Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-339/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Brunu Damjancu, odvjetniku iz Požege protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Požegi pod posl. br. P-288/2023 od 29. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi pod posl. br. P-288/2023 od 29. prosinca 2025. u toč. I) i II) izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Požegi pod posl. br. P-288/2023 od 29. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.680,42 eura temeljem više plaćene glavnice uslijed promjene tečaja švicarskog franka, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, dok je toč. II) izreke naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.505,83 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a toč. III) izreke je odbijen u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 141,34 eura.

2. Također je pobijanim rješenjem dopuštena preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari. 3. Protiv toč. I) i II) izreke citirane presude i rješenja, žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže preinačiti prvostupanjsku odluku na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je donošenjem pobijane odluke počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da se temelji na pravnim zaključcima iz tzv. kolektivne parnice bez ikakve konkretne analize predmetnog ugovora, njegovih specifičnih odredbi i okolnosti sklapanja. Navodi da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne mogu primijeniti na predmetni ugovor jer da je isti sklopljen sa Slavonskom bankom d.d. koja da nije bila stranka u kolektivnom postupku. Navodi da pobijana odluka ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti odredbe u CHF valuti, da nije obrazloženo da li je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, te da nije obrazloženo u čemu se ogleda nesavjesnost banke. Navodi da je primijenjena i pogrešna metoda pri izradi Nalaza i mišljenja jer da je izračun izvršen kao da se radi o kunskom kreditu, te da prilikom dosuđivanja iznosa preplate nisu uzete u obzir tzv. negativne razlike. Navodi da je pogrešno odlučeno o istaknutom prigovoru zastare, kao i da je pogrešno dosuđen početak tijeka zatezne kamate. Osporava i odluku o trošku.

5. Odgovor na žalbu nije podnijet.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je restitucijski zahtjev na povrat novčane razlike nastale u razdoblju od 01.01.2021. do konačne prijevremene otplate kredita 06.12.2024., primjenom odredbe čl. 3. st. 3. kojim je ugovorena valutna klauzula u Ugovoru o kreditu, br. 5140060242-64000077001/2005 od 28.07.2005. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika.

8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

- da je presudom Općinskog suda u Požegi pod posl. br. P-266/2019 utvrđeno da je ništetna odredba čl. 3. st. 3 Ugovora o kreditu br. 5140060242- 64000077001/2005 od 28.07.2005. kojeg su sklopili prednik tuženika kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita, a vezano za otplatu kredita po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika,

- da je navedena prvostupanjska presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu pod posl. br. Gž-36/2021-4 od 13.07.2021.,

- da prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan jer da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1404/12 od 04.07.2013. u kolektivnom sporu donijeta izrijekom u odnosu na pravnog prednika tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d., a koji da je pripajanjem postao sveopći pravni slijednik Slavonske banke d.d.,

- da je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja jer da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama,

- da iz dopune Nalaza i mišljenja financijsko računovodstvenog vještaka Borisa Belunjaka, a koju sud prihvaća stručnom, argumentiranom i objektivnom, proizlazi da tužitelj je u razdoblju od 01.01.2021. do 06.12.2024. tj. do konačne prijevremene otplate kredita zbog primjene tzv. "valutne klauzule", kada je srednji tečaj kreditora za CHF za kune bio veći u otplati kredita u odnosu na srednji tečaj kreditora za CHF za kune na dan isplate kredita, ukupno platio više iznos od 65.402,64 kn, odnosno 8.680,42 eura,

- da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/12 od 04.07.2013. utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime da je postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima,

- da je navedena presuda potvrđena odlukama Visokog trgovačkog suda RH pod posl. br. Pž-6632/2017 od 14.06.2018. i Vrhovnog suda RH pod posl. br. Rev- 2221/2018 od 03.09.2019.,

- da je sud vezan za utvrđenje sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a

- da obzirom je utvrđeno da je ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, to da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju sve što je primio na temelju ništetne odredbe.

9. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbi čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. Zakon o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ) prihvaća tužbeni zahtjev. Također prvostupanjski sud odbija prigovor zastare jer da je zastara u konkretnom slučaju počela ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno od 14.06.2018. a od tada do utuženja da nije protekao opći petogodišnji rok. Odluku o trošku donosi primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

10. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

11. Prvenstveno valja istaknuti da je pravilno sud pobijanim rješenjem dopustio objektivnu preinaku tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja, a koje je bilo potrebno radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, pa se radi o okolnostima koje su nastale kao rezultat provođenja dokaza tj. financijskog vještačenja, odnosno o iznimci iz čl. 190. st. 2. ZPP-a. Pored toga i Vrhovni sud RH je Zaključkom od 26.11.2021. sa sastanka sa predsjednicima Građanskih odjela Županijskih sudova zauzeo stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

12. Također pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Naime, u konkretnom slučaju je između stranaka vođen parnični postupak pred Općinskim sudom u Požegi pod posl. br. P-266/19, a u kojem je pravomoćnom presudom od 05.11.2020., između ostalog, utvrđena ništetnim odredba čl. 3. st. 3. predmetnog ugovora o kreditu od 28.07.2005. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula prilikom otplate anuiteta.

14. Stoga navedena odluka ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku jer je istom utvrđena ništetnost predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a osnovom čega tužitelj ovom tužbom zahtjeva isplatu daljnjih razlika nastalih primjenom te odredbe ( koji nisu bili utuženi u prethodno vođenom postupku).

15. Kako je dakle između istih stranaka vođen parnični postupak, u kojem su raspravljene sve odlučne okolnosti za donošenje odluke o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, osnovom čije primjene tužitelj, ovom tužbom zahtjeva povrat preostale nastale razlike, to nije bilo potrebno ponovno utvrđivati okolnosti vezane za ništetnost. Stoga su žalbeni navodi u tom pravcu ( primjena utvrđenja iz tzv. kolektivnog spora, utvrđenje ništetnosti odredbe u CHF valuti, postojanja neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, nesavjesnost banke i dr. ) neosnovani jer prethodno donijeta pravomoćna odluka u predmetu pod posl. br. P- 266/19 ima značaj odlučenja o prethodnom pitanju u ovoj pravnoj stvari, koja se vodi radi restitucije temeljem predmetne ništetne ugovorne odredbe, za naredno razdoblje.

16. Nisu osnovani niti žalbeni navodi u svezi metode izračuna nastale razlike financijskim vještačenjem. Naime, u konkretnom slučaju radi se o djelomičnoj ništetnost odredbi ugovora i to dijela kojim je povrat obveze vezan za promjene tečaja CHF, dok su u preostalom dijelu te ugovorne odredbe valjane. Zbog toga razliku preplate valja utvrđivati kao razliku između valjano ugovorenog početnog anuiteta ( po tečaju u trenutku realizacije ugovora koji je tužitelju bio poznat ) i kasnijih nevaljanih povećanja tečaja, a kako je to provedenim vještačenjem i utvrđeno.

17. Nisu osnovani niti žalbeni navodi u svezi manje plaćanih anuiteta tj. tzv. negativne razlike i to iz razloga što u konkretnom slučaju tuženik tijekom postupka u odnosu na to potraživanje nije istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP-a, niti materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO-a, niti je podnio protutužbu, pa nema niti postupovnih pretpostavki za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim razlikama temeljem predmetnih ništetnih odredbi ( VS RH, Rev-549/2023 od 18.12.2023., Rev 753/2023 od 20.02.2024.).

18. U odnosu na žalbeni navod tuženika da se pravomoćna presuda iz kolektivnog spora ne odnosi na kredite Slavonske banke d.d. koja nije bila tužena u tom sporu, niti su njezini krediti obuhvaćeni izrekama tih presuda, premda ne spori pravno sljedništvo između Slavonske banke d.d. i Addiko Bank d.d., niti spori činjenicu da je preuzeo sva prava i obveze pravnog prednika, valja odgovoriti da je pravno sljedništvo između Slavonske banke d.d. i Addiko Bank d.d. nesporno (Slavonska banka d.d. je pripojena pravnom predniku tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., na kojeg su prešla sva prava i obveze ranijeg kreditora), te da su nakon navedenih statusnih promjena prvo Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., a potom Addiko Bank d.d., nastavili naplaćivati anuitete po osnovi spornih (ništetnih) ugovornih odredaba, što znači da nije moguće zanemariti da je kredit otplaćivan nakon statusnih promjena i da imovinske koristi stečene na temelju ništetnih ugovornih odredaba ulaze u imovinu tuženika, odnosno da su potrošački ugovori koje je sklapala Slavonska banka d.d. time postali potrošački ugovori Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. o kojima se raspravljalo i odlučivalo u kolektivnom sporu. Slavonska banka d.d. u vrijeme pokretanja kolektivnog spora i kasnijeg presuđenja više nije postojala kao pravni subjekt jer je pripojena predniku tuženiku radi čega se učinak presuda u kolektivnom sporu proteže i na tuženika neovisno o tome, da li je on ili pak Slavonska banka d.d. zaključila ugovor s tužiteljem. Bilo bi protivno svim načelima obveznog prava kada bi se s jedne strane učinak pripajanja Slavonske banke d.d. pravnom predniku tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. svodio na to da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. time postala nositelj prava i obveza ranijeg kreditora, a da se ujedno s druge strane negira da je taj isti potrošački ugovor postao potrošačkim ugovorom tuženika.

19. Pravilno je prvostupanjski sud i obvezao tuženika na povrat zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa u smislu odredbe čl. 1115. ZOO- a. Naime, u prethodno vođenom parničnom postupku između stranaka utvrđeno je da se tuženik kao trgovac, u konkretnom slučaju, nije prilikom ugovaranja vodio načelom savjesnosti i poštenja slijedom čega je isti nesavjesni stjecatelj.

20. Isto tako pravilno je odlučeno i o prigovoru zastare. Naime, u konkretnom slučaju je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, te zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača ( pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela VS RH od 31.01.2022. ). Navedeno znači da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu pod posl. br. P- 1401/12 za zaštitu kolektivnih prava ( tijekom 2012. ) prekinut tijek zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, dok je pravomoćnim okončanjem tog spora zastara počela teći ispočetka, s time da se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare u smislu odredbe čl. 245. ZOO-a.

21. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12 iz postupka kolektivne zaštite interesa potrošača, a kojom je utvrđena nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF, postala je pravomoćna donošenjem odluke pod posl. br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. Kako predmetno potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godine u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a, to od 14.06.2018. do utuženja nije protekao rok od 5 godina, kako je pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

22. Također je pravilna i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Pri tom valja istaknuti da iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

23. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, dok je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

24. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točci III) izreke.

U Rijeci, 27. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec