Poslovni broj: Gž-385/2026-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete , rješavajući žalbe stranaka podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-355/2025 od 23. prosinca 2025., 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-355/2025 od 23. prosinca 2025. u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 270,29 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-355/2025 od 23. prosinca 2025. u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023. te u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke do iznosa od 33,62 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

III Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-355/2025 od 23. prosinca 2025. u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 37,84 eura sa zateznim kamatama te u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke iznad dosuđenog iznosa od 33,62 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 37,84 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 168,88 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

IV Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 31,59 eura, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke obvezan je tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 75 ,00 eura za pripadajućim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu za iznos od 270,29 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i za isplatu zateznih kamata na iznos od 75,00 eura tekućih od 31. prosinca 2012. do 10. travnja 2020. te na iznos od 37,16 eura tekućih od 2. veljače 2023. do isplate, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke obvezan je tuženik naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 202,50 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2.Protiv navedene presude žalbu su podnijele obje stranke.

3. Tužitelj sadržajem žalbe pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen preostali dio njegova zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 270,29 eura s pripadajućim zateznim kamatama, pozivom na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje:ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se presuda ukine, uz naknadu troškova žalbe tužitelju.

4. Tuženik žalbom pobija dosuđujući dio prvostupanjske presude i odluku o troškovima postupka, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih čl. 353.st.1.toč.1.i.3 ZPP-a. Predlaže preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka tuženiku , podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalbe tuženika djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 345,29 eura sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2012. do isplate, s osnove neosnovanog boravka u istražnom zatvoru dana 30. prosinca 2012..

8. Prvostupanjski sud nespornim među strankama te na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:

- da je tužitelj bio u istražnom zatvoru u razdoblju od 9. veljače 2010. g. do 2. srpnja 2013., odnosno ukupno 1240 dana,

- da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog neosnovanog boravka u istražnom zatvoru,

- da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa sukladno čl. 495. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03., 178/04., 115/06., 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., dalje:ZKP/97), a koje se primjenjuju na temelju čl. 573. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., dalje:ZKP/08)

- da je u zahtjevu za mirno rješenje spora tužitelj za svaki dan proveden u pritvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kuna, odnosno 66,36 eura, sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dana provedenog u pritvoru do isplate,

- da je tužitelju optužnicom bilo stavljeno na teret ubojstvo vlastite majke te da je pravomoćnom kaznenom presudom oslobođen optužbe,

- da je tužitelj u vrijeme pritvaranja imao bolesnu suprugu i kćer u dobi od dvadeset godina, po profesiji je bio pomorac i imao je uredan obiteljski život,

- da je tijekom boravka u istražnom zatvoru tužitelj patio od nesanice, bio tjeskoban, deprimiran i bezvoljan jer je bio okrivljen za monstruozan zločin ubojstva vlastite majke, da su mu dani u pritvoru bili obilježeni osudom ostalih zatvorenika i da je znao i s tim se morao nositi, da su ga u medijima proglasili ubojicom, da su uvjeti u zatvoru bili nehumani jer je bio smješten u ćeliji i s deset zatvorenika, potpunih stranaca s kojima nije želio nikakav kontakt, da se osuda javnosti, pa čak i njegove obitelji i prijatelja nastavila i nakon oslobađajuće presude jer je postupak koji se vodio protiv njega ostavio neizbrisiv trag, da je iz zatvora izašao obilježen i stigmatiziran za cijeli život.

9. Imajući u vidu da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sa zahtjevom za mirno rješenje spora radi postizanja nagodbe o postojanju štete, vrsti i visini naknade, u kojem je između ostalog naveo da je pretrpio štetu u određenom iznosu, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj, neovisno o tome što iznos naknade štete zatražen tužbom nije identičan iznosu zatraženom u zahtjevu za mirno rješenje spora, ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe u ovom postupku.

10. Cijeneći težinu i prirodu kaznenog djela za koji je bio optužen tužitelj i utvrđene okolnosti u kojima se nalazio tijekom boravka i nakon izlaska iz istražnog zatvora, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj bio izložen duševnim bolima jakog intenziteta zbog povrede prava na slobodu, slijedom čega pozivom na čl. 1100. u vezi s čl. 19.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), te vodeći računa o izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete VSRH od 29. studenog 2002. (dalje: Orijentacijski kriteriji) zauzima pravno shvaćanje da tužitelju zbog povrede prava osobnosti i to prava na slobodu, ugled i čast pripada pravična novčana naknada za zatraženi jedan dan boravka u istražnom zatvoru u iznosu od 75,00 eura.

11. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud donosi imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik u postupku mirnog rješenja spora 2. veljače 2023. ponudio tužitelju isplatu iznosa od 46.078,40 eura za cjelokupno vrijeme boravka u istražnom zatvoru, odnosno iznos od 37,16 eura za jedan dan, a da tužitelj nije iznio nijedan razlog zbog kojeg nije primio djelomično ispunjenje, pa pozivom na čl. 169.st.2, čl. 184.st.2., čl. 185.st.1. i 2. i čl. 1103. ZOO-a zaključuje da tužitelju pripadaju zatezne kamate na dio dosuđene glavnice u iznosu od 37,84 eura od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 10. travnja 2020. do isplate, a na preostali dosuđeni dio glavnice u iznosu od 37,16 eura do 2. veljače 2023..

12. Pri tome, prvostupanjski sud otklanja tuženikov prigovor zastare, a cijeneći da je zastara počela teći 3. siječnja 2020. primitkom odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj KŽ-679/18 od strane tužitelja, s time da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora 10. travnja 2020. sukladno čl. 478. ZKP-a došlo do zastoja zastarijevanja, koje je nastavilo teći 2. veljače 2023. ponudom tuženika za isplatu iznosa od 46.078,40 eura odnosno 37,16 eura po danu provedenom u pritvoru pa kako je od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023. proteklo devedeset sedam dana, a od 2. veljače 2023. do podnošenja tužbe 2. travnja 2024. nešto više od godinu dana, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da nije nastupila zastara tražbine tužitelja.

13. Također, prvostupanjski sud smatra da je ponudom tuženika od 2. veljače 2023. došlo do priznanja duga, čime je sukladno čl. 240. st.1. ZOO-a zastara prekinuta pa je sukladno čl. 245. st. 1. ZOO-a od tog dana zastara počela iznova teći, pa kako do podnošenja tužbe 2. travnja 2024. nisu protekle tri godine, zauzima pravno shvaćanje da niti iz tog razloga nije nastupila zastara tražbine tužitelja.

14. Stoga prvostupanjski sud djelomično prihvaća, a djelomično odbija tužbeni zahtjev, kao u izreci pobijane presude.

15. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.2. ZPP-a pa cijeneći da je tužitelj uspio u parnici sa 50% u tom omjeru dosuđuje mu troškove postupka odmjerene prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).

16. Tužitelj žalbom neosnovano upire na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11.ZPP-a, budući da je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo jasne razloge o odlučnim činjenicama i dokaze na temelju kojih je te činjenice utvrdio.

17. Tuženik se žalbom osnovano poziva na počinjenu bitnu procesnu povredu iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP-a budući da je izreka pobijane presude u odluci o zateznim kamatama u proturječju sa obrazloženjem presude. Naime, prema razlozima pobijane presude tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju zatezne kamate počev od 10 travnja 2020., dok su izrekom presude zatezne kamate dosuđene počev od 23. kolovoza 2012.. Međutim, unatoč počinjenoj navedenoj bitnoj procesnoj povredi ovaj sud je sukladno čl. 373.a ZPP-a ovlašten donijeti presudu povodom podnesene žalbe.

18. Donošenjem pobijane presude, suprotno žalbenim navodima tuženika u odnosu na razliku između iznosa zatraženog zahtjevom podnesenim Ministarstvu pravosuđa (66,36 eura po danu) i iznosa zatraženog tužbom (345,29 eura za jedan dan) nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč. 14. ZPP-a. To iz razloga jer je tuženik u mirnom postupku ponudio tužitelju manji iznos od zatraženog (37,16 eura po danu), a koji tužitelju nije bio prihvatljiv pa je podnio tužbu koju je utemeljio na istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi, a time što je tužbom zatražio veći iznos naknade štete od onog iz zahtjeva, ne može se smatrati da nije ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe iz čl. 477.st.2. ZKP/97 u vezi s čl. 573. ZKP/08.

19. Žalbeni navodi tužitelja kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava nisu osnovani, dok su žalbeni navodi tuženika djelomično osnovani.

20. Tužitelj žalbom neosnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a prilikom odlučivanja o visini naknade štete. To iz razloga jer je prvostupanjski sud u skladu sa čl. 1100.st. 2. ZOO-a pravilno cijenio sve utvrđene kvalifikatorne okolnosti od kojih ovisi visina pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti (prava na slobodu, čast i ugled tužitelja) te ujedno vodio računa o cilju kojemu služi ta naknada i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom te tužitelju za jedan dan proveden u pritvoru dosudio naknadu u iznosu od 75,00 eura. Takva naknada suprotno žalbenim navodima u okolnostima konkretnog slučaja nije protivna niti važećim Orijentacijskim kriterijima i sudskoj praksi. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 270,29 eura sa zateznim kamatama .

21. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o prigovoru zastare djelomično su osnovani.

22. Prema čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97 pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena, s time da prema čl. 477. st. 1. ZKP/97 pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud od dana primitka odluke višeg suda. Prema čl. 478. st.1. ZKP/97 ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete . Ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva. Prema st.2. istoga članka dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka, ne teče zastara predviđena u čl. 481. st. 1. ovoga Zakona.

23. Imajući u vidu utvrđenje da je tužitelj presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. godine primio 3. siječnja 2020., to je zastara utužene tražbine počela teći od idućeg dana 4. siječnja 2020., a do zastoja zastarijevanja došlo je 10. travnja 2020. u smislu odredbe članka 478. st . 2. ZKP/97 kada je tužitelj u skladu s odredbom čl. 477. st. 2. ZKP/97a podnio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog boravka u istražnom zatvoru, s time da je zastara u skladu s odredbom čl . 478. ZKP/97 i odredbom čl. 238. st. 2. ZOO-a nastavila teći po proteku tri mjeseca od podnošenja navedenog zahtjeva. Naime, pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je zastoj zastare trajao do 2. veljače 2023. kada je nadležno ministarstvo ponudilo tužitelju sklapanje nagodbe koju isti nije prihvatio, jer je zastoj zastare trajao tri mjeseca, budući je to rok nakon kojeg oštećenik, ukoliko o njegovom zahtjevu nije odlučeno, može u skladu s odredbom čl . 478. st. 1. ZKP/97 kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske.

24. Međutim, nesporno je da je tuženik dopisom od 2. veljače 2023. utvrdio da je zahtjev tužitelja pravno osnovan te mu je ponudio isplatu iznosa od 46.078,40 eura s osnova naknade štete, a što suprotno žalbenim navodima tuženika i prema pravnom shvaćanju ovog suda u smislu čl. 240. ZOO-a ima značenje priznanja duga za taj iznos odnosno za iznos od 37,16 eura po danu, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Stoga je za iznos od 37,16 eura po danu sukladno čl. 240. st. 1. ZOO-a 2. veljače 2023. nastupio prekid zastare te je zastara sukladno čl. 245. st. 2. ZOO-a tada počela teći iznova pa kako je tužba podnesena 28. ožujka 2024. to do podnošenja tužbe nije protekao trogodišnji zastarni rok pa za navedeni iznos tražbina tužitelja nije u zastari.

25. Stoga je prigovor zastare u odnosu na tražbinu tužitelja u iznosu od 37,84 eura osnovan pa je pravilnom primjenom materijalnog prava u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev, a tužbeni zahtjev u iznosu od 37,16 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023. prihvatiti kao osnovan.

26. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 368.st.1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u točki I. i II. izreke, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika primjenom čl. 373. ZPP -a preinačiti prvostupanjsku presudu kao u točki III. izreke.

27. S obzirom na ishod žalbenog postupka primjenom čl. 166.st.2. ZPP -a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Budući da su stranke u parnici djelomično uspjele u primjenu dolazi odredba čl. 154.st.2. ZPP-a. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj je u odnosu na osnovu uspio u cijelosti , a u odnosu na visinu sa 10,76 % pa njegov uspjeh iznosi 55,38 %, dok tuženik u odnosu na osnovu nije uspio, a u odnosu na visinu uspio je sa 89,24%, dakle njegov uspjeh iznosi 44,62%. Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, proizlazi da je tužitelj uspio sa 10,76% pa mu sukladno čl. 154.st.2. ZPP-a razmjerno tom uspjehu pripada naknada troškova postupka. Trošak tužitelja sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 100,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastav žalbe od 31.kolovoza 2024.u iznosu od 50,00 eura (Tbr.10.t.4.) i pristup na ročište 10. listopada 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9.t.1.) sa PDV -om u iznosu od 62,50 eura (Tbr.46.) odnosno u ukupnom iznosu od 312,50 eura, dok mu nije priznat trošak sudskih pristojbi jer spisu nije priložen dokaz o plaćanju istih. Stoga je tužitelju razmjerno uspjehu u sporu od 10,65% valjalo dosuditi naknadu troškova postupka u iznosu od 33,62 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, pa je odlučeno kao u točki II. i III. izreke.

28. Tuženiku primjenom čl. 154.st.2. ZPP-a pripada naknada troškova žalbenog postupka razmjerno postignutom uspjehu u tom postupku od 50,45%. Tuženiku je pozivom na čl. 155. ZPP-a , a s obzirom na vrijednost pobijanog djela presude (iznos od 75,00 eura) priznat trošak za sastav žalbe u iznosu od 62,50 eura (Tbr.10.t.1.), slijedom čega mu pripada naknada troškova postupka u razmjernom dijelu od 31,59 eura ( 50,45%) pa je odlučeno kao u točki IV. izreke.

29. Prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 75,00 eura tekućih od 31. prosinca 2012. do 10. travnja 2020. te na iznos od 37, 16 eura tekućih od 2. veljače 2023. do isplate kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 27. travnja 2026.

Sutkinja

Ingrid Bučković