Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1134/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić izvjestiteljice i članice vijeća te Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Brguljan, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnica Lara Denona, odvjetnica u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Labinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka i umješača protiv presude i rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Pn-14/2021-69 od 3. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Pn-14/2021-69 od 3. srpnja 2025. u dijelu pod stavkom II. izreke za iznos od 2.278,33 EUR.

II. Prihvaća se žalba tužitelja kao djelomično osnovana te se preinačuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Pn-14/2021-69 od 3. srpnja 2025. u dijelu pod stavkom II. izreke za iznos od 551,52 EUR i sudi:

„ Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime materijalne štete isplati i daljnji iznos od 551,52 EUR, i to sa zateznim kamatama koje na iznos od 542,22 EUR teku od presuđenja pa do isplate, a na iznos od 9,30 EUR od 21. siječnja 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

III. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i umješača i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Pn-14/2021-69 od 3. srpnja 2025. u dijelu pod stavkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužitelja i preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u dijelu pod stavkom III. izreke presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Pn-14/2021-69 od 3. srpnja 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 1.558,09 EUR i sudi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime troškova postupka isplati i daljnji iznos od 1.308,19 EUR, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u dosuđujućem dijelu pod stavkom III. izreke te u dijelu pod stavkom IV. izreke presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Pn - 14/2021-69 od 3. srpnja 2025.

III. Odbija se kao neosnovana žalba umješača i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u rješenju Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Pn-14/2021-69 od 3. srpnja 2025. u dijelu pod stavkom II. izreke.

IV. Rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Pn- 14/2021-69 od 3. srpnja 2025. u dijelu pod stavkom I. izreke ostaje neizmijenjeno.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime troškova žalbenog postupka isplati iznos od 105,64 EUR, u roku od 15 dana.

VI. Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime materijalne štete isplati iznos od 3.309,15 EUR-a, i to sa zateznim kamatama koje na iznos od 3.253,39 EUR-a teku od presuđenja pa do isplate, a na iznos od 55,74 EUR-a od 21. siječnja 2021. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, i to preko dosuđenog iznosa od 3.309,15 EUR-a pa do zatraženih 46.254,33 kune/ 6.139,00 EUR-a, tj. za iznos od 2.829,85 EUR-a sa zateznom kamatom koja je na taj iznos zatražena od 21. siječnja 2021. do 2. srpnja 2025., kao i sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate na iznos od 3.253,39 EUR-a od 21. siječnja 2021. do 2. srpnja 2025., kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.558,09 EUR-a, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka kao neosnovan.“

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I Priznaje se trgovačkom društvu Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb status umješača u ovom postupku na strani tuženika.

II Odbija se zahtjev umješača za naknadom troškova postupka kao neosnovan.“

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu stavkom II. izreke te u odbijajućem dijelu pod stavkom III. izreke žali se tužitelj zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, u skladu sa žalbenim navodima, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod stavkom I. te u dosuđujućem dijelu pod stavkom III. izreke, te sadržajno u dijelu pod stavkom IV. izreke, žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod stavkom stavku I. izreke te protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu pod stavkom II. izreke žali se umješač iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP, predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok su žalbe tuženika i umješača neosnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade imovinske štete koju je isti pretrpio kao posljedicu prometne nezgode na autocesti A7 (vijadukt Kuk), kada je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], vlasništvo tužitelja, kojim je upravljala TĐ, dok je tužitelj sudjelovao kao putnik (suvozač), uslijed zaleđenog kolnika, naletjelo na zaustavljeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], a koje se zbog zaleđenog kolnika izvrtjelo na cesti, udarilo u bankinu i ostalo tako stajati na cesti. Uslijed opisanog štetnog događaja tužitelj potražuje nastala materijalnu (imovinsku) štetu na vozilu marke Renault Clio, registarske oznake [registarska oznaka], troškove prijevoza vozila sa mjesta nesreće te štetu zbog uništenja mobitela.

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), kao niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi upiru tuženik i umješač.

9. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama, utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja proizlazi:

- da je do štetnog događaja došlo 2. prosinca 2020. na autocesti A7 (vijadukt Kuk), u noćnim uvjetima oko 20:50 sati;

- da iz Zapisnika o očevidu od 21. prosinca 2020. proizlazi da je povodom telefonske dojave EĐ, ovdje tužitelja, 2. prosinca 2020. u 21,30 sati započet očevid na mjestu nesreće, koja se dogodila na autocesti A7 te su policijski djelatnici utvrdili da je mjesto događaja do njihova dolaska zatečeno u promijenjenom položaju, budući da je u 21.20 sati dionica autoceste A7, čvor Sv. Kuzam – čvor Šmrika, zatvoren u oba smjera za sva vozila zbog vremenskih uvjeta (jak vjetar, ledena kiša). Prema opažanju policijskih djelatnika, na dan nesreće/očevida, cesta da je bila zaleđena – neposuta, a na cesti da su bili postavljeni prometni znakovi koji su upozoravali na "sklizak kolnik" i "bočni vjetar", te ograničavali brzinu kretanja na 40 km/h. Također je utvrđeno da je na vozilu tužitelja, registarske oznake [registarska oznaka], nastala šteta na prednjem braniku, prednjem lijevom blatobranu, prednjim i zadnjim lijevim vratima, lijevom vanjskom bočnom retrovizoru i prednjem lijevom kotaču

- da iz izvješća DHMZ-a o vremenskoj prognozi na dan 2. prosinca 2020. proizlazi da je toga dana, sa vrlo visokim stupnjem vjerojatnosti, na obalnom području bila prognozirana kiša, mjestimice sa susnježicom i snijegom, koja se ledi u dodiru s tlom, i to najviše na mostovima, nadvožnjacima i vijaduktima, kao i jaka do vrlo jaka, a mjestimično i olujna bura, dok iz potvrde o stanju vremena DHMZ-a proizlazi da je tog dana minimalna dnevna temperatura bila između -0,8C do 1,5C, da je puhao jak olujni vjetar (brzine 22,1 m/s), te da je padala kiša, mjestimice i snijeg, koja se ledila u dodiru sa tlom

- da je uvidom u prekršajni spis Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pp-1117/2021, utvrđeno da je zbog predmetne prometne nezgode izdan obvezni prekršajni nalog protiv okrivljenika Ceste – Rijeka d.o.o. i PĐ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog učinjena prekršaja iz čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama Zakon o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., dalje: ZSPC), jer da su 2. prosinca 2020., na cesti A7 - [adresa] (granica Republike Slovenije) – [adresa] – [adresa] – [adresa] – [adresa], propustili dužnu radnju vođenja brige i poduzimanja primjerenih mjera glede omogućavanja odvijanja sigurnog i neometanog prometa autocestom A7 (posipavanja kolnika ili zatvaranje dionice A7), uslijed čega da se na zaleđenom i neposutom kolniku dogodila prometna nesreća na način da je vozač VĐ, koji je upravljao vozilom marke Dacia Duster, registarske oznake [registarska oznaka], te se kretao autocestom A7 južnim kolničkim trakom, i to desnom prometnom trakom iz smjera [adresa] u smjeru [adresa], dolaskom na vijadukt [adresa] i ulaskom u blagi desni zavoj, izgubio kontrolu nad vozilom, i to na zaleđenom i neposutom kolniku, koji je u uzdužnom padu od 3%, te nekontrolirano počeo proklizavati udesno, kojom prilikom da je prednjim desnim dijelom vozila udario u betonski zaštitni odbojnik, nakon čega je odbačen u lijevo, te se poprečno zaustavio na lijevoj prometnoj traci, a da je neposredno nakon toga, vozačica TĐ, koja je upravljala osobnim vozilom marke Renault Clio, registarske oznake [registarska oznaka], te se kretala južnim kolničkim trakom, i to lijevom prometnom trakom iz smjera [adresa] u smjeru [adresa], dolaskom na vijadukt [adresa] i ulaskom u blagi desni zavoj, također izgubila kontrolu na zaleđenom i neposutom kolniku, te u nekontroliranom lijevom bočnom proklizavanju unaprijed, lijevim bočnim dijelom udarila u zadnji desni bočni dio zaustavljenog vozila registarske oznake [registarska oznaka], koje se od siline udara odbilo ulijevo i zadnjim lijevim bočnom dijelom udarilo u metalnu zaštitnu ogradu s lijeve strane kolnika. S obzirom da su okrivljenici Cesta – Rijeka d.o.o. i JĐ podnijeli prigovor na izdani obvezni prekršajni nalog, to je Općinski sud u Rijeci, nakon provedenog dokaznog postupka, a uzimajući u obzir pisanu obranu okrivljenika i cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja je dostavljena po okrivljenicima, donio presudu, poslovni broj Pp-1117/2021, dana 7. ožujka 2023., kojom je okrivljenike proglasio krivima za učin prekršajnog djela iz čl. 6. st. 2. ZSPC, koji je kažnjiv pod čl. 6. st. 5. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a u svezi sa čl. 293. ZSPC, te prvookrivljeniku Ceste – Rijeka d.o.o. izrekao novčanu kaznu u iznosu od 400,00 EUR, a drugookrivljeniku PĐ, kao odgovornoj osobi u pravnoj osobi, mjeru upozorenja (opomenu), uz obrazloženje da su prekršajno djelo, koje im se stavlja na teret, počinili u nehaju, jer su zbog pogoršanih vremenskih uvjeta morali biti svjesni mogućih poteškoća u prometu, ali su smatrali da će to moći spriječiti ili da se isto neće dogoditi. Protiv citirane presude nije podnesena žalba

- da iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke DĐ iz [adresa], kao i iskaza vještaka sa njegovog usmenog saslušanja na ročištu 7. ožujka 2025., proizlazi da su u predmetnoj nezgodi, koja se dogodila 2. prosinca 2020., u 20,50 sati, na autocesti A7 (Vijadukt [adresa]), iz smjera [adresa] u smjeru [adresa], sudjelovala dva osobna vozila, i to marke Renault Clio, registarske oznake [registarska oznaka], te marke Dacia Duster, registarske oznake [registarska oznaka]. Utvrđeno je da je vještak dinamiku nastanka prometne nezgode utvrdio prema sadržaju stanja u spisu, a nakon pregleda mjesta nesreće na očevidu. Iz njegova iskaza proizlazi da tehničkim putem nije bilo moguće utvrditi koliko je vremena prošlo od prve do druge nesreće, niti je bilo moguće utvrditi kojom se brzinom kretala vozačica vozila Renault Clio, jer na kolniku nije bilo tragova kočenja uslijed poledice. Zbog istog razloga da nije bilo moguće utvrditi niti kretanje tog vozila prije naleta na drugo vozilo. Iako tehničkim putem nije moguće utvrditi veću brzinu kretanja vozačice vozila Renault Clio od 40,00 km/h, vještak je u svojem iskazu naveo da je najrealnija brzina kretanja predmetnog vozila bila upravo ona koju je i sama vozačica navela u svojem iskazu pred sudom, a to je oko 70 km/h. Prema mišljenju vještaka, a ukoliko se uzme u obzir brzina kretanja od oko 70 km/h, vozačica vozila Renault Clio da je morala vozilo marke Dacia Duster vidjeti već na udaljenosti od oko 50-ak metara od mjesta sudara, kada je počela kočiti, zbog čega da je uslijed poledice na cesti izgubila kontrolu nad vozilom, što da je dovelo do njegova zanošenja i izlijetanja sa kolnika. S obzirom da je za prolaz pored razbijenog automobila marke Dacia Duster postojao koridor širine preko 4 m, vještak drži da je vozačica vozila Renault Clio mogla bez kočenja i manevra s upravljačem proći pored tog vozila, gdje najvjerojatnije i ne bi došlo do zanošenja, međutim da je zbog nagle reakcije kočenja došlo do destabilizacije vozila i gubitka kontrole nad vozilom, tj. do njegovog nekontroliranog kretanja na cesti, na kojem je bila poledica, a što da je dovelo do sudara. Pritom je pojasnio da je opisana reakcija kočenja normala reakcija vozača na cesti, poglavito u situaciji kada ispred sebe vidi zaustavljeno vozilo na cesti i čovjeka koji maše. Do otklizavanja vozila na cesti uslijed poledice, te njegovog udaranja u jednu, pa u drugu stranu zaštitne ograde, prema mišljenju vještaka, moglo je doći i pri nešto većoj brzini od 40 km/h, ali pod uvjetom da je na cesti bio potpuni led, te da je vozačica izuzetno loše upravljala vozilom. Što se tiče visine štete, u pogledu koje stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, vještak je u svojem nalazu i mišljenju naveo da su prema izvidu štete, na listu 79 spisa, uslijed predmetnog štetnog događaja, na vozilu marke Renault Clio nastala teška oštećenja, zbog čega da popravak vozila nije ekonomski isplativ. Pritom je uzeta u obzir i starost vozila, te je utvrđeno da se radi o totalnoj šteti. Prema Katalogu orijentacijskih vrijednosti rabljenih motornih vozila vještak je utvrdio da je predmetno vozilo, prije nastanka štetnog događaja, imalo tržišnu vrijednost u iznosu od 5.859,00 EUR, da spašeni ostaci vozila imaju tržišnu vrijednost 1.757,70 EUR, te da stoga šteta iznosi 4.102,00 EUR

- da je osim štete na vozilu, tužitelj tužbom potraživao i naknadu troškova prijevoza vozila u iznosu od 700,00 kuna, te trošak uništenog mobitela Iphone 11 u visini od 9.948,00 kuna, sve prema računima koje je dostavio uz tužbu. Tuženik tijekom postupka nije posebno osporavao visinu štete s osnove uništenog mobitela, kao i visinu naknade za trošak prijevoza vozila tužitelja, a isti troškovi su i potkrijepljeni odgovarajućim računima (list 81 i 82 spisa).

11. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, koji tuženik i umješač ponavljaju i u žalbi, pravilno je prvostupanjski sud imajući u vidu sadržaj dokumentacije koja je dostavljena ocijenio navedeni prigovor neosnovanim. Odredbom čl. 81. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., dalje: ZC) propisano je da Hrvatske autoceste društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar u skladu s odredbama ZC. Iz sadržaja IV Ugovora o izmjenama i dopunama Ugovora o koncesiji od 23. kolovoza 2007., koji je zaključen između Republike Hrvatske i Autocesta Rijeka

– Zagreb d.d., te Ugovora o utvrđivanju odnosa na javnim cestama na kojima je prestala koncesija od 12. ožujka 2021., koji je zaključen između Hrvatskih autocesta d.o.o. i Hrvatskih cesta d.o.o., proizlazi da je društvo Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. bio koncesionar ceste na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda, i to kontinuirano od zaključenja IV Ugovora o izmjenama i dopunama Ugovora o koncesiji od 23.08.2007., a to je društvo od konca 2020., točnije od 31. prosinca 2020., pripojeno društvu Hrvatske autoceste d.o.o., ovdje tuženiku. Okolnost što društvo Autoceste Rijeka – Zagreb d.o.o., kao i kasnije tuženik, nisu preuzeli na upravljanje i održavanje predmetnu dionicu ceste, koju je izgradilo društvo Hrvatske ceste d.o.o., prije nastanka predmetne prometne nesreće, i to zbog procedure vezane uz izdavanje uporabnih dozvola, već je ista formalno preuzeta tek 1. ožujka 2021., ne opravdava stajalište tuženika da isti ne bi bio pasivno legitimiran u ovom postupku. Naime, cesta na kojoj se dogodila prometna nezgoda razvrstana je kao autocesta još Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u autoceste (NN 77/07), što je vidljivo iz čl. II. te Odluke (GP [adresa] (granica Republike Slovenije) – [adresa] – [adresa] – Čvorište [adresa] (D40), uključujući pristupnu ceste čvorište [adresa] – grad [adresa] i pristupnu cestu čvorište [adresa] – most [adresa]), pa je stoga, a imajući u vidu odredbu čl. 2. i čl. 81. ZC-a, kao i odredbe ranijeg Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" br. 180/04., 82/06., 138/06., 146/08., 152/08., 38/09., 124/09., 153/09., 73/10., 91/10.) ista još od tad pod nadležnošću Hrvatskih autocesta d.o.o., odnosno ranije društva Autoceste Rijeka – Zagreb d.d. kao koncesionara. Prema tome, kako legitimacija tuženika proizlazi iz zakona, to na istu ne utječu njegovi ugovorni odnosi sa Hrvatskim cestama d.o.o., a kako to pogrešno smatra ju tuženik i umješač, slijedom čega je za njegovu legitimaciju u postupku posve pravno neodlučno kada je isti preuzeo na upravljanje i održavanje predmetnu dionicu ceste od Hrvatskih cesta d.o.o. Stoga je upravo tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, a tuženik je uvijek ovlašten svoja eventualna prava štititi u zasebnoj parnici protiv Hrvatskih cesta d.o.o., koje su o ovom sporu uredno obaviještene kao treće osobe, sve u skladu s čl. 211. ZPP.

12. Po mišljenju ovog suda, a rukovodeći se odredbama čl. 23., čl. 81. ZC, čl. 6. st. 2. ZSPC i Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/14), Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ broj 75/14 i 7/21) te Pravilnika o opravdanim slučajevima i postupku zatvaranja javne ceste („Narodne novine“ broj 119/07. i 84/11.) ovaj sud smatra da je tuženik, zbog određenih propusta Cesta – Rijeka d.o.o. kao društva kojem je bilo povjereno održavanje i predmetne dionice autoceste, odgovoran za nastanak predmetne štete.

13. Naime, unatoč činjenici da je zimska služba Cesta – Rijeka d.o.o. predmetnog dana u nekoliko navrata prošla predmetnom dionicom ceste, posipavajući sol i kalcij – klorid, te pritom postavila privremenu signalizaciju i informirala javnost o vremenskim uvjetima na cesti, nesporno je da su se toga dana dogodile ne jedna, već dvije prometne nezgode. Iz navedenog, može se zaključiti da je uzrok nastanka tih nezgoda upravo poledica na cesti koja se stvorila uslijed ledene kiše koja je padala toga dana. Naime, iako je vozačica tužiteljevog vozila u svojem iskazu navela da je predmetnog dana vozila više od dozvoljene brzine, tj. oko 70 km/h, vještak je u svojem usmenom očitovanju naveo da bi do predmetne nezgode došlo i pri manjim brzinama od 70 km/h, tj. pri brzinama nešto većim od 40 km/h, da je bio potpuni led i da je vozač izrazito loše upravljao. S obzirom da se vozilo Dacia Duster, prema mišljenju vještaka, kretalo brzinom od oko 35 km/h - 40 km/h, a isto je unatoč tome proklizalo na cesti i udarilo u zaštitnu ogradu, to bi u konkretnom slučaju, tj. u slučaju nailaska vozila na led na cesti, došlo do njegova proklizavanja, a posljedično tome i sudara, i pri nešto manjim brzinama od brzine kojom se kretala vozačica tužiteljevog vozila. U konkretnom slučaju, predmetna dionica ceste predstavlja vijadukt u nagibu (3%), koji je inače, s obzirom na svoj geografski položaj, izložen direktnim udarima vjetra/bure. S obzirom da iz očitovanja DHMZ-a, ali i izvješća zimske službe proizlazi da je predmetnog dana puhala jaka do olujna bura, te da je od jutra pa sve do cca 12:00 sati padao snijeg, a nakon toga kiša koja se ledila u dodiru s tlom, to je posve jasno da je zbog opisanih vremenskih uvjeta predmetna dionica autoceste trebala biti pod intenzivnim nadzorom zimske službe, a sve kako bi se omogućilo sigurno i neometano prometovanje istom. Nije sporno da je zimska služba u nekoliko navrata prošla predmetnom dionicom ceste (posljednji put prije nezgode oko 18.20 sati), posipavajući sol i kalcij - klorid po istoj, međutim, vremenski uvjeti na predmetnoj cesti (vijadukt u nagibu), i to osobito u kasnim večernjim satima, kada temperatura zraka nedvojbeno pada i kada se zbog padanja ledene kiše i susnježice, koja je nošena burom, opravdano moglo očekivati stvaranje leda na cesti, opravdavali su mjeru ponovnog zatvaranja predmetne dionice ceste za sav promet, i to pogotovo ukoliko se pojava leda na cesti nije mogla prevenirati posipanjem soli i kalcij – klorida, a kako je to pojasnio svjedok JĐ u svojem iskazu. Naime, odredbom čl. 39. Pravilnika o održavanju cesta propisano je da zimska služba nije dužna osigurati prohodnost na cesti u uvjetima vrlo intenzivnog snježenja i uz olujni vjetar i pojavu velikih snježnih zapuha ili snježnih lavina, a to isto da vrijedi i za iznenadno nastalu poledicu na većem području npr. zbog ledene kiše, koju nije moguće otkloniti s raspoloživim sredstvima. Navedeno je propisano i u čl. 4. Pravilnika o opravdanim slučajevima i postupku zatvaranja javne ceste, gdje stoji da će se cesta zatvoriti ako vremenske pojave, kao primjerice ledena kiša i snijeg nošen olujnim vjetrom koji stvara snježne zapuhe, bitno utječe na sigurnost odvijanja prometa, kao što je to bilo predmetnog dana. Prema tome, ukoliko poduzete mjere nisu pomogle u ostvarenju sigurnog i nesmetanog prolaska predmetnom dionicom ceste, a očito nisu, kada su se predmetnog dana dogodile dvije prometne nezgode zbog leda na cesti, tada je jedina prevencija u konkretnom slučaju bila pravovremeno zatvoriti tu dionicu ceste dok se vremenske neprilike ne poprave, a što je u konačnici i bilo učinjeno, i to u dva navrata toga dana (ujutro i tek kasno navečer, nakon što se već dogodila druga prometna nesreća). Stoga, kako mjere koje su poduzete nisu bile dovoljne da se osigura nesmetano i sigurno prometovanje predmetnom dionicom ceste, a u konkretnom slučaju, s obzirom na vremenske neprilike, postojala je opravdana mogućnost da se uvede i IV. stupanj pripravnosti, te da se privremeno zatvori predmetna dionica ceste, to je prema mišljenju ovog suda, tuženik odgovoran za nastalu prometnu nezgodu, dok je po mišljenju ovog suda vozačica doprinijela nastanku štete svojim načinom vožnje jer u smislu čl. 51. st. 1. ZSPC nije prilagodila brzinu kretanja vremenskim uvjetima i stanju na cesti, i to u omjeru od 30% (a ne u omjeru od 40% kako je to ocijenio prvostupanjski sud).

14. Imajući u vidu navedeno žalbeni navodi stranaka i umješača, o isključivoj odgovornosti druge strane, su bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

15. Zbog navedenog, a imajući u vidu činjenicu da stranke nisu sporile visinu štete koja je utvrđena po vještaku, tužitelj je djelomično uspio sa svojim zahtjevom za naknadom neimovinske štete, i to ukupno u visini od 3.860,67 EUR jer je osim štete na vozilu, tužitelj potraživao i naknadu troškova prijevoza vozila u iznosu od 92,91 EUR, te trošak uništenog mobitela Iphone 11 u visini od 1.320,33 EUR, sve prema računima koje je dostavio uz tužbu. Budući da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije posebno osporavao visinu štete s osnove uništenog mobitela, kao i visinu naknade za trošak prijevoza vozila tužitelja, to je pravilno prvostupanjski sud prihvatio te iznose kao vjerodostojne, a osim toga, suprotno žalbenim navodima isti su i potkrijepljeni odgovarajućim računima (list 81 i 82 spisa), pa je njihovim pribrajanjem visini štete koja je utvrđena po vještaku 4.102,00 EUR, a imajući pritom u vidu uspjeh tužitelja u sporu (70%), tužitelj je u konkretnom slučaju uspio sa svojim zahtjevom u visini od 3.860,67 EUR, stoga je tužitelju valjalo dosuditi razliku u iznosu od 551,52 EUR.

16. Budući da šteta na vozilu predstavlja nenovčanu štetu, koja je tek vještačenjem dobila svoj novčani oblik, jer prethodno nije reparirana po tužitelju, to zatezne kamate na taj iznos štete, koji je u konkretnom slučaju dosuđen tužitelju u visini od 2.871,40 EUR (70% od 4.102,00 EUR), prema ocjeni ovog suda u smislu čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), teku od presuđenja, a ne od 21. siječnja 2021., kako je to tužitelj zatražio u svojem tužbenom zahtjevu. To isto vrijedi i za naknadu štete koja je tužitelju dosuđena s naslova uništenog mobitela u iznosu od 924,23 EUR (70% od 1.320,33 EUR), budući da tužitelj nije tijekom postupka dokazao da je tu štetu sam otklonio. Međutim, u odnosu na zahtjev tužitelja s naslova naknade troška za prijevoz vozila nakon nastanka prometne nezgode, valjalo je tužitelju glede tog dijela zahtjeva koji iznosi 65,04 EUR (70% od 92,91 EUR) priznati zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva 21. siječnja 2021. Zaključno, treba reći da dosuđene zatezne kamate stranke i umješač posebno ne osporavaju u žalbama.

17. Slijedom navedenog je ovaj sud ovaj sud žalbe tuženika i umješača na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbio i potvrdio pobijanu presudu u dijelu pod stavkom I. izreke, dok je u odnosu na žalbu tužitelja primjenom čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično potvrdio, a djelomično preinačio pobijanu presudu pod stavkom II. izreke i dosudio tužitelju daljnji iznos od 551,52 EUR, i to sa zateznim kamatama koje na iznos od 542,22 EUR teku od presuđenja pa do isplate, a na iznos od 9,30 EUR od 21. siječnja 2021. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO. Slijedom navedenog odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

18. Konačno, obzirom da je odluka o glavnoj stvari preinačena, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka. Odredbom čl. 152. st. 2. ZPP propisano je da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tuži telj je 100% uspio u osnovi i 63% u visini, odnosno njegov uspjeh u sporu iznosi 82% (100+63=163:2=82). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 18% (100% - 82% uspjeha tužitelja), što znači da je tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužitelju odmjerava naknada troška u omjeru od 64% (82% uspjeha tužitelja umanjeno za 18% uspjeha tuženika).

19. Dakle, pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP valjalo je tužitelju obračunati troškove u omjeru njegovog uspjeha od 64%, a pri čemu stranke i umješač žalbom ne pobijaju niti kriterij dosuđenja, način obračuna niti visinu pojedinih troškova , koji su tužitelju priznati prvostupanjskom presudom (2.625,00 EUR na ime troškova zastupanja po odvjetniku i trošak plaćenih sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 53,92 EUR -list 27 spisa i presudu u iznosu od 107,84 EUR –list 317), što u omjeru sa uspjehom u sporu iznosi 1.783,53 EUR. Troškovi prometnog vještačenja u iznosu 1.082,75 EUR tužitelju pripadaju u cijelosti jer su bili potrebni bez obzira na uspjeh u sporu, što znači da je tužitelju pravilno trebalo dosuditi troškove u iznosu 2.866,28 EUR.

20. Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio troškove postupka u iznosu 1.558,09 EUR, pa mu je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo dosudit i daljnji trošak u iznosu 1.308,19 EUR. Slijedom navedenoga, na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

21. S druge stranke, na temelju čl. 380. st. 2. ZPP odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u dosuđujućem dijelu pod stavkom III. izreke te u dijelu pod stavkom IV. izreke prvostupanjske presude (stavak II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja), kao i žalba umješača i potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u prvostupanjskom rješenju u dijelu pod stavkom II. izreke (stavak III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja). Prvostupanjsko rješenje u nepobijanom dijelu pod stavkom I. izreke ostaje neizmijenjeno (stavak IV. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na čl. 166. st. 2. ZPP. Tužitelju za sastav žalbe pripada 125 bodova prema Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 312,50 EUR, na što valja pribrojiti plaćeni trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 215,68 EUR, pa je prema uspjehu u žalbenom postupku (20%) trebalo tužitelju dosuditi iznos od 105,64 EUR, te odlučiti kao pod stavkom V. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

23. Odbijen je zahtjev tuženika i umješača za naknadu troška sastava žalbi, jer s istima nisu uspjeli (čl. 154. st. 1. ZPP), te je odlučeno kao pod stavkom VI. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Varaždinu 27. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer