REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3682/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, a na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, protiv tuženika PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja ročišta, 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv- 1013/2024 od 3. listopada 2024. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 20,08 EUR (slovima: dvadeset eura i osam centi) sa zateznim kamatama od 22. kolovoza 2024. do isplate s prethodno obračunatom zateznom kamatom u iznosu od 0,90 EUR (slovima: devedeset centi) i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. nadoknaditi tuženiku MO troškove parničnog postupka u iznosu od 6,64 EUR (slovima: šest eura i šezdeset četiri centa), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) javni bilježnik Mladen Burec donio je 3. listopada 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-1013/2024 kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti iznos od 20,08 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor kojim prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Dodatno pojašnjava da ne koristi usluge tužitelja budući da predmetna nekretnina nema dovod, odnosno odvod vode, o čemu su se uvjerili djelatnici tužitelja izvidom na terenu, a niti je spojena na vodomjer te da su vodne usluge za čiju isporuku tužitelj potražuje isplatu utuženog iznosa koristili bivši vlasnici nekretnine koji su, nakon prodaje spomenute nekretnine, u istoj nastavili živjeti. Tuženik navodi da s tužiteljem nije u ugovornom odnosu, odnosno da isti nisu sklopili ugovor o korištenju vodnih usluga te da se ne može smatrati da je do isporuke vodnih usluga uopće došlo jer se potrošnja vode nikada nije vršila putem interne instalacije korisnika. Ističe da je tužitelj evidentirao tuženika kao korisnika na temelju neispunjenog ugovora o kupoprodaji nekretnine. Nadalje, tuženik pojašnjava da je ugovorom o kupoprodaji ugovoreno (čl. 9.) da troškove vezane uz posjed i korištenje nekretnine (režijske i druge troškove) do stupanja u posjed kupca (tužitelja) snose prodavatelji, a nakon stupanja u posjed kupac (tuženik), osim troškova struje i vode potrebne za dovršenje radova, koje troškove snose prodavatelji te da je po dovršenju radova ugovoreno potpisivanje primopredajnog zapisnika o izvršenim radovima, koji nikada nije potpisan jer radovi nisu niti dovršeni. Također, tuženik navodi da se pred ovim sudom još uvijek vodi spor za dovršenje radova na predmetnoj nekretnini. Predlaže da sud ukine platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi.

3. Sud je rješenjem od 3. travnja 2025. (list 771-773 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ističe da je prigovor tuženika neosnovan i usmjeren na odugovlačenje postupka te da tuženik nije podmirio utužene račune. Navodi da je tuženik evidentiran kao korisnik vodnih usluga tužitelja od 2017. na adresi [adresa], šifra objekta 07274963, temeljem Kupoprodajnog ugovora, sklopljenog između tuženika i prijašnjih vlasnika te da je tuženik postao obveznik plaćanja komunalne usluge isporuke vode. Ističe i da je tuženik ujedno i vlasnik predmetne nekretnine pa je promjena korisnika izvršena na valjan i zakonit način. Nadalje navodi da su računi ispostavljeni za fiksni dio jer je na utuženoj adresi evidentiran broj članova kućanstva 0, a fiksni dio cijene plaća se neovisno o potrošnji odnosno količini isporučenih vodnih usluga. Ističe da je sa prednikom BO sklopljen ugovor o priključenju na vodni priključak 1986. godine. Stoga tužitelj predlaže da se platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi održi na snazi te da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

5. Tuženik je u nastavku postupka u bitnome naveo da tužitelj nije dokazao da je tuženik korisnik vodnih usluga, a što da je tuženik tužitelju uredno reklamirao. Predlaže da sud ukine platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi te da odbije tužbeni zahtjev.

6. Odredbom članka 461.a stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

6.1. Odredbom članka 461.a stavkom 4. ZPP-a propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.

6.2. S obzirom da stranke nisu podnijele prijedlog za održavanje ročišta radi provođenja dokaznog postupka te da sud isto nije smatrao potrebnim, sud je donio presudu u ovom predmetu bez održavanja ročišta.

7. U tijeku postupka sud je izveo dokaz uvidom u priležeću dokumentaciju.

7.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade na ime usluge opskrbe vodom i povezane naknade za objekt na adresi u [adresa], mjernog mjesta 0549470, i to za razdoblje od 26. srpnja 2023. do 31. ožujka 2024.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj isporučitelj vodnih usluga na području na kojem se nalazi predmetna nekretnina, a sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te pasivna legitimacija.

10. Čitanjem izvoda iz uvida u mjerno mjesto (list 792 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj evidentirao tuženika kao korisnika vodne usluge na adresi u [adresa], odnosno na mjernom mjestu šifre 0549470. Čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 8 spisa) sud je utvrdio da tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu naknade upravo u odnosu na spomenuto mjerno mjesto.

11. Člankom 3. točkom 14. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ("Službeni glasnik Grada Zagreba broj 17. od 24. srpnja 2013.; dalje: Opći i tehnički uvjeti) propisano je da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljem (odnosno tužiteljem) sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem Općih i tehničkih uvjeta izjednačena s tim osobama, a članak 97. stavak 1. Općih i tehničkih uvjeta propisano je da korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika.

12. Čitanjem povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige sud je utvrdio da je tuženik 10. studenoga 2016. uknjižen kao vlasnik nekretnine na adresi u [adresa], opisane kao stan S1 u prizemlju građevine koji se sastoji od hodnika, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice, sobe 1, sobe 2, kupaonice i spremišta, podne površine 49,70 m2 kojem pripada vanjsko parkirališno mjesto oznake P1, podne površine 13,00 m2, vanjsko parkirališno mjesto oznake P2, podne površine 13,00 m2 u dvorištu građevine i dio dvorišta podne površine 31,20 m2 u planu posebnih dijelova građevine označeno plavom bojom (E1), i to na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 8. rujna 2016.

12.1. Dakle, tuženik je vlasnik predmetne nekretnine u odnosu na koju tužitelj potražuje isplatu naknade u ovom postupku.

13. Nadalje, čitanjem ugovora o kupoprodaji od 8. rujna 2016. sud je utvrdio da su prodavatelji NO i AO i tuženik (kupac) članak. 9. ugovorili da sve troškove vezane uz posjed i korištenje nekretnine (režijske i druge troškove) do stupanja u posjed kupca snose prodavatelji, a nakon stupanja u posjed, snosi kupac, osim troškova struje i vode potrebne za dovršenje radova, koje troškove snose prodavatelji. U odnosu na navedeno treba reći da interni dogovori prodavatelja i kupca u pogledu plaćanja režijskih i drugih troškova nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, budući da je člankom 3. točkom 14. Općih i tehničkih uvjeta propisano da je korisnik vodne usluge vlasnik nekretnine.

14. Međutim, iz navedenog članka Općih i tehničkih uvjeta proizlazi da je za postojanje statusa korisnika vodnih usluga potrebno da se kumulativno ispune dva uvjeta: da je fizička ili pravna osoba vlasnik (što je u slučaju predmetne nekretnine tuženik, kako je već ranije utvrđeno) ili drugi posjednik nekretnine i da je s isporučiteljem (tužiteljem) sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem Općih i tehničkih uvjeta izjednačena s tim osobama.

15. U odnosu na navode tuženika da nikada nije sklopio ugovor s tužiteljem treba reći da se teret dokaza da je tuženik s tužiteljem sklopio ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine, nalazi na strani tužitelja. Iako je tužitelj dostavio dokumentaciju iz koje je vidljivo da je tuženika u svojim evidencijama zaveo kao korisnika usluga, nije dostavio dokaze iz kojih je moguće utvrditi da za navedeno postoji valjana pravna osnova. Naime, u ovom postupku utvrđeno je da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, no tužitelj nije dostavio nikakve isprave, niti predložio izvođenje bilo kakvih dokaza na temelju kojih je moguće utvrditi da je s tuženikom sklopio ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine pa da bi stoga isti bio korisnik vodne usluge i kao takav obveznik plaćanja naknade na temelju članka 97. stavka 1. Općih i tehničkih uvjeta.

16. Slijedom navedenog, prilikom donošenja ove odluke sud je zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a), odnosno sud je zaključio da tužitelj s tuženikom nije sklopio ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine.

17. Dakle, budući da tužitelj s tuženikom nije sklopio spomenuti ugovor, tuženik nije obveznik plaćanja naknade za vodnu uslugu tužitelju sukladno članku 97. stavku 1. Općih i tehničkih uvjeta.

18. Budući da je tuženikov prigovor u navedenom smislu osnovan, sud nije razmatrao preostale navode tuženika koje je isti isticao tijekom postupka.

19. Slijedom navedenog, sud je ocijenio tuženikov prigovor osnovanim te je na temelju čl. 97. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u cijelosti (čl. 451. st. 3. ZPP-a) i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, te odlučio kao u točki I izreke ove presude.

20. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženice protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke (Zaključak broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.). Tako se odluka o parničnim troškovima temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP i odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23; dalje: Uredba).

20.1. Tuženiku, koji je u ovoj parnici uspio u cijelosti, priznat je trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 6,64 EUR (list 762 spisa).

20.2. Sud je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a odbio tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. travnja 2026.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

Dostaviti:

1. Tužitelju – uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. Tuženiku