Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž-539/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji Lani Putrić, u pravnoj stvari 1. tužitelja ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelja FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. tužitelja BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. tužiteljice OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. tužitelja ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. tužitelja TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 7. tužitelja ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 8. tužiteljice SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao suvlasnika zgrade u [adresa], (dalje u tekstu: tužitelji), zastupanih po upravitelju zgrade Stano- uprava d.o.o., Mike Tripala 6, Split, OIB:17418170125, a on po punomoćnici Ani Lovrinčević Šelamov, odvjetnici u Splitu, Starčevićeva 24, protiv 1. tuženice VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženice CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 3. tuženika ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi 2. tuženice CU izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj Povrv- 855/2023-47 od 17. siječnja 2025., dana 27. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba 2. tuženice CU kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, broj Povrv-855/2023-47 od 17. siječnja 2025. u dijelu pod stavkom I. i III. izreke.
II. Presuda Općinskog suda u Splitu, broj Povrv-855/2023-47 od 17. siječnja 2025. u nepobijanom dijelu pod stavkom II. izreke ostaje neizmijenjena.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita posl. br. Ovrv-1941/2018 od 9. studenoga 2018., kojim je naloženo predniku tuženika, sada tuženicima pod 1., 2. i 3., da u roku 8 dana namire tužiteljima tražbinu u iznosu od 144,71 EUR, sa zateznim kamatama koje teku na iznos od :
- 12,06 EUR od 16.siječnja 2016. do isplate,
- 12,06 EUR od 16.veljače 2016. do isplate,
- 12,06 EUR od 16.ožujka 2016. do isplate,
- 12,06 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,
- 12,06 EUR od 16.svibnja 2016. do isplate,
- 12,06 EUR od 16.lipnja 2016. do isplate,
- 12,06 EUR od 16.srpnja 2016. do isplate,
- 12,06 EUR od 16.kolovoza 2016. do isplate,
- 12,06 EUR od 16.rujna 2016. do isplate,
- 12,06 EUR od 16.listopada 2016. do isplate,
- 12,06 EUR od 16.studenoga 2016. do isplate,
- 12,06 EUR od 16.prosinca 2016. do isplate,
po kamatnoj stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita posl. br. Ovrv-1941/2018 od 9.studenoga 2018., u dijelu u kojem je naloženo predniku tuženika da naknadi tužiteljima nas tali trošak u iznosu od 51,43 EUR i predvidive troškove u iznosu od 38,16 EUR sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, budući da o troškovima postupka treba donijeti novu odluku.
III. Nalaže se tuženicima da u roku 8 dana naknade tužiteljima trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 653,73 EUR (slovima: šest stotina pedeset tri eura sedamdeset tri centa), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17.siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“
2. Navedenu presudu u dosuđujućem dijelu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija 2. tuženica CU (dalje u tekstu: 2. tuženica) zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukine podredno preinači u smislu žalbenih razloga.
3. U odgovoru na žalbu tužitelji predlažu odbiti žalbu 2. tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Traže troškove sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba 2. tuženice nije osnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 144,71 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose na ime zajedničke pričuve, koja je odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje u tekstu: ZVDSP) definirana kao namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.
6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećim utvrđenjima:
- da je pravni prednik tuženika pod 1. -3. i prethodno označeni tuženik LU, u trenutku pokretanja ovog postupka bio vlasnik stana u zgradi sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji stan se nalazi na drugom katu zgrade korisne površine 53,75 m2, sa sporednim dijelom-lođom površine 5,45 m2,
-da nekretnina označena kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastru zemljišta nosi oznaku kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
-da je na temelju valjane suglasnosti svih suglasnika zgrade anagrafske oznake [adresa], upraviteljem zgrade imenovana Stano-uprava d.o.o., a predstavnikom stanara BU, koji je sa upraviteljem i sklopio Ugovor o upravljanju navedenom zgradom,
-da je LU preminuo **.**.2022., dakle tijekom trajanja prvostupanjskog postupka,
-da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju njegovim nasljednicima proglašeni sada tuženici pod 1. VU, pod 2. CU i pod 3. ČU,
-da je u sastav ostavine iza smrti LU ušao i predmetni stan anagrafske oznake [adresa],
-da je na temelju sporazuma nasljednika navedeni stan rješenjem o nasljeđivanju raspoređen nasljednici, ovdje 2. tuženici,
-da je predmet ovog spora potraživanje tužitelja na ime zajedničke pričuve za stan u [adresa], u razdoblju od siječnja - prosinca 2016. u iznosu od po 90,86 kn / 12,06 EUR mjesečno, s dospijećem svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec,
-da su računi prethodno označenom tuženiku pok. LU dostavljani za 2016. na način da je kao obveznik plaćanja zajedničke pričuve za tu godinu navedena osoba IU,
-da su računi za 2015. također izdani na ime IU,
-da je navedena omaška uklonjena i da su pok. LU dostavljeni ispravni računi za 2016. (kao i za 2015. i prva tri mjeseca 2017. koji nisu predmet ovog spora) na način da je kao platitelj, odnosno obveznik plaćanja naveden LU,
-da je pok. LU uredno podmirio pričuvu za razdoblje od travnja do prosinca 2017.,
-da pok. LU nije podmirio zajedničku pričuvu za predmetni stan za utuženo razdoblje odnosno za 2016.
7. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio da je prednik tuženika bio suvlasnik stambene zgrade (stana) na adresi [adresa] u utuženom periodu, te je dužan plaćati zajedničku pričuvu tužiteljima zastupanim po upravitelju navedene stambene zgrade sukladno sklopljenom Ugovoru o upravljanju tom zgradom, jer se radi o zakonskoj obvezi svih suvlasnika zgrade. Nadalje, nije sporno da prednik tuženika LU nije podmirio zajedničku pričuvu za razdoblje od siječnja do prosinca 2016. u mjesečnim iznosima od po 12,06 EUR s dospijećem svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, odnosno u ukupnom iznosu od 144,71 EUR. Tuženici pod 1., 2. i 3. proglašeni su nasljednicima iza smrti pok. LU i preuzeli su ovaj postupak kao njegovi nasljednici, koji odgovaraju za njegove dugove do vrijednosti naslijeđene imovine. Nitko od tuženika nije tijekom postupka prigovorio da je vrijednost predmetnog dugovanja veća od vrijednosti naslijeđenog dijela ostavine. To što je 2. tuženica naslijedila predmetni stan, ne oslobađa ostale nasljednike, ovdje tuženike pod 1. i 3. da odgovaraju za dugove ostavitelja.
8. U žalbi 2. tuženica u bitnome navodi da je za prednika 2. tuženice LU, odnosno sada za 2. tuženicu vjerodostojna isprava jedino račun na temelju kojeg se plaća obveza i ukoliko je isti izdan na pogrešno ime nikako ne može predstavljati vjerodostojnu ispravu, te da je prednik tuženika prvi put u travnju 2017. dobio vjerodostojnu ispravu – račun, adresiran na njegovo ime. Također ističe da prvostupanjski sud nije prihvatio ni prijedlog 2. tuženice da se nastavi postupak samo protiv nje budući je u cijelosti naslijedila predmetnu nekretninu. Osporava i odmjerene troškove postupka.
9. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., dalje: ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Ispitivanjem pobijane presude u okviru žalbenih navoda 2. tuženice i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka određenih citiranom odredbom.
11. Žalbenim navodima 2. tuženica sadržajno osporava utvrđeno činjenično stanje na što nije ovlaštena u sporu male vrijednosti u smislu čl. 467. st. 1. ZPP. Međutim, unatoč tome valja istači da činjenične tvrdnje 2. tuženice iz kojih proizlazi da predniku 2. tuženice nisu dostavljeni računi na njegovo ime (već na ime IU) na temelju kojih bi podmirivao zajedničku pričuvu, nisu relevantni za ispunjenje obveze jer je plaćanje zajedničke pričuve zakonska obveza suvlasnika nekretnine (čl. 89. st. 1. i 2. ZVDSP), što znači da se ispunjenje obveze ne temelji na ispostavljenim računima i ne ovisi da li su tuženiku dostavljeni. Treba navesti da tužitelji predmetno potraživanje u ovom postupku dokazuju Izvodom iz poslovnih knjiga, a koji izvod je vjerodostojna isprava. Naime, čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) jasno je propisano da su vjerodostojne isprave, između ostalog, i Izvadak iz poslovnih knjiga, te da je podoban za ovrhu ako su u njemu naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, a sve navedeno sadržava i priloženi izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, pa su prigovori 2. tuženice u cijelosti neosnovani.
12. Međuvlasničkim ugovorom od 1. siječnja 2016. uređeni su uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem stambene zgrade na adresi u [adresa] te je čl. 6. navedeno da za upravitelja suvlasnici određuju tužitelja, dok je čl. 9. ugovoren način i visina novčanog iznosa koji će se izdvajati za zajedničku pričuvu, te su suvlasnici s tužiteljem sklopili Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 30. svibnja 2018. kojim su ovlastili upravitelja da u ime i za račun suvlasnika obavlja poslove sukladno Međuvlasničkom ugovoru i odredbama ZVDSP. Kako odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike sukladno čl. 375. st. 3. ZVDSP, te da 2. tuženica ne osporava visinu zajedničke pričuve i da nesporno nije plaćena prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 144,71 EUR sa zateznim kamatama za razdoblje od dospijeća pojedinačnih mjesečnih iznosa pa do isplate.
13. Također je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su 1. tuženica VU, 2. tuženica CU i 3. tuženik ČU proglašeni nasljednicima iza smrti pok. LU i preuzeli su ovaj postupak kao njegovi nasljednici, koji odgovaraju za njegove dugove do vrijednosti naslijeđene imovine. Nitko od tuženika nije tijekom postupka prigovorio da je vrijednost predmetnog dugovanja veća od vrijednosti naslijeđenog dijela ostavine. To što je 2. tuženica naslijedila predmetni stan, ne oslobađa ostale nasljednike, ovdje 1. tuženicu VU i 3. tuženika ČU da odgovaraju za dugove ostavitelja.
14. O troškovima postupka odlučeno je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP, a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023 i 107/2025 nadalje: Tarifa), i Zakonom o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.).
15. Sijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude.
16. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu pod stavkom II. izreke ostaje neizmijenjena (stavak II. izreke ove drugostupanjske presude).
17. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP (stavak III. izreke ove drugostupanjske presude).
U Varaždinu 27. travnja 2026.
Sutkinja
Lana Putrić