Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-78/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika MC , OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Kaštel, [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariu Manojloviću, odvjetniku iz Buja, protiv tužene- protutužiteljice OC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužene- protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj: P Ob-16/2023-42 od 10. svibnja 2023. u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužene - protutužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj: P Ob-16/2023-42 od 10. svibnja 2023. u točkama I., II.,VI., VIII. i IX. izreke uz ispravak točke IX. izreke prvostupanjske presude na način da u retku šestom odzgo iza riječi bide treba pisati „osobni automobil marke Volkswagen Golf 6, godina proizvodnje 2011., reg. oznake [registarska oznaka] broja šasije [broj šasije]“.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene - protutužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene – protutužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj: P Ob-16/2023-42 od 10. svibnja 2023. u točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je posebna imovina tužitelja MC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], što je tužena dužna priznati. U točki II. izreke naloženo je tuženoj da preda tužitelju u posjed osobni automobil marke Volkswagen Golf 6, god. proizvodnje 2011., reg. [registarska oznaka] u roku od 15 dana.

2. U točki III. izreke utvrđeno je da imovina i to: B) pokretnine koje čine sljedeći namještaj: 4. plafonjera u hodniku, 5. drvena bijela mat kuhinja bez ručki - 10 gornjih elemenata + 1 element iznad frižidera - 4 donja elementa + 3 ladice, 6. frižider ugradbeni Gorenje, 7. ugradbeni zamrzivač Gorenje, 8. staklena kuhinjska pozadina od dva dijela, rađena po mjeri, uzorak antracita, 9. indukcijska ploča Gorenje, 10. pećnica Gorenje, 11. sudoper mat antracit boje sa visokom slavinom na izvlačenje, 12. mikrovalna Gorenje, 13. kuhalo za vodu Gorenje, 14. napa na izvlačenje Gorenje, 15. plafonjera, 16. bijeli stol visokog sjaja Lesnina, 17. 6 (šest) stolica sive eko kože s metalnim kromiranim nogama Lesnina, 18. plafonjera, 19. sjedeća garnitura Lesnina Exclusiv sa ležajem, podešavanjem dubine sjedišta, dva lumbalna jastuka, dva art ravna jastuka, 20. niska bijela komoda Lesnina s dvoja vrata i dvije ladice, 21. klub stolić Lift Lesnina s pločom podesivom po visini, 22. televizor Samsung 65'' 23. 2 (dvije) zidne police Lesnina, 24. zvučnik Sony, 25. 2 (dvije) plafonjere, 26. dvokrilni ormar s kliznim vratima Lesnina, 27. set: bračni krevet i dva noćna ormarića s uključenom rasvjetom boje hrasta i balsat sive, madrac od komforne pjene i ortopedska Lesnina, 33. digitalna vaga Huawei, 34. plafonjera, 36. 2 (dva) okrugla umivaonika, 38. tuš s drškom na izvlačenje, 42. sušilica rublja Gorenje, 43. perilica rublja Miele, 44. plafonjera, 45. dvosjed od PVC pletiva sa jastucima od tkanine, 46. 2 (dvije) fotelje od PVC pletiva sa jastucima od tkanine, 47. stolić od PVC pletiva sa staklenom površinom, 48. plafonjera 7 predstavlja izvanbračnu i bračnu stečevinu nastalu za trajanja izvanbračne zajednice i braka tuženice-protutužiteljice HC, rođ. OC, od JC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužiteljaprotutuženika MC, od GC, iz [adresa], Kaštel, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da je njihov doprinos u stjecanju te imovine u jednakim dijelovima.

3. U točki IV. izreke utvrđeno je da je tuženica-protutužiteljica HC suvlasnica u 1/2 dijela bračne stečevine – pokretnina opisanih u točki III. izreke dok je u točki V. izreke utvrđeno je da escajg i posteljina "StarWars" predstavljaju zajedničku imovinu stranaka, svakoga u 1/2 dijela.

4. U točki VI. izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tužene- protutužiteljice za utvrđenjem da imovina i to nekretnina u naravi stan ukupne površine 78,71m2, posebni dio oznake 3 na prvom katu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označen crvenom bojom u suvlasništvu čitave zgrade u 143/1000 dijela, kojem kao pripadak pripada parkirno mjesto 15,57m2 te spremište 7,72m2, predstavlja izvanbračnu i bračnu stečevinu nastalu za trajanja izvanbračne zajednice i braka tuženice-protutužiteljice HC i tužitelja-protutuženika PC da je njihov doprinos u stjecanju te imovine u jednakim dijelovima te zahtjev tužene-protutužiteljice za utvrđenjem da je suvlasnica u 1/2 dijela bračne stečevine na ovoj imovini te zahtjev da je tužitelj- protutuženik dužan trpjeti da se na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti na ovoj nekretnini uknjiži pravo suvlasništva na ime tužene-protutužiteljice u u 1/2 dijela.

5. U točki VII. odbijen je protutužbeni zahtjev u odnosu na kuhinjsko posuđe. U točki VIII. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice u odnosu na iznos od 796,34 eur/6.000,00 kn dok je u točki IX. izreke odbijen protutužbeni zahtjev u odnosu na pokretnine i to: 1. ulazna vrata – protuprovalna, 2. dvokrilni ormar za cipele (5 (pet) polica – jedna staklena vrata, jedna bijela mat vrata u hodniku, 3. gipsana polica u hodniku, 28. plafonjera, 29. pod od 12 (dvanaest) gumenih ploča za treniranje, 30. 14 (četrnaest) utega, 31. 3 (tri) šipke, 32. sprava za noge, 35. polica s 4 (četiri) ladice, 37. veliko ogledalo sa pozadinskom rasvjetom, 39. staklena tuš kabina, 40. wc školjka, 41. bide.

6. Prvostupanjskim rješenjem istog poslovnog broja i datuma u točki I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na laptop. U točki II. izreke naloženo je tuženoj-protutužiteljici naknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 4.375,00 eur dok je u točki III. izreke odbijena tužena-protutužiteljica s zahtjevom za naknadu parničnog troška.

7. Protiv točaka I., II., VI., VIII. ( očito pogrešno napisano VII.) te IX. izreke navedene presude kao i točaka II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja žalbu podnosi tužena-protutužiteljica ( dalje tužena) zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

8. Tuženik predlaže uvaženje žalbe.

9. Odgovor na žalbu nije podnesen.

10. Žalba tužene nije osnovana.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja –protuženika ( dalje tužitelja) za utvrđenjem da je osobni automobil marke Volkswagen Golf 6, godina proizvodnje 2011., reg. oznake [registarska oznaka] vlastita imovina tužitelja te zahtjev tužitelja za predaju mu istog u posjed te protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice ( dalje tužene) za tvrđenjem da nekretnina u naravi stan površinbe 78,71 m2 s pripadajućim parkirnim mjestom, naprijed navedeni osobni automobil marke Golf proizveden 2011. te druge pokretnine kao i novčani iznos od 796,34 eur/ 6.000,00 kn predstavljaju stečevinu stranka svakog u ½ dijela.

12. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno da su stranke sklopile brak 30. ožujka 2019. koji brak je razveden presudo prvostupanjskog suda posl.br. R1 Ob-174/2021-2 od 15. srpnja 2021. te da nemaju zajedničke djece.

13. U postupku pred prvostupanjskim sudom kao i u ovoj žalbenoj fazi postupka s obzirom na razloge određene u žalbi u granicama kojih ovaj drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 365.st.2. ZPP-a ukazuje se spornim je li veza stranaka u razdoblju od 2011. pa do njihovih zaruka imala obilježja izvanbračne zajednice, je li osobni automobil marke Volkswagen Golf 6, god. proizvodnje 2011., reg. [registarska oznaka] te nekretnina u naravi stan na prvom katu zgrade sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 78,71 m2 s pripadajućim parkirnim mjestom vlastita imovina tužitelja ili pak stečevina stranaka u jednakim dijelovima i je li u sefu spremljen iznos od 796,34 EUR/ 6.000,00 kn u odnosu na koji tužena zahtjeva da se utvrdi stečevinom stranka u jednakim dijelovima.

14. U odnosu na ove u žalbenoj fazi sporne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje da ne postoji niti jedan materijalni dokaz na okolnost stjecanja imovine pri čemu ocjenom iskaza u postupku saslušanih stranka i svjedoka BC, RC, VC, JC, GC, KC, AC , NC, UC i ŠC u odnosu na stan koji je predmet spora utvrđuje da se radi o vlastitoj imovini tužitelja koju je dobio od svog oca, u postupku saslušanog svjedoka FC a ne imovini koja bi predstavlja stečevinu stranaka.

15. Nadalje temeljem iskaza stranaka prvostupanjski sud utvrđuje da su stranke prije sklapanja braka ( ožujak 2019.) bile u dugogodišnjoj vezi tijekom koje su u razdoblju od 2011. do 2016. u Rijeci bili na izvanrednom studiju nakon čega su se vratili u Istru. Utvrđuje da je tužna sezonski radila, a tužitelj vikendom kad je dolazio u Istru da je radio kod oca kod kojeg je od 2016. stalno zaposlen za koji rad od tada dobiva redovitu plaću. Za vrijeme dok su pokušali studirati u Rijeci, koji studij nisu završili temeljem u tom dijelu suglasnih iskaza istih utvrđuje da su im studij financirali roditelji koji su im financijski pomagali u podmirivanu troškova života pri čemu su tijekom studija u Rijeci živjeli u stanu glede kojeg nisu morali plaćati ništa a kad su se tijekom studija vraćali u Istru da su boravili svaki u domaćinstvu svojih roditelja, a povremeno prespavali jedan kod drugog na koji način da su živjeli sve do zaruka u studenom 2017., po kojima su prema utvrđenjima prvostupanjskog suda temeljenog na navodima tužene, stranke preselili u apartman u Valicama, da bi u ožujku 2019. sklopile brak te uselili u stan koji je predmet spora.

16. Ocjenom iskaza GC, VC, ZC, NC, i samog tužitelja koje kao vjerodostojne prihvaća i kojima poklanja vjeru prvostupanjski sud utvrđuje da je prijeporni stan nalazi u zgradi u gradnji koje je sudjelovao otac tužitelja DC zajedno sa svojim poslovnim partnerima, gradnja koje je započeta prema navodima istog tijekom 2014. ili 2015., a u odnosu na koji stan utvrđuje da je tužitelj neposredno nakon toga i dobio od svog oca koji je odlučio da će predmetni stan pripasti na ime sina u ovom postupku tužitelja koji je prema priležećem izvatku iz zemljišne knjiže u 2016. upisan kao suvlasnik zgrade.

17. Slijedom ovih izvedenih dokaza zaključuje prvostupanjski sud da se radi o vlastitoj imovini tužitelja a ne stečevini stranaka niti svadbenom daru izvršenom stranka već o imovini koju je otac tužitelja namijenio svom sinu da bi imao gdje živjeti sa obitelji neovisno o tome tko će mu biti žena, koju odluku o namjeni stana upravo tužitelju kao sinu je istog donio još u vrijeme kada je pristupio gradnji zgrade.

18. Obrazlaže prvostupanjski sud da je nesporno među parničnim strankama da oni za taj stan nisu platili ništa niti participirali novčanim sredstvima pri čemu navode tužiteljice te njezinih roditelja i brata koji navode da su čuli da je otac tužitelja DC rekao da je taj stan za HC i MC ne prihvaća vjerodostojnima, naspram iskaza drugih u postupku saslušanih svjedoka koje cijeni vjerodostojnim temeljem kojih utvrđuje da prava volja oca tužitelja nije bila da taj stan predstavlja suvlasništvo te imovinu MC i HC, već imovinu tužitelja budući da je taj stan namijenio za svog sina, u ovom postupku tužitelja kako bi riješio stambeno pitanje njegove obitelji,, ali da ta obitelj nije isključivo vezana za osobu HC kako je jasno iskazao DC. Također iz suglasnih iskaza GC i VC da proizlazi da su isti htjeli pomoći svojoj djeci na način da nešto stvore za njih, a taj iskaz je posredno potvrdio i drugi njihovo sin NC koji je jasno iskazao da je njemu kupljena nekretnina u blizini Tuheljskih Toplica koju on uređuje, dok je u ovom postupku tužitelju namijenjen prijeporni stan.

