Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: Pn-162/2022-71

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja: 1. TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Barać & Marinković iz Zagreba, Draškovićeva 5 , protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon dana 6. ožujka 2026. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Hrvoja Kraljičkovića, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika Hrvoje Pelcla, odvjetnika u Zagrebu, dana 27. travnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. Zagreb da 1. -tužitelju TČ plati iznos od 30.910,62 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2023. do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. Zagreb da 1.-tužitelju TČ s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu plati iznos od 605,35 EUR sa zakonskim zateznima kamatama koje teku 4. srpnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. Zagreb da 1. -tužitelju TČ plati iznos od 22.320,00 EUR s naslova rente za tuđu pomoć i njegu sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki mjesečni iznos od 360,00 EUR, koji dospijeva svakog 15. (petnaestog) dana u mjesecu za protekli mjesec, za razdoblje od 1. listopada 2019. do 30. studenoga 2024., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022.g., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- na iznos od 360,00 EUR od 04.07.2022. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 04.03.2022. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 04.07.2022. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 04.07.2022 pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 04.07.2022. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.07.2022. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.08.2022. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.09.2022. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.10.2022. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.11.2022. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.12.2022. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.01.2023. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.02.2023. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.03.2023 pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.04.2023. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.05.2023. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.06.2023. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.07.2023 pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.08.2023. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.09.2023. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.10.2023. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.11.2023. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.12.2023. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.01.2024. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.02.2024. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.03.2024. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.04.2024. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.05.2024. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.06.2024. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.07.2024. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.08.2024. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.09.2024. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.10.2024. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.11.2024. pa do isplate

- na iznos od 360,00 EUR od 15.12.2024. pa do isplate

te da ubuduće do kraja života 1.-tužitelju TČ plaća mjesečnu rentu s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 360,00 EUR mjesečno koji dospijeva mjesečno i to svakog 15. (petnaestog) dana u mjesecu za protekli mjesec, počevši 15. siječnja 2025. pa do kraja života, zajedno sa zateznim kamatama po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku na dospjele, a neplaćene mjesečne iznose od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. Zagreb da 2.-tužiteljici KČ plati iznos od 44.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2023. do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023 . do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. -tužitelja TČ za naknadu neimovinske štete u preostalom iznosu od 0,26 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

VI. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1.-tužitelja TČ za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 30.910,62 EUR za razdoblje od 4. srpnja 2022. do 7. ožujka 2023.

VII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi: "Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. Zagreb da 1. -tužitelju TČ plati zakonske zatezne kamate na iznos od 53.089,12 EUR koje teku od dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 08.03.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

VIII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. -tužitelja TČ na isplatu preostalog iznosa imovinske štete od 1.776,00 EUR sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

IX. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. -tužitelja TČ na isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od 605,35 EUR za razdoblje od 1. listopada 2019. do 3. srpnja 2022.

X. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1.-tužitelja TČ na isplatu preostalog iznosa rente od 11.160,00 EUR sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

XI. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. -tužitelja TČ na isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos rente od 22.320,00 EUR za razdoblje do 3. srpnja 2022.

XII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi: "Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. da 1. -tužitelju TČ plati iznos od 3.716,24 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

XIII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 2. -tužiteljice KČ za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos neimovinske štete od 44.000,00 EUR za razdoblje od 4. srpnja 2022. do 7. ožujka 2023.

XIV. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. Zagreb naknaditi tužiteljima TČ i KČ troškove parničnog postupka u iznosu od 21.214,18 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 27. travnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

XV. Odbija se zahtjev tužitelja TČ i KČ za naknadu troškova

postupka preko dosuđenog iznosa iz točke XIV. Izreke.

XVI. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Adriatic osiguranja d.d. Zagreb za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelji su u tužbi naveli da je 1.-tužitelj TČ dana 27. rujna 2018. stradao kao putnik u osobnom automobilu reg. oznake: [registarska oznaka] u prometnoj nezgodi koja se dogodila u mjestu Zmajevac. U trenutku nezgode vozilo u kojem se nalazio 1.-tužitelj bilo je osigurano policom osiguranja kod tuženika, pod brojem: 068001046653. 1.-tužitelj je naveo da je u navedenoj prometnoj nezgodi pretrpio izuzetno teške tjelesne ozljede, pobliže navedene u njegovoj medicinskoj dokumentaciji te da je provedeno dugotra jno bolničko i ambulantno liječenje, a potom višestruka stacionarna i ambulantna fizikalna terapija, pri čemu je trpio osobite nelagodnosti. Kod njega je nastala izrazito teška povreda prava osobnosti, povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje, prava na razvoj vlastite osobnosti, prava na rad i izbor životnog zanimanja te drugih osobnih prava. Posljedice ozljeđivanja izazvale su smanjenje životne aktivnosti više od 85%, obzirom da se više ne može kretati bez pomagala, zaostalo je teško oštećenje motorne aktivnosti na sva četiri ekstremiteta, paraplegija i tetraplegija. Zbog posljedica ozljeđivanja ovisan je i o tuđoj pomoći i njezi, nije sposoban raditi, ne može hodati, trčati te mu je u cijelosti uništena kvaliteta života i uništen mu je društveni život.

1. 2. 1.-tužitelj je naveo da zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, povredu prava razvoja vlastite osobnosti te povrede prava na izbor životnog zanimanja i rada. Naveo je da je zbog štetnog događaja pretrpio fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 85%. Temeljem odredbi čl. 19., 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj je istaknuo zahtjev s osnova neimovinske štete u iznosu od 1.170.000,00 kn i to za fizičke bolove u iznosu od 50.000,00 kn, za strah u iznosu od 50.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 1.000.000,00 kn i za naruženje u iznosu od 70.000,00 kn.

1. 3. Nadalje, zbog pretrpljenih ozljeda 1. -tužitelj je naveo da je i teže pokretan, da hoda uz dvije štake i da je ovisan o tuđoj pomoći i njezi, a zbog težine ozljeda tuđa pomoć i njega potrebne su mu trajno i u budućem razdoblju. Naveo je da mu tuđu pomoć i njegu pružaju ukućani. Za razdoblje od nastanka štetnog događaja pa do 1. prosinca 2020. s osnova imovinske štete u vidu pružene tuđe pomoći i njege 1. -tužitelj je u tužbi potraživao iznos od 150.250,00 kn.

1. 4. Za buduće razdoblje istaknuo je zahtjev za isplatu rente po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 7.000,00 kn mjesečno, s dospijećem svakog 15. -og u mjesecu za protekli mjesec i to za razdoblje od 1. prosinca 2020. do kraja života. Naveo je da je cijenu tuđe pomoći i njege istaknuo prema cijenama sata tuđe pomoći i njege koju pružaju ustanove, tvrtke ili obrti koje takve usluge pružaju kao svoju djelatnost.

1. 5. Nadalje, 2.-tužiteljica je navela da je majka i član najuže obitelji 1. -tužitelja te da trpi izuzetno jake i trajne duševne bolove zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe, obzirom da je došlo do iznenadnog teškog tjelesnog invaliditeta kod sina, koji su razumljivi s obzirom na jaku emocionalnu povezanost roditelja i djece. Navela je da je svakodnevno izložena vanjskim manifestacijama osobito teškog invaliditeta kojeg trpi 1.-tužitelj i koje izazivaju tešku povredu njezinog duševnog zdravlja. Po toj je osnovi istaknula zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 330.000,00 kn.

1. 6. 1.-tužitelj je naveo da je kao putnik u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] bio osiguran kod tuženika za slučaj trajnog invaliditeta policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 0680001046653 i to dopunskim osiguranjem vozača i četiri putnika za slučaj trajnog invaliditeta na iznos od 80.000,00 kn te smatra da mu tuženik odgovara za štetu u vidu trajnog invaliditeta te je s tog osnova istaknuo zahtjev za isplatu iznosa od 80.000,00 kn.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao nastanak štetnog događaja i činjenicu da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

2. 2. Istaknuo je prigovor zastare u odnosu na tužbene zahtjeve za naknadu štete te prigovor zastare na zahtjev za isplatu osigurnine po osnovi ugovornog osiguranja koju potražuje 1.-tužitelj.

2. 3. Tuženik je istaknuo i prigovor pretežite suodgovornosti, odnosno doprinosa u nastanku štete na strani 1.-tužitelja zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, navodeći da 1.-tužitelj kritične zgode nije koristio sigurnosni pojas, a da bi u protivnom sigurnosni pojas spriječio nekontrolirano kretanje njegovog tijela u samom sudaru, čime bi se spriječila mogućnost nastanka ozljeda koje je zadobio, ili bi ozljede bile znatno manje, pa bi i šteta izostala ili bila manja.

2. 4. Tuženik je osporio visinu zahtjeva za naknadu neimovinske štete koju potražuje 1.-tužitelj, navodeći da ozljede koje je zadobio nisu rezultirale nastanku posljedica koje bi opravdavale dosudu zatražene naknade neimovinske štete. Prigovorio je osnovu i visini zahtjeva za naknadu imovinske štete na ime dospjele tuđe pomoći i njege te rente s osnova tuđe pomoći i njege jer ozljede koje je zadobio 1. - tužitelj nisu izazvale potrebu trajne tuđe pomoći i njege. Osporio je visinu tužbenog zahtjeva 1.-tužitelja na ime isplate osigurnine, pozivajući se na Uvjete osiguranja i Tablice, a osim toga je naveo da 1. -tužitelj nije dostavio sve dokaze (medicinsku dokumentaciju) kako to nalažu Uvjeti osiguranja i Tablice. Prigovorio je osnovu i visini zahtjeva 2.-tužiteljice navodeći da kod 1.-tužitelja nije zaostao invaliditet koji bi se imao smatrati osobito teškim, a osporio je i visinu tužbenog zahtjeva 2. -tužiteljice.

2. 5. Tuženik je osporio i zahtjev za isplatu kamata te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 31. siječnja 2025. 1.-tužitelj TČ istaknuo je tužbene zahtjeve na isplatu neimovinske štete u iznosu od 84.000,00 eura (za fizičke bolove 2.500,00 eura, za strah 3.500,00 eura, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 70.000,00 eura i za naruženje 8.000,00 eura), na isplatu imovinske štete zbog pružanje pomoći i njege za razdoblje od nastanka štetnog događaja do 1. listopada 2019. u iznosu od 5.328,00 eura, na isplatu rente s naslova trajne potrebe za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 1. listopada 2019. do kraja života u iznosu od 540,00 eura mjesečno i za isplatu osigurnine u iznosu od 10.618,00 eura, a 2. -tužiteljica KČ istaknula je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe u iznosu od 44.000,00 eura.

4. Tuženik je istaknuo da je tužitelj podneskom od 31. siječnja 2025. smanjio tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi te je zatražio naknadu troškova postupka za smanjeni iznos tužbenog zahtjeva.

5. U podnesku od 17. ožujka 2025. 1. -tužitelj je priznao činjenicu da mu je tuženik 11. veljače 2025. isplatio iznos od 53.089,38 eura na ime glavnice neimovinske štete, iznos od 7.141 eura na ime kamate na taj iznos za razdoblje od 8. ožujka 2023. do 11. veljače 2025. i iznos od 2.946,65 eura na ime glavnice tuđe pomoći i njege te je za navedene iznose smanjio tužbene zahtjeve.

6. 1. U podnesku od 25. veljače 2026. 1. -tužitelj je priznao činjenicu da mu je tuženik 10. prosinca 2025. na ime osigurnine po Tablicama invaliditeta isplatio nesporni iznos od 3.716,24 eura i kamate na ovaj iznos od 689,03 eura, odnosno da mu je isplatio iznos za 35% invaliditeta, a ne za 70% te je za navedeni iznos smanjio tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu osigurnine. Naveo je da mu je tuženik isplatio kamate obračunate na nesporno isplaćeni iznos za razdoblje od 8. ožujka 2023. do 10. prosinca 2025., ali je naveo da je liječenje s neurokirurškog stajališta završeno 18 mjeseci od štetnog događaja, a tužba je podnijeta 4. srpnja 2022.

6. 2. Navedenim podneskom 1.-tužitelj je postavio tužbeni zahtjev za isplatu neimovinske štete u iznosu od 30.910,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, zatim za isplatu zakonskih zateznih kamata na isplaćeni iznos neimovinske štete od 53.089,12 eura za razdoblje od podnošenja tužbe do 8. ožujka 2023., zahtjev za isplatu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.381,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. listopada 2019. do isplate, zatim za isplatu iznosa od 33.480,00 eura s osnova rente za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 1. listopada 2019. do 30. studenoga 2024. sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od 540,00 eura od 15. -og u mjesecu za protekli mjesec te za isplatu mjesečnih iznosa rente od 540,00 eura za razdoblje od 1. prosinca 2024. do kraja života, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15.-og u mjesecu za protekli mjesec. Po osnovi osigurnine 1. -tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 3.716,24 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana podnošenja tužbe do isplate.

6. 3. 2.-tužiteljica je ostala kod zahtjeva za isplatu neimovinske štete s osnova teškog invaliditeta bliske osobe u iznosu od 44.000,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana podnošenja tužbe, pa do isplate.

7. Sud je ocijenio da se smanjenje tužbenih zahtjeva temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i prvotni zahtjevi iz tužbe, a tužitelji prije provedenog medicinskog vještačenja bez svoje krivnje nisu mogli znati za točan iznos svojih tražbine s osnova naknade štete da bi prilikom podnošenja tužbe mogli točno postaviti tužbeni zahtjev. O tome ima li tuženik pravo na naknadu troškova postupka u odnosu na smanjeni dio tužbenih zahtjeva sud će iznijeti razloge u okviru obrazloženja odluke o troškovima postupka.

8. 1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju na str. 51 -87 spisa, u uvjete osiguranja na stranici br. 100-123 spisa, u medicinsku dokumentaciju na stranicama br. 130-141 spisa, u potvrdu na stranici br. 143 spisa, u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za sudsku medicinu prof. dr. sc. Vedrane Petrovečki na str. Br. 168-175 spisa, u nalaz i mišljenje prometnog vještaka Igora Jakoplića, dipl. ing. na stranicama br. 177-182 spisa, pročitao je zapisnik o zamolbenom saslušanju tužitelja kod Općinskog suda u Splitu i zapisnik o očevidu tog suda pod poslovnim brojem Pom - 98/2024 na str. Br. 202-209 spisa, izvršio je uvid u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka prof. dr. sc. Miroslava Vukića i prim. dr. Gordana Makarića na str. 225 -230 spisa, u dopunu njihovog nalaza i mišljenja na str. 415 spisa, u uvjete osiguranja s tablicama na str. 440-443 spisa, saslušao je vještake prim. dr. Gordana Makarića i prof. dr. sc. Miroslava Vukića na glavnoj raspravi te je saslušao svjedoka ŽČ.

8. 2. Sud je odbio kao nepotreban dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog medicinskog vještačenja jer su provedenim medicinskim vještačenjem utvrđene sve relevantne okolnosti. Osnovne primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje te iskaz medicinskih vještaka odnose se na stupanj invaliditeta kod 1. -tužitelja i primjenu Tablica ugovornog osiguranja od posljedica nezgode u motornim vozilima (tzv. auto- nezgoda), a primjedbe tuženika na ocjenu vještaka u tom dijelu sud može ocijeniti s obzirom na nesporno utvrđene dijagnoze kod 1.-tužitelja i na sadržaj Tablica te radi toga po ocjeni suda nije potrebno provoditi novo medicinsko vještačenje.

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. 1. U ovom predmetu nesporan je bio nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika. Nakon provedenog kombiniranog prometnog i sudsko - medicinskog vještačenja tuženik je odustao od ranije istaknutog prigovora suodgovornosti tužitelja za nastanak štete zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, tako da je postalo nesporno da je za nastanak štete u cijelosti odgovoran osiguranik tuženika.

10. 2. Sporno je bilo je li nastupila zastara tužiteljevih tražbina, sporna je bila visina neimovinske štete 1.-tužitelja, osnov i visina neimovinske štete 2. -tužiteljice, visina imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, osnov i visina rente po osnovi tuđe pomoći i njege, visina osigurnine po osnovi ugovornog osiguranja i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.

11. Osiguranik tuženika svjedok ŽČ iskazao je da je kritične zgode upravljao osobnim automobilom prema mjestu Zmajevac. Naveo je da je po profesiji, između ostalog i vozač te da se prema njegovoj procjeni vozio brzinom od oko 70 km/h. Ušao je u njemu lijevi zavoj i na tom dijelu ceste je asfalt bio izrazito sklizak, zbog čega je izgubio kontrolu nad vozilom, vozilo se zarotiralo i udarilo u betonski stup koji se nalazio pokraj ceste. U vozilu se na mjestu suvozača nalazio tužitelj TČ, a obojica su bili vezani sigurnosnim pojasevima. Zbog prometne nesreće protiv njega je vođen kazneni postupak kod Općinskog suda u Osijeku, u istome je proglašen krivim za izazivanje prometne nesreće te mu je izrečena uvjetna osuda sa zapriječenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, s rokom provjeravanja od tri godine.

12. 1.-tužitelj TČ saslušan je zamolbenim putem od strane Općinskog suda u Splitu i to u svom stanu na adresi prebivališta. Iskazao je da je u rujnu 2018. godine krenuo s prijateljem u Baranju s vozilom marke WV Golf u vlasništvu prijatelja ŽČ te su se tijekom putovanja dogovorili da će ŽČ nastaviti voziti, jer se 1.-tužitelj osjećao umornim. O prometnoj nesreći mu je poznato da se vozio na mjestu suvozača i da se probudio u bolnici nakon nezgode. Izjavio je da stanuje u stanu u kojem je zatečen od strane suda, stanuje s majkom starom 83 godine, slabo je pokretan, uglavnom leži u krevetu, a ponekad se pridigne i kratko se kreće uz pomoć štaka jer su mu liječnici savjetovali da se mora razgibati. Koristi toalet, ali se ne može često dizati iz kreveta pa koristi posudu za mokrenje (tzv. gusku) i koristi pelene s obzirom da u cijelosti ne može kontrolirati probavu i obavljati nuždu. Tuđu pomoć i njegu pruža mu majka, a pravo na pelene mu ordinira liječnica obiteljske medicine. Majka je stara i bolesna osoba te se boji tko će o njemu voditi brigu kad ona to više neće moći. Ostvaruje pravo na invalidsku mirovinu, ne prima naknadu za tuđu pomoć i njegu, a osim majke povremeno mu pomažu prijatelji. Izjavio je da je u trenutku prometne nesreće bio vezan sa sigurnosnim pojasom te da nije konzumirao alkohol. Izjavio je da ostvaruje pravo na fizikalnu rehabilitaciju i to svaki treći dan. Prima mjesečnu naknadu od Centra za socijalnu skrb u iznosu od 600,00 kn mjesečno. Ima problema s perifernim živcima i sa stolicom. Prilikom ulaska u more ne zna je li toplo ili hladno i sl., ne može sam izlaziti iz kuće, otežano mu je silaženje niz stepenice, ne može samostalno otići u trgovinu, niti upravljati vozilom.

13. 2.-tužiteljica KČ iskazala je da stanuje zajedno sa sinom te su njih dvoje jedini članovi kućanstva. 1.-tužitelju svakodnevno pomaže prilikom odlaska u toalet, što joj je otežano zbog godina života i zdravlja, pa tužitelj mora koristiti pelene jer se ne može samostalno kretati. Održava kućanstvo (kuha i čisti), hrani sina i pomaže mu prilikom tuširanja i održavanja higijene. Nije ostvarila pravo na status roditelja – njegovatelja, a to nije niti zatražila te ne prima nikakvu naknadu po toj osnovi, prima jedino osobnu mirovinu.

14. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Igora Jakoplića, dipl. ing. utvrđeno je da je prilikom nezgode došlo do slijetanja osobnog vozila osiguranika tuženika VOLKSWAGEN GOLF, reg. oznake [registarska oznaka], u kojem se nalazio tužitelj, van desnog ruba kolnika županijske ceste ŢC-4259 u naselju Zmajevac u Ulici Petefi Šandora kod kbr. 66, nakon čega se vozilo vraća na kolnik i zatim slijeće van lijevog ruba kolnika pa nalijeće na betonski stup javne električne mreže. Vozilo se prije naleta na stup rotiralo, gledano oko vertikalne osi u smjeru kazaljke na satu odnosno stražnjim dijelom u lijevo, da bi pri kontaktu sa stupom lijevim bočnim dijelom u predjelu spoja prednjeg blatobrana i vozačkih vrata udarilo u stup, potpuno se okrenulo vozačkom stranom na dolje, zarotiralo se oko stupa i zaustavilo se u cijelosti oštećeno oslonjeno na kotače. Tijekom ponovnog slijetanja s kolnika u lijevo, tijelo tužitelja je imalo tendenciju polijetanja oštro u lijevo prema sjedištu vozača, a tijekom naleta na stup oštro prema krovu vozila. Prednji desni vrh krova je deformiran na način da je potisnut na dolje prema sjedištu suvozača za 15-20 cm. Prema nastalim oštećenjima na vozilu i betonskom stupu javne električne mreže, proizlazi da je vozilo u kojem se nalazio tužitelj prilikom naleta na betonski stup zadobilo promjenu brzine od oko 35 km/h. Vještak je naveo da prema stanju sigurnosnog pojasa nije moguće utvrditi je li tužitelj u trenutku nezgode bio vezan.

15. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za sudsku medicinu prof. dr. sc. Vedrane Petrovečki utvrđeno je da iz medicinske dokumentacije proizlazi da su tijekom bolničkih liječenja u tužitelja TČ, rođenog **.**.1964., koji je stradao u prometnoj nesreći 27. rujna 2018. kao suvozač u osobnom automobilu, bile postavljene dijagnoze slijedećih ozljeda – potresa mozga, prijeloma vratnih kralješaka C5, C6 i C7 (prijelom trupa C6) te prijelom lukova vratnih kralješaka C5 – C6, istegnuća sveza u području vratne kralježnice, suženja kanala leđne moždine u području vratne kralježnice C5-C6, oštećenja leđne moždine u području C5-C6, oteklina leđne moždine u području vratne kralježnice C 5 – C 6, djelomične oduzetost, pretežno nogu, kompresivnog prijeloma 6. prsnog kralješka, prijeloma prsne kosti, prijelom donjeg koštanog nastavka desne lisne kosti u zglobu, natučenje glave u čeonom području lijevo, natučenja desne strane prsnog koša, natučenja trbušne stijenke, natučenja i oguljotina obje potkoljenice. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka, iz kojeg proizlazi da je tijekom odvijanja prometne nesreće tijelo tužitelja imalo tendenciju polijetanja oštro u lijevo prema sjedištu vozača, vještakinja je navela da kada mu se zbog tog kretanja desno rame moralo izvući ispod pojasa i u takvom položaju, s izvučenim ramenom tužitelja, došlo je do naleta na stup. Na taj način pojas je izgubio svoju zaštitnu funkciju. U tom trenutku tijelo tužitelja je imalo tendenciju polijetanja oštro prema krovu vozila. Uz to je prednji desni vrh krova je deformiran na način da je potisnut na dolje prema sjedištu suvozača za 15-20 cm. Na ovaj način došlo je do „sabijanja“ krova u području na kojem se nalazi suvozač. Uspoređujući kretanje tijela tužitelja u dinamici odvijanja prometne nesreće i ozljede koje je tužitelj pri tom zadobio proizlazi zaključak da je sve opisane i utvrđene ozljede tužitelj mogao zadobiti usprkos korištenja sigurnosnog pojasa. Vještakinja je navela da sigurnosni pojas štiti putnike unutar vozila samo prilikom dijelova sile na uzdužnu osovinu vozila, dok kod složenih djelovanja sila (bočnih, rotacijskih i sl.) sigurnosni pojas gubi svoju zaštitnu funkciju.

16. Stranke nisu imale primjedbi na nalaze i mišljenja prometnog vještaka te vještakinje za sudsku medicinu, a kako su isti izrađeni temeljem cjelokupne dokumentacije u spisu i u skladu sa zadatkom suda, sud ih je u cijelosti prihvatio.

17. 1. Radi utvrđenja postojanja i visine pojedinih vidova neimovinske štete i opsega imovinske štete zbog potrebe za tuđu pomoć i njegu sud je proveo medicinsko vještačenje, koje je povjereno stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Miroslavu Vukiću, specijalisti neurokirurgu i stalnom sudskom vještaku prim. Gordanu Makariću, specijalisti psihijatru. Vještaci su u okviru provođenja vještačenja izvršili uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju 1. -tužitelja koja se nalazi u spisu, a tužitelj je pregledan kod neurokirurga u Poliklinici Korak u Splitu, dok je psihijatrijski pregled izvršen putem video-poziva.

17. 2. U pisanom nalazu i mišljenju vještaci su naveli da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede:

- Tetraparesis, precipuae extremitas inferioris dex. (djelomična oduzetost svih ekstremiteta, dominantno desne noge),

- Myelopatia cervicalis reg. CV-VI posttraumatica (postraumatsko oštećenje kralježnične moždine u području C5-C6),

- Oedema medullae spinalis cervicalis CV-CVI (oteklina – edem kralježnične moždine u području vratne kralježnice C5-C6 razine),

- Fractura corporis vertebrae CVI (prijelom trupa 6. vretnog kralješka),

- Fractura arcus vertebrae CV, CVI, CVII (prijelom lukova vratnih kralježaka C5, C6, C7),

- Cisruptio systematis ligamentaris columnae vertebralis cervicalis (istegnuće i puknuće sveza u području vratne kralježnice),

- Fractura Vertebrae Th6 (prijelom 6. grudnog kralješka bez pomaka),

- Commotio cerebri (potres mozga) i

- Fractura sterni (prijelom prsne kosti).

17. 3. Po završenom liječenju i fizikalnoj terapiji zaostale su trajne posljedice u smislu postojanja slabosti tri ekstremiteta (tripareza) u kojima dominira spastička (uz napetost mišića) motorna slabost obje noge u teškom stupnju, poglavito izražena na desnoj nozi te motorička slabost desne ruke, kao i tegobe s kontrolom stolice i mokrenja u blažem stupnju.

17. 4. Nadalje, vještaci su naveli da je tužitelj na psihičkom planu prvotno razvio simptomatiku poremećaja prilagodbe (F43.2) te nastavno mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja (F41.2), uz obilježja simptomatike postkomocijskog sindroma. Navedeno proizlazi i iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet što je, uz dugotrajno liječenje i zaostale posljedice, dovelo do razvoja psihičkih poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se opisana simptomatika.

17. 5. Između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja psihičkih poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja na način i u opsegu, kako slijedi:

- fizičke bolove jačeg intenziteta tužitelj je trpio sumarno 7 dana, srednjeg intenziteta sumarno 3 tjedna, a slabijeg intenziteta sumarno 8 tjedana. Fizički bolovi povezani su s višestrukim frakturama kralježnice, lisne kosti, prsne kosti i ozljeda ligamentarnog aparata kralježnice te vremenskim intervalom cijeljenja istih. Kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora,

- primarni strah tužitelj nije trpio pri samom štetnom događaju. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 10 dana te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno 4 tjedna. Po navedenom datumu trpio je slabiji oscilirajući strah do sveukupno 12 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj.

- tuđa pomoć i njega pružena od strane nestručne osobe bila mu je potrebna u opsegu 8 sati dnevno 3 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno 6 mjeseci i to za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane, čišćenje kuće, kupaonice i sl., a trajna pomoć potrebna mu je u trajanju od 3 sata dnevno doživotno,

- naruženost kao posljedicu štetnog događaja vještaci su ocijenili u teškom stupnju,

- duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti vještaci su objedinjeno ocijenili u visini od 74,05%, što uključuje: posljedičnu i trajnu triparezu 60%, s psihijatrijskog gledišta ¾ od 10%, 2/3 od 5% zbog frakture vratnog kralješka, ½ od 5% zbog frakture grudnog kralješka te ¼ od 3% zbog potresa mozga, tako da će tužitelj morati ulagati pojačane napore u visini od 74,05%.

17. 6. Vještaci su naveli da je liječenje tužitelja s neurokirurškog stajališta završeno 18 mjeseci nakon štetnog događaja jer od toga datuma nije bilo realno za očekivati poboljšanje neurološkog statusa. Status psihičkih funkcija stabiliziran je 8. ožujka 2023.

18. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka. Istaknuo je da su vještaci propustili uočiti da je tužitelj odbio preporučeno liječenje, odnosno preporučenu operaciju vratne kralježnice (mikrodicektomija s fuzijom te stabilizacija pločicom). Tuženik smatra da bi posljedice ozljede kod tužitelja bile značajno manje da je proveo preporučeno liječenje. Nadalje, naveo je da su vještaci pojedine zdravstvene tegobe neutemeljeno povezali s ozljedom iz predmetnog štetnog događaja (tzv. sindrom karpalnog kanala i radikulopatija lumbalnog dijela kralježnice). Također je naveo da je zaključak vještaka o tegobama glede kontrole sfinktera u protivnosti s dokazima u spisu, ističući da je u otpusnim pismima sa stacionarne fizikalne terapije i u otpusnom pismu neurokirurgije KBC-a Osijek navedeno „uredna kontrola sfinktera“. Smatraju, nadalje, da je neutemeljeno dodavati u postotak smanjenja općih životnih aktivnosti psihičke smetnje iz psihijatrijske domene koje tužitelj ima zbog svojih tjelesnih tegoba i ograničenja jer iste nisu dodatni psihijatrijski postotak, već predstavljaju sastavni dio postotka ocijenjenog po neurokirurgu, pogotovo imajući u vidu da tužitelj nema dugotrajno aktivno psihijatrijsko liječenje, što proizlazi iz njegove medicinske dokumentacije. Tuženik je istaknuo da tužitelj nema trajne posljedice potresa mozga jer je to prolazni funkcionalni poremećaj iza kojeg ne zaostaju trajne posljedice, a subjektivne tegobe koje tužitelj navodi u razgovoru s vještakom nisu postkomocijski sindrom, a tužitelj nema niti dugotrajno liječenje potresa mozga. U svježoj fazi nakon nezgode tužitelju nije sniman nijedan EEG, već je isti učinjen 4 godine nakon nezgode i bio je uredan. Osim toga, tužitelj je bio akutno alkoholiziran u trenutku nezgode pa je za tuženika diskutabilno je li uopće postojao potres mozga. Tuženik je osporio da bi tužitelj imao natučenje mozga. Nadalje, tuženik je naveo da su vještaci previsoko ocijenili potrebu za tuđu pomoć i njegu, kako onu privremenog, tako i onu trajnog karaktera. Tuženik tvrdi da se tužitelj nakon nezgode nalazio u zdravstvenim ustanovama, pa je notorno da mu je tada tuđa pomoć i njega pružana od strane medicinskih radnika u zdravstvenim ustanovama. Osim toga, prilikom otpusta iz Varaždinskih Toplica 19. veljače 2019. navedeno je da je 1.-tužitelj „samostalan u ASŽ (aktivnostima svakodnevnog života), hoda s jednom podlaktnom štakom na relacijama po sobi i hodniku na široj osnovi“, zbog čega tuženik smatra da tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu kako su to procijenili vještaci. Tuženik smatra da su vještaci previsoko ocijenili i trajnu tuđu pomoć jer smatra da 1.-tužitelj ne treba svakodnevnu tuđu pomoć od čak 3 sata svakodnevno, a da vještaci nisu konkretizirali na što bi se konkretno odnosila ta svakodnevna tuđa pomoć. Naveo je da 1.-tužitelj nije u invalidskim kolicima, da se ne mora svakodnevno samo-kateterizirati, da je samostalno pokretan uz korištenje štake i da može samostalno uzimati hranu i obavljati osobnu higijenu, nabavljati i pripremati hranu. Stranke su također predložile da se vještacima naloži dopuna nalaza i mišljenja u odnosu na stupanj invaliditeta primjenom posebnih ugovorenih Tablica.

19. 1. Vještaci su 20. lipnja 2025. dostaviti pisanu dopunu nalaza i mišljenja. Prije svega su naveli da se u ovom predmetu radilo o vještačenju neimovinske štete i da su procjenu opće životne aktivnosti i ostalih kvalifikatornih okolnosti izradili temeljem Orijentacijskih medicinskih tablica za procjenu smanjenja životne aktivnosti, a da nisu vještačili invaliditet po tablicama ugovornog osiguranja.

19. 2. Očitujući se na primjedbe tuženika, vještaci su naveli da nisu propustili uočiti da je tužitelj odbio preporučeno liječenje, tj. operaciju već da su to spomenuli u nalazu i mišljenju. Naveli su da preporučeni zahvat stabilizacije kralježnice, a vjerojatno i dekompresije kanala, koji je ponuđen u KBC Split, dan je više od tri tjedna po traumatskoj ozljedi kralježničke moždine i to u fazi kad je već započeo neurološki oporavak spontano. Naveli su da nije realno za očekivati da bi ta kasna operacija dovela do poboljšanja neurološkog statusa, niti bi ubrzala oporavak ili pak smanjila bolove. Odbivši kasno predloženi operacijski zahvat pacijent uopće nije ugrozio svoj neurološki oporavak, niti je pridonio nastanku trajne štete, odnosno posljedica.

19. 3. Vezano uz tzv. sindrom karpalnog kanala i cervikalne, odnosno lumbalne radikulopatije vještaci su naveli da isto nisu povezali s ozljedama iz predmetnog štetnog događaja. Naveli su da iste tegobe ne sudjeluju na bilo koji način u procjeni smanjenja opće životne aktivnosti i ostalih kvalifikatornih faktora povrede prava osobnosti u ovom slučaju.

19. 4. Za kontrolu sfinktera (poremećena u blažem stupnju) naveli su da uopće ne sudjeluje u postotku procjene smanjenja životne aktivnosti, kao što se u izračunu ukupnog postotka i vidi u nalazu, a postotak od 60% se odnosi isključivo na motorička oštećenja.

19. 5. Za ocjenu kvalifikatornih okolnosti s psihijatrijskog stajališta vještaci su naveli da se ista temelji na analizi dinamike štetnog događaja, proizašle iz medicinske dokumentacije, analize podataka iz iste i na rezultatima vlastitog pregleda. Izloženost predmetnom štetnom događaju, vrsta i narav ozljeda te njihove posljedice uz dugotrajno liječenje sadržavaju u sebi visoki stresogeni potencijal, što je izravno dovelo do razvoja opisanih psihičkih poremećaja. Naveli su da je potpuno logično da u spisu nedostaje dugotrajno aktivno psihijatrijsko liječenje, a da je tužitelj većinu vremena iza ozljede provodio na rehabilitacijama i fizikalnoj terapiji. Prema dokumentaciji s korištenjem psihofarmaka je prestao nakon preboljenog Covida, pa je i preporučena pauza. Prilikom osobnog pregleda tužitelj je naveo „kad se neki problemi jave, moram uzeti kemiju“ (Sanval, Calixta). Tezu da se psihičko ne može odvojiti od somatskog i da nema pribrajanja vještaci su ocijenili pogrešnom i proizvoljnom te da se niti odvjetnici, niti sud ne bi trebali pozivati na tako nešto.

19. 6. Vezano uz potres mozga vještaci su naveli da je kod tužitelja bolnički postavljena takva dijagnoza u trenutku hospitalizacije. Simptomi potresa mozga drugačiji su od akutnog pijanstva. Potres mozga uz GCS 14 kod prijema se ocjenjuje trajnim posljedicama. Naravno da se kod potresa mozga EEG može kasnije normalizirati i da u svojoj biti potres mozga u ukupnom postotku smanjenja životnih aktivnosti pridonosi s 0,75%.

19. 7. Konačno, vještaci su ostali kod procjene potrebe za tuđom pomoći i njegom, navodeći da se ista odnosi na vrijeme nakon povratka iz toplica i završene rehabilitacije.

20. Kako je u ovom predmetu istaknut i tužbeni zahtjev za naknadu štete po osnovi ugovornog osiguranja, vještacima je naloženo dopuniti nalaz i mišljenje na okolnost eventualno zaostalog invaliditeta prema Tablicama koje su sastavni dio ugovornog osiguranja. U dopunskom nalazu i mišljenju od 12. studenoga 2025. vještaci su izvršili uvid u priložene Tablice invaliditeta te su naveli da se invaliditet u konkretnom slučaju ugovornog osiguranja procjenjuje samo po poglavlju IB – kralježnica (s ili bez oštećenja funkcije kralježničke moždine). Naveli su da pod točkom 8. poglavlja IB u Tablicama se navode: ozljede kralježnice s potpunom paralizom donjih ekstremiteta (paraplegija) uz b) očuvanu kontrolu sfinktera – 70%. U konkretnom slučaju procijenili su invaliditet po Tablicama u visini od 70%.

21. Tuženik je prigovorio navedenoj procjeni vještaka smatrajući da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti glavu IB – kralježnica, točku 9. c) Tablica i zaključiti da je kod tužitelja zaostao invaliditet od 35% jer se kod ugovornog osiguranja ugovor treba primijeniti onako kako isti glasi i da je potrebno primijeniti onu točku Tablica invaliditeta kako je ista ugovorena, a što vještaci nisu učinili. Tuženik je naveo da su vještaci trajni invaliditet po Tablicama invaliditeta ocijenili po točci koja se odnosi na paraplegiju – potpunu paralizu, pa su primijenili odredbu Tablica – ozljeda kralježnice s potpunom paralizom donjih ekstremiteta (paraplegija) uz očuvanu kontrolu sfinktera – 70%. Kako kod tužitelja nije zaostala posljedica u vidu potpune paralize kao trajnog stanja, tuženik tvrdi da se ne može primijeniti odredba točke 8. Tablice, koju su primijenili vještaci. S obzirom da je kod tužitelja zaostala pareza, ali ne i paraliza, tuženik smatra da je trebalo primijeniti točku 9.c) Tablice i ocijeniti invaliditet od 35%. Imajući u vidu iznos ugovorene svote od 80.000,00 kn, tuženik je 1.-tužitelju isplatio osigurninu u iznosu od 3.716,24 eura te pripadajuće kamate na taj iznos od 689,03 eura, koje su obračunate za razdoblje od 8. ožujka 2023. do dana plaćanja 10. prosinca 2025.

22. 1. Povodom primjedbi tuženika na nalaz i mišljenje, vještaci su saslušani na glavnoj raspravi. Na pitanje tuženika odgovorili su da kada bi se Tablice interpretirale, onda bi se postotak invaliditeta odnosio na poglavlje 9., t. c) i postotak invaliditeta bio bi ocijenjen s 35%. Međutim, kliničko stanje tužitelja i njegov trajni invaliditet je značajno viši od tog postotka i u realnom je obliku bliži točki 8.b) u Tablicama. Vještaci su potvrdili da se u konkretnom slučaju ne radi o kompletnoj paraplegiji , ali da je ista tzv. inkomplentna i odnosi se na jednu nogu, a objektivni postotak invaliditeta takve teške pokretljivosti i blagih teškoća mokrenja u svojoj naravi je znatno veći postotak invaliditeta od 35%.

22. 2. U odnosu na određivanje trajne tuđe pomoći i njege vještaci su naveli da je ista definirana temeljem visokog stupnja invaliditeta i smanjenja opće životne aktivnosti, a očituje se poglavito u gubitku motorne snage na rukama i nogama te gotovo nemoguće samostalne pokretljivosti izvan prostora prebivališta. To također uključuje direktan utjecaj na bilo koju vrstu kućanskih poslova, a obzirom na spazam i trajne bolove koji se trpe, sigurno će se isto očitovati i u psihološkoj sferi smanjenim kognitivnim mogućnostima.

23. 1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje medicinskih vještaka u odnosu na procjenu intenziteta i trajanja bolova, straha, stupnja smanjenja životnih aktivnosti, naruženja, trajanja i opsega potrebe za tuđom pomoći i njegom jer se nalaz i mišljenje temelje na medicinskoj dokumentaciji, pregledu 1.-tužitelja, a prigovori na nalaz i mišljenje u odnosu na navedene vidove štete otklonjeni su dopunskim nalazima i mišljenjima i iskazom vještaka te sud u cijelosti prihvaća obrazloženje vještaka o tim prigovorima. Sud je tako ocijenio neosnovanim prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka:

- da je tužitelj doprinio težini posljedica predmetnog ozljeđivanja jer je odbio preporuku liječnika za operacijsko liječenje vratne kralježnice, jer iz očitovanja vještaka proizlazi da tužitelj odbijanjem operacijskog zahtjeva nije ugrozio svoj neurološki oporavak, niti pridonio nastanku trajne štete,

- da sindrom karpalnog kanala i cervikalne radikulopatije nije u vezi s predmetnim ozljeđivanjem, jer iz očitovanja vještaka proizlazi da navedene tegobe nisu uzeti u obzir kod procjene smanjenja životnih aktivnosti i ostalih kvalifikatornih faktora prava osobnosti,

- da je zaključak o tegobama glede kontrole sfinktera protivan medicinskoj dokumentaciji, jer iz očitovanja vještaka proizlazi da to nije uzeto u obzir kod izračuna ukupnog postotka smanjenja životnih aktivnosti, koji se u visini od 60% odnosi isključivo na motorička oštećenja,

- da je bilo neutemeljeno postotak smanjenja životnih aktivnosti s psihijatrijske domene dodavati postotku smanjenja životnih aktivnosti jer iz očitovanja vještaka proizlazi da je takva tuženikova tvrdnja neutemeljena i potpuno pogrešna, uz obrazloženje temeljem čega i na koji način je dana ocjena kvalifikatornih okolnosti s psihijatrijskog stajališta i

- da kod tužitelja nisu zaostale posljedice od potresa mozga te da je ta dijagnoza upitna s obzirom na alkoholiziranost 1.-tužitelja jer iz očitovanja vještaka proizlazi da je takva dijagnoza postavljena u trenutku hospitalizacije, da su simptomi potresa mozga drugačiji od simptoma akutnog pijanstva te da se EEG naknadno može normalizirati, a stupanj smanjenja životnih aktivnosti zbog potresa mozga u ukupnom postotku ima udio od svega 0,75%.

23. 2. Također nisu ocijenjeni osnovanima tuženikovi prigovori i ocjeni potrebe 1.-tužitelja za trajnu pomoć i njegu jer zaključak vještaka potvrđuju svojim iskazima tužitelji i ostala medicinska dokumentacija te je realno za očekivati i životno logično da 1.-tužitelj nakon ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji ne može samostalno funkcionirati jer se kretati može kratko, uz pomoć štake te uz pomoć druge osobe, pa je stoga nemoguće da u takvom stanju samostalno održava osobnu higijenu, održava urednim prostor u kojem boravi, nabavlja namirnice i sprema obroke, izlazi iz stana, odlazi na liječničke preglede, nabavlja lijekove, higijenske potrepštine i ostalo. Notorno je da mu je u tako teškom zdravstvenom stanju svakodnevno i trajno potrebna tuđa pomoć i njega.

23. 3. U pogledu ocjene postotka invaliditeta po osnovi ugovornog osiguranja iz Medicinske tablice za određivanje postotka trajne invalidnosti ili trajnog funkcijskog deficita kao posljedice tjelesne ozljede te iz nalaza i mišljenja vještaka, a što je i nesporno među strankama, imaju se primijeniti odredbe točke IB – kralježnica (s ili bez oštećenja funkcije kralježničke moždine). Sporno je bilo treba li u konkretnom slučaju primijeniti odredbu točke 8.b) ili 9.c) Tablice. Točka 8.b) odnosi se na ozljedu kralježnice s potpunom paralizom donjih ekstremiteta (paraplegija) uz očuvanu kontrolu sfinktera, a točka 9.c) odnosi se na ozljedu kralježnice s trajnim djelomičnim oštećenjem kralježničke moždine ili perifernih živaca (tetrapareza, tripareza), bez gubitka kontrole defekacije i uriniranja, verificirana EMG-om i to u jakom stupnju. Odlučujući o primjeni jedne od navedenih dviju točaka Tablice, sud je prihvatio tvrdnju tuženika da se invaliditet po medicinskim tablicama ugovornog osiguranja ne može ekstenzivno tumačiti, odnosno procjenjivati slobodnom ocjenom, već da je potrebno doslovno primijeniti sadržaj tablice. U konkretnom slučaju kod tužitelja nesporno nije zaostala posljedica u vidu potpune paralize donjih ekstremiteta (paraplegija) da bi se primijenila odredba točke 8.b) Tablice, već djelomična oduzetost svih ekstremiteta, dominantno desne noge, odnosno tripareza ili slabost tri ekstremiteta u kojima dominira spastička motorna slabost obje noge u teškom stupnju, poglavito izražena na desnoj nozi. Pri takvoj dijagnozi potrebno je primijeniti odredbu točke 9.c) Tablice, prema kojoj invaliditet iznosi 35%, a ne 70% kako su to ocijenili vještaci i to neovisno o tome što su kliničko stanje tužitelja i stupanj smanjenja njegovih životnih aktivnosti kod ocjene visine neimovinske štete po izvanugovornoj odgovornosti za štetu, procijenjeni u znatno težem stupnju. Sud stoga u tom dijelu nije prihvatio mišljenje vještaka te je postotak invaliditeta po ugovornoj odgovornosti utvrdio u visini od 35%, a prema kojem postotku je tuženik 1.-tužitelju tijekom postupka isplatio naknadu štete u cijelosti, imajući u vidu iznos osigurane svote od 80.000,00 kn, slijedom čega 35% iznosi 28.000,00 kn, odnosno 3.716,24 eura.

24. 1. . Prema odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

24. 2. Prema odredbi čl. 1101. st. 1. ZOO-a, u slučaju osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

25. 1. Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje sud je imao u vidu opseg i trajanje fizičkih bolova, trajanje i jačinu straha kod 1.-tužitelja, stupanj smanjenja životnih aktivnosti od 74,05%, stupanj naruženja i činjenicu da su slaba pokretljivost 1. -tužitelja i njegovo opće loše zdravstveno stanje vidljivi u svakom trenutku svima koji ga sreću, a što utječe i na psihičko stanje te psihičku ravnotežu 1.-tužitelja koji kontinuirano pati zbog toga, zatim činjenicu da je 1.-tužitelj nastradao u dobi od 54 godine života, kad je bio u najjačoj životnoj snazi, radno sposoban, društveno aktivan i kad je trebao preuzeti brigu o svojoj majci, umjesto da postane ovisan o njezinoj svakodnevnoj pomoći. Posljedice prometne nesreće u izrazito su velikoj mjeri uništile kvalitetu njegovog života te je ostao teško pokretan, uglavnom leži u krevetu i rijetko izlazi iz stana, kreće se kratko uz pomoć štaka kako bi se barem malo razgibao, zbog otežanog kretanja nije sposoban redovito koristiti toalet, a ne može u potpunosti kontrolirati probavu, pa koristi pelene, ne može samostalno održavati higijenu, spremati obroke, odlaziti iz stana te je svakodnevno ovisan o pomoći majke s kojom živi. Sud je stoga 1.-tužitelju odmjerio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, kako slijedi:

- za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 2.500,00 eura,

- za pretrpljeni strah u iznosu od 3.500,00 eura,

- za smanjenje životnih aktivnosti od 74,05% u iznosu od 70.000,00 eura,

- za naruženje u jakom stupnju vrlo uočljivo trećima u iznosu od 8.000,00 eura,

- što ukupno iznosi 84.000,00 eura.

25. 2. Tuženik je 1.-tužitelju na ime naknade neimovinske štete 11. veljače 2025. isplatio iznos od 53.089,38 eura, nakon čega je 1. -tužitelj tužbeni zahtjev u odnosu na neimovinsku štetu smanjio na iznos od 30.910,88 eura. Imajući u vidu utvrđen iznos neimovinske štete od 84.000,00 eura te oduzimajući od toga iznosa plaćeni iznos od 53.089,38 eura, tuženik 1. -tužitelju po toj osnovi duguje neimovinsku štetu u preostalom iznosu od 30.910,62 eura, dok je zahtjev 1. -tužitelja za isplatu preko dosuđenog iznosa (za iznos od 0,26 eura) neosnovan.

25. 3. 1.-tužitelj je potraživao zakonske zatezne kamate na tražbinu po osnovi neimovinske štete od dana podnošenja tužbe, odnosno od 4. srpnja 2022., a tuženik mu je nesporni iznos neimovinske štete platio 11. veljače 2025., sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 8. ožujka 2023. do dana plaćanja.

25. 4. Medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je liječenje 1.-tužitelja s neurokirurškog stajališta završeno 18 mjeseci nakon štetnog događaja (što bi bilo 27. ožujka 2020.) jer od tog dana nije bilo realno za očekivati poboljšanje neurološkog statusa. Status psihičkih funkcija stabiliziran je 8. ožujka 2023. Tužitelj smatra da se završetkom liječenja ima smatrati datum završetka liječenja s neurokirurškog stajališta te kamate potražuje od dana podnošenja tužbe (4. srpnja 2022.), dok tuženik smatra da je liječenje u potpuno završeno danom stabilizacije psihičkih funkcija, odnosno 8. ožujka 2023.

25. 5. Kako su u okviru neimovinske štete sadržani i duševni bolovi zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženja te strah, sud je ocijenio da nije moguće razdvajati završetak liječenja s neurokirurškog stajališta, od stabilizacije psihičkih funkcija te je utvrdio da se liječenje u cijelosti ima smatra završenim s danom 8. ožujka 2023., kad su se nakon stabilizacije neurološkog statusa stabilizirale i tužiteljeve psihičke funkcije. Kako je od trenutka završetka liječenja, kojeg je sud prema nalazu i mišljenju vještaka utvrdio s danom 8. ožujka 2023., bio poznat vid i opseg neimovinske štete, sud je plaćanje kamata na neimovinsku štetu naložio od 8. ožujka 2023. te je odbio tužiteljev zahtjev za plaćanje kamata od dana podnošenja tužbe, pa do 7. ožujka 2023.

26. 1. Kod donošenja odluke o zahtjevu 2. -tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta 1. -tužitelja, sud je imao u vidu stupanj smanjenja životnih aktivnosti kod 1.-tužitelja od 74,05%, činjenicu da je kvaliteta njegovog života izrazito smanjena, da tužiteljica živi s njim i da cijelo vrijeme s njime proživljava njegove patnje, da ga se prisjeća se iz vremena dok je bio jak, zdrav, pokretan, pun životne snage s planovima za budućnost, a koje nakon štetnog događaja više ne može ostvariti jer je postao invalid i koja je svjedok prisutnosti vanjskih, trajnih i stalnih manifestacija invaliditeta koje su uništile kvalitetu života njezinog sina. 2.-tužiteljica je kontinuirano svjedok teške pokretljivosti svog sina, a on stalno i trajno ovisi o njezinoj njezi i pomoći te trpi fizičke i psihičke bolove i nelagodu. Stoga je u potpunosti osnovan zahtjev 2. - tužiteljice za naknadu neimovinske štete, a zatraženi iznos od 44.000,00 eura sud je ocijenio u potpunosti primjerenim u konkretnoj situaciji.

26. 2. Kako tuženik nije niti djelomično isplatio naknadu neimovinske štete 2. - tužiteljici, sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 44.000,00 eura.

26. 3. Na dosuđeni iznos neimovinske štete 2. -tužiteljici sud je dosudio zakonske zatezne kamate od dana završetka cjelokupnog liječenja 1. -tužitelja, odnosno od 8. ožujka 2023., kada je u potpunosti postao poznat stupanj invalidnosti 1.-tužitelja.

27. 1. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

27. 2. Odluku o visini naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege sud je donio temeljem slobodne ocjene imajući u vidu da je tuđu pomoć i njegu tužitelju pružala i još uvijek pruža nestručna osoba (majka), a slobodnom ocjenom sud je utvrdio da prema mjesnim prilikama cijena nestručne tuđe pomoći i njege iznosi 4,00 eura po satu.

27. 3. Medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je 1. -tužitelju trebala tuđa pomoć i njega 8 sati dnevno u trajanju od tri tjedna (21 dan) i 4 sata dnevno šest mjeseci (180 dana). Vještaci su u svom očitovanju otklonili prigovor tuženika da tužitelju tuđa pomoć i njega nije bila potrebna dok je bio hospitaliziran i na fizikalnoj rehabilitaciji u ustanovi te su naveli da razdoblje provedeno u bolnici i na stacionarnoj fizikalnoj rehabilitaciji nisu uzeli u obzir kod određivanja razdoblja potrebe za tuđom pomoći i njegom.

27. 4. Imajući u vidu da je 1.-tužitelju trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 888 sati, za razdoblje do 30. rujna 2019. pripada mu za to naknada u iznosu od 3.552,00 eura. Tuženik je na ime glavnice po toj osnovi i za navedeno razdoblje 1. - tužitelju isplatio iznos od 2.946,65 eura, pa mu nakon toga duguje preostali iznos od 605,35 eura. Kako je 1. -tužitelj nakon primitka iznosa od 2.946,65 eura od tuženika potraživao još dodatni iznos od 2.381,35 eura, sud je odbio njegov zahtjev preko dosuđenog iznosa od 605,35 eura, odnosno za iznos od 1.776,00 eura.

27. 5. Sud je ocijenio neosnovanom tvrdnju tuženika da bi pri određivanju visine naknade štete za tuđu pomoć i njegu trebalo uzeti u obzir i uračunati iznos naknade za pomoć i njegu, koju tužitelj ostvaruje prema Zakonu o socijalnoj skrbi. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Split od 15. rujna 2021. (str. 137-138 spisa) utvrđeno je da je 1.-tužitelju priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 120% osnovice ili 600,00 kn mjesečno, počevši od 14. svibnja 2021. Usprkos tome, doplatak za pomoć i njegu ne uračunava se u naknadu imovinske štete iz razloga što je pravna priroda naknade za tuđu pomoć i njegu kao imovinske štete neovisna o socijalnim pravima oštećenika, ovdje 1.-tužitelja. Sud stoga nije provodio niti dokaze na okolnost je li u međuvremenu došlo do promjene iznosa doplatka za pomoć i njegu, kako je to predlagao tuženik.

27. 6. 1.-tužitelj je potraživao kamate na iznos imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje do 30. rujna 2019. i to od 1. listopada 2019. Tuženik se protivio zatraženim kamatama od 1. listopada 2019. navodeći da 1. -tužitelj trećim osobama nije plaćao pružanje tuđe pomoći i njege, već da su mu istu pružali ukućani, pa navodi da se radi o nerepariranoj imovinskoj nenovčanoj šteti, slijedom čega kamate ne bi mogle teći prije dana donošenja prvostupanjske presude.

27. 7. Prema odredbi čl. 1086. ZOO-a, obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. To bi značilo da kada sud iznos naknade imovinske štete utvrdi prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, zatezne kamate bi tekle od presuđenja do isplate jer bi se radilo o nerepariranoj imovinskoj šteti, čija se visina određuje prema cijenama na dan donošenja prvostupanjske odluke, kada bi obujam štete bio poznat na način da bi se izrazio u novčanom iznosu.

27. 8. Međutim, u konkretnom slučaju kao lex specialis primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOOP), a prema odredbi čl. 12. st. 4. toga zakona, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u propisanim rokovima, oštećena osoba ima pravo na isplatu zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguratelju , a kako ZOOP pri tome ne razlikuje neimovinsku od imovinske štete, kamate na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege prema ZOOP -u teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguratelju. Kako tužitelji nisu dostavili primjerak odštetnog zahtjeva, ne može se utvrditi kojeg je dana isti dostavljen tuženiku, pa su stoga zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege 1.-tužitelju dosuđene od dana podnošenja tužbe, odnosno od 4. srpnja 2022. do isplate, a tužiteljev zahtjev za isplatu kamata za razdoblje od 1. listopada 2019. do 3. srpnja 2022. odbijen je kao neosnovan.

28. 1. Osim zahtjeva za naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje do 30. rujna 2019., 1.-tužitelj potražuje rentu po osnovi trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom. Zakonski uvjeti za dosudu rente su: utvrđena potreba za tuđom pomoći i njegom, postojanje štete zbog potrebe za takvom pomoći, utvrđena visina naknade prema neto zaradi osobe sposobne pružiti pomoć ili po slobodnoj ocjeni suda, trajanje potrebe za pomoći i njegom (renta se dosuđuje za buduća razdoblja dok traju uvjeti).

28. 2. Medicinskim vještačenjem utvrđeno je da kod 1. -tužitelja postoji trajna, odnosno doživotna potreba za tuđom pomoći i njegom u trajanju od 3 sata dnevno, a nesporno je da tuđu pomoć i njegu 1. -tužitelju pruža njegova majka, odnosno 2. - tužiteljica kao nestručna osoba. Neosnovan je prigovor tuženika da 1. -tužitelj ne treba tuđu pomoć i njegu svakodnevno u trajanju od tri sata dnevno. Iako je tužitelj djelomično pokretan, on samostalno ne može održavati higijenu, kako osobnu, tako i higijenu stambenog prostora, ne može sam spremati obroke, izlaziti iz stana radi kupnje lijekova, namirnica, odlazaka na liječničke preglede i kontrole, boravka u prirodi i druženja, tako da je notorno da mu tuđa pomoć i njega treba svakodnevno u trajanju od 3 sata, kako su to procijenili vještaci.

28. 3. Cijena tuđe pomoći i njege po satu slobodnom je ocjenom suda utvrđena u iznosu od 4,00 eura, što za mjesec dana ili za 90 sati mjesečno iznosi 360,00 eura, u kojem je iznosu sud 1.-tužitelju dosudio mjesečnu rentu.

29. 1. Za razdoblje od 30. listopada 2019. do 30. studenoga 2024. 1. -tužitelj je tražio isplatu rente u ukupnom iznosu od 33.480,00 eura (koji iznos je dobiven umnoškom mjesečnog iznosa rente od 540,00 eura s brojem mjeseci u tom razdoblju

– 62 mjeseca). Kako je sud utvrdio mjesečnu rentu u iznosu od 360,00 eura, dosudio je 1.-tužitelju za navedeno razdoblje iznos od ukupno 22.320,00 eura, a tužbeni zahtjev za to razdoblje preko dosuđenog iznosa, odnosno za iznos od 11.160,00 eura odbio je kao neosnovan.

29. 2. Za razdoblje od mjeseca prosinca 2024. pa ubuduće sud je 1.-tužitelju dosudio rentu u mjesečnim iznosima od 360,00 eura, dok je preko dosuđenog iznosa rente od 360,00 eura mjesečno, a do zatraženog iznosa od 540,00 eura, odnosno za iznos od 180,00 eura odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

29. 3. Zakonske zatezne kamate na mjesečne iznose rente sud je za razdoblje do podnošenja tužbe dosudio od dana podnošenja tužbe u smislu odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a, a na mjesečne iznose rente za razdoblje nakon podnošenja tužbe kamate su dosuđene od 15.-og dana u mjesecu za prethodni mjesec.

30. 1. Sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare na u odnosu na sve tužbene zahtjeve.

30. 2. U odnosu na zahtjeve za isplatu neimovinske štete, uključujući i zahtjev za isplatu osigurnine, rok zastare počeo je teći od završetka liječenja 1. -tužitelja, odnosno od 8. ožujka 2023., a na zahtjeve za isplatu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege počeo je teći od prestanka hospitalizacije i stacionarne rehabilitacije, nakon čega mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega kod kuće, a iz medicinske dokumentacije je utvrđeno da je hospitalizacija i stacionarna rehabilitacija prekinuta 19. veljače 2019.

30. 3. Slijedom navedenog, do podnošenja tužbe (4. srpnja 2022.) nije protekao subjektivni rok zastare od tri godine iz čl. 230. st. 1. ZOO-a.

31. 1. Odlučujući o naknadi troškova postupka, sud je ocijenio neosnovanim tuženikov zahtjev za naknadu troškova zbog smanjenja tužbenog zahtjeva.

31. 2. Vrijednost predmeta spora je u trenutku podnošenja tužbe iznosila 230.970,87 eura, a podneskom od 25. siječnja 2025. vrijednost predmeta spora smanjena je na iznos od 121.728,00 eura, odnosno smanjena je za iznos od 109.242,87 eura.

31. 3. Međutim, u parnici radi naknade štete stranke i sud ne raspolažu potrebnim stručnim znanjem za utvrđenje visine nastale štete, pa tako niti tužitelji prije provođenja medicinskog vještačenja bez svoje krivnje nisu mogli precizno postaviti tužbeni zahtjev. Tretiranje smanjenja tužbenog zahtjeva kao djelomičnog povlačenja tužbe u konkretnom slučaju bi predstavljalo pretjerani formalizam uslijed čega bi tužitelju bilo otežano ostvarivanje prava na pristup sudu, koje je zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/97), kao i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14). Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, postoje dva elementa na osnovu kojih se može razlikovati pretjerani formalizam od prihvatljive primjene postupovnih formalnosti: pitanje "pravne sigurnosti" i "pravilnog djelovanja pravosudnog sustava". U slučaju kad procesna pravila prestaju služiti svrsi pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava, ista predstavljaju prepreku tužitelju da o meritumu njegovog slučaja odluči nadležni sud, čime je povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu. Stoga bi doslovno tumačenje odredbe čl. 193. st. 2. u vezi s odredbom čl. 158. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), po kojem bi se postavljanje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja u manjem iznosu nego što je isti bio postavljen u tužbi smatralo djelomičnim povlačenjem tužbe uz obvezu naknade razmjernog dijela troškova postupka tuženiku, predstavljalo prekomjerni teret za tužitelja. Tužitelj bi u tom slučaju prije pokretanja postupka bio dužan o svom trošku provesti vještačenje kako bi precizno mogao postaviti tužbeni zahtjev, bez sigurnosti da bi se rezultati tog vještačenja uopće mogli koristiti u sudskom postupku. U slučaju tuženikovog protivljenja korištenja takvog vještačenja kao dokaza u postupku, na istu okolnost trebalo bi se provesti novo vještačenje, troškove kojeg bi trebao predujmiti tužitelj. Takvo tumačenje predstavljalo bi nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i bilo bi suprotno načelu pravne sigurnosti i poštenog suđenja. Osim toga, odluka o troškovima postupka donosi se temeljem vrijednosti predmeta spora prema posljednjem postavljenom tužbenom zahtjevu, što znači da je i zakonodavac predvidio mogućnost tužiteljevog disponiranja s visinom zahtjeva, ovisno o rezultatima provedenih dokaza tijekom postupka. Sud stoga smanjenje tužbenog zahtjeva nije smatrao djelomičnim povlačenjem tužbe jer se tužitelj smanjenjem zahtjeva nije odrekao prava na traženje sudske zaštite, već je samo visinu svog zahtjeva uskladio s rezultatima provedenog vještačenja.

31. 4. Odluka o troškovima postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a odnosno razmjerno uspjehu stranaka u parnici prema vrijednosti predmeta spora iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Prema konačno postavljenom zahtjevu, a imajući u vidu zahtjeve u pogledu glavne tražbine, vrijednost predmeta spora iznosi: 30.910,88 eura (neimovinska šteta 1. -tužitelja) + 2.381,35 eura (imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu) + 32.400,00 eura (zbroj zatraženih mjesečnih iznosa rente za pet godina u smislu čl. 36. ZPP-a) + 3.716,24 eura (osigurnina) + 44.000,00 eura (neimovinska šteta 2.-tužiteljice), dakle sveukupno 113.098,47 eura.

31. 5. Tužbeni zahtjevi, koji se odnose na glavnice utuženih tražbina, prihvaćeni su u iznosu od: 30.910,62 eura (neimovinska šteta 1. -tužitelja) + 44.000,00 eura (neimovinska šteta 2.-tužiteljice) + 605,35 eura (imovinska šteta 1. -tužitelja po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje do 30. rujna 2019., umanjena za nesporno plaćeni iznos) + 21.600,00 eura (renta u mjesečnim iznosima od 360,00 eura, za razdoblje od 5 godina u smislu čl. 36. ZPP-a), što ukupno iznosi 97.115,97 eura.

31. 6. Slijedom navedenog, kvantitativni uspjeh tužitelja u parnici iznosi 85,87%. Tuženik je tijekom postupka, osim visine, osporavao i osnove tužbenih zahtjeva za isplatu neimovinske štete 2.-tužiteljici te za isplatu rente 1. -tužitelju, a u pogledu osnove tih svih zahtjeva tužitelji su uspjeli u cijelosti. Tužiteljev prosječni ukupni (kvantitativni i kvalitativni) uspjeh u parnici stoga iznosi otprilike 93%, dok tuženikov uspjeh iznosi 7%. Sud je stoga odlučio da je tuženik tužiteljima dužan naknaditi troškove u visini razlike između postotaka njihovih uspjeha u parnici, odnosno u visini od 86% troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka.

31. 7. S obzirom na gore utvrđenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 113.098,47 eura, osnovna nagrada za rad odvjetnika odmjerava se u visini od 852 boda, prema tbr. 7./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

31. 8. Tužiteljima su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku, kako slijedi:

- za sastav tužbe od 4. srpnja 2022. po tbr. 7./1. u visini od 852 boda,

- za sastav podnesaka od 20. ožujka 2023., 31. siječnja 2025., 17. veljače 2025. i 17. ožujka 2025. po tbr. 8./1. u visini od 852 boda za svaki podnesak,

- za sastav podneska od 25. veljače 2026. po tbr. 8./3. u visini od 426 bodova,

- za sastav podneska od 21. ožujka 2023. po tbr. 8./4. u visini od 25 bodova,

- za zastupanje na ročištima 23. ožujka 2023., 21. rujna 2023., 17. svibnja 2024. (kod Općinskog suda u Splitu), 4. srpnja 2024. i 6. ožujka 2026. po tbr. 9./1. u visini od 852 boda za svako ročište,

- za zastupanje na ročištu 21. ožujka 2025., koje je odgođeno prije početka raspravljanja, po tbr. 9./5. u visini od 213 bodova,

- što ukupno iznosi 8.332 boda, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura, troškovi zastupanja tužitelja iznose 16.664,00 eura, koji iznos je povećan za 10% po tbr. 40./1 Tarife ili 1.666,40 eura, pa ukupno iznosi 18.330,40 eura. Navedenom iznosu dodan je PDV po stopi od 25% ili 4.582,60 eura, pa sveukupni troškovi zastupanja tužitelja iznose 22.913,00 eura.

31. 8. Tužitelju nisu odmjereni troškovi za sastav podneska od 15. svibnja 2024., jer podneska od toga dana nema u ovom spisu.

31. 9. Troškovima zastupanja tužitelja dodani su troškovi sudskih pristojbi na tužbu (332,00 eura) i na presudu (u zatraženom iznosu od 400,00 eura, iako s obzirom na vrijednost predmeta spora sudska pristojba na presudu iznosi 663,61 eura).

31. 10. Zbroj troškova zastupanja tužitelja i troškova sudskih pristojbi iznosi 23.645,00 eura, od čega je tužiteljima dosuđen iznos od 86% ili 20.334,70 eura.

31. 11. Navedenom iznosu troškova tužiteljima su dosuđeni u cijelosti troškovi s osnova plaćenih predujmova za medicinsko vještačenje u iznosu od 830,00 eura i za uredovanje Općinskog suda u Splitu radi saslušanja tužitelja na adresi prebivališta u iznosu od 49,48 eura, jer su navedeni troškovi bili svrhoviti neovisno o stupnju uspjeha stranaka u parnici.

31. 12. Slijedom svega navedenog, sud je tuženiku naložio da tužiteljima naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 21.214,18 eura.

31. 13. Preko dosuđenog iznosa sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbio u cijelosti.

31. 14. Navedenim troškovima dodani su troškovi s osnova uplaćenog predujma za medicinsko vještačenje po vještacima kirurgu i neurologu te za njihov pristup na glavnu raspravu u ukupnom u iznosu od 600,00 eura, jer je navedeni trošak bio svrhovit za vođenje postupka neovisno o uspjehu stranaka u parnici.

31. 15. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio troškove parničnog postupka u iznosu od 2.163,93 eura, dok je preko dosuđenog iznosa odbio tužiteljev zahtjev za naknadu istih kao neosnovan, a tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka odbio je u cijelosti.

32. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Zaboku 27. travnja 2026.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa odluke.

Dostaviti:

1. Odvjetničko društvo Barać & Marinković, Zagreb, Draškovićeva 5, uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Odvjetničko društvo Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte