Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-901/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Župančiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o., Zagreb, Domagojeva 18, OIB: 35913314365, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5765/2022-8 od 20. ožujka 2024., u sjednici vijeća 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5765/2022-8 od 20. ožujka 2024. u točki I. izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4462/19 od 16. kolovoza 2021. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

2. Točkom II. Izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

3. Protiv te presude u točki I. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-4462/19 od 16. kolovoza 2021.

7. U ovom žalbenom postupku sporno je je li prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, i to s obzirom na okolnost da je sud zaključio o neosnovanosti žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ), odnosno da nije nastupila zastara tuženikove novčane tražbine koja se u predmetnom ovršnom postupku naplaćuje.

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kao ovršnog suda, broj Ovr-4462/2019-23 od 16. kolovoza 2021., na temelju prijedloga ovdje tuženika kao ovrhovoditelja od 6. travnja 2018. određena ovrha na temelju ovršnih isprava – ugovora o kreditu za kupovinu vozila/plovila/opreme/usluga broj 18525-251 od 4. srpnja 2002., solemniziranog po javnom bilježniku pod brojem OU-671/2002, kao ovršnog javnobilježničkog akta, koji je postao ovršan 5. siječanja 2004., zatim rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama broj Ovr-1935/05 od 10. studenog 2005. i rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-5721/2010 od 6. listopada 2010., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 120.772,46 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2013. do naplate, iznosa od 2.772,32 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. studenog 2005. do naplate, te iznosa od 4.890,00 kn do naplate tekućim od 6. listopada 2010. do naplate, na novčanim sredstvima tužitelja, kao ovršenika,

-da je tužitelj, kao ovršenik protiv tog rješenja o ovrsi podnio žalbu, koja je rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr-462/2021-2 od 10. prosinca 2021. odbijena kao neosnovana, osim zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a o kojem žalbenom razlogu odlučuje prvostupanjski sud,

-da je zaključkom prvostupanjskog suda, kao ovršnog suda broj Ovr-4462/2019- 29 od 3. listopada 2022. tužitelj upućen da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene citiranim rješenjem o ovrsi od 16. kolovoza 2021. zbog žalbenog razloga iz 50. st. 1. toč. 11. OZ-a,

-da tužitelj u tužbi obrazlažući osnovanost žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, o zastari tuženikove novčane tražbine koja se u tom ovršnom postupku naplaćuje, navodi da je između ranijeg ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d. i tužitelja kao ovršenika zaključen ugovor o kreditu za kupnju vozila broj 118525-251 od 4. srpnja 2002., koji ugovor je postao ovršan 5. siječnja 2004., a kako da je predmetni prijedlog za ovrhu podnesen 6. travnja 2018., to da je nastupila zastara novčane tražbine tuženika kao ovrhovoditelja koju u tom ovršnom postupku naplaćuje,

-da je ranije donesenim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama broj Ovr-1935/05 od 10. studenog 2005. ovrha određena na temelju prijedloga ranijeg ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb od 14. lipnja 2005. na temelju ovršne javnobilježničke isprave, ugovora broj 18525-251 od 4. srpnja 2002., solemniziranog pod brojem OU-671/02 dana 4. srpnja 2002. koji je postao ovršan 5. siječnja 2004., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 149.271,44 kn kao protuvrijednosti iznosa od 19.982,83 eur , zatim radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.772,32 kn s kamatama od 10. studenog 2005. do naplate, na pokretninama i na plaći ovdje tužitelja, kao 1. ovršenika, te protiv 2. ovršenika TV,

-da je ovdje tuženik, kao ovrhovoditelj, predmetnu novčanu tražbinu stekao na temelju ugovora o cesiji zaključenog 2013. s ranijim ovrhovoditeljem Privrednom bankom Zagreb,

-da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pu Ovr- 1024/16-7 od 9. listopada 2020. obustavljena ovrha u odnosu na ovdje tužitelja kao ovršenika određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama broj Ovr-1935/05 od 10. studenog 2005. (na pokretninama i na plaći ovršenika),

-da je tuženik, kao novi ovrhovoditelj, predmetni prijedlog za ovrhu podnio 6. travnja 2018., predlažući ovrhu radi naplate navedene novčane tražbine na novčanim sredstvima ovršenika i to na temelju citiranog ugovora o kreditu od 4. srpnja 2002. kao ovršne javnobilježničke isprave, zatim rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama broj Ovr-1935/05 od 10. studenog 2005. i rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-5721/10 od 6. listopada 2010.

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom nije osnovan, pri čemu je ocijenio da žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ -a o zastari tuženikove novčane tražbine koja se u ovom ovršnom postupku naplaćuje, nije osnovan. Pritom je prvostupanjski sud citirao odredbu čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) koja propisuje da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, zatim odredbu čl. 241. ZOO-a koja propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, te odredbu čl. 245. st. 1. ZOO-a koja propisuje da nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, da članak 245. st. 5.ZOO-a propisuje da kada je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja, zastara počinje teći iznova od dana okončanja tog postupka, da čl. 245. st. 6. ZOO-a propisuje da zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. Slijedom citiranih zakonskih odredbi, te s obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je zaključio da je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare predmetne novčane tražbine podnošenjem prijedloga za ovrhu 14. lipnja 2005. na temelju citiranog ugovora kao ovršne javnobilježničke isprave, a kojim je određena ovrha na pokretninama i plaći ovršenika, da je taj ovršni postupak u odnosu na ovdje tužitelja kao ovršenika obustavljen rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pu Ovr-1024/16-7 od 9. listopada 2020., dakle, nakon što je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo/podnio predmetni prijedlog za ovrhu 6. travnja 2018., pa je s obzirom na ove okolnosti zaključio da je nakon obustave ovrhe, 9. listopada 2020., zastara počela iznova teći i to dana 10. listopada 2020., u smislu odredbe čl. 245. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je zaključio o neosnovanosti žalbenog razloga tužitelja kao ovršenika iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a protiv citiranog rješenja o ovrsi, te slijedom toga i o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

10. Pritom je prvostupanjski sud naveo da za ocjenu nastupanja zastare nije od utjecaja činjenica da je ovršni postupak pa makar bio pokrenut i novim prijedlogom za ovrhu (što tvrdi tužitelj), a ne na temelju prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, jest pokrenut na temelju citiranog ugovora o kreditu od 4. srpnja 2002. kao ovršne javnobilježničke isprave i temeljem ranije donesenog rješenja o ovrsi od 10. studenog 2005., a kojim je ovrha radi naplate predmetne novčane tražbine bila određena na pokretninama i plaći ovdje tužitelja kao ovršenika, uz zaključak da Zakon o obveznim odnosima ne poznaje institut zastare ovršne isprave već isključivo institut zastare (novčane) tražbine, slijedom čega je zaključio da nije došlo do zastare tuženikove novčane tražbine u smislu odredbe čl. 233. ZOO-a.

11. Prvostupanjski sud je točkom II. Izreke pobijane presude odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, koji dio prvostupanjske presude, tuženik žalbom ne pobija, te je slijedom toga ista u tom dijelu postala pravomoćna.

12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

13. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj opisno u žalbi ukazuje, jer suprotno žalbenim navodima, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u citiranim spisima ovršnih postupaka u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, razlozi presude zbog kojih je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

14. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, jer je i prema shvaćanju ovog suda, zbog razloga koje navodi prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, tužbeni zahtjev tužitelja pravilno odbijen kao neosnovan.

15. Tužitelj u žalbi obrazlažući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako u konkretnom slučaju predmetno novčano potraživanje koje tuženik kao ovrhovoditelj naplaćuje u predmetnom ovršnom postupku nije u zastari, te suprotno tom shvaćanju smatra da je nastupila zastara tog novčanog potraživanja, te da je slijedom toga osnovan žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a zbog kojeg je žalbom pobijao citirano rješenje o ovrsi i podnio predmetnu tužbu.

16. U vezi toga tužitelj u žalbi ističe da je navedeni ovršni postupak obustavljen 9. listopada 2020. iz razloga jer da raniji ovrhovoditelj u tom ovršnom postupku nije postupao po zaključcima suda te da nije u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, pa da s obzirom na to u primjenu ne dolazi odredba čl. 245. st. 1. ZOO -a već odredba čl. 242. st. 2. ZOO-a koja propisuje u vezi prekida zastare da se smatra da nije bilo prekida zastare ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage, pa kako da je ovršni postupak broj Ovr-1935/05 obustavljen iz razloga neaktivnosti tuženika kao ovrhovoditelja, da je tada posve irelevantno kada je došlo do obustave ovrhe, slijedom čega da je zastara tuženikove novčane tražbine nastupila jer da je u okolnostima konkretnog slučaja zastara počela teći od dana ovršnosti ovršne isprave 5. siječnja 2004., a da je predmetni prijedlog za ovrhu podnesen tek 6. travnja 2018., neprijeporno nakon proteka više od deset godina od dospjelosti tuženikove novčane tražbine.

17. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da u konkretnom slučaju za ocjenu spornog pitanja je li nastupila zastara tuženikove novčane tražbine u primjenu ne dolazi odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a na koju se pozvao sud u obrazloženju presude.

18. Iz opisanog stanja u spisu ovršnog postupka poslovni broj Ovr-1935/05 proizlazi da, kao što je to već rečeno, je ovrha pokrenuta na temelju prijedloga ranijeg ovrhovoditelja od 14. lipnja 2005., protiv ovdje tužitelja, kao prvoovršenika i 2. ovršenika TV, na pokretninama i na plaći ovršenika. Prema stanju u spisu, ovršni postupak u odnosu na 2. ovršenika TV na plaći i pokretninama je obustavljen 2010. Međutim, u odnosu na tužitelja kao 1. ovršenika taj ovršni postupak je bio u tijeku, te je konačno obustavljen pravomoćnim rješenjem ovršnog suda, broj Pu Ovr-1024/16-7 od 9. listopada 2020.

19. Okolnosti zbog kojih je taj ovršni postupak u odnosu na ovdje tužitelja obustavljen tek 2020., irelevantne su za ocjenu nastupanja prekida zastare, kao i za ocjenu je li nastupila zastara tuženikove novčane tražbine, jer iz svega proizlazi da se ovrha radi naplate predmetne novčane tražbine određena protiv ovdje tužitelja kao 1. ovršenika i kao glavnog dužnika iz ovršne isprave na pokretninama i na plaći provodila. Proizlazi da je ovdje tuženik, kao ovrhovoditelj uspio na tim predmetima ovrhe naplatiti određeni dio svog novčanog potraživanja, te da je tuženik naposlijetku 6. travnja 2018. podnio predmetni prijedlog za ovrhu, samo u odnosu na tužitelja kao 1. ovršenika, sada na njegovim novčanim sredstvima. Prema stanju u spisu ovršnog postupka, ovdje tužitelj, kao ovršenik nije predlagao obustavu ovršnog postupka na pokretninama i na plaći određenu rješenjem o ovrsi broj Ovr-1935/05 od 10. siječnja 2005., zbog neaktivnosti tuženika kao ovrhovoditelja, a ovršni postupak protiv tužitelja na tom predmetu ovrhe (pokretnine, plaća) provodio se do njegove obustave 2020.

20. Zaključno, u konkretnom slučaju, kada je predmetna ovrha na pokretninama i na plaći protiv tužitelja kao ovršenika obustavljena rješenjem ovršnog suda od 9. listopada 2020., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tada došlo do prekida zastare nakon čega je zastara počela iznova teći u smislu odredbe čl. 245. st. 1. ZOO-a, dakle, od 10. listopada 2020. , a kako je tuženik kao ovrhovoditelj predmetni ovršni prijedlog podnio već ranije, 6. travnja 2018., tuženikova novčana tražbina koja se u predmetnom ovršnom postupku naplaćuje nije u zastari, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz navedenih razloga tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

21. Zbog tih razloga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 27. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Barbara Bosner