19. Također, iako su i HC i MC studirali u Rijeci od 2011. gdje su živjeli skupa prvostupanjski sud utvrđuje da ta zajednica unatoč tome što su bili u vezi sve do zaruka 2017. nije imala obilježja izvanbračne zajednice iz odredbe čl. 11. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, u daljnjem tekstu ObZ) koja bi ispunjavala sve pretpostavke bračne zajednice budući prema utvrđenjima prvostupanjskog suda iako su isti veći dio vremena provodili zajedno te tijekom studija u razdoblju od 2011. do 2016. kojeg nisu završili boravili u [adresa] u stanu kojeg nisu plaćali, pri čemu su im studij plaćali roditelji koji su ih i financijski pomagali, pri čemu su u vremenu kada su dolazili u Istru boravili kod roditelja a samo povremeno prespavali te su bili u vezi, ovo iz razloga jer su ih u školovanju na kojem su bili u razdoblju od 2011. pa do 2016. financirali i pomagali roditelji, živjeli u stanu u financirali roditelji kod Clarinih roditelja, a ponekad kod roditelja od tužitelja, i to sve do zaruka 2017.u odnosu na koje zaključuje da prije toga njihova zajednica nije imala karakteristike izvanbračne zajednice.

20. Stoga ocjenom izvedenih dokaza, iskaza saslušanih svjedoka i stranaka utvrđuje da je njihova zajednica sa svim karakteristikama izvanbračne zajednice nastala tek po njihovim zarukama 2017. i onda vjenčanjem 2019. a u to vrijeme stan da je već bio gotov u potpunosti, u stjecanju kojeg stranke nisu participirale pa zaključuje da je predmetni stan vlastita imovina tužitelja budući isti predstavlja imovinu koju je dobio od svog oca, još prije nego što su stranke zasnovale zajednicu koja bi po svojim obilježjima imala karakter izvanbračne ili bračne zajednice a u odnosu na kojeg je otac donio odluku da će isti pripasti tužitelju još u vrijeme gradnje zgrade. Predmetni stan da je od oca dobio tužitelj koji mu je istog namijenio još u vrijeme gradnje zgrade sa svrhom da mu isto budu za obitelj pri čemu da isto ne znači da potom osobe koje tvore obitelj tužitelj steknu automatski suvlasništvo istog napose polazeći od sadržaja iskaza oca tužitelja temeljem kojeg zaključuje da je namjera istog bila da taj stan bude tužiteljev neovisno o tuženoj tj. osobi koja će biti njegov bračni ili izvanbračni partner.

21. Prvostupanjski sud nadalje i u odnosu na osobni automobil izvedenim dokazima, saslušanjem GC, tužitelja, RC, VC, NC i tužene utvrđuje da je taj automobil kupio otac svome sinu u ovom postupku tužitelju 2016. za vrijeme dok su MC i HC bili u vezi koja nije imala obilježja izvanbračne ili bračne zajednice.

22. Ocjenjuje prvostupanjski sud da su iskazi svjedoka i stranaka o tome da je automobil kupio otac tužitelja novcem svojim novcem i da stranke u kupnji istog nisu participirale u tom dijelu suglasni i jasni, pa kako je automobil kupio otac tužitelja te kako je istog potom dao tužitelju koji se je 2016. i registrirao njegovim vlasnikom zaključuje da se radi o vlastitoj imovini istoga slijedom čega kao osnovna prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da se radi o posebnoj imovini tužitelja te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude. Kako je automobil posebna imovina i vlasništvo tužitelja pri čemu je u posjedu istog nakon razvoda braka tužena, zaključuje da je ista dužna automobil predati u posjed tužitelju kao vlasniku pa primjenom odredbe čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV) kao osnovan prihvaća i zahtjev tužitelja za predaju mu istog u posjed te odlučuje kao u točki II. izreke pobijane presude.

23. U odnosu na pokretnine prvostupanjski sud obrazlaže da je kao bračnu stečevinu u točki III. izreke utvrdio sve one pokretnine glede kojih su stranke učinile nespornim da predstavljaju istu kao i kuhinju za koju utvrđuje da je kupljena zajedničkim novcem dobivenim kao svadbeni dar u odnosu na koju utvrđuje da predstavlja zajedničku imovinu stranaka kao i dva okrugla umivaonika i tuš sa drškom za koji utvrđuje da predstavlja svadbeni poklon te zajedničku imovinu, dok u odnosu na ostale pokretnine i to: 1. ulazna vrata – protuprovalna, 2. dvokrilni ormar za cipele (5 (pet) polica – jedna staklena vrata, jedna bijela mat vrata u hodniku, 3. gipsana polica u hodniku, 28. plafonjera, 29. pod od 12 (dvanaest) gumenih ploča za treniranje, 30. 14 (četrnaest) utega, 31. 3 (tri) šipke, 32. sprava za noge, 35. polica s 4 (četiri) ladice, 37. veliko ogledalo sa pozadinskom rasvjetom, 39. staklena tuš kabina, 40. wc školjka, 41. bide, kao neosnovan odbija protutužbeni zahtjev tužene za utvrđenjem da iste predstavljaju stečevinu stranka te odlučuje kao u točki IX. izreke.

24. U odnosu na iste utvrđuje prvostupanjski sud da se radi o pokretninama koje su u najvećem dijelu ugrađene u stan te su pripadak stana za koji je utvrđeno da je posebna imovina tužitelja Obrazlaže pritom prvostupanjski sud da u odnosu na plafonjeru /28) sama tužena iskazuje da se ne radi o zajedničkoj imovini, već da je to njezina vlastita imovina zahtjev za utvrđenje koje da nije postavila. Nadalje polazeći od toga da između stranaka nije sporno da su stvari koje se odnose na vježbanje, stvari koje je na poklon dobio tužitelj zaključuje da se radi o vlastitoj imovini istog pa kako je i u odnosu na kuponske dijelove, tužena navela da su ste stvari već bile u kupaoni i to wc školjka i bide dok je i tuš kabinu kupio otac tužitelja to prvostupanjski sud u odnosu na sve ove pokretnine pobliže naznačene u točki IX. izreke pobijane presude zaključuje da se radi o vlastitoj imovini tužitelja na ne imovini koja predstavlja stečevinu stranka pa kao neosnovan glede istih odbija protutužbeni zahtjev tužene.

25. U odnosu na protutužbeni zahtjev tužene kojim zahtjeva utvrđenje da je iznos od 796,34 eur/ 6.000,00 kuna spremljen u sef i da predstavlja stečevinu stranaka prvostupanjski sud zaključuje da izvedenim dokazima u postupku nije mogao sa sigurnošću utvrditi da u sefu bio novac stranaka, o kojem se iznosu radi i da ga je tužitelj zadržao za sebe. Obrazlaže prvostupanjski sud da tužena u svom iskazu navodi da misli daje toliko novaca ostalo u sefu, da je saslušana svjedokinja ČC navela da je čula od bivše cure tužitelja da je vadila neki novac iz sefa pri čemu ocjenjuje prvostupanjski sud da u postupku ponuđenim dokazima nije utvrđeno da bi se 796,34 eur/6.000,00 kuna nalazilo u sefu u trenutku kad je tužena napustila tužitelja pa kao neosnovan odbija taj dio protutužbenog zahtjeva tužene te odlučuje kao u točki VIII. izreke.

26. Odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 154.st.1. i 5. ZPP-a te tuženu kao stranku koja je uspjela u parnici samo u odnosu na određeni dio pokretnina vezano uz raspravljanje o kojem nisu nastali posebni troškovi a da nije uspjela u sporu s pretežitim dijelom svog protužbenog zahtjeva dok je tužitelj u pretežitom dijelu uspio u protivljenju zahtjevu tužene kao i s istaknutim tužbeni zahtjevom, to prvostupanjski sud odlučuje o trošku na način da je tužena dužna tužitelju naknaditi sav troška postupka te odlučuje kao u točki II. izreke rješenja dok zahtjev tužene za naknadu parničnog troška kao neosnovan odbija te odlučuje kao u točki III. izreke rješenja.

27. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

28. Protivno žalbenim navodima tužene prvostupanjski sud je odlučio o svim zahtjevima stanaka pa tako i o vlasništvu automobila marke Volkswagen Golf 6, god. proizvodnje 2011., reg. [registarska oznaka], u odnosu na koji je prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza u okviru zahtjeva istaknutih u postupku udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja te utvrdio da isti predstavlja posebnu ( vlastitu) imovinu tužitelja te odlučio kao u točki I. izreke presude a ne stečevinu stranka u jednakim dijelovima kako je to tvrdila tužena tijekom postupka te tražila da se utvrdi protutužbenim zahtjevom.

29. Kako je u skladu s u postupku pravilno utvrđenim činjenicama prvostupanjski sud predmetni automobil utvrdio posebnom imovinom tužitelja a ne stečevinom stranaka kako je to tvrdila i zahtijevala tužena za koju odluku je prvostupanjski sud iznio jasne, potpuno i određene razloge koje u svemu prihvaća i ovaj žalbeni sud., to je evidentno da prvostupanjski sud nije udovoljio protutužbenom zahtjevu tužene glede istog te odbio zahtjev tužene za utvrđenjem da isti predstavlja stečevinu stranaka u jednakim dijelovima, kao što je to učinio i u odnosu na ostale pokretnine naznačene u točki IX. izreke, pri čemu je očito omaškom u pisanju sadržaja izreke propustio napisati da i u odnosu na ovu pokretninu, zajedno s onima naznačenim u točki IX. izreke odbija protutužbeni zahtjev iste, pa je navedenu očitu omašku u pisanju u smislu odredbe čl.341. ZPP-a valjalo ispraviti ovom odlukom na način naznačen u točki I. izreke.

30. Protivno žalbenim navodima tužene pravilno je prvostupanjski sud zaključio da zajednica života stanka za vrijeme njihova studiranja u Rijeci u razdoblju od 2011. do 2016. nije imala obilježje izvanbračne zajednice te je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je izvanbračna zajednica stranaka započela tek njihovim zarukama do kojih je došlo 2017. te nastavljena sklapanjem braka u ožujku 2019.

31. Po odredbi čl. 11. st.1. i st. 2. ObZ-a učinci izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja je trajala najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

32. Samo izvanbračna zajednica koja ispunjava ove pretpostavke stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ObZ-a o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova kako je to propisano odredbom čl. 11.st.2. ObZ-a.

33. Vezano uz isto vala ukazati da ne postoji jednoznačan odgovor na pitanje koje kvalifikatorne okolnosti mora ispunjavati određena zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca da bi se mogla smatrati izvanbračnom zajednicom, već odluku o tom pravnom pitanju sudovi moraju donositi na temelju odlučnih činjenica koje utvrde dokazima izvedenim u pojedinim parničnim postupcima.

34. Kako je oblik neformalnosti jedno od osnovnih obilježja izvanbračne zajednice odlučujući o istom ne treba se rukovoditi samo činjenicom kada je neka zajednica života počela već i o drugim kvalitativnim svojstvima te sadržaju životnih odnosa neudane žene i neoženjenog muškarca, kao što su to bile stranke te je nužno u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi razlikovati istu od drugih vrsta veza i odnosa između neudate žene i neoženjenog muškaraca.

35. S ovim u vezi valja naglasiti da je ocjenom izvedenih dokaza, iskazom u postupku saslušanih svjedoka i stranka, pravilnost koje ocjene žalbenim navodima tužene ničim nije dovedena u sumnju, pravilno prvostupanjski sud utvrdio da zajednica života stranka za vrijeme njihova studiranja u Rijeci, koje je prema njihovim navodima danim u postupku trajalo u vremenu od 2011. pa do 2016., nije imala obilježja izvanbračne zajednice jer i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tijekom tog vremena stranke nisu ostvarile takvu trajnu ekonomsku, emotivnu i životnu zajednicu koja se po svojim značajkama, kvaliteti i intenzitetu može izjednačiti sa izvanbračnom zajednicom.

36. Na žalbene navode tužene valja istaći da iako su stranke, a na što upućuje rezultat provedenih dokaza bili u dugogodišnjoj emotivnoj vezi koja je trajala i tijekom njihova studiranja u Rijeci, između istih unatoč okolnosti postojanja u tom vremenu emotivne veze, ipak, ni po shvaćanju ovoga suda nije postojala takva zajednica života koja bi prema svojim karakteristikama imala obilježja izvanbračne zajednice. Naime, unatoč okolnosti što su isti za vrijeme njihova studiranja u Rijeci u vremenu od 2011. do 2016. s koji studij nisu završili bili e emocionalnoj vezi te kao takvi dijeli i stambeni prostor kojeg nisu plaćali, isti nisu bili ekonomski neovisni od roditelja koji su ih financirali, kada bi se tijekom studija vraćali iz Rijeke u Istru odlazili su svaki svoj roditeljskoj kući, time da su poneka zajedno prespavali u kućama roditelja, pri čemu u tom vremenu na što upućuje sadržaj njihovog iskaza stranke nisu donosile bilo kakvu zajedničku odluku o stjecanju bilo kakve vrijednije bilo pokretne bilo nepokretne imovine, napose ne imovine koja je predmet ovog spor, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da zajednica života istih za vrijeme njihova studiranja u Rijeci nema obilježja izvanbračne zajednice u smislu odredbe čl. 11. ObZ-a.

37. Nadalje, neosnovano tužena sadržajem žalbe dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda da nekretnina u naravi stan površine 78 m2 koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kčl.br. 645/2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te njemu pripadajuće parkirno mjesto predstavlja posebnu imovinu tužitelja a ne stečevinu stranka u jednakim dijelovima.

38. Vezano uz isto neosnovani su žalbeni navodi tužene da prvostupanjski sud nije cijenio iskaze svjedoka RC, JC i ŽC, iz kojih bi prema navodima žalbe proizlazilo da je predmetni stan dar oca tužitelja ovdje strankama, budući je prvostupanjski sud savjesnom i brižljivom ocjenom drugih provedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravo na ocjenu kojih je u smislu odredbe čl.8. ZPP-a pridržano za prvostupanjski sud protivno navodima istih utvrdio da je predmetni stan nije svadbeni dar niti dar oca tužitelja ovdje strankama, već dar kojeg je otac tužitelja izvršio svom sinu ovdje tužitelju 2016. u vrijeme kada stranke nisu uopće bile u zajednici koja bi po svojim obilježjima imala karakter izvanbračne zajednice.

39. Ovome sudu u svemu su prihvatljivi razlozi zbog kojih prvostupanjski sud ne prihvaća iskaze svjedoka RC, JC ŽC i tužene već kao vjerodostojne cijene iskaze svjedoka IC, VC, NC kao i stranački iskaz tužitelja temeljem kojih pravilno utvrđuje da predmetni stan predstavlja vlastitu imovinu tužitelja a ne stečevinu stranka budući je pravilno utvrđeno da isti ne predstavlja dar izvršen ovdje stranka već isključivo tužitelju kao sinu.

40. Stoga činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužene kojima ista zapravo preocjenjuje izvedene dokaze, te ih tumači van konteksta dokaznog postupka u svoju korist i u žalbi iznosi svoje viđenje činjenica i rezultata izvedenih dokaza, očito uslijed nezadovoljstva ocjenama i zaključcima prvostupanjskog suda koji je ovaj utemeljio na valjanim zaključcima o odlučnim činjenicama koje imaju uporište u rezultatima dokaznog postupka te ih tužena u žalbi bezuspješno pokušava dovesti u pitanje.

41. Kako predmetni stan nije stečevina stranka to su irelevantni navodi tužene kojima ukazuje da je tužitelj predmetni stan započetim postupkom u ovoj pravnoj stvari prenio na majku budući je isti kao vlasnik ovlašten poduzimati svako vlasničko raspolaganje pri čemu sama ta činjenica, s obzirom na u postupku pravilno utvrđene činjenice ne predstavlja dokaz tvrdnji tužene da je stan stečevina stranaka.

42. Isto tako pravilno je utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da automobil marke Golf proizveden 2011. predstavlja posebnu imovinu tužitelja a ne stečevinu stranaka s čim u vezi je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te pravilno točkom I. izreke pobijane presude utvrdio da isti predstavlja posebnu imovinu ovdje tužitelja a ne stečevinu stranaka kako to tužiteljica zahtjeva protutužbenim zahtjevom.

43. Naime, prema odredbi čl. 36. st. 1. ObZ-a, imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina a st.2. istog članka propisano je da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. ovoga Zakona.

44. Prema odredbi čl. 36. st. 1. i 2. ObZ-a bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine time da je i dobitak od igara na sreću i imovinska korist od autorskoga prava i autorskom pravu srodnih prava ostvarena tijekom bračne zajednice, bračna je stečevina dok su prema st.3. istog Zakona bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

45. U skladu s odredbom čl.11.st.2. Obz-a na izvanbračnu zajednicu se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

46. S ovim u vezi i glede automobila prvostupanjski sud je izvedenim dokazima, saslušanjem GC, tužitelja, RC, VC, NC i tužene utvrdio da je predmetni automobil kupio otac tužitelja, da je isto kupio za svog sina u ovom postupku tuženika kojem u je ovog predao 2016., dakle prije započinjanja zajednice života stranka 2017. koja je nastavljena brakom, pa je pravilno utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda da se radi o vlastitoj imovini istoga a ne o imovini koja bi predstavljala stečevinu stranaka, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja te odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude, a ne protužbenom zahtjevu tužene za utvrđenjem da ista predstavlja stečevinu stranaka u jednakim dijelovima.

47. Kako je predmetni automobil vlastita imovina tužitelja a ne bračna stečevina stranaka to u situaciji kao što je konkretna kada je vršenje posjeda na automobilu nakon prestanka braka nastavila vršiti tužena pri čemu je tužitelj podnošenjem tužbe opozvao suglasnost za isto te zatražio predaju mu automobila u posjed to je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 161. i 162. ZV-a naložio tuženoj da tužitelju istog preda u posjed te je pravilno odlučio kao u točki II. izreke.

48. Vezano uz isti, na žalbene navode tužene valja istaći da čak da je istog tužitelj i stekao za vrijeme trajanja bračne ili izvanbračne zajednice stranka, budući je stečen darovanjem od oca izvršenog njemu, dakle temelju stjecanja koji je nezavisan od bilo kakve participacije iz imovine stranka, to se tako stečeni automobil automatski ne pretvara u stečevinu stranaka budući isti predstavlja imovinu koja je stečena po različitom pravnom temelju od temelja iz čl. 36. ObZ-a pa isti u smislu odredbe čl. 39.st.2. ObZ-a predstavlja vlastitu imovinu tužitelja na ne bračnu/izvanbračnu stečevinu stranaka.

49. Isto tako, protivno žalbenim navodima tužene pravilno je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221. ZPP-a izveo zaključak da izvedenim dokazima nije mogao sa sigurnošću utvrditi da se je u sefu nalazio, kako je to tvrdila tužena novčani iznos od 796,34 eur/6.000,00 kn te da je tužitelj upravo taj novčani iznos zadržao za sebe posljedično čemu je pravilno zaključio da tužena nije dokaza da taj iznos predstavlja stečevinu stranaka u jednakim dijelovima te je pravilno odbio i taj protutužbeni zahtjev te je pravilno odlučio kao u točki točki VII. izreke.

50. Neosnovano sadržajem žalbe smatra tužena da je prvostupanjski sud ocjenom iskaza svjedokinje SC trebao zaključiti drugačije pri čemu treba naglasiti da je pravo na ocjenu dokaza pridržano za prvostupanjski sud koji u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a izvedene dokaze pravilno ocijenio napose što ova svjedokinja kako to proizlazi iz zapisnika o njezinom saslušanju nema neposrednih ni posrednih saznanja o iznosu i količini novca iz sefa pa je pravilno prvostupanjski sud u situaciji kao što je konkretna kada je između stranka sporno jeli se u sefu po prestanu zajednice života nalazio iznos od 796,34 eur /6.000,00 kn te je li tužitelj taj iznos zadržao za sebe pravilnom primjenom pravila o teretu dokaziva zaključio da po tuženoj istoj nije dokazano te je pravilno kao neosnovan i u tom dijelu odbio protutužbeni zahtjev.

51. Kako tužena u odnosu na ostale pokretnine glede kojih je u točki IX. odbijen njezin protutužbeni zahtjev sadržajem žalbe i ne iznosi određene razloge zbog kojih utvrđenje prvostupanjskog suda da iste ne predstavljaju stečevinu stranaka ne bi bila pravilna to je budući da pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda s ovim u vezi sadržajem žalbe nisu dovedena u pitanje pravilno prvostupanjski sud glede istih za koje utvrđuje da ne predstavljaju stečevinu stranka primijenio materijalno iz odredbe čl. 36. ObZ-a u svezi s čl. 11. ObZ-a te pravilno protutužbeni zahtjev u tom dijelu odbio i odlučio kao u točki IX. izreke.

52. Slijedom svega naprijed iznijetog žalbu tužene kao neosnovanu valjalo je odbiti te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjsku presudu potvrditi te odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

53. Kako tužena nije uspjela s žalbom u smislu odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen je i zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka.

54. Kako u smislu odredbe čl. 365.st.2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud ne ispituje pravilnost materijalnog prava u odnosu na odluku o parničnom trošku te kako tužena sadržajem žalbe i ne iznosi određene razloge zbog kojih rješenje prvostupanjskog suda u dijelu kojima je obvezna na naknadu parničnog troška tužitelju a odbijen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška ne bi bila pravilna valjalo je žalbu tužene u odnosu na odluku o trošku odbiti i rješenje prvostupanjskog suda u točki II. i III. izreke temeljem odredbe čl. 380.t.2. ZPP-a potvrditi.

55. Prvostupanjska presuda u točkama III., IV., V. i VII. izreke te prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci, 27. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković