Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-431/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], općina Delnice, zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, Bužanova 6d, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane, zastupane po zakonskom zastupniku OGDO iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 23. ožujka 2026. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i zz tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 27. travnja 2026. godine,

presudio je

I Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, za Ministarstvo obrane, isplatiti tužitelju NN, iz [adresa], općina Delnice, na ime razlike naknade za trošak prijevoza neto iznos od 1.910,99 eura (slovima: tisućudevetstodeset eura i devedesetdevet centi) sa zateznim kamatama do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotn ih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine:

- na iznos 96,45 eur od 15.12.2012. g., do isplate,

- na iznos 108,42 eur od 15.01.2013. g., do isplate,

- na iznos 180,46 eur od 15.02.2013. g., do isplate,

- na iznos 81,73 eur od 15.03.2013. g., do isplate,

- na iznos 18,94 eur od 15.04.2013. g., do isplate,

- na iznos 64,75 eur od 15.05.2013. g., do isplate,

- na iznos 190,12 eur od 15.07.2013. g., do isplate,

- na iznos 227,79 eur od 15.08.2013. g., do isplate,

- na iznos 143,93 eur od 15.09.2013. g., do isplate,

- na iznos 319,79 eur od 15.10.2013. g., do isplate,

- na iznos 216,42 eur od 15.11.2013. g., do isplate,

- na iznos 180,46 eur od 15.12.2013. g., do isplate,

- na iznos 81,73 eur od 15.01.2014. g., do isplate, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA naknaditi tužitelju NN parnični trošak u iznosu od 7.936,58 € sa zateznim kamatama tekućim od 27.04.2026.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj GN podnio je dana 09.02.2017. tužbu protiv tužene, radi isplate dodataka na plaću. Postupak po tužbi se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-253/17. Naredbom suca, na navedeni predmet, a radi donošenja jedinstvene odluke spojen je i predmet istoga suda posl. broj Pr -100/17 u kojem predmetu je tužitelj potraživao isplatu troškova prijevoza. Jedinstveni postupak je vođen pod poslovnim brojem Pr-253/17. Nakon provedenog jedinstvenog postupka, Općinski sud u Novom Zagrebu je dana 11.06.2021. donio presudu posl. broj Pr-95/2017- 36 kojom je naloženo tuženoj da na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati tužitelju bruto iznos od 7.801,55 kn sa pripadajućim zateznim kamatama; da na ime razlike troškova prijevoza isplati tužitelju neto iznos od 13.956,92 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te je obvezana tužena na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju u iznosu od 20.250,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11.06.2021. do isplate . Protiv navedene presude žalbu je uložila tužena. Viši sud, Županijski sud u Sisku je dana 15.09.2023. donio presudu posl. broj Gž-864/2021-4 kojom je odbijena kao neosnovana žalba tužene RH, za MORH te je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj Pr-95/2017-36 od 11.06.2021. u pobijanim točkama I, II, IV i VI. Odbijeni su i zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka. Na presudu Županijskog suda u Sisku zakonski zastupnik tužene Republike Hrvatske je dana 21.11.2023. uložilo prijedlog za dopuštenje revizije. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revd-4349-2023-2 od 04.01.2024. tuženoj Republici Hrvatskoj je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku posl. broj Gž-864/2021-4 od 15.09.2023., zbog pravnog pitanja: "Vrši li se isplata naknade putnih troškova djelatnoj vojnoj osobi isključivo na temelju upravnog akta Ministarstva obrane, uz isključenje primjene posebnog propisa, odredbe Pravilnika o naknadi troškova u vezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života u obitelji (NN 141/04, 22/05 i 131/13), odnosno Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza (NN 131/13 i 88/22)?". Vrhovni sud Republike Hrvatske je, odlučujući o reviziji tužene, dana 15.01.2025. donio presudu i rješenje posl. broj Rev-804/24-2. Presudom je djelomično odbijena revizija tužene protiv presude Županijskog suda u Sisku posl. broj Gž-864/2021-4 od 15.03.2023. pod točkom I. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj Pr-95/2017-36 od 11.06.2021. u dijelu pod točkom I izreke, kao neosnovana. Rješenjem je djelomično prihvaćena revizija tužene te je ukinuta presuda Županijskog suda u Sisku posl. broj Gž-864/2021-4 od 15.03.2023. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj Pr-95/2017-36 od 11.06.2021. pod točkama II, IV i VI, te pod točkom II. Izreke, kao i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj Pr-95/2017-36 od 11.06.2021. pod točkama II, IV i VI i predmet je u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku. Odgovor Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pravu na naknadu putnih troškova djelatne vojne osobe za koje je tuženoj Republici Hrvatskoj dopušteno podnošenje revizije glasi: "Isplata naknade putnih troškova djelatnoj vojnoj osobi vrši se na temelju upravnog akta, rješenja Ministarstva obrane, pri čemu je potrebno primijeniti i čl. 2. st. 5. Pravilnika o naknadi troškova u vezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života u obitelji (NN 141/04, 22/05 i 131/13) prema kojoj poslodavac ima pravo umanjiti isplatu u cijelosti ili djelomično u slučaju kada se radnik nalazi na bolovanju, godišnjem odmoru iz razloga koji predstavljaju odstupanje od redovnog uobičajenog rasporeda obavljanja službe. To znači da se tužitelju naknada za prijevoz ne može umanjivati za one dane kada se tužitelj nalazio na poslu, primjerice za vrijeme dežurstva, straže, rada na terenu.".

2. Nakon toga je Općinski sud u Novom Zagrebu, na temelju čl. 12. u vezi s čl. 2. točke XV. Zakona o područjima i sjedištima sudova (NN 67/2018, 21/2022) ustupio predmet Općinskom radnom sudu u Zagrebu, odnosno ovome sudu, kao nadležnom za provođenje daljnjih radnji. Presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj Pr- 95/2017-36 od 11.06.2021. postala je pravomoćna i ovršna s danom 08.11.2023. za iznos od 7.801,55 kn sa pripadajućim kamatama na ime neisplaćenih dodataka na plaću. Točke III i V prvostupanjske presude nisu pobijane. Prvostupanjska presuda je ukinuta pod točkama II, IV i VI, a koje se odnose na isplatu razlike naknade troškova prijevoza i trošak parničnog postupka. Predmet je kod ovog suda dobio posl. broj Pr-431/2025. U daljnjem tijeku postupka, ostalo je da se riješi pitanje isplate razlike naknade troškova prijevoza tužitelju u utuženom razdoblju, te da se odluči o cjelokupnom trošku parničnog postupka.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Odluku o rasporedu za tužitelja od 02.06.2014. (str. 6 spisa), u rješenje MORH-a, Zapovjedništvo za potporu, Središnjica za upravljanje osobljem od 10.10.2012. (str. 7 spisa), u Rješenje MORH-a, oružane snage RH, Zapovjedništvo za potporu, središnjica za upravljanje osobljem (koje se odnosi na priznanje prava na naknadu troškova međumjesnog prijevoza) od 14. ožujka 2012. (list 51. spisa), u potvrdu društva Autotrans d.o.o. Rijeka o cijeni vozne karte na relaciji Delnice – Turki (list 53. spisa), u potvrdu društva Autotrans d.o.o. Rijeka o cijeni vozne karte na relaciji Delnice – Karlovac (list 54. spisa), u dopis MORH-a, oružane snage RH, Uprave za proračun i financije, sektora za financije i računovodstvo, službe za operativne financijske poslove, operativnog odjela Karlovac upućen 30. siječnja 2017. Službi za građansko-pravne poslove Zagreb (list 64. spisa), u preslike kartice djelatnika (plaće tužitelja) za razdoblje od studenog 2012. do siječnja 2014. (list 65. – 70. spisa), u dopis MORH-a (glavni stožer OS RH , pukovnija vojne policije), upućen 20. siječnja 2017. prema službi za građanstvo – pravne poslove MORH-a (list 71. spisa), u preslike dnevnih evidencija radnog vremena tužitelja za razdoblje od studenog 2012. do siječnja 2014. (list 73. – 87. spisa), u presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj: Pr-95/2017-35 od 11. lipnja 2021. (list 260. do 272. spisa), u presudi Županijskog suda u Sisku posl. broj:

Gž-864/2021-4 od 15. rujna 2023. (list 332. do 336. spisa), u potvrda pravomoćnost/ovršnosti presude Pr-95/2017-35, s datumom pravomoćnosti 15. rujna 2023., te datumom ovršnosti od 8. studenog 2023. (list 338. do 339. spisa), u presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-804/2024-2 od 15. siječnja 2025. (list 550. do 558. spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku RUČEVIĆ vještačenja d.o.o. (str. 603-609 spisa), u Izvod iz zapisnika sa 13. sjednice Komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike održane 29.05.2013. – tumačenje broj 87/59 (str. 624 spisa).

4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

5. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet spora, u nastavku postupka, je zahtjev tužitelja za naknadu troškova međumjesnog prijevoza na posao i sa posla u razdoblju od 01.10.2012. do 01.01.2014.

8. Tužitelj je u utuženom razdoblju od 01.11.2012. do 31.01.2014. bio zaposlen kod tuženika kao djelatna vojna osoba (dalje: DVO), raspoređen u Ustrojbenu cjelinu Hrvatske kopnene vojske, Pukovniju vojne policije, 1. satnija VP, 2. vod VP, 3. desetina

– prometna motociklistička, na dužnosti vojnog policajca.

9. Provedenim dokazima u dosadašnjem tijeku postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj iz svog mjesta prebivališta ([adresa]) na mjesto rada u Karlovcu putovao međumjesnim prijevozom na relaciji Turke (polazna stanica udaljena 1,5 km od [adresa]) – [adresa] – [adresa] i obratno, te ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza;

- da je tužiteljevo radno vrijeme bilo organizirano tako da je većinski dio radnog vremena radio u turnusima (12 sati rada – 24 sata odmora – 12 sati rada – 48 sati odmora), da je dnevna smjena trajala od 7 do 19 sati, a da je noćna smjena trajala od 19 do 7 sati, te da takav rad podrazumijeva i rad subotom, nedjeljom i blagdanom te da zbog takvog načina rada tužitelj nije imao mogućnost organiziranog prijevoza;

- da je tužena dana 14.03.2012. donijela rješenje kojim se tužitelju priznaje pravo na novčanu naknadu za međumjesni prijevoz na relaciji [adresa] – [adresa] i obrnuto u visini cijene najjeftinije mjesečne karte prijevoznika Autotrans d.o.o. Rijeka;

- da iz potvrda autobusnog prijevoznika Autotrans d.o.o. Rijeka proizlazi da cijena vozne karte na relaciji Delnice – Turki iznosi 744,00 kn odnosno konvertirano prema fiksnom tečaju konverzije 98,75 eura;

- da iz potvrda autobusnog prijevoznika Autotrans d.o.o. Rijeka proizlazi da cijena vozne karte na relaciji Delnice – Karlovac iznosi 1.728,00 kn odnosno konvertirano prema fiksnom tečaju konverzije 229,35 eura;

- da ukupna cijena mjesečne karte prijevoznika Autotrans d.o.o. Rijeka na relaciji Gornji Ložac (Turke) – Karlovac iznosi ukupno 2.472,00 kn odnosno konvertirano prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 328,10 eura;

- da je tužena u dopisu koji prileži na listu 71 spisa pojasnila da je troškove prijevoza isplaćivala u skladu s Pravilnikom o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života u obitelji (NN 141/04, 22/05), prema kojem se DVO nije isplaćivala naknada troškova prijevoza na posao i s posla za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada DVO ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla;

- da je u čl. 2. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života u obitelji (NN 141/04, 22/05) navedeno: "Djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na prijevoz na posao i s posla na jedan od sljedećih načina: – vojno-linijskim prijevozom kapacitetima Ministarstva obrane i Oružanih snaga – vojno-linijskim prijevozom kapacitetima ugovornih prijevoznika – uslugom ugovornih prijevoznika na njihovim redovnim mjesnim i međumjesnim linijama. Djelatnoj vojnoj osobi kojoj na putu ili na dijelu puta od mjesta stanovanja do mjesta rada nije organiziran prijevoz na posao i s posla isplatit će se naknada troškova prijevoza na posao i s posla u visini mjesečne cijene karte prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran. Djelatnoj vojnoj osobi naknada troškova prijevoza na posao i s posla iz stavka 2. ovoga članka priznaje se u visini izdataka najniže cijene mjesečne karte odnosno pojedinačne karte javnog prijevoza ukoliko je mjesto stanovanja udaljeno do 100 kilometara od mjesta rada, a za udaljenost preko 100 kilometara naknada se neće priznavati. Naknada troškova prijevoza na posao i s posla isplaćuje se uz plaću za prethodni mjesec. Djelatnoj vojnoj osobi neće se isplaćivati naknada troškova prijevoza na posao i s posla za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla.";

- da iz upute OOF Karlovac posl. broj klasa:121-05/09-01/21 od 08.04.2009. proizlazi da ako djelatnik po rješenju ima priznato pravo na naknadu troškova po osnovi mjesečne karte, a nije radio cijeli mjesec, iznos cijene mjesečne karte dijeli se s brojem stvarnih radnih dana u mjesecu i množi se s brojem dana koliko je radio;

- da se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na neisplaćene troškove prijevoza prema cijeni mjesečne karte (prema rješenju MORH-a), dakle, u iznosu od 328,10 eura mjesečno;

- da se u stvarnosti utvrđeni iznos mjesečne karte dijelio s brojem radnih dana u mjesecu te da je poslodavac dobiveni broj dana množio sa brojem dana provedenih na poslu i u skladu s tim je vršena isplata putnih troškova;

- da tužitelj smatra da rad u turnusu podrazumijeva dolazak na posao u sve radne dane u mjesecu prema svom redovnom rasporedu rada, s obzirom da nije imao izostanaka u utuženom razdoblju, temeljem kojih ne bi ostvario naknadu troškova;

- da tužitelj smatra da mu je tužena isplaćivala neosnovano umanjen iznos naknade troškova prijevoza, jer je slobodne dane na koje je tužitelj imao pravo zbog rada u turnusu računala kao izostanak s rada odnosno dane kada tužitelj ne putuje na posao i s posla;

- da je osnovni prijepor između stranaka je li tužena trebala prilikom isplate naknade putnih troškova tužitelju ustegnuti iznos naknade za dane koji su tužitelju vođeni kao slobodni dani odnosno odmor tužitelja u radu u turnusima odnosno tužitelj smatra da sati odnosno dani odmora u turnusima se ne mogu tretirati odnosno uzimati kao jedan od slučajeva izostanka s rada kada tužitelj ne putuje na posao i s posla, već da se radi o radu u turnusima odnosno o uobičajenom načinu rada tužitelja u tom razdoblju, a da dani koje je tužitelj koristio kao odmor u turnusu i kada nije putovao na posao zapravo ne predstavljaju odstupanje od redovnog, uobičajenog rasporeda obavljanja službe.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi i rješenju posl. broj Rev - 804/24-2 od 15.01.2025. zauzeo pravno stajalište da se: "Isplata naknade putnih troškova djelatnoj vojnoj osobi vrši se na temelju upravnog akta, rješenja Ministarstva obrane, pri čemu je potrebno primijeniti i čl. 2. st. 5. Pravilnika o naknadi troškova u vezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života u obitelji (NN 141/04, 22/05 i 131/13) prema kojoj poslodavac ima pravo umanjiti isplatu u cijelosti ili djelomično u slučaju kada se radnik nalazi na bolovanju, godišnjem odmoru iz razloga koji predstavljaju odstupanje od redovnog uobičajenog rasporeda obavljanja službe . To znači da se tužitelju naknada za prijevoz ne može umanjivati za one dane kada se tužitelj nalazio na poslu, primjerice za vrijeme dežurstva, straže, rada na terenu.". U skladu sa tim pravnim stajalištem, a na temelju podataka odnosno dokumentacije koja prileži spisu, knjigovodstveni-financijski vještak RUČEVIĆ vještačenja d.o.o. je sačinio izračun visine troškova prijevoza koja tužitelju nije isplaćena u utuženom razdoblju od 01.11.2012. do 31.01.2014. Vještak je, uzimajući u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH iz presude i rješenja koji su doneseni u ovom predmetu, sačinio izračun u Tabeli 2 nalaza , stupac "k1", a koja Tabela odnosno varijanta obračuna prileži spisu na str. 609. Prema toj varijanti, vještak je, uzimajući u obzir cijene mjesečnih karti po pojedinim mjesecima u utuženom razdoblju, te isplaćene troškove prijevoza, te uzimajući u obzir broj radnih dana za koje je tužena isplaćivala troškove prijevoza u odnosu na potencijalni broj radnih dana za koje je tužitelju trebao biti isplaćen trošak prijevoza, utvrdio visinu razlike između isplaćenih troškova prijevoza tužitelju u utuženom razdoblju i potencijalnog iznosa troškova prijevoza tužitelju. Ukupna razlika za utuženo razdoblje od studenog 2012. do siječnja 2014. iznosi 1.910,99 eura. Taj izračun predstavlja drugu varijantu izračuna vještaka. Ovaj sud prihvaća taj izračun kao pravno osnovan, s obzirom na pravno stajalište Vrhovnog suda RH. Osim toga, vještak je sačinio i izračun na temelju upravnog akta odnosno rješenja Ministarstva obrane, koji izračun je nazvao varijanta 1, a izračun se nalazi u Tabeli 1 koja prileži str. 608 spisa. Po toj varijanti, tužitelju bi pripadala razlika od ukupno 1.852,42 eura. Kada se usporede navedeni iznosi po varijanti prvoj i drugoj, vidi se da se radi o neznatnoj razlici, ali s obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u ovom predmetu, sud je prihvatio kao točan i pravno valjan izračun vještaka prema varijanti drugoj. I sam tužitelj je uredio tužbeni zahtjev prema varijanti 2 izračuna vještaka. Napominje se da su iznosi iz tabela u kojima je vještak sačinio obračun neisplaćenih troškova prijevoza, a koji su iskazani u kunama, konvertirani u EUR u skladu sa odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH (NN 57/22 i 88/22), uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kuna.

11. Pravno stajalište Vrhovnog suda RH izraženo u ukidnom rješenju toga suda koje je doneseno u ovom predmetu jasno upućuje u kojim je situacijama moguće umanjivati rješenjem o pravu na prijevoz priznatu naknadu za prijevoz. Umanjenje priznate naknade za prijevoz moguće je samo kada se radnik nalazi na bolovanju, godišnjem odmoru, kada koristi slobodne dane odnosno u drugom slučaju kada DVO ne putuje na posao iz razloga koji predstavljaju odstupanje od redovnog, uobičajenog rasporeda obavljanja službe. Vrhovni sud RH ne prihvaća kao apsolutno pravilo da se priznata naknada ne smije umanjivati, već mogućnost umanjivanja naknade ograničava slučajevima kada radnik ne putuje na posao iz razloga koji predstavljaju odstupanje od redovnog, uobičajenog rasporeda obavljanja službe. Rad u turnusu, a tako je radio tužitelj u utuženom razdoblju, predstavlja redovni, uobičajeni raspored obavljanja službe. Kod takvog rada, radnik faktički ne putuje svaki dan na posao, ali mu se za dane kada ne putuje na posao, naknada ne može umanjiti jer navedeni oblik rada ne predstavlja odstupanje od redovnog, uobičajenog rasporeda obavljanja službe. Internim aktima tužene odnosno konkretno Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena (NN 118/09 i 18/12) rad u turnusu je propisan kao jedan od modaliteta odnosno načina rada. Kod rada u turnusu, odmor između 12-satnih smjena (turnusa) predstavlja dnevni i tjedni odmor i kao takav redovnu organizaciju rada. Umanjenje naknade troškova prijevoza pored bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana može se odnositi isključivo na situacije u kojima DVO ne putuje na posao zbog odstupanja od redovnog i uobičajenog rasporeda obavljanja službe, a koje je vještak prilikom obračuna uzeo u obzir u varijanti drugoj izrađenoj u skladu sa stavom Vrhovnog suda RH prema kojoj je tužitelj i uredio konačan tužbeni zahtjev.

12. Slijedom naprijed navedenog, sud je u cijelosti prihvatio konačno uređeni zahtjev tužitelja te je donio odluku kao u izreci ove presude pod točkom I.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl.154 st. 1. i čl. 155. ZPP -a. Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagradu odvjetnika ili za druge troškove, podmiriti će se takvi troškovi prema toj tarifi.

14. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška (str. 634-635 spisa).

15. Tužitelj je uspio u sporu u cijelosti, pa mu je tužena dužna nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.

16. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 2.946,43 eura (1.035,44 eura + 1.910,99 eura). Tužitelju je priznat sljedeći trošak: PRIJE SPAJANJA POSTUPAKA: a) zahtjev za isplatu dodatka na plaću: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 75 bodova; za sastav tužbe 75 bodova; za sastav obrazloženog podneska od 16.07.2017. 75 bodova; za zastupanje na ročištima od 04.04.2017., 27.09.2017. i 21.03.2018. za svako po 75 bodova. To ukupno iznosi 450 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Ukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 900,00 eura; b) zahtjev za isplatu razlike naknade troškova prijevoza: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova; za sastav tužbe 100 bodova; za sastav 3 obrazložena podneska od 06.09.2017., 29.01.2018. i 15.02.2018. za svaki po 100 bodova; za zastupanje na ročištu od 21.03.2018. 100 bodova. To ukupno iznosi 600 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Ukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.200,00 eura. Sveukupno do spajanja postupaka je tužitelju priznat trošak u visini od 2.100,00 eura (900,00 eura + 1.200,00 eura). NAKON SPAJANJA POSTUPAKA: za sastav podnesaka od 02.10.2019., 12.11.2019., 17.09.2020., 12.05.2025., 02.02.2026., 02.03.2026. i 18.03.2026. za svaki po 100 bodova; za sastav odgovora na žalbu protiv presude 100 bodova; za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije 100 bodova; za sastav odgovora na reviziju 100 bodova; za sastav podneska od 11.06.2025. 25 bodova; za zastupanje na ročištima od 21.03.2018., 15.11.2018., 17.01.2019., 03.02.2020., 16.11.2020., 05.05.2021., 19.05.2025., 23.03.2026. za svako po 100 bodova; za pristup na ročišta za objavu presude od 11.06.2021. i od 27.04.2026. za svako po 50 bodova. To ukupno iznosi 1925 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Ukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 3.850,00 eura. Ukupno (prije + nakon spajanja postupaka 2.100,00 eura + 3.850,00 eura) što iznosi 5.950,00 eura. Na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući PDV (Tbr.42. važeće OT) koji trenutno iznosi 25%, što je daljnjih 1.487,50 €. Nadalje, tužitelju je priznat trošak predujma za knjigovodstveno- financijsko vještačenje u ukupnom iznosu od 499,08 eura (199,08 eura + 300,00 eura), u cijelosti jer je provođenje tih dokaza bilo neophodno za donošenje odluke u ovom predmetu. Sveukupno je tužitelju priznat trošak ove parnice u iznosu od 7.936,58 eura.

17. Tužitelj je na dosuđeni trošak potraživao zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3 u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17) pa je njegov zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 27. travnja 2026. g. pa do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

18. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 27. travnja 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja – odvjetnik Anto Pecirep iz Zagreba

- zz tužene RH – OGDO iz Zagreba