Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-463/2023-14

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća te Milene Vukelić-Margan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mriku Cetini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Zagreba, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju i utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice- protutuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-99/2022- 27 od 23. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2026.

r i j e š i o  je

I Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-99/2022-27 od 23. veljače 2023. u točkama III., IV. i V. izreke i u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između stranaka 3. lipnja 2014., kojeg je solemnizirala javna bilježnica Nives Mirčetić iz Velike Gorice pod brojem OV-3404/14 (točka I.), određeno je brisanje zabilježbe ugovora na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( točka II.), zatim je utvrđeno da je darovanje temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog 14. srpnja 2014. između tuženika-protutužitelja (u daljnjem tekstu tuženik) kao darovatelja i tužiteljice-protutuženice (dalje tužiteljica) opozvano (točka III.) te je naloženo tužiteljici predati tuženiku tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva na ime tuženika na nekretninama upisanim u k. o. [katastarska općina] i to k. č. broj [katastarska čestica] i k. č. broj [katastarska čestica] (točka IV.), dok je u točki V. izreke odlučeno da će svaka stranka snositi svoje troškove postupka.

2. Protiv presude u točkama III, IV i V izreke je žalbu podnijela tužiteljica, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane člankom 353. stavak 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 –dalje; ZPP).

3. U žalbi ukazuje da je počinjena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2.točka 11. ZPP-a, jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Navodi da je sud prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tuženika, uz obrazloženje da je ugovor o darovanju simulirani pravni posao pa je slijedom navedenog opozvao ugovor o darovanju i raskinuo ugovor o doživotnom uzdržavanju. Takva presuda da je eklatantan primjer povrede prava na pravično suđenje, odnosno prava na obrazloženu odluku, u kojoj nije spomenuto materijalno pravo koje je mjerodavno za konkretan slučaj. Navodi da je protivno svim pravnim pravilima opozvano darovanje, uz obrazloženje da se radi o simuliranom pravnom poslu, pri čemu da se ispuštaju iz vida kogentne odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje; ZOO) i to članci 493. do 498. kojima su propisani razlozi, rokovi i načini opoziva darovanja. Osim toga da je potpuno zanemarena odredba članka 285. ZOO-a kojom je propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama pa je posljedica sklapanja takvog ugovora da isti ne proizvodi učinke između stranaka.

4. Naglašava da se prema narečenom propisu darovanje opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku, pri čemu na izjavi potpis mora ovjeriti javni bilježnik, pored toga da je propisan rok za opoziv darovanja koji teče od saznanja za razlog opoziva pa kako ni jedan od propisanih razloga tuženik nije istaknuo u protutužbi, smatra da nije dokazao postojanje razloga za opoziv. Tvrdi da je tuženik prekludiran u ostvarivanju svog zahtjeva, iako prije svega treba utvrditi razlog opoziva kako bi se moglo ocijeniti je li protekao prekluzivni rok za opoziv darovanja.

5. Smatra da je pogrešno utvrđeno da su predmetni ugovori simulirani pravni poslovi te tvrdi da u tom pravcu nisu utvrđene odlučne činjenice, između ostalog i glede postojanja hipoteke na nekretnini koja se navodi kao razlog darovanja, a koja hipoteka nije bila upisana u zemljišne knjige u vrijeme sklapanja ugovora, budući da je brisana 2012. U trenutku darovanja da je nekretnina bila opterećena samo sa dva osobna kredita stranaka čija otplata nikad nije dovedena u pitanje te su obveze iz tih kredita isplaćene iz sredstava bračne stečevine.

6. Predlaže u pobijanom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, uz obvezu nadoknade troška žalbenog postupka.

7. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava izložene navode te predlaže žalbu tužiteljice odbiti.

8. Žalba tužiteljice je osnovana.

9. Sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer su izostali razlozi o bitnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su proturječni tako da presudu nije moguće ispitati.

10. Predmetom ovog parničnog postupka je bilo odlučivanje o zahtjevu tužiteljice radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između stranaka 3. lipnja 2014. te o zahtjevu protutuženika za utvrđenjem da je darovanje temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog između stranaka 14. srpnja 2014. opozvano. Kako tuženik nije podnio žalbu protiv presude, proizlazi da je presuda postala pravomoćna u točkama I. i II. izreke, dakle u dijelu u kojem je odlučeno da se raskida Ugovor o doživotnom uzdržavanju te da se određuje brisanje zabilježbe tog ugovora u zemljišnim knjigama pa ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati zakonitost odluke u tom dijelu, već isključivo zakonitost odluke kojom je utvrđeno da je darovanje temeljem Ugovora o darovanju opozvano, predaji tabularne isprave podobne za prijenos prava vlasništva u korist tuženika te odluke o parničnom trošku.

11. Još treba naglasiti da je tuženik, u podnesku kojim je dostavio odgovor na tužbu i protutužbu (12. svibnja 2022.), postavio protutužbeni zahtjev u eventualnoj kumulaciji, u skladu s čl. 188. st. 2. ZPP-a. Prema toj odredbi tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati, ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. To znači da je sud, ukoliko smatra da prvopostavljeni zahtjev nije osnovan, dužan presudom odbiti taj tužbeni zahtjev, a tek tada je ovlašten odlučivati o drugopostavljenom zahtjevu. Iz istog podneska tuženika bi proizlazilo da je u prvopostavljenom zahtjevu tuženik tražio da se utvrdi ništetnim te da ne proizvodi pravni učinak Ugovor o darovanju sklopljen između stranaka 14. srpnja 2014. te da se naloži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije sklapanja tog ugovora na nekretninama kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s tim što je u činjeničnim navodima kao razlog ništetnosti istaknuo da se radi o simuliranom pravnom poslu darovanja, kako bi se izbjegla ovrha na nekretnini, s obzirom na zaprimanje Izjave o otkazu Ugovora o kreditu sklopljenog između Raiffeisen Bank Austria d.d. i društva Bertol d.o.o. [adresa]. U drugopostavljenom zahtjevu(eventualno kumuliranom zahtjevu) je zatraženo utvrđenje da je darovanje opozvano te nalaganje izdavanja tabularne isprave podobne za prijenos prava vlasništva na istim nekretninama koje su predmetom prvopostavljenog zahtjeva, sa imena tužiteljice na ime tuženika.

12. Sud prvog stupnja uopće nije odlučio o prvopostavljenom zahtjevu, iako se u razlozima presude bavio pitanjem radi li se o simuliranim pravnim poslovima, štoviše utvrdio je da su i Ugovor o doživotnom uzdržavanju i Ugovor o darovanju simulirani pravni poslovi. U takvoj pravnoj situaciji, kada tuženik nije zatražio intervenciju suda, dakle, kada nije zatražio dopunu presude radi donošenja odluke o prvopostavljenom zahtjevu, ima se smatrati da takav zahtjev nije ni podnesen, pa o razlozima eventualne simuliranosti Ugovora o darovanju ovaj sud nije ovlašten odlučivati(članak 365. st. 1. ZPP-a).

13. Stoga proizlazi da je predmetom ovog žalbenog postupka isključivo odlučivanje o zakonitosti presude kojom je prihvaćen protutužbeni zahtjev te kojom je utvrđeno da je darovanje temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog između stranaka 14. srpnja 2014. opozvano te o zahtjevu da se naloži tužiteljici izdavanje tabularne isprave za prijenos prava vlasništva na nekretninama koje su predmetom tog zahtjeva na ime tuženika.

14. U odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu, razlozi suda su potpuno izostali. Bolje rečeno nema ni jedne riječi o tome zašto bi Ugovor o darovanju bio opozvan, niti su s tim u svezi utvrđene kakve činjenice pa je u pravu tužiteljica kada ističe da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno pravo na obrazloženu sudsku odluku, zajamčeno člankom 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14).

15. S obzirom na činjenicu da sud prvog stupnja prihvaća protutužbeni zahtjev kojim utvrđuje da je darovanje opozvano, opravdavajući odluku time da se radi o simuliranom pravnom poslu, treba sudu ukazati da su razlozi za opoziv darovanja propisani člancima 493. do 498. ZOO-a pa je tako propisano ovlaštenje darovatelja opozvati darovanje zbog osiromašenja darovatelja(čl. 493. ZOO-a), kao i zbog nezahvalnosti obdarenika(čl. 494. ZOO-a), s tim što je propisan i oblik opoziva te rokovi protekom kojih prestaje pravo na opoziv darovanja(čl. 496. i 497. ZOO-a), a propisan je i učinak opoziva u čl. 498. ZOO-a. Sud prvog stupnja nije utvrđivao činjenice koje bi bile relevantne za donošenje odluke o protutužbenom zahtjevu, iako je tuženik u protutužbi naveo razloge za opoziv darovanja i to grubu nezahvalnost obdarenika i egzistencijalnu ugroženost(osiromašenje) darovatelja.

16. Kako su u odnosu na protutužbeni zahtjev(u nastavku će to biti jedini zahtjev) radi utvrđenja da je darovanje temeljem Ugovora o darovanju od 14. srpnja 2014. opozvano te radi izdavanja tabularne isprave podobne za prijenos prava vlasništva na prijepornim nekretninama na ime tuženika, izostala činjenična utvrđenja i razlozi o prihvaćanju takvog zahtjeva, odnosno da su izneseni razlozi o tome proturječni, proizlazi da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, zbog čega presudu nije moguće ispitati.

17. Stoga će sud prvog stupnja raspraviti činjenice koje su odlučne radi donošenja zakonite odluke o zahtjevu za utvrđenje da je darovanje opozvano te izdavanje tabularne isprave, u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka, primjenom čl. 7. i 219. ZPP-a, nakon čega će sve dokaze ocijeniti u skladu s čl. 8. ZPP-a i o zahtjevu donijeti novu, zakonitu odluku, pri čemu će odlučiti ponovno i o troškovima cijelog postupka.

18. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljice uvažiti i presudu suda prvog stupnja u toč. III,IV i V izreke ukinuti primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a, dok je presuda u točkama I i II izreke kao nepobijana ostala neizmijenjena.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci, 27. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara