Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1027/2022-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bošku Kordiću, odvjetniku iz Sesveta, protiv tužene TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja prava korištenja grobnog mjesta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P- 1578/2019-42 od 27. svibnja 2022., na sjednici vijeća 27. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-1578/2019- 42 od 27. svibnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

II. Odluka o troškovima postupka povodom žalbe se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelj isključivi nositelj prava korištenja grobnog mjesta na groblju Cerje, odjel RKT, polje 6, razred I, broj 858 i 858/1 (stara oznaka: polje 999, razred I., broj groba 166) pa da je tužena TĐ dužna trpjeti upis isključivog prava korištenja tužitelja na navedenom grobnom mjestu u očevidniku groblja Cerje koje se vodi kod Zagrebačkog holdinga d.o.o. -Podružnica Zagrebačka groblja, jer da će u protivnom isto zamijeniti ova presuda. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Točkom II izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 11.250,00 kn.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25-dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nositelj prava korištenja grobnog mjesta na groblju Cerje pobliže označeno u izreci prvostupanjske presude te zahtjev da tuženica trpi upis tog prava tužitelja u očevidniku groblja Cerje.

5.1. Prvostupanjski sud je u postupku prihvatio iskaze svjedoka JĐ, KĐ, RĐ, NĐ, AĐ, LĐ, DĐŠ i ČĐ koji svi tvrde da su sudjelovali u kopanju odnosno betoniranju predmetnog grobnog mjesta, odnosno grobnice ili s tužiteljem ili s pokojnim ĐĐ, supruga tuženice, ili da su vidjeli da je pokojni ZĐ gradio predmetnu grobnicu, cijeneći da su iskazivali uvjerljivo i detaljno. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio logičnim i navod više svjedoka (ĆĐ, BĐ, LĐ, EĐ, TĐŠ i ČĐ) da pokojni ZĐ nije pokopan u predmetnome grobu, odnosno grobnici jer da se u istoj nalazila voda. Cijeneći ta utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da su doista i tužitelj i pokojni ZĐ, kopali te izgradili grobnicu na mjesnom groblju Cerje. Nadalje, cijeneći da je predmetna grobnica građena davno, prema tvrdnji tužitelja 1988., a prema tvrdnji tuženice 1983., zaključio je da je došlo do očite zabune gdje se grobnica svake od stranaka nalazi, pri čemu je iskaze stranaka o tome gdje se nalazi predmetna grobnica ocijenio pristranim. Nadalje, na temelju sadržaja iskaza zaposlenika [adresa] ŽĐ i VĐ utvrdio je da su mala mjesna groblja preuzeta od strane Gradskih groblja Grada Zagreba 2001. te da takva groblja, kao mjesno groblje Cerje, nisu bila dobro organizirana i označena, da i danas postoje grobna mjesta za koja ne znaju čija su, odnosno tko je korisnik, da oznaka polja 999 označava da prema preuzetoj evidenciji od mjesne zajednice postoje podaci da određena osoba raspolaže nekim grobnim mjestom ili barem plaća grobnu naknadu za neko grobno mjesto, ali da se ne zna točno o kojem grobnom mjestu se fizički radi i koja bi bila točna oznaka grobnog mjesta prema stvarnoj lokaciji na groblju te da su u takvim slučajevima lokaciju grobnog mjesta utvrđivali očevidom sa strankom koja je tvrdila da zna položaj grobnog mjesta, a nakon toga da bi se u računalno vođenoj evidenciji privremena oznaka grobnog mjesta koja počinje s brojem 999 promijenila u točnu oznaku ovisno o lokaciji na groblju.

5.2. U odnosu na dokumentaciju koju je tužitelj dostavio, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj 2. veljače 1988. platio dva rezervna mjesta, plus dupli okvir Mjesnoj zajednici Cerje u iznosu od 50.000 tadašnjih dinara. Također iz uplatnice od 1. listopada 1988. utvrdio je da je tužitelj nadoplatio razliku u iznosu od 30.000 tadašnjih dinara te da je time tužitelj na mjesnom groblju Cerje rezervirao dva grobna mjesta. Nadalje, utvrdio je da je tužitelj grobnu naknadu počeo plaćati 17. ožujka 2004. za polje 999 na mjesnom groblju Cerje koju je plaćao do 2013., nakon čega da je prestao plaćati naknadu, koju da je ponovno platio 2019. Cijeneći da je tužitelju grobno mjesto već od 2004. bilo označeno kao imaginarno grobno mjesto na imaginarnom polju 999, zaključio je da već tada tužitelj nije znao točno gdje se njegovo grobno mjesto fizički nalazi. Tužitelj da je 2014. na mjesnom groblju pokazao gdje se nalazi njegovo grobno mjesto te da je prema zapisniku od 25. listopada 2014. utvrđeno da je tužitelj pokazao fizički grobno mjesto za koje smatra da je njegovo, da je to grobno mjesto identificirano kao grobno mjesto koje se nalazi na polju 6, razred I, broj groba 858., koje je ranije bilo evidentirano kao grobno mjesto za koji je tužitelj plaćao grobnu naknadu i imalo oznaku polja 999, razred prvi, broj groba 166., a da je tek tada utvrđeno da druga osoba već dobiva uplatnice za konkretno grobno mjesto. Prema dokumentaciji dostavljenoj za tuženicu, utvrdio je da tuženica plaća grobnu naknadu za predmetna grobna mjesta od 21. ožujka 2014., kada su plaćeni i zaostaci grobne naknade sve od 2003. pa nadalje.

5.3. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj u postupku nije dokazao da je nositelj prava korištenja na predmetnom grobnom mjestu te je primjenom čl. 221a. ZPP-a tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.

6. Tužitelj u žalbi osnovano prigovara zaključku prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva pozivom na pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a. ZPP-a.

6.1. Tom odredbom propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

6.2. Pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a ispunjene su tek kada sud izvede i ocijeni dokaze koje je stranka (na kojoj je teret dokazivanja) predložila na pravno odlučne činjenične tvrdnje, osim ako su predloženi dokazi očigledno nepodobna dokazna sredstva na činjenične tvrdnje (tako i Rev-1240/2025 od 23. prosinca 2025., Rev-318/2023 od 4. svibnja 2023. i dr.).

7. Nastavno tome, ovaj sud ocjenjuje da je protivno tim pravilima prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim iskaze svjedoka predloženih po tužitelju JĐ, KĐ, RĐ i NĐ, te istovremeno i svjedoka predloženih po tuženici AĐ, LĐ, DĐŠ i ČĐ jer su ti iskazi međusobno oprečni u odnosu na spornu činjenicu tko je izgradio predmetnu grobnicu. S obzirom na izloženo, zaključak prvostupanjskog suda o tome „da je došlo do očite zabune gdje se grobnica svake od stranaka nalazi premda su svi uvjereni da se radi upravo o predmetnoj grobnici “ nije jasan, niti može imati podlogu na tako danoj ocjeni iskaza svjedoka. U vezi toga, prvostupanjski sud je propustio ocijeniti vjerodostojnost sadržaja potvrda o plaćanju grobnih mjesta od strane tužitelja, s obzirom da je tuženica u postupku osporila da se te potvrde odnose na predmetnu grobnicu. Također, nije prihvatljiv ni daljnji zaključak prvostupanjskog suda da okolnost da je tužitelj grobno mjesto pokazao upravi groblja tek u listopadu 2014., a da je naknadu do tada plaćao za neodređeno grobno mjesto oznake 999, bi samo po sebi ukazivalo na to da tužitelj ne bi znao gdje se zaista fizički nalazi predmetno grobno mjesto jer u tom smislu prvostupanjski sud nije kritički cijenio da je tuženica grobnu naknadu za predmetno grobno mjesto počela plaćati u ožujku 2014., kada je zavedena kao korisnica tog grobnog mjesta, kao i to da bi iz iskaza saslušanih svjedoka UĐ, djelatnika groblja i BĐ proizlazilo da su tijekom 2004., odnosno i ranije 2000. -2001. ostavljane obavijesti mještanima na mrtvačnicama, trgovinama i sl. da upravi groblja prijave i pokažu svoja grobna mjesta, pa ne bi bilo opravdano (samo) tužitelju staviti na teret da se upravi groblja javio tek 2014.

8. S obzirom na izloženo, proizlazi da je u postupku pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 221.a ZPP, a radi čega je na temelju odredbi čl. 369. st. 1. i čl. 371. ZPP-a odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

9. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka, dok je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a odluka o troškovima nastalim u povodu žalbe ostavljena za konačnu odluku.

10. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud ocijeniti sve predložene i provedene dokaze zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju svih provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrditi odlučne činjenice te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu vodeći računa o pravilnoj primjeni pravila o teretu dokazivanja na koju mu je ukazano u ovom rješenju.

U Rijeci 27. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović