Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-443/2024-4

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Romana Mihalić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ĐUD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tomislava Furčić, odvjetnica u Rijeci, radi predaje u posjed, rješavajući žalbu tužiteljice, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-1891/2019 od 2. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-1891/2019 od 2. studenog 2023.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženici da preda u posjed tužiteljici dio nekretnine koji predstavlja ravni krov prizemnog stambenog objekta koji se sastoji od jedne sobe i kupaonice sagrađenog na zemljištu označenom kao zk.č. br. 623 - kuća br. 312 i dvor spod male vrati - pov. 83 m2 (23 čhv) upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zemljišnoknjižnog odjela Novi Vinodolski, Općinskog suda u Crikvenici, koji je označen plavom ispunom na skici lica mjesta u nalazu geodetskog vještaka Jasmine Jurinčić, ing. geod. br. GEO/12-2019 iz siječnja 2020., koji nalaz je sastavni dio presude, slobodan od svih osoba i stvari dok je točki II izreke naloženo tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 1.592,00 eur / 11.994,92 kn.

2. Protiv presude žalbu podnosi tužiteljica, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP) uz prijedlog da se presuda u preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te potražuje troškove žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava osnovanost žalbenih navoda predlažući žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te traži trošak žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je stvarno pravni zahtjev tužiteljice da joj tuženica preda u posjed dio nekretnine označen u izreci presude.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da između stranaka postoji spor oko terase na koju se izlazi iz kuće/apartmana tuženice a koja terasa ujedno predstavlja ravni krov stambenog prostora/sobe tužiteljice, koja se nalazi na nižoj razini sa koje je vanjskim stepenicama uz zid kuće moguće pristupiti na spornu terasu,

- u pogledu ovih nekretnina 2000. godine suprug tužiteljice pok. OU i tuženica naslijedili svaki u ½ dijela iza pok. AU nekretnine na području k. o. [katastarska općina] i to zk.č. 588 i zk.č. 589 iz zk. ul. [broj ZK uloška], te zk.č. 623 iz zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi stara ruševna kuća sa ljetnom kuhinjom, pratećim objektima te stepeništem i prolazima , na različitoj visinskoj razini u starom dijelu Grada Novi Vinodolski,

- da su odmah po nasljeđivanju suprug tužiteljice pok. OU i tuženica zaključili Ugovor o podjeli imovine od 27. studenoga 2000. te su na istome ovjerili potpise kod javnog bilježnika, kojim ugovorom se dijeli naslijeđena imovina pok. AU, na način da je svatko od njih dobio točno određene objekte i dijelove naslijeđenih nekretnina,

- spomenutim Ugovorom o podijeli imovine, u dijelu relevantnom za ovaj postupak, ugovoreno je da pok. suprug tužiteljice OU nasljeđuje objekte u donjem dijelu nekretnine „bez gornje pripadajuće terase“ a tuženica uz staru kamenu kuću nasljeđuje „terasu, dok se LU omogućava tj. dozvoljava korištenje terase u dogovoru sa tuženom“ te je dogovoreno da „se u slučaju prodaje nekretnine od strane tužene, daje prvenstvo otkupa terase OU“,

- da je neposredno nakon sklapanja Ugovora o podjeli imovne tuženica sa suprugom krenula u rekonstrukciju i obnovu naslijeđenog dijela nekretnina - stare kuće i sporne terase, da je uredila apartman koji se u nastavnom razdoblju iznajmljivao turistima koji su, kao i drugi ukućani tuženice kada bi boravili u kući, koristili spornu terasu na koju se izlazi iz apartmana,

- da je tuženica 2002. o svome trošku terasu popločila, uredila, postavila težak kameni stol i stolice, napravila roštilj, a kada su se u sobi tužiteljice koja se nalazi ispod terase, pojavili problemi s vlagom, iste je otklonila tuženica o svom trošku na zahtjev tužiteljice i njezina pok. suprug OU,

- da su članovi obitelj OU, dolazili iz Zagreba i boravili u svom dijelu uređenih nekretnina, da među strankama nije bilo nesuglasica u korištenju podijeljenih dijelova nekretnina sukladno Ugovoru o podjeli imovine idućih 17 godina, da je obitelj OU za vrijeme života OU uvažavala ranije navedeni dogovor o podjeli imovine, da nisu poduzimali nikakve radnje zauzimanja sporne terase, da su istu koristili vrlo rijetko, u dogovoru na tuženicom kada apartman ne bi bio iznajmljen turistima,

- da je tužiteljica ĐU naslijedila svoga supruga po njegovoj smrti 2017. te da su stranke u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnice predmetnih nekretnina zajedno sa još dvoje suvlasnika, koji na istim česticama imaju svoje objekte koji su potpuno odvojeni od objekata stranaka te nisu predmet ovoga postupka niti postoji spor sa tim suvlasnicima,

- da su problemi među strankama nastali nakon smrti pok. OU, kada se u proljeće 2017. tužiteljica usprotivila boravku na terasi kćeri tuženice uz navode da je to njezina terasa, što je rezultiralo time da je suprug tuženice uklonio stol i stolice tužiteljice sa terase (koje je prethodno postavila) te da je najprije postavio lanac a kasnije ugradio vrata s griljama na ulasku na terasu sa stepeništa koje vodi iz prizemnog dijela tužiteljice na spornu terasu,

- da je povodom toga događaja u posjedovnoj parnici pred istim sudom poslovni broj Psp-24/2019 ovdje tužiteljici pružena zaštita te je naloženo ovdje tuženici da uspostavom prijašnjeg stanja preda tužiteljici spornu terasu u suposjed, što nije od utjecaja na odluku u ovome predmetu zbog različitih pretpostavki predviđenih za posjedovnu zaštitu u odnosu na vlasničku tužbu.

7. Odlučujući o vlasničkom zahtjevu tužiteljice na predaju predmetne nekretnine u posjed sud prvog stupnja primjenjuje odredbe članka 161. stavak 1. i članka 162. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV), prema kojima vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari, pri čemu tužitelj mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. U takvoj situaciji tuženik može istaći prigovor iz članka 163. stavak 1. ZV-a prema kojem posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku u posjed ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje stvari.

8. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da su Odredbe ugovora o podjeli imovine od 27. studenoga 2000. jasne, da iz njih nedvojbeno proizlazi da je sporna terasa tom podjelom pripala upravo tužen ici, da iz načina uređenja i korištenja terase, jasno i nedvojbeno proizlazi da je tuženica imala faktičnu vlast u pogledu terase, da je obitelj OU priznavala vlast tuženice na spornoj terasi sve do događaja u 2017., da u situacijama kada je obitelj OU koristila terasu, istu je koristila kao nesamostalni posjednik, priznavajući vlast tuženice na toj terasi, da neosnovano tužiteljica tvrdi da je vlasnica navedene terase, jer kao takva ne bi tražila odobrenje druge osobe za korištenje iste.

9. Stoga, primjenjujući citirane zakonske odredbe na utvrđene činjenice, prvostupanjski sud smatra da tužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje da je vlasnica predmetne terase, odnosno ravnog krova prizemnog stambenog objekta. Ujedno smatra da tuženica ima pravni osnov na temelju kojeg posjeduje spornu terasu a to je Ugovor o podjeli imovine kojim su prednik tužiteljice i tuženica uredili svoje odnose pogledu naslijeđenih nekretnina, prema kojem je terasa podjelom pripala tuženici a pok. suprug tužiteljice OU je pristao da može koristiti terasu samo ako mu to dozvoli tuženica odnosno u dogovoru s istom, na koji način su stranke koristile nekretnine kroz 17 godina.

10. Radi navedenog odbija tužbeni zahtjev u cijelosti dok o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, te po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da njezinim donošenjem nije počinjena niti jedna bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda, suprotno žalbi tužiteljice, nije nerazumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće pravno ispitati te ima potpuno obrazloženje stoga se neosnovano ukazuje žalbom na pov redu konvencijskog prava na obrazloženu odluku (članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) .

12. Na činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev uz utvrđenje da tužiteljica nema pravo na vlasničku zaštitu u smislu članka 161. i članka 162. ZV-a, jer nisu utvrđene pretpostavke za pružanje takve zaštite.

13. Prvostupanjski je sud sukladno odredbi članka 8. ZPP -a u okviru načela slobodne ocjene dokaza valjano utvrdio sve relevantne činjenice u pogledu čega je dao u svemu prihvatljivo obrazloženje, koje tužiteljica žalbom bez uspjeha osporava.

14. Tužiteljica u žalbi ističe da je kao prethodno pitanje trebalo riješiti pitanje ništetnosti dijela Ugovora o podjeli imovine od 27. studenog 2000. koji se odnosi na dio nekretnine, u ugovoru naveden kao „terasa“ a tužiteljica koristi termin „ravni krov“ njezina objekta. Tužiteljica tvrdi da su u tom dijelu ugovorne odredbe ništetne jer su protivne članku 2., članku 6. i članku 9. ZV-a koji propisuju što je nekretnina i kada ona može biti objektom prava vlasništva, te da su protivne članku 366. stavak 1. i 2. ZV-a koja propisuje načelo jedinstva nekretnine. U tom pravcu tužiteljica tvrdi da predmetni krov ne predstavlja etažni dio nekretnine koji bi mogao biti samostalni objekt stvarnih prava, da isti čini cjelinu sa objektom u vlasništvu tužiteljice, da je njezin sastavni dio jer predstavlja krov toga objekta i s njim dijeli pravnu sudbinu, da stanke Ugovora o podjeli imovine nisu mogle ugovoriti da „krov“ bude samostalni objekt prava vlasništva, stoga da tuženica ne može imati u vlasništvu dio objekta - krov tužiteljice, čemu u prilog citira relevantnu sudsku praksu. Nadalje, tužiteljica tvrdi, da je u većem zahtjevu sadržan manji zahtjev pa da je sud trebao naložit i tuženici da tužiteljici preda barem u suposjed terasu na što kao suvlasnica ima pravo.

15. Na ove žalbene navode valja odgovoriti da iz obrazloženja pobijane presude ne bi proizlazio zaključak da je tuženica stekla pravo vlasništva sporne terase, nego da upravo tužiteljica nije dokazala da je vlasnica predmetne terase. Zaključak je suda da tužiteljica nije dokazala osnovnu pretpostavku za udovoljavanje pravoj vlasničkoj tužbi odnosno činjenicu da je ona vlasnica dijela nekretnine čiju predaju u posjed traži, odnosno da joj nedostaje aktivna legitimacija za takvu zaštitu u smislu članka 161. stavak 1. i članka 162. stavak 1. ZV-a.

15.1. Osim toga, drugi je argument prvostupanjskog suda da iz utvrđenja postupka proizlazi kako tuženica ima pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje terase (pravo na posjed) a to je Ugovor o podjeli imovine od 27. studenog 2000., u kojem pravcu je sud prigovor tuženice iz članka 163. stavak 1. ZV-a našao osnovanim.

16. Ovaj sud prihvaća navedeni zaključak prvostupanjskog suda koji dovodi do neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Ugovorom o podjeli imovine, prednik tužiteljice i tuženica, u podjeli naslijeđene imovine kao suvlasnici zapravo su uredili svoje odnose te odlučili međusobno podijeliti posjed stvari i izvršavanje pojedinih vlasničkih ovlasti u pogledu nekretnina u smislu članka 42. stavak 1. ZV -a. Upravo je tim ugovorom tuženici pripala sporna terasa uz davanje prava OU da se terasom koristi samo uz dogovor s tuženicom. Treba poći od kompleksne imovinsko- pravne situacije stranaka, koje su suvlasnice nekretnina međusobno i sa još drugih dvoje suvlasnika na dvije zk čestice, na kojim su izgrađena i uređena četiri odvojena stambena kompleksa, koji se koriste dogovorno tako da se zna što tko koristi . Stoga, sve dok se i formalno ne riješi njihovo razdvajanje/razvrgnuće, među suvlasnicima djeluju dogovori ukoliko su postignuti u smislu članka 42. stavak 1. ZV-a. Tako upravo i između stranaka sve dok egzistira Ugovor o podjeli imovine od 27. studenog 2000., treba se poštivati dogovor ugovornih stranaka prema kojem tuženica ima isključivo pravo koristiti spornu terasu a tužiteljica samo uz dogovor s istom, što ne znači da tužiteljica ima jednako pravo na suposjed sa tuženicom , ukoliko izostane dogovor s tuženicom, jer je upravo na takvo određenje pristao prednik tužiteljice.

17. Slijedom svega iznesenoga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije aktivno legitimirana tražiti predaju sporne terase u su/posjed, te da osim toga, tuženica ima pravo koje ju ovlašćuje na posjed terase.

18. Radi svega iznesenog žalba tužiteljice je ocijenjena neosnovanom.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).

20. Tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe jer sa istom nije uspjela dok tuženici nije dosuđen trošak za sastav odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da se ne radi o trošku iz članka 155. stavak 1. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 27. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić