Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž R-1/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji Lani Putrić, u pravnoj stvari tužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Skejiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Solinu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv odluke o troškovima postupka u dijelu pod stavkom II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, broj Pr-397/2023-26 od 5. studenoga 2025., dana 27. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja te kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u dijelu pod stavkom II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, broj Pr-397/2023-26 od 5. studenoga 2025. za iznos od 346,70 EUR koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika Maria Skejića.

II. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužitelja i preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u dijelu pod stavkom II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, broj Pr-397/2023-26 od 5. studenoga 2025. u odnosu na tijek i stopu zateznih kamata i rješava:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika Maria Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], zatezne kamate na iznos od 346,70 EUR tekuće od 5. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

III. Presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pr-397/2023-26 od 5. studenoga 2025. u nepobijanom dijelu pod stavkom I. izreke ostaje neizmijenjena.

IV. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01. rujna 2020.g. do 30. rujna 2024.g. u ukupnom iznosu od 430,15 € zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 15,91 EUR teče od 15. siječanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,95 EUR teče od 15. travanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,24 EUR teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,59 EUR teče od 15. siječanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,66 EUR teče od 15. srpanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 91,09 EUR teče od 15. rujan 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,83 EUR teče od 15. listopad 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 21,00 EUR teče od 15. prosinac 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 63,67 EUR teče od 15. lipanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 48,67 EUR teče od 15. rujan 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 14,05 EUR teče od 15. studeni 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,51 EUR teče od 15. svibanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 118,98 EUR teče od 15. kolovoz 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena“,

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog iznosa od 289,85 EUR bruto na ime razlike manje isplaćene plaće, a do ukupno zatraženog iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće od 720,00 EUR bruto.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 346,70 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika Maria Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.“

2.1. Protiv odluke o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu pod stavkom II. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka propisanog čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) , u vezi s čl. 381. ZPP, uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove sastava žalbe.

2.2. Protiv odluke o troškovima postupka u dijelu pod stavkom II. izreke presude u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP, uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda. Traži troškove sastava žalbe.

3.1. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dosuđujućem dijelu. Traži troškove sastava odgovora na žalbu.

3.2. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška. Traži troškove sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, žalba tuženika nije osnovana.

5. U prvostupanjskom postupku prilikom odlučivanja o troškovima postupka nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP, u vezi čl. 381. istog Zakona.

6. Pravilno je prvostupanjski sud odmjerio parnične troškove pozivom na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, te je suprotno žalbenim navodima stranaka pravilno cijenio uspjeh tužitelja u konkretnom slučaju u omjeru od 55% (50% osnov-naknada plaće + 60% visina = 110 : 2 = 55%). Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka (list 80 spisa) proizlazi da su tužitelju u razdoblju od rujna 2020. do rujna 2024. godine pravilno obračunati i isplaćeni traženi dodaci na plaću za otežane uvjete rada, kao i dodatak za odgovornost, no nisu pravilno isplaćene naknade za godišnji odmor te bolovanje, dakle pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u odnosu na osnov tužbenog zahtjev tužitelj uspio sa 50%, dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjeh 60% (430,15/ 720,00). Stoga je tužitelju nakon oduzimanja s omjerom uspjeha tuženika (45%) pravilno priznao 10% od ukupnih troškova.

7. Tužitelju je dakle u skladu s uspjehom u sporu i primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23. i 107/25., dalje: Tarife) pravilno odmjeren trošak pri čemu je suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pravilno trošak za pristup na ročište 11. rujna 2024. ocijenio po Tbr. 9.1. Tarife jer se radi o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari, te za podnesak od 12. rujna 2024. po Tbr. 8.1. Tarife jer se radi o obrazloženom podnesku. Također je pravilno prvostupanjski sud dosudio u cijelosti tužitelju 265,45 EUR na ime troška vještačenja, a u skladu sa već ustaljenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva, trošak vještačenja koje je predujmio tužitelj priznaje tužitelju u cijelosti obzirom da je bio potreban, bez obzira na uspjeh u parnici (tako u odluci Rev-311/2022 od 19. ožujka 2024.).

8. Pregledom spisa drugostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj izdao punomoć odvjetniku Mariu Skejiću za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedeni odvjetnik, između ostalog ovlašten da „prima novac i novčane vrijednosti i da o tome izdaje potvrde". Odredba čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužitelja ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde, proizlazi da je punomoćnik tužitelja na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio da je dužan tuženik troškove postupka isplatiti tužitelju na račun njegovog punomoćnika.

9. Međutim, obzirom da tužitelj ističe i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je stopa zateznih kamata kako ju je dosudio prvostupanjski sud nejasno opisana te nije u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 729/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), pa je u tom smislu djelomično preinačen stavak II. izreke prvostupanjske presude.

10. Slijedom toga, na temelju čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odlučeno je kao pod stavkom I. i II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

11. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu pod stavkom I. izreke ostaje neizmijenjena (stavak III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

12. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe je odbijen, jer je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP), kao i sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu jer to nije bila radnja koja je potrebna za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP). Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP), kao i sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu jer to nije bila radnja koja je potrebna za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod stavkom IV. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Varaždinu, 27. travnja 2026.

Sutkinja

Lana Putrić