći da se taj dio računa odnosi na radove koje stranke nisu ugovorile, odnosno da su cijene u računu obračunate suprotno prihvaćenom troškovniku. Sud je proveo predložene dokaze saslušanjem svjedoka i tužiteljevog zastupnika po zakonu, te je obrazložio da iako iz dostavljene korespondencije stranaka proizlazi da je tužitelj izvodio radove, sud nije mogao utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva, niti je tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, predložio provođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke. Stoga je ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Tužiteljevi žalbeni navodi se uglavnom svode na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu pravila o teretu dokaza. Međutim, žalbeni razlozi koji se odnose na bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dopušteni u sporovima male vrijednosti (čl. 467. ZPP-a).

10. Neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na čl. 262. st. 2. ZOO-a, smatrajući da je plaćanjem dijela utuženog računa tuženik prihvatio i tužiteljevu ponudu koja se navodi u utuženom računu. Naime, u konkretnom slučaju se radi o tome da postoji prethodno dogovoreni troškovnik i naknadna ponuda navedena u utuženom računu, za koju je tuženik osporio primitak i prihvat, a tuženik nije dokazao da je naknadna ponuda prihvaćena, pa se u tim okolnostima plaćanje nespornog dijela računa ne može tumačiti kao prihvat naknadne ponude.

11. Stoga tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a prvostupanjski sud je dao valjane razloge zbog kojih je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan, koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno čl. 368. st. 1. ZPP -a odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.

13. Odluka o trošku odgovora na žalbu donesena je sukladno odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, ocjenjujući da ova parnična radnja u konkretnom slučaju nije bila potrebna radi vođenja parnice, s obzirom na navode koje je tuženik iznio u odgovoru na žalbu.

Zagreb, 27. travnja 2026.

Sutkinja

Marija Bakula Vugrinec