Poslovni broj: P-504/2020-73

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku – Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. BĐ (ex RĐ), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Nenad Strukan, odvjetnik u OD Strukan Delić Mandac d.o.o. iz Zagreba, Miramarska cesta 32, protiv tuženog: TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica ĐĐČ, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon glavne rasprave zaključene 13. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka i tuženika osobno, na ročištu za objavu 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, s jedne strane i ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja, s druge strane, koji je sklopljen dana 20. siječnja 2020. godine sastavljen u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika DĐ, [adresa] po poslovnim brojem OU-02/20-1.

II. Nalaže se Općinskom sudu u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnom odjelu Korčula upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog Rješenjem Z-2587/2020 koje je donijeto temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, s jedne strane i ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja, s druge strane, koji je sklopljen dana 20. siječnja 2020. godine sastavljen u obliku javnobilježničkog akta kod Javnog bilježnika DĐ, [adresa] po poslovnim brojem OU-02/20-1, tako da se briše pravo vlasništva u ½ dijela na nekretnini čest. zgr. [katastarska čestica] upisane pod r.br. 2. u ZK tijelo 5 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi stojne kuće u [adresa] sa imena tuženika, te se ima izvršiti upis na ime i u korist ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

III. Nalaže se tuženiku naknaditi I. i II. tužiteljici parnične troškove u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, tekućoj od dana donošenja presude pa do isplate pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljicama solidarno naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 13.750,00 eur (trinaest tisuća sedamsto pedeset eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 6. srpnja 2020. navodi se da su tužiteljice kćeri, a tuženik sin pokojnog ČĐ. Tuženik da je s pokojnim ocem stranaka 20. siječnja 2020. godine sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, br. OU-02/20-1 sastavljen u formi javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika DĐ u [adresa]. Otac stranaka, ČĐ da je umro **.**.2020. nakon duge i teške bolesti i to samo mjesec i pol dana nakon zaključenja predmetnog Ugovora. Nakon njegove smrti kao zakonski nasljednici ostala su njegova djeca, odnosno tužiteljice i tuženik u ovom postupku. Spomenutim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju ČĐ je kao primatelj uzdržavanja prenio tuženiku kao davatelju uzdržavanja u cijelosti svoje pravo vlasništva na nekretnini i to u 1/2 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] upisane pod r.br. 2. u ZK tijelo 5 zk. ul. br [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi stojna kuća u [adresa] kao i sve pokretnine koje budu u njegovom vlasništvu u času njegove smrti. Davatelj uzdržavanja se citiranim Ugovorom obvezao da će kao naknadu za stjecanje vlasništva na predmetnoj imovini, primatelja uzdržavanja doživotno uzdržavati na način da će skrbiti o njemu i svim njegovim potrebama, osigurati mu redovitu i adekvatnu prehranu, pomagati mu u održavanju osobne higijene, brinuti o njegovoj imovini s pažnjom dobrog gospodarstvenika, pružiti mu potrebnu materijalnu i novčanu pomoć, u slučaju potrebe snositi troškove liječnika, lijekova i bolničke troškove te nakon smrti pokopati ga prema mjesnim običajima i u skladu s njegovim željama. Na temelju gore označenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju tuženik je ishodio uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini i to u 1/2 dijela upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, tužiteljice tvrde da je tako zaključeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan i to s više osnova i razloga kako slijedi. Naime, da je ČĐ bio osoba starije životne dobi (u trenutku smrti imao je 93 godine), da je bolovao od teškog karcinoma koji je u trenutku potpisivanja predmetnog Ugovora metastazirao i bio u terminalnoj fazi bolesti. Važnim smatraju tužiteljice napomenuti kako je pok. ČĐ bio slabovidan te je koristio povećalo kako bi mogao čitati, te je bio gluh zbog čega mu je doktor prepisao korištenje slušnog aparata koji ovaj gotovo nikada nije koristio. Tuženiku je bilo dobro poznato teško zdravstveno stanje svog pokojnog oca kada je zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Naime, da je znao je da se kod primatelja uzdržavanja radi o teškoj nemoći i malaksalosti, odbijao je gledanje televizije i bilo kakve razgovore jer ga je sve od bolesti umaralo. Bio je jako svjestan da je teško bolestan i da umire što je dao do znanja i djeci i unucima. Tužiteljice smatraju upitnim da li je primatelj uzdržavanja u trenutku potpisivanja samog Ugovora bio sposoban za rasuđivanje obzirom na svoje psihofizičko stanje, a tužiteljice su za predmetni Ugovor saznale tek dan nakon njegove smrti. Da je tuženik iskoristio terminalno stanje svoga oca kako bi sklopio predmetni Ugovor dokazuje i činjenica da je tužiteljica ad. 2 do smrti svoga oca imala punomoć za raspolaganje financijskim sredstvima na njegovim bankovnim računima kao i činjenica da je tuženik tužiteljicama samo po telefonskoj najavi i dogovoru dozvoljavao posjete pokojnom ocu i uvijek bio nazočan njihovim razgovorima te kontrolirao sve njihove aktivnosti. Jednako tako da je tuženik uzeo mobitel primatelja uzdržavanja i sav kontakt s ocem tužiteljice su ostvarivale preko tuženikovog mobitela. Važno je još za napomenuti da je tuženik kod oca došao nepozvan budući se II. tužiteljica prije dolaska tuženika brinula tri i po godine brinula o bolesnoj majci (bolovala od Alzheimera) i paralelno još godinu i po o ocu nakon majčine smrti. Tuženik da nije imao financijskih prihoda, tek je 2019. godine dobio mirovinu koja nije bila dostatna za brigu o pok. ČĐ. Sve režijske i druge troškove plaćala je II. tužiteljica novcima s računa pok. ČĐ. Isto tako da je tuženik od početka vršio pritisak na oca da mu prepiše svoju imovinu pa je tako tužiteljicama u nekoliko navrata izrekao „ja ću ga pod svaku cijelu nagovoriti da meni prepiše svoj dio“. Pokojni otac taj svakodnevni pritisak nije mogao izdržati i molio je tuženika da se vrati u Zagreb, ali kako ovaj to nije učinio pokojni otac je otišao uz pomoć Centra za socijalni rad u Dom umirovljenika Blato. Posebno tužiteljice napominju da predmetni ugovor nije bio ni volja ni želja pokojnog ČĐ što ukazuje i daljnja činjenica, a to je da je ČĐ, dok je još bio kakvog takvog zdravstvenog stanja sastavio oporuku pred svjedcima dana 25. listopada 2019. e. Tužiteljice posebno ukazuju na dio oporuke kojim oporučitelj raspoređuje svoju imovinu, odnosno nekretnine na način da svojoj najstarijoj kćerki I. tužiteljici ostavlja dio u tzv. staroj obiteljskoj kući sa šupom u [adresa] na adresi [adresa]. Zatim II. tužiteljici ostavlja svoj suvlasnički dio na novoj kući na [adresa] u ½ dijela i svoju polovinu na stanu (apartmanu) koji se nalazi u prizemlju tzv. nove kuće u [adresa] na adresi [adresa] zajedno s pomoćnom prostorijom (ljetnom kuhinjom) u dvorištu. Naposljetku, svome sinu, ovdje tuženiku, pokojni otac citiranom Oporukom ostavlja svoju polovinu na stanu koji je smješten na katu i potkrovlju tzv. nove kuće u [adresa] na adresi [adresa] u kojemu isti već živi. Iz navedenog da ima proizlaziti kako je posljednja volja i želja pokojnog ČĐ bila u jednakim dijelovima rasporediti svoju imovinu svojim zakonskim nasljednicima. Predmetni Ugovor da je zaključen iskorištavanjem tuđe nevolje radi postizanja nesrazmjerne imovinske koristi u uvjetima kada je bilo izvjesno da predstoji skora smrt primatelja uzdržavanja. Ovaj ugovor je nemoralan i protivan dobrim običajima. U konkretnom slučaju da je nastupanje smrti JĐ kraćeg vremena od zaključenja ugovora postalo izvjesno, davatelj je to znao i upravo htio zaključiti ugovor bez da bude u obvezi davanja protučinidbe primatelju uzdržavanja zbog čega je svaka aleatornost u konkretnom slučaju izostala. Upravo da navedeno postupanje tuženika dokazuje kako je cilj i svrha sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju bilo jedino stjecanje imovine pok. ČĐ, bez da ČĐ od njega išta dobije za uzvrat. Zbog prethodno navedenog vidljiva je namjera tuženika da iskoristi nevolju pok. ČĐ, a da za uzvrat nema gotovo nikakvih davanja. Navedenom u prilog da ide i činjenica formalno kratkog trajanja ugovora (od siječnja do ožujka 2020. godine). Predloženo je stoga prihvatiti tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 15. prosinca 2020. tuženik osporava činjenične navode iz tužbe kojim se tužiteljice pozivaju na ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju, osobito navode da bi ugovor o doživotnom uzdržavanju bio sklopljen koristeći se stanjem nužde kao i da je pok. ČĐ bio u zavisnom stanju, nedovoljno iskusan i lakomislen. Osporava se i da bi tuženik iskoristio teško stanje u kojem se prema navodima tužiteljica pokojnik nalazio kao i da se o njemu nije adekvatno brinuo. Naime, od povratka iz Zagreba i trajno se nastanivši u [adresa] da se tuženik svakodnevno samostalno i intenzivno brinuo o pok. ČĐ, brinući se o svim njegovim životnim potrebama stoga je navod o neadekvatnosti brige u potpunosti neutemeljen i paušalan. Tuženik se i prije povratka iz Zagreba brinuo o svom ocu s time da je nakon povratka iz Zagreba preuzeo na sebe cjelokupnu brigu o njemu. Tuženik da na oca nije vršio nikakav pritisak u smislu sklapanja ugovora u uzdržavanju već je isti sklopljen suglasnošću volja obje ugovorne strane. Dakle, pok. ČĐ niti je bio niti prisiljen niti nagovoren, a ako se uzme u obzir činjenicu da je za samo sklapanje ugovora propisana posebna forma to je volja primatelja uzdržavanja bila nedvojbena. Da nije postojala suglasnost volja za sklapanjem ugovora isti ne bi bio sklopljen. Ovo tim više jer je upravo javni bilježnik DĐ objasnila strankama smisao i pravne posljedice zaključivanja ovog pravnog posla i uvjerila se u njihovu pravu i ozbiljnu volju. Niti činjenica da je tuženik bio upoznat s teškim zdravstvenim stanjem svog pok. oca ne može osporiti postojanje elemenata aleatornosti budući ugovor nije sklopljen u uvjetima kada bi bilo izvjesno da predstoji bliska smrt primatelja uzdržavanja odnosno da bi davatelj uzdržavanja sklopio ugovor iskorištavanjem tuđe nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi budući je primatelj uzdržavanja mogao živjeti još nekoliko godina1, a tuženik-davatelj uzdržavanja brinuo se o primatelju uzdržavanja i prije sklapanja samog ugovora. Činjenica što je primatelj uzdržavanja umro relativno kratko vrijeme iza sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju ne čini po sebi taj ugovor ništetnim. Predloženo je stoga tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, u podnesku zaprimljenom 25. svibnja 2021. tužiteljice navode kako je svu brigu oko oca vodila tužiteljica BĐ koja je sve do njegove smrti raspolagala i s njegovom punomoći na tekućem računu i vršila sva plaćanja koja su se ticala pokojnog oca. Dakle, da tuženik i kada je bio s ocem nije u toj brizi koristio vlastita sredstva, nego se sve financiralo mirovinom pok. ČĐ. Tuženik do 2019. nije ni imao svojih redovitih mjesečnih primanja. K tome da danas pok. ČĐ uopće nije bio suglasan niti zadovoljan načinom života kojeg je nametnuo tuženik svojim dolaskom na [adresa] i protivio se tuženikovoj samovolji. Tužiteljicama je onemogućio redovan telefonski kontakt s ocem, a ograničavao ih je i u fizičkim posjetama. Upravo iz tih razloga u dogovoru s ocem tužiteljice su ga prebacile u starački dom, gdje je pokojni otac još kakvog takvog zdravlja napisao oporuku u kojoj je iskazao svoju posljednju volju. Tuženik da propušta navesti da nije s ocem zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju kada je došao živjeti na [adresa], nego samo mjesec dana prije njegove smrti, kada mu je bolest bila u poodmakloj terminalnoj fazi i bilo je vrlo izvjesno da će uskoro umrijeti, što se i dogodilo. Upravo je oporuka napisana nekoliko mjeseci ranije kada je bio malo boljeg zdravstvenog stanja dokaz njegove volje pa da je predmetni ugovor rezultat želje tuženika da preuzme svu imovinu, što je učinio iskoristivši loše zdravstveno stanje svojeg oca kako je detaljno opisano u samoj tužbi.

