Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-214/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Matijević, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika DJ, ranije iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Berislav Krnic, odvjetnik u Osijeku i tuženice VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vedran Pajić, odvjetnik u Osijeku, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući povodom žalbe tuženice VJ izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 12. prosinca 2025. poslovni broj: P-466/2022-40, u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice VJ djelomično se odbija i djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-466/2022-40 od 12. prosinca 2025.:

- potvrđuje u točki I/ izreke

- potvrđuje u dijelu točke II/ izreke kojom je određeno da je tuženica VJ dužna dopustiti i trpjeti da tužitelj TJ svoje potraživanje prema tuženiku DJ iz točke I/ izreke namiri naplatom novčanog iznosa od tuženice VJ i to do iznosa od:

- 13,70 EUR koji predstavlja 1/3 novca koji je tuženica VJ naslijedila s računa pok. MJ otvorenog u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d.

-1,32 EUR koji predstavlja 1/3 novca koji je tuženica VJ naslijedila s računa pok. MJ otvorenog u Zagrebačkoj banci d.d.

- 144,96 EUR koji predstavlja 1/3 novca koji je tuženica VJ naslijedila po osnovi isplate od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a sve po rješenju o nasljeđivanju O-1003/21 donesenom dana 31. svibnja 2021. po Javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka

- preinačuje u točki II/ izreke u dijelu kojim je tuženica VJ dužna dopustiti i trpjeti da tužitelj TJ svoje potraživanje prema tuženiku DJ iz točke I/ izreke prvostupanjske presude namiri naplatom novčanog iznosa od tuženice VJ do iznosa od 17.030,84 EUR koji se odnosi na 1/6 kupovnine za nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] i prodajom 1/6 dijela grobnice na [adresa] u [adresa], polje XXI, red 13 grob 2 položaj groba 8377 te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev

- preinačuje u točki III/ i točki V/ izreke na način da se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici VJ trošak žalbe u iznosu od 156,25 EUR u roku 15 dana dok se sa daljnjim zahtijevanim troškom žalbenog postupka u iznosu od 312,54 EUR odbija.

III. Točka IV/ izreke presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-466/2022-40 od 12. prosinca 2025. nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku te ista ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I/ i II/ izreke suđeno je:

"Izjava o odricanju od nasljedstva koju je I. tuženik DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dao u ostavinskom postupku vođenom kod Javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka iza pokojnog MJ, u predmetu pod poslovnim brojem UPP/OS-60/21 O-1003/21 gubi učinak prema tužitelju TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema I. tuženiku DJ u iznosu od 2.156,13 EUR (dvijetisućestopedesetšesteura-trinaestcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2009. pa do isplate i u iznosu od 497,71 EUR (četristodevedesetsedameura-sedamdesetjedancent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2012. pa do isplate po stopi do 31. srpnja 2015. godine, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II. tuženica VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je dopustiti i trpiti da tužitelj TJ, svoje potraživanje prema I. tuženiku DJ iz točke I/ ove presude, namiri na sljedeći način:

- naplatom novčanog iznosa od II. tuženice VJ i to do iznosa od

17.030,84 EUR-a (sedamnaesttisućatrideseteura-osamdesetčetiricenta) koji se odnosi na 1/6 kupovnine za nekretninu u k. o. [katastarska općina], kč.br. 3299/7

- naplatom novčanog iznosa od II. tuženice VJ i to do iznosa:

- 13,70 EUR (trinaesteura-sedamdesetcenta) koji predstavlja 1/3 novca koji je II. tuženica naslijedila s računa pok. MJ otvorenog u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d.

- 1,32 EUR (jedaneuro-tridesetdvacenta) koji predstavlja 1/3 novca koji je II. tuženica naslijedila s računa pok. MJ otvorenog u Zagrebačkoj banci d.d.

- 144,96 EUR (stočetrdesetčetirieura-devedesetšestcenta) koji predstavlja 1/3 novca koji je II. tuženica naslijedila po osnovi isplate od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a sve po rješenju o nasljeđivanju O-1003/21 donesenom dana 31. svibnja 2021. po Javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka

- prodajom 1/6 dijela grobnice na Groblju sv. Ane u Osijeku, polje XXI, red 13, grob 2, položaj groba 8377 i namirenjem tražbine tužitelja iz točke 1. ove presude, a sve to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.".

1.1. Pod točkom III/ izreke naloženo je tuženiku DJ i tuženici VJ solidarno naknaditi trošak postupka u iznosu od 3.346,23 EUR sa zateznom kamatom od 12. prosinca 2025. do isplate. Pod točkom IV/ izreke naloženo je tužitelju TJ platiti privremenom zastupniku Berislavu Krnicu odvjetniku u Osijeku trošak postupka u iznosu od 1.375,00 EUR te je pod točkom V/ izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice VJ za naknadu troška postupka.

2. Navedenu prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tuženica VJ zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu da žalbu uvaži, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužben i zahtjev u cijelosti te odredi da joj tužitelj naknadi troškove postupka u cijelosti zajedno sa troškovima žalbenog postupka u iznosu od 477,79 EUR.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice VJ djelomično je osnovana.

5. Predmetnom tužbom za pobijanje dužnikovih pravnih radnji tužitelj zahtijeva da izjava o odricanju od nasljedstva koju je tuženik DJ dao u ostavinskom postupku iza pok. oca MJ gubi učinak prema tužitelju u dijelu kojim je to potrebno za ispunjenje potraživanja tužitelja prema tuženiku DJ u iznosu od 2.156,13 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 10. travnja 2009. do isplate i u iznosu od 497,71 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 8. svibnja 2012. do isplate te da je tuženica VJ dužna dopustiti i trpjeti da tužitelj svoje potraživanje namiri naplatom novčanog iznosa od tuženice i to do iznosa od 17.030,84 EUR koji iznos se odnosi na 1/6 dijela ostvarene prodajne cijene za nekretninu u k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] te naplatom daljnjeg iznosa do 13,70 EUR koji iznos predstavlja trećinu novca kojeg je tuženica VJ naslijedila od pok. MJ s njegovog računa otvorenog kod Hrvatske poštanske banke, 1,32 EUR koji iznos predstavlja trećinu naslijeđenog novca iza pok. MJ otvorenog u Zagrebačkoj banci, iznosa od 144,96 EUR koji predstavlja potraživanje pok. MJ s osnova mirovine od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te prodajom 1/6 dijela grobnice na Groblju Sv. Ane u Osijeku pobliže određene u izreci .

6. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne kao i on ih utvrđenih provedenim dokazima prvostupanjski sud je osnovanost tužbenog zahtjeva utemeljio na slijedećem činjeničnom stanju:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-290/2012 od 8. svibnja 2012. tuženiku DJ naloženo isplatiti tužitelju TJ iznos od 16.245,34 kn sa zateznim kamatama od 10. travnja 2009. do isplate kao i da tužitelju plati trošak postupka u iznosu od 3.750,00 kn

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku posl.broj: Ovr-3285/2012 od 29. listopada 2012. određena ovrha na temelju naprijed navedene pravomoćne presude i to na novčanim sredstvima tuženika DJ na kojim nije bilo naplate te je FINA dopisom od 27. veljače 2019. obavijestila sud da je osnova Ovr-3285/2-2 isknjižena iz redoslijeda temeljem članka 12. ZPONS-a jer do prestanka izvršenja nije bilo naplate po osnovi za plaćanje, pa je rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj:

Ovr-3285/2012-10 od 4. srpnja 2019. obustavljena ovrha

- da su se zakonski nasljednici pok. MJ u ostavinskom postupku vođenim kod Općinskog suda u Osijeku posl.br. O-1003/2021 i to tuženik DJ i OJ, sinovi pok. MJ, odrekli nasljedstva dok se tuženica VJ u cijelosti prihvatila nasljedstva te je rješenjem o nasljeđivanju naslijedila nekretnine – dvorište, oranicu, te kuću u [adresa], grobnicu na [adresa] u [adresa], položaj groba 8377, te pokretnine – potraživanje prema HZMO s osnove neisplaćenog iznosa mirovine, potraživanje prema HZZO s osnove police dopunskog zdravstvenog osiguranja, potraživanje s osnove računa broj [broj bankovnog računa] otvorenog kod Hrvatske poštanske banke d.d., računa broj [broj bankovnog računa] otvorenog kod Hrvatske poštanske banke d.d. i računa broj [broj bankovnog računa] otvoren kod Zagrebačke banke d.d.

- da je po računu pok. MJ kod HPB tuženica VJ naslijedila iznos od 309,63 kn koliko je bilo na njegovom računu na dan 17. ožujka 2021., iznos od 26,93 kn koliko je bilo novaca na računu pok. MJ na dan 17. ožujka 2021. kod Zagrebačke banke te sukladno podacima HZMO iznos od 490,27 EUR s osnova mirovine pok. MJ od kojeg iznosa je ustegnut iznos od 49,03 EUR na ime poreza i 6,37 na ime prireza

- da je ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 21. rujna 2021. tuženica VJ prodala kupcu CJ nekretninu – kuću s dvorištem i oranicom u [adresa] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijelu od 103.000,00 EUR

- da je tuženica nakon prodaje nekretnine iznos od 47.101,00 USD uplatila tuženiku DJ **.**.2021. na njegov račun u drugoj državi s opisom uplate "nasljedstvo", a prema iskazu tuženice VJ tuženik DJ je tražio da mu nakon što je prodala kuću isplati njegov dio na što ona nije imala ništa protiv te mu je na taj način vratila ono što je isti uložio u prodanu kuću,

te na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, a polazeći od odredbi članka 66. stavka 1. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) iz kojih utvrđuje da za uspješno pobijanje dužnikovih pravnih radnji trebaju biti kumulativno ispunjeni uvjeti i to 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje, zaključuje da su ispunjene sve zahtijevane pretpostavke jer postoji tužiteljeva dospjela tražbina prema tuženiku DJ koji je bio insolventan te pravna radnja tuženika DJ – odricanje od nasljedstva koje bi mu pripalo u ostavinskom postupku iza pok. MJ, a što predstavlja radnju poduzetu na štetu tužitelja kao vjerovnika jer uslijed njezinog izvršenja tuženik nema dovoljno sredstava za namirenje tužitelja pri čemu činjenica da je tuženica VJ preda la tuženiku DJ novčani iznos od 47.101,00 USD na račun u inozemstvo nema utjecaj na ocjenu insolventnosti tog tuženika. Osim toga, a imajući u vidu sadržaj članka 67. ZOO prema kojem se odricanje od nasljedstva smatra besplatnim raspolaganjem zbog čega se smatra da je dužnik znao da poduzetim radnjama nanosi štetu vjerovniku i da se za pobijanje tih radnji ne zahtijeva da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato, te činjenice da je pravna radnja – odricanje od nasljedstva poduzeta tri godine prije podnošenja tužbe, prvostupanjski sud nadalje zaključuje da je tužba podnesena unutar propisanog roka od tri godine te posljedično, rukovodeći se odredbom članka 70. ZOO prema kojoj ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina, usvaja tužbeni zahtjev rukovodeći se činjenicom da se tuženik DJ izjavom o odricanju od nasljedstva odrekao nasljedstva u visini 1/3 dijela ostavinske imovine MJ koja bi mu pripala kao zakonskom nasljedniku te visinom suvlasničkog dijela pok. MJ u nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju je tuženica VJ prodala za iznos od 103.000,00 EUR te suvlasničkog dijela u pravu korištenja grobnice na [adresa] u [adresa] od ½ dijela, nastavno zaključuje da je tuženica dužna trpjeti namirenje tražbine tužitelja i to u iznosu od 17.030,84 EUR koji se odnosi na 1/6 dijela ostvarene kupoprodajne cijene za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. u [adresa] koju bi tuženik DJ naslijedio da se nije odrekao nasljedstva, 1/3 dijela novčanih sredstava koje čine ostavinsku imovinu pok. MJ na računima Hrvatske poštanske banke i Zagrebačke banka Zagreb kao i neisplaćenog zaostatka mirovine te namirenje prodajom 1/6 dijela grobnice na [adresa] u [adresa].

7. U žalbi tuženica VJ (dalje u tekstu: žaliteljica) ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i stavka 2. posebno točke 11. ZPP citirajući zakonsko obilježje bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP navodeći još da razlozi koji se u pobijanoj presudi navode nisu prihvatljivi jer su protivni međusobno kao i provedenim dokazima i to poglavito materijalnim dokazima u spisu koje je sud pogrešno ocijenio pa je posljedično tome pogrešno zaključio o činjenicama od kojih zavisi pravilna primjena materijalnog prava. Ističe i bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 7. i 8. ZPP pri tome ukazujući da prvostupanjski sud prihvaća iskaz žaliteljice kao vjerodostojan a istodobno iz tog iskaza izvodi zaključak koji idu na njezinu štetu bez jasnog obrazloženja na temelju kojih konkretnih činjenica bi proizlazilo da je ostvarila imovinsku korist od odricanja od nasljedstva tuženika u mjeri koja bi opravdavala pobijanje pravnih radnji. Smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenice kada je zaključio da je žaliteljica stekla imovinsku korist od odricanja od nasljedstva tuženika te da postoji uzročna veza između tog od ricanja i nemogućnosti namirenja tužiteljeve tražbine pri tome ukazujući da je žaliteljica faktično prenijela tuženiku vrijednost njegovog nasljednog dijela čime je njezina imovina ostala nepromijenjena, a koju činjenicu sud prvog stupnja ocjenjuje pravno irelevantnom iako upravo ona dovodi u pitanje ispunjenost jedne od temeljnih pretpostavki pobijanja, a to je postojanje koristi treće osobe. Nadalje, smatra da nije trebalo zanemariti činjenicu da je imovina naknadno vraćena tuženiku u novcu čime je isključen učinak oštećenja vjerovnika od strane žaliteljice. Osporava i da bi tuženik bio insolventan u relevantno vrijeme jer je raspolagao znatnim novčanim sredstvima. Pobija i odluku o troškovima budući je pogrešno usvojen tužbeni zahtjev a i pogrešno je odlučeno o solidarnom snošenju troškova postupka.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti.

9. Nije ostvarena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presude nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati budući izreka nije nerazumljiva, ne proturječi samoj sebi i razlozima presude, prvostupanjski sud iznio je međusobno neproturječne razloge te u tim razlozima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samim tih isprava ili zapisnika.

10. Žaliteljica ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 7. ZPP, no ne iznosi razloge zbog kojih nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bila ostvarena ta bitna povreda, pa kako drugostupanjski sud na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP ne pazi po službenoj dužnosti to se ti žalbeni navodi ne mogu prihvatiti osnovanim.

11. Iznoseći razloge zbog kojih nalazi ostvarenom bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP žaliteljica protivno obrazloženju pobijane presude tvrdi da prvostupanjski sud iz njezinog iskaza izvodi zaključak o ostvarenoj imovinskoj koristi od odricanja od nasljedstva jer to prvostupanjski nije zaključio već je neodlučnom ocijenio činjenicu da je žaliteljica dio novčanih sredstava ostvarenih prodajom naslijeđene nekretnine uplatila tuženiku DJ na njegov račun u inozemstvu. Iz iskaza žaliteljice koji je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim prvostupanjski sud utvrdio je činjenice odlučne za ocjenu predmetne tužbe koje uzgred nisu u suprotnosti s ostalim provedenim pisanim dokazima.

12. Ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da su u konkretno utvrđenim okolnostima ispunjene pretpostavke iz članka 66. ZOO za pobijanje pravnih radnji dužnika obzirom da tužitelj kao vjerovnik ima novčanu tražbinu prema dužniku DJ utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom koja tražbina je dospjela na naplatu, da je tuženik DJ poduzeo pravnu radnju – odrekao se prava na nasljeđivanje iza pok. oca MJ, da zbog nedostatka novčanih sredstava na računu u Republici Hrvatskoj, tužitelj nije mogao namiriti svoju novčanu tražbinu od tuženika DJ, a da taj tuženik ne tvrdi da ima bilo kakvu drugu imovinu u Republici Hrvatskoj iz koje bi tužitelj mogao namiriti svoju tražbinu te da je nepoznatog prebivališta u [adresa] i ne želi dati svoju adresu prebivališta zbog čega je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, a u korist žaliteljice koja je zbog te pravne radnje tuženika naslijedila i njegov nasljedni dio.

13. Prema članku 69. stavku 2. ZOO tužba za pobijanje podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih slijednika, pa iz te odredbe proizlazi i pasivna legitimacija žaliteljice. Kako je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 70. ZOO utvrdio da pravna radnja tuženika DJ kao dužnika gubi učinak samo prema tužitelju kao vjerovniku i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina, ovaj je sud žalbu žaliteljice u dijelu kojom pobija prvostupanjsku presudu u točki I/ izreke ocijenio neosnovanom.

14. Međutim udovoljivši tužbenom zahtjevu u cijelosti u odnosu na namirenje , prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

14.1. Naime, odredbom članka 69. stavka 3. ZOO propisano je da ako je treći otuđio nekim naplatnim poslom korist pribavljenu raspolaganjem koje se pobija, tužba se može podnijeti protiv pribavitelja samo ako je ovaj znao da se pribavljanje njegovih prednika moglo pobijati, a ako je tu korist otuđio besplatnim poslom, tužba se može podnijeti protiv pribavitelja i ako on to nije znao.

14.2. Nije sporno da je žaliteljica nekretninu čkbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u ukupno naslijeđenom suvlasničkom dijelu od 1/2 dijela, ugovorom o kupoprodaji od 15. rujna 2021. prodala kupcu SJ za kupoprodajnu cijenu od 103.000,00 EUR, pa se imajući u vidu i naprijed citiranu odredbu članka 69. stavka 3. ZOO tužitelj više ne može namiriti iz 1/6 dijela navedene nekretnine koju je kao korist ostvarila žaliteljica odricanjem od nasljedstva dužnika DJ, dok tužbu radi pobijanja dužnikovih radnji tužitelj nije sukladno članku 69. stavku 3. ZOO- a podnio i protiv stjecatelja te nekretnine, a radi namirenja svoje tražbine iz 1/6 dijela kupljene nekretnine.

14.3. Ističe se da tužitelj nema ovršnu ispravu prema kojom bi mu žaliteljica bila u obvezi bilo što platiti, pa kako žaliteljica nije dužnik tužitelja, to se ne može niti nalagati žaliteljici da je dužna trpjeti da se tužitelj namiri iz 1/6 dijela postignute kupoprodajne cijene naslijeđene nekretnine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 911/2017-2 od 1. rujna 2020.).

15. Iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka posl.broj:

UPP/OS-60/21, O-1003/21-4 od 31. svibnja 2021. iza pok. MJ razvidno je da je žaliteljica naslijedila ½ dijela prava korištenja grobnice na [adresa] u [adresa].

16. U smislu članka 2. Zakona o grobljima („Narodne novine“ broj: 78/25 i 80/25 – dalje u tekstu: Zakon o grobljima) groblje je ograđeni prostor na kojem se nalaze grobna mjesta, komunalna i druga infrastruktura i, u pravilu, prateće građevine (točka a.), a grobno mjesto je grob, grobnica, kazeta za urne, kolumbarij te svako drugo mjesto u kojem se nalaze posmrtni ostaci ili je namijenjeno za ukapanje ili trajnu pohranu posmrtnih ostataka (točka b.); grob je mjesto na kojem se u zemlju ukapa tijelo umrle osobe ili posmrtni ostaci, uključujući pepeo (točka c.), dok je grobnica vrsta grobnog mjesta koje predstavlja građevinu čija je glavna namjena čuvanje posmrtnih ostataka umrle osobe ili osoba, a može se nalaziti pod zemljom ili nad zemljom te koje može sadržavati nadgrobne spomenike, ploče i slične ukrase. Prema članku 59. stavku 1. točki 8. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24 – dalje u tekstu: ZKG) groblja i krematoriji na grobljima, koji su prema članku 60. točki 8. ZKG ograđeni prostori zemljišta na kojem se nalaze grobna mjesta, prostori i zgrade za obavljanje ispraćaja i pokopa umrlih (građevine mrtvačnica i krematorija, dvorane za izlaganje na odru, prostorije za ispraćaj umrlih s potrebnom opremom i uređajima), pješačke staze te uređaji, predmeti i oprema na površinama groblja, sukladno posebnim propisima o grobljima , čine prema članku 60. ZKG komunalnu infrastrukturu koja je prema članku 61. ZKG javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost (stavak 1.). Komunalna infrastruktura prema stavku 2. tog članka može biti u pravnom prometu isključivo između jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba koje obavljaju komunalne djelatnosti te druge osobe na toj infrastrukturi ne mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, a prema stavku 3. komunalna infrastruktura ne može biti predmet ovrhe niti stečaja.

17. Kako je grobno mjesto (grob, grobnica) izvan prometa te se na istom ne može provoditi ovrha, dakle prisilno namirenje tražbine prodajom grobnice, te da korisnik može raspolagati grobnim mjestom samo ustupom dok je drugi prijenos prava korištenja nasljeđivanje (članak 18. stavak 2. i 4. Zakona o grobljima) to se svrha podnesene tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji - da radnja gubi učinak radi omogućavanja namirenja tražbine tužitelja utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-290/2012 od 8. svibnja 2012., ne može ostvariti prodajom 1/6 dijela grobnice na [adresa] u [adresa] na kojem je žaliteljica ima upisano pravo korištenja kako je to pogrešno prosudio prvostupanjski sud.

18. Slijedom navedenog ovaj sud je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP djelomično odbio žalbu žaliteljice i potvrdio pobijanu presudu u točki I/ izreke te u točki II/ izreke u dijelu kojim je određeno da je tuženica VJ dužna dopustiti i trpjeti da tužitelj TJ svoje potraživanje prema tuženiku DJ namiri naplatom novčanih iznosa od tuženice VJ i to u dijelu u kojem je zbog odricanja od nasljedstva tuženika DJ naslijedila ta novčana sredstva, dok je na temelju članka 373. točka 3. ZPP preinačio točku II/ izreke u preostalom dijelu kojim je tuženica VJ dužna dopustiti i trpjeti da tužitelj TJ svoje potraživanje prema tuženiku DJ iz točke I/ izreke prvostupanjske presude namiri naplatom novčanog iznosa od tuženice VJ do iznosa od 17.030,84 EUR koji se odnosi na 1/6 kupovnine za nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] i prodajom 1/6 dijela grobnice na [adresa] u [adresa], polje XXI, red 13 grob 2 položaj groba 8377 te je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

19. Obzirom na način preinačenja prvostupanjske presude valjalo je na temelju članka 166. stavka 2. ZPP odlučiti o troškovima parničnog postupka. Ocijenivši uspjeh stranaka u sporu podjednakim (tužitelj je uspio pod točkom I/ izreke, a žaliteljica u pretežitom dijelu pod točkom II/ izreke), to je preinačena i odluka o troškova parničnog postupka iz točke III/ i V/ izreke i na temelju članka 154. stavka 4. ZPP riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

20. Budući je žaliteljica uspjela sa žalbom izraženo u postotku približno od 50% to je u tom postotku tužitelj obvezan žaliteljici naknaditi trošak žalbe koji se odnosi na izdatke za sastav žalbe u iznosu od 250,00 EUR sukladno Tbr.10. točki 1. i Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25 – dalje u tekstu: Tarifa) i PDV u iznosu od 62,50 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife, a što iznosi 156,25 EUR. Žaliteljici nije dosuđen trošak pristojbe na žalbu jer istu nije platila niti je pozvana na plaćanje iste. Kako žaliteljica trošak žalbe zahtijeva u iznosu od 477,79 EUR to je njezin zahtjev na naknadu tog troška u iznosu od 312,54 EUR odbijen.

U Varaždinu 27. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer