Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-410/2022-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Ddm invest III AG, Švicarska, Baar, Schochenmuhlestrasse 4, OIB: 42497989050, zastupanog po punomoćniku Davoru Jonjiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika Pineapple Fruits d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32, OIB: 48056622122 (kao univerzalni pravni sljednik od Frutarija d.o.o. Split, Bračka 13, OIB: 01401187217), zastupanog po punomoćniku Ivi Pavličeku, odvjetniku u Varaždinu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Ovr-304/2021-32 od 6. lipnja 2022., 27. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe ovršenika ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Ovr-304/2021-32 od 6. lipnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi usvojen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja na temelju ovršne javnobilježničke isprave - ovršnog javnobilježničkog akta i to bjanko zadužnice broj Ov-10959/16 solemizirane po javnom bilježniku Miroslavu Bračunu 23. rujna 2016.; bjanko zadužnice broj Ov-10960/16 solemizirane po javnom bilježniku Miroslavu Bračunu 23. rujna 2016. te bjanko zadužnice broj Ov-10961/16 solemizirane po javnom bilježniku Miroslavu Bračunu 23. rujna 2016. i to radi naplate glavnice u iznosu od 3.459.842,44 kn/459.200,01 eur[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2021. do isplate, zakonske zatezne kamate u iznosu od 751.195,38 kn/ 99.700,76 eur, troškova banke u iznosu od 17.000,00 kn/ 2.256.29 eur, te naknade troškova predmetnog ovršnog postupka u iznosu 52.880,46 kn/ 7.018.44 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te je određena ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika upisanoj u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], Industrijska ulica sa 9729 m2 (gospodarsko dvorište sa 6860 m2, poslovna zgrada, hladnjača voća, Lipik, Industrijska ulica 4, sa 2869 m2), i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine ovršenika, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenom predmetnom prodajom te uplatom na račun ovrhovoditelja te je određeno ispražnjenje nekretnine i njezina predaja kupcu nakon dostave zaključka o predaji nekretnine kupcu (točka I. izreke). Naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu navedenog suda da izvrši upis zabilježbe ovrhe (točka II. izreke) te je naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka ovrhe u iznosu od 52.880,46 kn/ 7.018,44 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka III. izreke).

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi ovršenik pozivajući se na žalbene razloge propisane člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje u tekstu: ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ), predlažući da se pobijano rješenje o ovrsi ukine i ovrhovoditelja obveže na naknadu troška žalbenog postupka ovršeniku. U žalbi u bitnome navodi da se temeljem bjanko zadužnice kao ovršne isprave ne može tražiti određivanje ovrhe na iznos koji ovrhovoditelj želi ili smatra da mu pripada, već da se može tražiti određivanje ovrhe na točno određen iznos koji je vjerovnik bio dužan navesti u zadužnici, u suprotnom ona nema svojstvo ovršne isprave. Nadalje navodi da temeljem ovršnih isprava ukupno u visini najviše do 700.000,00 kn/ 92.905,96 eur nije moguće odrediti ovrhu radi naplate glavničnog iznosa od 3.459.842,44 kn/459.200,01 eur te pripadajućih kamata, zateznih kamata i troškova, odnosno da ovršne isprave temeljem kojih je doneseno pobijano rješenje o ovrsi nisu podobne za određivanje ovrhe u iznosu u kojem je ista određena.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode ovršenika u cijelosti. Navodi da je žalba ovršenika paušalna te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Naime, prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije pravilno utvrdio, a niti ocijenio sve činjenice odlučne za donošenje pravilne odluke.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je prijedlog za ovrhu podnesen na temelju tri bjanko zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku Miroslavu Bračunu iz Slavonskog Broda 23. rujna 2016., i to pod brojevima OV-10959/16, OV-10960/16 te OV-10961/16,

- da u bjanko zadužnicama solemniziranim pod brojevima OV-10959/16 i OV- 10960/16 vjerovnik nije odredio visinu novčane tražbine, već je u istima samo određen najviši iznos do kojega su se te zadužnice mogle izdati (u svakoj je naveden iznos do 100.000,00 kn)

- da je u bjanko zadužnici solemniziranoj pod brojem OV-10961/16 vjerovnik odredio visinu novčane tražbine u iznosu od 500.000,00 kn.

7. Odredbom članka 215. stavak 1. OZ-a propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i, nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

7.1. Stavak 5. navedenog članka nadalje propisuje da je takva bjanko zadužnica istinita u pogledu svojeg sadržaja ako je vjerovnik naknadno upisao iznos tražbine koji je manji ili jednak onome za koji mu je dužnik dao suglasnost u trenutku kad je potvrđena kod javnog bilježnika te podatke o vjerovniku.

8. Proizlazi dakle da nije dovoljno da bjanko zadužnica sadrži naznaku najvišeg iznosa do kojeg se navedena bjanko zadužnica može izdati u smislu odredbe članka 9. tada važećeg Pravilnika o obliku i sadržaju bjanko zadužnice ("Narodne novine" br. 115/12., dalje: Pravilnik) , već je potrebno da bude naveden i konkretan iznos koji se u tom trenutku naplaćuje. Odnosno, ako je bjanko zadužnica izdana na iznos do 100.000,00 kn, u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu u istoj mora biti upisan iznos duga, koji može biti manji od 100.000,00 kn, ali ne smije biti viši od tog limita.

9. Podaci o stvarnoj svoti tražbine mogu se dakle upisati naknadno, ali najkasnije do podnošenja bjanko zadužnice na naplatu (u konkretnom slučaju do podnošenja prijedloga za ovrhu).

10. Prema tome, bjanko zadužnica u kojoj vjerovnik nije odredio visinu novčane tražbine ne predstavlja ovršnu ispravu, bez obzira na to što je određen najviši iznos do kojega se ta zadužnica mogla izdati. Tek unošenjem podataka o visini tražbine vjerovnika, bjanko zadužnica postaje podobna za ovrhu jer se tek tada zna svota koju je dužnik dužan ispuniti.

11. Dakle, u konkretnom slučaju samo bjanko zadužnica solemnizirana pod brojem OV-10961/16 predstavlja valjanu ovršnu ispravu, budući da je u istoj vjerovnik odredio visinu novčane tražbine u iznosu od 500.000,00 kn/66.361,40 eur.

12. Nadalje, iz sadržaja prijedloga za ovrhu proizlazilo bi da ovrhovoditelj traži određivanje ovrhe na nekretnini u vlasništvu ovršenika radi naplate glavnice u iznosu od 3.459.842,44 kn/459.200,01 eur, zatezne kamate u iznosu od 751.195,38 kn/ 99.700,76 eur, troškova banke u iznosu od 17.000,00 kn/ 2.256.29 eur, te troškova predmetnog ovršnog postupka, i to sve na temelju tri bjanko zadužnice, od kojih dvije ne bi bile valjane ovršne isprave, dok treća koja bi bila valjana ovršna isprava glasi na iznos od 500.000,00 kn/66.361,40 eur.

12.1. Odredbom članka 9. Pravilnika propisano je da dužnik može izdati bjanko zadužnicu na obrascu iz navedenog Pravilnika s naznakom najvišeg iznosa: do 5.000,00 kuna, do 10.000,00 kuna, do 50.000,00 kuna, do 100.000,00 kuna, do 500.000,00 kuna i do 1,000.000,00 kuna.

12.2. Međutim, kako je predmetna zadužnica izdana na iznos " od 500.000,00 kn/66.361,40 eur ", osim što u trenutku naplate mora biti upisan iznos duga, isti može biti manji od tog iznosa ili jednak tome iznosu, ali ne smije biti viši od tog limita. Dakle, ukupna svota tražbine (glavnica, kamate, troškovi) ne smije prijeći nominalnu svotu na koju je izdana.

12.3. Iz navedenog proizlazi da se na temelju bjanko zadužnice koja je izdana na iznos od 500.000,00 kn/66.361,40 eur, ne bi mogla tražiti naplata novčane tražbine za iznos veći od 500.000,00 kn/66.361,40 eur.

12.4. Stoga su osnovani žalbeni navodi ovršenika da isprave temeljem kojih je doneseno pobijano rješenje o ovrsi ne bi bile podobne za određivanje ovrhe za iznos za koji je predmetna ovrha određena.

13. Stoga je pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a valjalo ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Prvostupanjski će sud u nastavku postupka analizirati zakonske odredbe, te će imati u vidu sadržaj žalbenih navoda i uočene činjenične nepotpunosti istaknute u ovom ukidnom rješenju, a nakon čega će donijeti novu zakonitu i valjano obrazloženu odluku, posebno vodeći računa o činjenici da bi se ovrha mogla odrediti samo do iznosa od 500.000,00 kn/66.361,40 eur za koji je ovrhovoditelj dostavio valjanu ovršnu ispravu.

14. Sukladno članku 166. stavku 3. ZPP-a budući da je ukinuto pobijano rješenje o ovrsi protiv kojeg je podnesen pravni lijek i predmet je vraćen na ponovan postupak, o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Rijeci 27. travnja 2026.

Sutkinja

Brankica Malnar