4. U podnesku zaprimljenom 25. lipnja 2021. tuženik navodi kako tužiteljice čak izričito potvrđuju da se tuženik brinuo o svome ocu gdje navodi u podnesku cit: „ Dakle, tuženik i kada je bio s ocem nije u toj brizi koristio vlastita sredstva.“Iz navedenog da bi po stavu tužiteljica proizlazilo kako je financijski dio (gdje se opet koristi mirovina oca ČĐ s kojom je ona raspolagala) jedini i najvažniji dio skrbi dok zanemaruje život sa ocem, osiguranje njegovih osnovnih potreba, zdravstvenu skrb pa sve do brige o čistoći, mijenjanju pelena i sl. Međutim, da tužiteljica RĐ nije starala niti vodila brigu o svome ocu niti je za njega vršila bilo kakva plaćanja nego ga je samo povremeno posjećivala, podignula mirovinu i donijela istu ocu. Kako i na koji način se manifestirala njezina briga i skrb o ocu nije ni navedeno u tužbi što je i normalno jer nikakve druge skrbi nije niti bilo. Tuženik potvrđuje kako je je tužiteljica ad. 2 BĐ od 2018. godine živjela cca. Dvije, tri godine u [adresa] gdje vodila skrb i brigu o jednoj nepokretnoj ženi. Pored ovakve obveze odnosno usluge koju je obavljala i za što je bila plaćena da onda nije ni bila u mogućnosti da se posveti brizi i skrbi o ocu. Također je netočan i paušalno iznesen navod od strane tužiteljica da tuženik nije imao do 2019. godine svojih redovnih mjesečnih primanja. Naime, tuženik posjeduje kuću u [adresa] koja se sastoji od tri odvojene, samostalno uporabne cjeline koje se iznajmljuju čime tuženik ostvaruje znatna materijalna sredstva koja je dijelom koristio za uzdržavanje oca i za njegove potrebe. Tuženik ukazuje kako prema navodima tužbe i podneska tužiteljica od 25. svibnja 2021. godine tužiteljica AĐ nije pružala baš nikakvu skrb i brigu oko oca. Tuženik potvrđuje kako je po dolasku u starački dom ČĐ sačinio oporuku gdje je sinu oporučno ostavio svoju polovinu koja se nalazi na katu i potkrovlju tkz. nove kuće na adresi [adresa]. Da se tuženik grubo ogriješio o svoga oca zasigurno ne bi sačinio takvu oporuku. S tim u vezi tuženik ističe da je otac parničnih stranaka bio smješten u Dom za starije protiv svoje volje, na inicijativu samih tužiteljica. Otac da život u domu starih nije mogao podnijeti i nakon određenog vremena je izrazio želju da se vrati kući. Tuženik je ispunio želju svoga oca i nakon četrdeset dana boravka u Domu doveo ga kući i nastavio se brinuti o njemu. Sigurnost je ČĐ mogao pružiti jedino sin koji je s njim živio u kući u [adresa] i koji je jedini o njemu starao i brinuo zadnjih godina. Tuženik smatra notornom činjenicu da je ČĐ izgubio povjerenje u svoje kćeri i njegova je želja bila da sa sinom sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju imajući u vidu obveze koje je sin preuzeo kao i sve što je do tada učinio za njegovu skrb.

5. U podnesku zaprimljenom 13. srpnja 2021. tužiteljice u odnosu na upiranja tuženika postavljaju pitanje iz kojeg je onda to razloga istom oporukom pok. ČĐ raspolagao dijelom svojom imovinom u korist tužiteljica ako je njihov otac, kako to tvrdi tuženik bio toliko razočaran i ljutit na svoje kćeri koje su ga navodno nagovarale i vršile pritisak nad njim kako bi otišao u starački dom.

6. Tijekom prethodnog postupka stranke su ustrajale u svojim navodima i iznesenim prigovorima.

7. U postupku je proveden dokaz pregledom isprava priloženih spisu, saslušanjem predloženih svjedoka, parničnih stranaka i vještačenjem po vještaku dr. Trpimiru Glavini, stalnom sudskom vještaku za psihijatriju.

8. Predmet postupka jest zahtjev tužiteljica za utvrđenje ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen između njihova prednika ČĐ kao primatelja uzdržavanja, s jedne strane, i tuženika kao davatelja uzdržavanja, s druge strane, koji je Ugovor je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta od strane javnog bilježnika IvneKaliman u [adresa] pod br. OU-02/20 na dan 20. siječnja 2020. i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo provedbi upisa uknjižbe prava vlasništva na ime tuženika koji upis je proveden pod Z-2587/2020, a koji zahtjev tužiteljica je utemeljen na tvrdnji da je premetni Ugovor zaključen iskorištavanjem tuđe nevolje radi postizanja nesrazmjerene imovinske koristi u uvjetima kada je bilo izvjesno da predstoji smrt primatelja uzdržavanja time da tužiteljice dovode u pitanje i sposobnost za rasuđivanje pok. ČĐ obzirom na njegovo psihofizičko stanje.

7. Ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog izvedenog dokaza posebno, ovaj sud drži da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

8. Analizom sadržaja spisu priložene materijalne dokumentacije kao i na temelju dijela iskaza saslušanih svjedoka pa i samih parničnih stranaka u postupku je kao nedvojbeno utvrđeno sljedeće činjenično stanje:

- da su parnične stranke, tužiteljice i tuženik sestre i brat, djeca od roditelja pok. ČĐ i pok. Đ.

-da su roditelji parničnih stranaka živjeli u [adresa] u stojnoj kuću u [adresa] na adresi [adresa].

- da je B preminula par godina priju pok. ČĐ.

- da su parnične stranke za života roditelja stanovale u [adresa] time da je tužiteljica ad. 2 BĐ često dolazila u [adresa], a tuženik je u [adresa] doselio negdje 2018/2019.

- da je pok. ČĐ 2019. bio smješten u Dom za starije osobe u Blatu koji smještaj je bio kratkog trajanja nakon čega se vrati u kuću u [adresa] gdje je stanovao u zajednici sa svojim sinom, ovdje tuženikom time da ga je često posjećivala tužiteljica ad. 2 BĐ.

- da je za vrijeme boravka u navedenoj Ustanovi u Blatu odvjetnica Ines Žanetić po pozivu danas pok. ČĐ **.**.2019. sastavila njegovu pisanu oporuku pred svjedocima u kojoj je izražena posljednja volja pok. ČĐ i to kako se tamo navodi pri punoj svijesti i zdravog razuma na način da je svojom imovinom raspolagao u korist svoje troje djece, sada parničnih stranaka i to tako da je tužiteljici BĐ (prije RĐ) ostavio u vlasništvo i posjed u cijelosti svoj dio u tzv. staroj obiteljskoj kući sa šupom u [adresa], tužiteljici ĐĐ svoj suvlasnički dio na novoj stojnoj kući u [adresa] kao i polovinu stana koji se nalazi u prizemlju nove kuće u [adresa] zajedno s pomoćnom prostorijom, dok je sinu, sada tuženiku ostavio svoju polovinu na stanu koji se nalazi smješten na katu i potkrovlju tzv. nove kuće u [adresa] na adresi [adresa] u kojem stanu je on već živio kao i dio na staroj kući u [adresa] time da je u ovom postupku na okolnosti koe u bitnom proizlaze iz oporuke kazivala i svjedokinja odvjetnica Ines Žanetić.

- da je u medicinskom kartonu na ime pok. ČĐ na dan 12. kolovoza 2019. zapisana dijagnoza uznapredovanog karcinoma debelog crijeva kada je propisana palijativna terapija/kućna njega koja se povremeno nastavljala do smrti ČĐ.

- da je pok. ČĐ inače bio nagluh, bolovao je od arterijske hipertenzije i kostobolje

- da je 20. siječnja 2020. u kući pok. ČĐ u formi javnobilježničkog akta, po konstataciji da je primatelj uzdržavanja nepokretan kao i ispitivanju jesu li stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje takve vrste ugovora i objašnjenju stranaka na pravne posljedice zaključivanja pravnog posla s utanačenjem da se uvjerila u njihovu pravu i, kako tamo stoji, ozbiljnu volju, od strane javnog bilježnika Ivne Kalima u [adresa] u prisutnosti obiju ugovornih strana sastavljen i zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je danas pok MĐ prenio svom sinu, sada tuženiku ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stojne kuće u [adresa] kao i na svim pokretninama koje budu u njegovom vlasništvu u času njegove smrti (čl. 1).

- da je u čl. 2 tako zaključenog Ugovora sada tuženik kao naknadu za vlasništvo na imovini navedenoj u prethodnoj stavci preuzeo obvezu doživotno uzdržavati oca ČĐ na način da će skrbiti o primatelju uzdržavanja i svim njegovim potrebama, osigurati mu redovitu i adekvatnu prehranu, pomagati mu u održavanju osobne higijene te prati i peglati njegovo rublje i ostalu odjeću, održavati čistoću kuće u kojoj boravi, a u slučaju potrebe osigurati osobu koja će pomagati u kućanstvu, brinuti se o njegovoj imovini pažnjom dobrog gospdarstvenika, pružiti mu potrebnu materijalnu i novčanu pomoć, u slučaju bolesti snositi troškove liječnika, potrebne medicinske pomoći, lijekova i bolničke troškove te nakon smrti o svom trošku organizirati pokop prema mjesnim običajima i u skladu s njegovim željama.

- da je u odredbi čl. 4 Ugovora utanačen prijenos imovine nakon smrti ČĐ kao primatelja uzdržavanja.

- da je, kako to proizlazi iz zapisnika ročišta ostavinske rasprave javnog bilježnika DĐ u [adresa] kao povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku , Stalna služba u Korčuli posl. br. O-354/2020, UPP/OS-47/2020 iza smrti ČĐ utvrđeno kako je imenovani preminuo **.**.2020., dakle, niti dva mjeseca, točnije svega pedeset dva dana nakon zaključenja predmetnog Ugovora.

- da je po smrti pok. ČĐ proveden upis uknjižbe prava vlasništva navedene kuće u [adresa] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] na ime tuženika za 1/2 dijela, dok za preostalu polovinu upis uknjižbe prava vlasništva (za pretpostaviti je po smrti UĐ) glasi na ime sviju sada na strani parničnih stranaka po 1/6 dijela.

9. Prema odredbi čl. 579. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Prema odredbi čl. 580. ZOO-a ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, a prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena će osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice.

10. Tužiteljice osporavaju valjanost predmetnog ugovora tvrdnjom da je tuženik znao da uzdržavanja neće biti sve obzirom da je bila izvjesna smrti primatelja uzdržavanja. Upravo prednje tvrdnje tužiteljice su u ovom postupku morale dokazati i na ove tvrdnje sud je proveo dokaze koje su tužitelji predložili. Ugovor o doživotnom uzdržavanju podrazumijeva humane i korektne odnose ugovornih stranaka, odnose u kojima svaka ugovorna stranka ispunjava ugovorom preuzete obveze. Protivno je moralu društva te načelu savjesnosti i poštenja kada davatelj uzdržavanja sklapa ugovor o doživotnom uzdržavanju znajući da je primatelj uzdržavanja tako teško bolestan da je krajnja, očekivana i poznata posljedica njegova zdravstvenog stanja smrt kao izvjesna činjenica koja će po redovitom tijeku stvari nastupiti kroz relativno kratko vrijeme (tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-207/00 od 6. lipnja 2000., Rev- 3251/2015-3 od 16. lipnja 2021.), no ni činjenica da je tuženik znao za dijagnoze primatelja uzdržavanja ne dovodi do automatskog zaključka o njegovom znanju o izvjesnosti njene smrti u kratkom vremenu. To bi se dogodilo u slučaju da je ugovor sklopljen u uvjetima kad je bilo pouzdano da predstoji smrt primatelja uzdržavanja, odnosno da je davatelj uzdržavanja sklopio ugovor iskorištavanjem njegovog lošeg zdravlja radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi. Sama okolnost da je primatelj uzdržavanja doista umro relativno kratko vrijeme nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju ne čini sama po sebi ugovor ništavim, jer su upravo tužitelji dužni dokazati da je tuženi zaključio ugovor u namjeri da iskoristi teško stanje primatelja uzdržavanja, kao što su dužni dokazati da kako tvrde primatelj uzdržavanja uopće nije bio svjestan okoline, gubio se, nije mogao shvatiti značaj i sadržaj pobijanog ugovora.

11. Prije svega sud nalazi kako predmetni Ugovor zadovoljava formu koja je zakonom izrijekom propisana. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju moguće je utvrditi da je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta sukladno odredbi čl. 57 Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16 – dalje: ZJB). Postupak pri sastavljanju javnobilježničkog akta reguliran je u čl. 57.ZJB-a tako da pri sastavljanju javnobilježničkog akta javni bilježnik mora, ako je to moguće, ispitati da li su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla, objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, javni bilježnik će izjave sudionika potpuno jasno i određeno sastaviti pismeno i onda sam pročitati strankama i neposrednim pitanjima uvjeriti se da li sadržaj javnobilježničkog akta odgovara volji stranaka, prilozi će se pročitati samo na zahtjev stranaka, što se utvrđuje u javnobilježničkom aktu. Da je tome tako proizlazi ne samo iz priloženog ovjerenog Ugovora i potpisa ugovornih strana na tom Ugovoru, već i iz iskaza javnog bilježnika Ivne Kalimankoja je na glavnoj raspravi saslušana u svojstvu svjedoka. Tako se imenovana svjedokinja sjeća da je u njen ured u [adresa] došao tuženik na zahtjev kojeg je sačinila ugovor o doživotnom uzdržavanju i dalje postupila kao što sud postupa kod ovjere ugovora. Sama ovjera ugovora obavljena je u obiteljskoj kući u [adresa]. Kad je došla radi ovjere ugovora, a to je bilo negdje početkom 2020. god., da je sada pok. ČĐ ležao u krevetu, a ugovor je potpisao u polusjedečem položaju. Prije same ovjere ugora da je obavila razgovor s pok. ČĐ koji je na sva njena pitanja, a uglavnom su to bila opća pitanja primjerice kako se zovete, imate li djece, znate li zašto sam ovdje i tome slično, pok PĐ odgovarao prisebno i razumno. Ističe kako je strankama ugovor pročitala i protumačila i pok. PĐ je rekao da razumije i da je to njegova volja. Sjećam se da joj je tada rekao da je boravio u Domu za starije i da nikako nije bio zadovoljan kao i da je zahvalan sinu što ga je uzeo iz doma i što se brine o njemu i da je zadovoljan kako se o njemu sin brine. Dana kad je obavila ovjeru da je stekla dojam kako je pok. ČĐ vrlo priseban i razuman jer je na sva pitanja razumno odgovorio, u razgovoru je bio živahan i šalio se, bio je urednog izgleda, imao je čiste nokte i čistu kosu. Ističe i kako je pok. ČĐ rekla da takvim ugovorom preskače drugu djecu jer one tada ništa ne nasljeđuju ako nema i druge imovine na što je on odgovorio "one su dobile imaju one gdje doć".

12. Na okolnosti iz tužbe i odgovora na tužbu sud je saslušao sve od strane parničnih stranaka predložene svjedoke (osim HĐ od saslušanja koje su tužitelji odustali na ročištu 22. ožujka 2023). Odmah je za navesti kako iz iskaza pojedinih svjedoka proizlaze okolnosti u obitelji parničnih stranaka prije zaključenja predmetnog Ugovora (od vremena kad je preminula pok. UĐ), zatim okolnosti koje se tiču zdravstvenog stanja pok. ČĐ kao i okolnosti u vrijeme potpisivanja predmetnog Ugovora do smrti pok. ČĐ. Nedvojbeno je u postupku da su odnosi između parničnih stranaka narušeni, a do konflikata je posve očito dolazilo i prije zaključenja prethodnog Ugovora. Da je tamo proizlazi iz iskaza svjedokinje KĐ i VĐ, zaposlenica Centra za socijalnu skrb u Korčuli koje su po dojavi nadležne PP o nasilju u obitelji otišle u obiteljsku kuću ČĐ, obavile razgovor s danas pok. ČĐ kao i njegovom djecom te utvrdile da ČĐ svojom voljom želi biti smješten u Dom za starije. Na temelju iskaza svjedokinje GĐ, kćerke tužiteljice ad. 2 LĐ utvrđeno je kako je do prijave nasilje u obitelji došlo povodom snimke koja je slučajno snimljena njenim mobilnim telefonom na kojoj snimci je prikazana agresivnost tuženika u prisutnosti pok. ČĐ i upućene prijetnje po život. Pored iznesenog svjedokinja GĐ detaljno je i kronološki opisivala događaje u obitelji od vremena kada se tuženik iz Zagreba vrati stanovati u [adresa] tvrdeći da od momenta kad je pok. djedu dijagnosticiran karcinom tuženik više nije odlazio iz [adresa], a njenoj majci, svojoj sestri da je govorio „makni se, ja ću sve“ na koji način je počeo vršiti pritisak. Iz iskaza svjedokinja EĐ i IĐ, susjeda obitelji ČĐ u [adresa], proizlazi da su za života pok. UĐ odlazile u njenu stojnu kuću u kojoj je živjela sa suprugom ČĐ gdje su se družile kao prijateljice i ispijale kavu. Nakon smrti pok. UĐ tamo više nisu odlazile, poznato im je da je pok. ČĐ jedno vrijeme bio smješten u Dom za starije gdje nije dugo boravio. Po povratku iz Doma za starije da je s pok. ČĐ živio sin, tj. tuženik, tamo je dolazila i tužiteljica BĐ, a tužiteljica ad 1 ĐĐ samo ljeti. I parnične stranke u svojim iskazima osvrću se na okolnosti radi kojih je pok. ČĐ bio smješten u Dom za starije, kontradiktorni su u navodima na čiju inicijativu je došlo do takvog smještaja. Nadalje, iz iskaza stranaka i pojedinih svjedoka proizlazi i činjenica kako je tužiteljica ad. 2 LĐ jedno vrijeme nakon smrti majke stanovala u [adresa] kod gospođe R o kojoj je jedno vrijeme vodila brigu. Prema ocjeni ovog suda sva naprijed iznesena utvrđenja odvijala su se prije zaključenja predmetnog Ugovora pa ni na koji način nemaju neposredni utjecaj na utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora. Naime, za odlučivanje o osnovansti tužbenog zahtjeva valjalo je u ovom postupku utvrditi odlučne okolnosti u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora pa do trenutka smrti primatelja uzdržavanja, danas pok. ČĐ. Samim time sud u ovom postupku i nije smatrao potrebnim provesti dokaz uvidom u video snimak koji je po zaključenju prethodnog postupka od strane tužiteljica priložen spisu. Sud je odbio prihvatiti takav dokazni prijedlog jer je ocijenio kako su takvi novi dokazi predloženi tijekom glavne rasprave protivno odredbi čl. 299.t. 2 ZPP-a. Naime, očito je da je tužena imala dovoljno vremena od podnošenja tužbe do zaključenja prethodnog postupka priložiti navedenu snimku sa sadržajem koje je očito bila upoznata prije pokretanja ovog postupka. K tome riječ je o snimci posve očito datiranoj 2019. o zbivanjima u obitelji koji su prethodili smještaju pok. ČĐ u Dom za starije, dakle ne o periodu koji je relevantan za predmetni postupak.

13. Kraj nedvojbene činjenice da je pok. ČĐ negdje 2019. dijagnosticiran karcinom debelog crijeva sud je na temelju iskaza saslušanih svjedoka (a potom i vještačenjem) u postupku smatrao potrebnim utvrditi zdravstveno stanje koje je neposredno prethodilo zaključenju predmetnog Ugovora. Iskaz svjedoka OĐ, dr specijalist interne medicine, nije dovoljno određen, tvrdi kako svakodnevno kroz njegovu ordinaciju prođe dosta pacijenata, a koliko se sjeća pok. ČĐ je kod njega bio jedan put u internističkoj ambulanti. Svjedok nije mogao konkretizirati radi čega je to pok. ČĐ bio kod njega, navodi tek kako nakon svakog pregleda izradi pisani nalaz koji uruči pacijentu kao i elektronskim putem ordinaciji opće medinice u kojoj je pacijent zaveden. Svjedokinja CĐ, dr. medicine, navodi kako je pok ČĐ bio pacijent njene liječničke ordinacije. U svom iskazu tvrdi kako se sjeća dana kad je pok. PĐ došao kod nje sa svojim sinom, ovdje tuženikom, a zbog sumnje da je bolestan uputila ga je na internistički pregled. Nakon pregleda izvršenog kod doktora OĐ da je postavljena dijagnoza karcinoma trbušne šupljine koji karcinom je bio zahvatio i organ jetre. Nakon toga da su pok. ČĐ, sin pok. ČĐ, dakle i tuženik, i ona doktorica otišli na razgovor kod imenovanog interniste, u kojem razgovoru je istaknut zaključak da je navedena bolest u takvoj fazi da obzirom na dob pok. ČĐ nikakvo liječenje ne bi zaustavilo bolest. Zaključak je bio da se vrši sistematsko liječenje, kao i inače u takvim situacijama. Upitana od strane suda u kavom je općem psihofizičkom stanju u vrijeme kada je dijagnosticiran karcinom bio danas pok. ČĐ, svjedokinja tvrdi da je bio urednog stanja za svoju dob, potom je u jednom momentu onemoćao i nije se mogao više ni kretati, tj. pretvorio se u pacijenta koji je trebao 24-satnu skrb. Tada se uključila patronažna služba i palijativni tim, a po čitaju ispisa dostavljenog zdravstvenog kartona ističe da je tome tako bilo 26. veljače 2020. godine. Obrazlaže i kako se pacijent koji više nije sposoban brinuti o sebi uključuje u palijativnu skrb, što podrazumijeva njegu, posjetu patronažnog tima, po potrebi i nje kao liječnice. Tako određena palijativna skrb da je trajala nekih mjesec dana do smrti pok. ČĐ i odvijala se posve uobičajeno, a sjećam se kako je prilikom kućnih posjeta u kući viđala kći pok. ČĐ, LĐ i njegova sina TĐ. Nije su upuštala tko vodi brigu i skrb o pok. ČĐ jer nije na njoj da to pita, ponaosob na činjenicu da sam pok. ČĐ uvijek zaticala čistog i urednog, pa i nisam imala razloga to pitati. U vezi prije navedenog zdravstvenog stanja pok. ČĐ da je s njom kao liječnicom najviše komunicirao njegov sin TĐ, tj. ovdje tuženik. Na upit punomoćnik tužiteljica, a po čitanju ispisa zdravstvenog kartona na ime pok. ČĐ i datuma 10. siječnja 2020., gdje je također navedena stavka palijativa, svjedokinja ističe kako kraj takve stavke stoji njena šifra što znači da je tada bila u kući u kućnoj posjeti palijativnog bolesnika, a nadnevak koji sam navela u iskazu-26. veljače 2020. podrazumijeva palijativnu skrb od stručnog tima pri čemu navodi da palijativna skrb takve vrste inače traje do smrti pacijenta. Na upit punomoćnika tužiteljica koliko je bilo izvjesno da će pok. ČĐ umrijeti u momentu kretanja palijativne skrbi, svjedokinja je navela da to kod starijeg čovjeka koji se ne kreće, a boluje od navedene vrste karcinoma ide brzo. Ujedno ističe i kako je već u momentu kada je pok. ČĐ dijagnosticiran karcinom, imajući u vidu zahvaćene organe, bilo izvjesno da će umrijeti. Iz iskaza svjedokinja FĐ i ĆĐ proizlazi da su imenovane obavljale palijativnu skrb za pok ČĐ i to kao medicinske sestre zaposlene u Domu zdravlja u Korčuli-odjel kućne njege. Upitana od strane suda svjedokinja ĆĐ nije se mogla sjetiti u kojem vremenskom periodu je vršila kućne posjete i obilazila pok. ČĐ, pojašnjava kako se obično ide u kućne posjete tri do četiri puta tjedno, ako su pacijenti nepokretni, kao što je to bio slučaj kod ČĐ, iako su u fazi tako reć neterminalnog zdravstvenog stanja radi njege rana uslijed varikoznih vena, ali i kupanja istog u krevetu koje se vrši u takvim situacijama kada su usputno educirali članove obitelji o kućnoj njezi, U konkretnom slučaju da se educiralo tuženika, ali i jednu stariju i još jednu mlađu žensku osobu. Sjeća se da je pok. ČĐ bio nepokretan, ležao je u krevetu, ali se doimao priseban. Navedena kućna njega nije dugo trajala, možda par mjeseci, mjesec, dva. Za tako obavljene kućne posjete tvrdi da se nisu vršile neposredno prije smrti ČĐ, već kad je imenovani bio u neterminalnoj fazi. Inače pojašnjava kako terminalna faza predstavlja stanje kada pacijent umire, kada mu je npr. nužno dati kisik, vršiti aspiriranje, općenito situacija kada pacijent nije u svijesti i kada pada u agonalnu fazu. Pojašnjava i kako tako obavljene kućne posjete i njega, koju medicinske sestre tako pružaju, dnevno traju nekih 45 minuta. Prilikom kućnih posjeta radi pružanja medicinske njege da je u kući ČĐ zaticala uglavnom njegova sina, ovdje tuženika, jednom prilikom da je zatekla i unuka ČĐ, a sjećam se i da je tamo bila neka cura mada ne zna koje su rodbinske relacije u obitelji ČĐ. Na poseban upit u kakvim je uvjetima zaticala pok. ČĐ u smislu higijene i sl., navodi da se od njih medicinskih sestara malo tražila pomoć, jer je stanje bilo uredno. Iz iskaza svjedokinje FĐ proizlazi da je radi pružanja kućne njege danas pok. ČĐ u dva navrata bila u kuću obitelji ČĐ. Sjeća se da ju prvi put dočekao tuženik TĐ s kojim je u oba navrata napravila njegu koja je bila potrebna, a ta njega predstavljala je kupanje i presvlačenje pok. ČĐ. Prilikom tih dviju kućnih posjeta radi obavljanja kućne njege pok. ČĐ u obiteljskoj kući izuzev tuženika nije srela još nekog od članova obitelji ČĐ. U vrijeme kada su dolazile u kućne posjete sjeća se da je prostor bio osrednji time da pok. ČĐ tada nije bio kontaktibilan, bio je pred samu smrt. Iz izjave samog tuženika ima saznanja da je preostalo vrijeme kada nisu dolazile medicinske sestre kućnu njegu vršio sam tuženik. Da je o pok. ČĐ nakon povratka iz Doma za starije skrbio tuženik proizlazilo bi i iz iskaza SĐ, kćerke tuženika. Imenovana u svom iskazu navodi kako je po povratku iz Doma za starije ovdje u [adresa] djed još jedan kratki period mogao samostalno hodati i kretati se nakon čega se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo. Što se tiče zdravstvene skrbi, u kući u [adresa], da mu je pomagao tuženik i to kako po pitanju higijene, tako i po pitanju spremanja obroka, a u kasnijem periodu dolazile su medicinske sestre zbog rana koje su se pojavile na nogama, kao i doktorica. Medicinsko osoblje da je tako dolazilo sigurno tri mjeseca pred njegovu smrt, tj. od konca 2019. godine. U navedeno vrijeme da je tetka LĐ, tj. tužiteljica ad. 2, živjela u [adresa] i dolazila jednom tjedno, a tetka ĐĐ, koja živi u [adresa] da je došla tjedan prije smrti djeda.

14. Na okolnosti psihofizičkog stanja pok. ČĐ na dan solemnizacije predmetnog ugovora osvrnula se u svom iskazu u svojstvu svjedoka DĐ, javni bilježnik u [adresa]. Imenovana nema saznanja je li pok. ČĐ bio nepokretan jer je bio u krevetu u poluležećem položaju, koliko je točno godina imao ne sjeća se ali tvrdi da je bio visoke životne dobi. Medicinsku dokumentaciju nije tražila na uvid jer je normalno komunicirala s pok. ŽĐ, a samo izuzetno na uvid traži medicinsku dokumentaciju ako sa strankom ne mogu uspostaviti komunikaciju. Kao razlog što je u ugovoru m napisala da je primatelj uzdržavanja nepokretan tvrdi kako je morala navesti razlog zašto ide u kuću stranke pa je u tom kontekstu ta riječ. Navodi i kako nije zamijetila da pok. ČĐ ne čuje dobro, a inače da običava kad razgovara sa starijim osobama govorim glasnije. Ne sjeća se da li je tada koristio slušni aparat. Na poseban upit punomoćnika tužiteljica da li je pok. ČĐ čitao ugovor o doživotnom uzdržavanju svjedokinja je odgovorila da nije.

15. Saslušana kao parnična stranka tužiteljica ad. 2 BĐ ističe kako je nakon saznanja o bolesti svog oca odmah zvala brata i sestru. Brata nisje zvala niti tražila da dođe živjeti sa ocem, već da je nastavila živjeti sa ocem u istom kućanstvu. Međutim, da je brat, ovdje tuženik nakon saznanja o bolesti oca neposredno nakon toga došao u [adresa]. Ističe i kako su one sestre i brat običavali govoriti da u situaciji ako otac zalegne, ako budu potrebne pelene, brigu preuzme brat kao muška osoba, budući je ona na taj način vodila brigu o mami. Tako dalje navodi kako je tuženik došao dok je otac još funkcionirao i bio donekle dobro. Nakon ostavinske rasprave iza smrti majke da je brat, tuženik rekao "ja ću ga nagovoriti da svoj dio ostavi meni, a to možete učiniti i vi sestre". Od konca 2019. da otac više nije bio u stanju razgovarati, ležao je pretežito zatvorenih očiju, s izjavama "umrijet ću" uslijed čega je stekla dojam da je agonija krenula. Takvo stanje se nastavilo i u siječnju i veljači, u biti do smrti nije išlo na bolje. U to vrijeme ga je trebalo hraniti pa tužiteljica dalje tvrdi kako je otada brat, tj. tuženik vodio računat o ocu. Iz svih naprijed navedenih razloga sumnja u njegovu moć potpisivanja bilo čega tim više što mu je sluh bio oslabljen, a tvrdi kako otac od vremena kada je zalegao nije mogao niti žlicu držati. Sjeća se kako joj je otac u jednom razgovoru naveo "ja sam napisao oporuku, nikome to ne govori, vi ćete biti zadovoljni, ali to ću ja reći". Nakon povratka iz doma za starije da brat, tj tuženik nastavio brinuti o ocu i nadalje, mada je tvrdi i ona odlazila u posjete time da se prethodno morala javiti bratu. Prilikom posjeta da je uočila kako je otac nesretan, znao joj je reći "zapalit ću kuću, bolje da ništa nemam" radi čega je, kako tvrdi, osjetila da ga je brat nastavio nagovarati da mu pripiše kuću. Iskazu tužiteljice BĐ pridružila se i tužiteljica ĐĐ. Tuženik pak u svom iskazu navodi kako je po povratku u Korčulu 2018. ustanovio da o ocu nije vođena briga ni dijagnostički, niti da se zdravstveno stanje vodilo kako treba. Tako da je otac je cijelo vrijeme bio u uvjerenju da ima problema sa prostatom i nije davao znakove da ima bilo kakvih saznanja od čega boluje. Uvidjevši sve navedeno, da je podnio zahtjev za ostvarivanje prava na braniteljsku mirovinu koju je potom počeo i primati pa navode tužiteljica da ga otac mene uzdržavao smatram neistinitim, pri čemu navodi kako zajedno sa suprugom ima u vlasništvu tri stambene jedinice, kao i četiri kuće koje su stekli temeljem nasljedstva. Što se tiče sposobnosti funkcioniranja oca nakon povratka iz doma, tuženik je stava kako je otac preminuo kao trijezan čovjek, jest da je bio usporio, ali nema medicinskih dokaza da nije bio pri svijesti. Glede razuma je potpuno funkcionirao, non-stop je gledao televiziju. Tuženik naglašava činjenicu da da je započeo brigu o ocu i tu brigu završi čime, otac je bio zadovoljan, a ponaosob da mu je zahvalnost iskazivao za vrijeme dok mu je mijenjao pelene. Samim time ističe da nikakvog nezadovoljstva nije bilo.

16. Na okolnost zdravstvenog stanja pok. ČĐ u vrijeme zaključivanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju trebalo je provesti medicinsko vještačenje, radi pouzdanog utvrđenja da li je pok. primatelj uzdržavanja bio poslovno sposoban, odnosno da li je mogao shvatiti sadržaj Ugovora, a obzirom na njegovu životnu dob i opće zdravstveno stanje pa i činjenicu da je preminuo niti dva mjeseca nakon potpisivanja Ugovora. Vještak psihijatar, kada prosuđuje poslovnu sposobnost neke osobe, odnosno sposobnost njezinog rasuđivanja i shvaćanja prirode i svrhe nekog pravnog posla, odnosno posljedica koje za nju iz takvog posla proizlaze, ovlašten je i dužan isključivo s medicinskog aspekta, rukovodeći se stručnim znanjem iz oblasti medicine i psihijatrije (koje stručno znanje sud ne posjeduje), odgovoriti na pitanje je li ta osoba u vrijeme sklapanja ugovora bila za to sposobna. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr Trpimira Glavine, spec. psihijatar, stalni sudski vještak za psihijatriju proizlazi kako od važnosti za sudskopsihijatrijsku prosudbu u spisu prileži zdravstveni karton sada pok. ČĐ čiji zapisi datiraju od 9 siječnja 2018. do 12. ožujka 2020. kada je PĐ preminuo. Iz kartona se može ispitati (od 09. siječnja 2018.) da je PĐ bio nagluh, bolovao je od arterijske hipertenzije i kostobolje glede čega mu je redovito propisivana terapija. Na pregledu **.**.2019. PĐ se žali na bolove u trbuhu i zdjelici, a kod pregleda 02. srpnja 2019. i na otečenost donjih udova. U kartonu je 12. kolovoza 2019. zapisana dijagnoza uznapredovalog karcinoma debelog crijeva i palijativna terapija/kućna njega koja se povremeno nastavlja sve do smrti ČĐ dana 12. ožujka 2020. Dana 28. kolovoza 2019. je kao razlog dolaska liječniku zapisano "otežano hodanje", propisana terapija lijekom Ketonal i palijativna slab. Kod pregleda 18. prosinca 2019. liječnica je zapisala kao razlog dolaska ČĐbolove. Sljedeći zabilježeni pregled je bila kućna posjeta liječnika 20. prosinca 2019. gdje je prvi puta propisan lijek za bolove Tramal i anksiolitik Lorsilan pred spavanje. Zabilježena je kućna posjeta/pregled i 24. prosinca 2019. kao i 10. siječnja 2020. gdje je kao razlog dolaska liječnika zapisana palijativa. Dana 10. veljače 2020. evidentirana e kontrolna kućna posjeta u palijativnoj skrbi, a 28. veljače 2020. kontrolni pregled liječnika kod kuće zbog "pogoršanja bolesti". Nadalje za datume 04., 06., 09., 11. i 12. ožujka 2020. su u zdravstvenom kartonu zapisane kontrolne kućne posjete u palijativnoj skrbi. Osvrćući se na iskaz dr. CĐ ističe kako sve gore navedeno upućuje na činjenicu daje ČĐ u vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora (20. siječnja 2020.) bio ozbiljno tjelesno bolestan (uznapredovali karcinom debelog crijeva) o čemu svjedoče zapisi u zdravstvenom kartonu. Naime, već 18. prosinca 2019. u zdravstvenom kartonu je napisano da je PĐ ordinirana terapija tramadolom za bolove. Radi se lijeku koji se daje kod jakih bolova, koji u sebi ima izraženu sedativnu, psihomotomo umirujuću komponentu koja može ometati kvalitetno kognitivno, spomajno funkcioniranje. Kućna posjeta 10. siječnja 2020., deset dana prije dana potpisivanja predmetnog ugovora (20. siječnja 2020.) je napravljena zbog ”palijative” odnosno skrbi koja po definiciji podrazumijeva aktivnu i sveobuhvatnu skrb za osobe u kojih bolest više ne reagira na liječenje i u kojih je prisustvo boli, ostalih simptoma osnovne bolesti te psiholoških, socijalnih, društvenih i duhovnih problema stalno ili većim dijelom prisutno. Unatoč svemu vještak nalazi kako u zdravstvenom kartonu izostaju širi opisi kliničkog stanja kako tjelesnog tako i psihičkog funkcioniranja ČĐ, koje je u vrijeme potpisivanja ugovora bilo teško s obzirom na dijagnozu bolesti i lijekove za bolove koje je koristio, a što bi bilo iznimno značajno za kvalitetnu sudskopsihijatrijsku procjenu. Sukladno svemu iznijetom, mišljenja sam daje ČĐ bio, s obzirom na osnovnu tešku bolest, u izvjesnom promijenjenom psihičkom stanju, no vještak je iz dostupnih podataka i činjenica, mišljenje kako je otežano odrediti intenzitet i stupanj te da li je isto značajno utjecalo na njegovo rasuđivanje i shvaćanje kod potpisivanja predmetnog Ugovora. Samim time iznio je mišljenje koje glasi cit. "1. ČĐ je tempore acti (20. siječnja 2020.) bio u psihički promijenjenom stanju no njegova sposobnost za rasuđivanje i shvaćanje svojih postupaka je s obzirom na činjenice u spisu, teško dostupna procjeni."

17. Tuženik nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje. U podnesku pak zaprimljenom 22. svibnja 2025. tužiteljice ukazuju na niz proturječnosti koje po njihovom poimanju dovode u pitanje zaključak iznesen u navedenom mišljenju, osobito u pogledu sposobnosti pok. ČĐ da shvati pravnu narav i posljedice ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 20. siječnja 2020. Vještak u svom nalazu potvrđuje da je pokojni ČĐ u relevantno vrijeme bio u psihički promijenjenom stanju, ali ujedno navodi kako nije moguće s dovoljnom sigurnošću procijeniti stupanj i intenzitet utjecaja takvog stanja na njegovu sposobnost rasuđivanja. Takav zaključak da ostaje nedorečen, a k tome da je u očitoj kontradikciji s ostalim navodima samog nalaza. Vještak, naime, istodobno navodi da je pok. ČĐ još 18. prosinca 2019. godine propisana terapija tramadolom – snažnim opioidnim analgetikom s poznatim sedativnim i psihomotornim učinkom koji izravno utječe na kognitivne funkcije i sposobnost donošenja svjesnih i promišljenih odluka. Sama činjenica da je pok. ČĐ bio pod dugotrajnom i snažnom terapijom lijekovima koji utječu na psihofizičke funkcije bi po stajalištu tužiteljica trebala rezultirati jasnijim i konkretnijim zaključkom o njegovoj sposobnosti rasuđivanja u relevantnom trenutku. Pored toga, vještak u nalazu utvrđuje da je već od prosinca 2019. godine kod pok. ČĐ bila prisutna potreba za palijativnom skrbi, što znači da se nalazio u završnoj fazi teške, progresivne i neizlječive bolesti. U takvim okolnostima teško je govoriti o postojanju pune poslovne sposobnosti, odnosno svijesti o pravnim posljedicama i sadržaju jednog tako važnog ugovora kao što je ugovor o doživotnom uzdržavanju.

18. Postupajući po prijedlogu tužiteljica sud je sukladno odredbi čl. 260 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) proveo dokaz saslušanjem angažiranog vještaka na ročištu glavne rasprave održanom 13. ožujka 2026. U svom iskazu angažirani vještak ostao je pri pisanom nalazu i mišljenju. Navodi kako iz spisu priložene medicinske dokumentacije jasno proizlazi da je pok. ČĐ bolovao od naprednog karcinoma debelog crijeva. Na upit punomoćnika tužiteljica što u medicinskom smislu znači palijativna skrb i da li je točno da se ona uvodi kada bolest više ne reagira na kurativno liječenje navodi kako palijativna skrb predstavlja sveobuhvatnu skrb bolesnika, njegu, moguće liječenje boli, a ne pretpostavlja liječenje bolesti koja se u tom kontekstu podrazumijeva kao nemogućnost višeg liječenja tog zdravstvenog stanja. Znači preostaje samo medicinska potpora kroz njegu, previjanja, davanje lijekova za bol, hranjena itd. U svim takvim situacijama da su prisutni opće loše stanje i iscrpljenost, bol kao simptom ne mora biti, čovjek može bolovati recimo od demencije ili nekog psiho organskog sindroma i sl. kod kojeg se ne mora doživljavati fizička bol. Što se tiče svog mišljenja da je pok. ČĐ u momentu zaključenja ugovora bio u psihički promijenjenom stanju vještak pojašnjava kako svako bolesno stanje nosi elemente psihičke promijenjenosti, posebice u situacijama kada je bolest iznimno teška, a još više ako je čovjek svjestan svog stanja, svoje bolesti ili mogućeg lošeg ishoda. Dakle, psihička bolest je vrlo heterogena pojava koja može ići od emocionalnih promjena ili kognitivnih promjena do ozbiljne psihičke promijenjenosti. Lijek koji je bio propisan pok. ČĐ da predstavlja opioivni analgetik koji se u medicini primjenjuje kod umjerenih ili teških bolova u različitim bolnim stanjima, sukladno kliničkoj slici ili općem stanju bolesnika. Primjenjuje se pod posebnom medicinskom prismotrom. Upitan da li Tramadol djeluje na središnji živčani sustav, da li kod pacijenta uzrokuje sedaciju, pospanost i usporenje psiho motorike, vještak odgovara potvrdno, no ističe da je intenzitet problema individualan, tj. nije jednoznačan kod svakog pacijenta, dakle riječ je o iznimno snažnom analgetiku. Isto tako da je lijek Lorsilan, generičko Lorozepan po svom sastavu jedan snažan angisolipik, lijek protiv tjeskobe, nemira, straha, a upitan dalje kako kombinacija spomenutih lijekova koji su bili propisani pok. ČĐ utječe na pamćenje, koncentraciju i sposobnost za rasuđivanje, vještak odgovara kako kombinacija navedenih lijekova pojačava sedativni učinak kod pacijenta i pojačava njegove kognitivne funkcije, jedan i drugi lijek potenciraju takvo djelovanje, može se reći da su u istoj zoni na što djeluju u mozgu, tako da je moguće da utječe na kognitivne funkcije i više kortikalne funkcije koje su spomenute. Samim time u konkretnom slučaju ne može se isključiti moguća smanjena reducirana sposobnost za rasuđivanje. Međutim, iz iskaza vještaka proizlazi da u konkretnom slučaju nije u stanju iznijeti jednoznačan odgovor, a to obzirom na sadržaj spisu priložene materijalne (medicinske ) dokumentacije u kojoj nije našao podatke, odnosno zapise koji bi eksplicite definirali kako tjelesno tako i psihičko funkcioniranje danas pok. ČĐ. Upitan od strane punomoćnika tužitelja vezano za konstataciju da u zdravstvenom kartonu izostaju širi opisi psihičkog stanja pok. ČĐ, odnosno da nije dokumentirano njegovo kognitivno funkcioniranje vještak ističe kako u kartonu nije našao zapise koji bi eksplicite definirale kako tjelesno tako i psihičko funkcioniranje pokojnika, odnosno ČĐ. Imajući u vidu sve navedeno vještak tvrdi i kako se iz pitanja punomoćnika tužiteljica u konkretnom slućaju ne može isključiti moguća smanjena, reducirana sposobnost za rasuđivanje, no naglašava da je takvo pitanje hipotetske naravi. Navodi i kako je obzirom na zdravstveno stanje ČĐ u momentu sklapanja predmetnog ugovora bilo izvjesno da će imenovani umrijeti, a to obzirom na utvrđenu dijagnoszu, ne mogućnosti liječenja karcinoma, pružanja palijativne terapije, lijekova koji su davani pa da je izvjesnost smrtnog ishoda bila tako reći skora.

19. Sud je u cijelosti poklonio vjeru Nalazu i mišljenju vještaka kao stručnom i objektivnom te detaljno obrazloženom te nije smatrao nužnim određivati novo vještačenje. Na zadnjem ročištu glavne rasprave stranke su predložile zaključiti glavnu raspravu.

20. Na temelju rezultata ovako provedenog dokaznog postupka sud prije svega nalazi nedvojbeno utvrđenim kako je u konkretnom slučaju obzirom na utvrđenu dijagnozu i zdravstveno stanje u momentu zaključenja predmetnog Ugovora bila izvjesna smrti danas pok. ČĐ. Međutim, prema recentnoj sudskoj praksi navedena okolnost sama po sebi nije dovoljna za utvrđenje ništetnim ovakve vrste pravnog posla. Tako je po odluci županijskog suda izneseno stajalište cit „Prema stajalištu ovoga drugostupanjskog suda da bi predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju bio protivan moralu društva te načelu savjesnosti i poštenja te stoga ništetan u smislu navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima u konkretnom slučaju moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta i to: da je tužena u trenutku sklapanja Ugovora znala da je primatelj uzdržavanja tako teško bolestan da je krajnja, očekivana i poznata posljedica njegovog zdravstvenog stanja smrt koja će po redovitom tijeku stvari nastupiti kroz relativno kratko vrijeme te da je Ugovor sklopila u namjeri da iskoristi njegovo teško zdravstveno stanje.“ - Županijski sud u Velikoj Gorici broj Gž-1477/2019-2 od 3. studenoga 2020. Preostalo je onda za utvrditi da li je predmetni Ugovor zaključen s namjerom tuženika da iskoristi teško zdravstveno stanje svog oca. Temeljem naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje i utvrđuje da u dokaznom postupku nije utvrđena niti jedna okolnost koja bi dala osnovu za zaključak da tuženik kao davatelj uzdržavanja nije imao namjeru voditi brigu o pokojnom ocu i pomagati mu. Prije svega čak i iz iskaza tužiteljice ad. 2 BĐ proizlazi da je između njih djece pok. PĐ i UĐ bilo govora da će tuženik po smrti majke preuzeti brigu o ocu. Da je takva briga i skrb pružena također proizlazi iz iskaza tužiteljica pa i svjedoka medicinske struke koji su u sklopu svog posla posjećivali pok. ČĐ. Ovaj sud nalazi kako je tuženik sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju s ocem zato što su oboje to htjeli, a to kraj utvrđenja da je pok. ČĐ živio sa svojim sinom koji je brigao o njemu u situaciji kada mu se stanje pogoršavao zbog bolesti. Tvrdnje tužiteljica da je prostor u kojem je za vrijeme bolesti boravio pok. ČĐ bio neadekvatan i neuredan paušalne su i ničim potkrijepljene, dapače iskazi svjedoka su po tom pitanju kontradiktorni, a sud nije našao razloga kojem se od iskaza prikloniti. Neodlučna je u ovoj pravnoj stvari i okolnost što je tužiteljica ad. 2 BĐ imala punomoć za raspolaganje novčanim sredstvima svog oca. Naime, takav okolnost sama po sebi ne znači da tuženik nije vodio brigu i skrb o sada pok. ocu jer takva briga ne uključuje samo novčanu pomoć, već ukupnost brige i skrbi u opsegu kako je to ugovoreno određenim Ugovorom. K tome, navedeno bi upućivalo na neizvršavanje ugovornih obveza od strane tuženika što bi predstavljalo osnov za isticanje deklaratornog zahtjeva za utvrđenje da je ugovor raskinut što nije predmetom ovog postupka. Nesporno je kako je pok. ČĐ godinu ipo dana prije sastavljanja spornog Ugovora sačinio pisanu oporuku no takva činjenica sama po sebi ne znači da imenovani kao oporučitelj naknadno nije promijenio svoju volju koju je potom izrazio u predmetnom Ugovoru. Odredbom članka 273. stavak 2. ZOO- a propisano je da će ugovor biti bez učinka ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati. Sukladno članku 271. u vezi s člankom 273. stavak 4. ZOO-a, pobuda je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Prema članku 327. st. 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. U konkretnom slučaju sud je stava kako se tuženiku ne može predbaciti ponašanje koje bi bilo protivno pravnom poretku i moralu, jer je očekivao da će u slučaju sklapanja ugovora steći određenu imovinu. Ugovor o doživotnom uzdržavanju davatelji uzdržavanja upravo sklapaju s svrhom da steknu imovinu primatelja uzdržavanja, koja je predmet ugovora. Ta namjera ugovaratelja, odnosno očekivani cilj, nije protivan prisilnim propisima ili moralu u smislu članka 322. ZOO.

21. Po pitanju sposobnosti za rasuđivanje pok. ČĐ valja navesti kako je poslovna sposobnost, o kojoj je riječ u odredbi čl. 276. st. 1. ZOO-a, svojstvo osobe da vlastitim očitovanjima volje stvara pravne učinke, osoba koja nije sposobna štititi svoje interese te slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju, odnosno koja nije svjesna svojih radnji i posljedica ili značenja ugovora i (time) nije sposobna za rasuđivanje, nema poslovnu sposobnost i ne može u smislu te odredbe sklapati pravovaljane ugovore - neovisno o tome što joj u vrijeme sklapanja ugovora nije bila oduzeta poslovna sposobnost: a budući da je ta odredba prisilne prirode - pravni posao sklopljen po osobi nesposobnoj za rasuđivanje valja tretirati protivnim prisilnom propisu i takvim (u smislu odredbe čl. 322. stavak 1. ZOO-a) ništavnim. Takvo stajalište izneseno je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1312/218-3 od 9. lipnja 2020. Sposobnost za rasuđivanje, premda je pravna kategorija, duboko seže u područje medicine. Sposobnost za rasuđivanje odnosi se na spoznajne i intelektualne psihičke funkcije pri čemu sposobnost za odlučivanje pretpostavlja sposobnost rasuđivanja. U parnicama u kojima se zbog ovog razloga traži utvrđenje ništetnosti nalaz i mišljenje vještaka redovito će predstavlja najvažniji izvor saznanja o sposobnosti određene osobe za rasuđivanje. Dakako, traži se sposobnost za rasuđivanje „tempore acti“, odnosno u vrijeme sklapanja ugovora. Utvrđivanje činjenice nesposobnosti za rasuđivanje ovisit će dakako o svim relevantnim okolnostima, no u konkretnom slučaju prije svega na temelju nalaza i mišljena angažiranog vještaka ne proizlazi nedvojbeni zaključak koji bi upućivao na činjenicu da je pok. ČĐ u momentu sklapanja predmetnog Ugovora bio nesposoban za rasuđivanje. Istina, u dopuni nalaza i mišljenja vještak po pitanjima punomoćnika tužiteljica obzirom na nuspojave lijekova koji su bili propisani pok. ČĐ ne isključuje mogućnost smanjene reducirane sposobnosti za rasuđivanje, no i sam vještak navodi da je riječ o hipotetskom pitanju budući svoje mišljenje temelji na sadržaju medicinske dokumentacije. Na temelju pak takve pretpostavke ovaj sud nije na nedvojbeni način utvrdio da je pok. ČĐ u trenutku zaključenje predmetnog ugovora bio nesposoban za rasuđivanje koje utvrđenje bi bilo temeljem za utvrđivanje ništetnosti predmetnog ugovora.

22. Shodno svemu naprijed iznesenom sud je odbio tužbene zahtjeve tužiteljica kao neosnovane pa je i presuđeno kao u izreci pod toč. I/.

23. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a pa je sud obvezao tužiteljice naknaditi tuženiku one troškove za koje je utvrđeno da su bili potrebni za vođenje parnice, a koji se sastoje od izdataka tuženika za zastupanje po punomoćnici odvjetnici i to za sastav odgovora na tužbu, sastava pisanog obrazloženog podnesak od 3. lipnja 2021. pristupa na održana ročišta 9. lipnja 2021., 7. rujna 2021., 5. prosinca 2022., 3. veljače 2023., 22. ožujka 2023., 25. svibnja 2023., 1. rujna 2023., 19. listopada 2023. i 13. ožujka 2026. – po 500 bodova uvećano za pripadajuću stopu PDV-a sve sukladno Tbr. 8. Toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 i Tbr. 46 što uvećano za vrijednost boda u skladu s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, 107/25) iznosi 13.750,00 eur. Stoga je i riješeno kao u izreci pod toč. II/.

U Korčuli, 27. travnja 2026.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).