Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska ulica 26d
Poslovni broj: Gž R-170/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Brunu Perkoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HOTEL SPLIT d.d., Split, Put Trstenika 19, OIB: 68755468505, zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Ivančić&Čulić d.o.o. u Splitu, radi naknade štete, povodom žalbe tužiteljice podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-1733/2023-16 od 12. studenog 2025., dana 27. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužiteljice se djelomično odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-1733/2023-16 od 12. studenog 2025.,
- potvrđuje u toč. I. izreke i u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 656,25 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate,
- preinačuje u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate te se zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice radi naknade troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 541,03 EUR na ime naknade štete iz radnog odnosa, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 7. kolovoza 2023. do isplate, dok je u toč. II. izreke naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 781,25 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu usvajanjem tužbenog zahtjeva i nalogom tuženiku da plati parnične troškove, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvodno se napominje da je ova parnica spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a jer je predmet spora isplata novčane tražbine koja je manja od 1.320,00 EUR, a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
5.1. Zbog navedenog, ovaj sud pobijanu presudu nije ispitivao u okviru žalbenih razloga pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP -a, na koje se tužiteljica poziva u žalbi.
6. Tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo je odbiti, ali ne iz razloga na koje se poziva prvostupanjski sud.
7. Naime, u žalbenom stadiju postupka nije sporno:
- da je tužiteljica zbog ranije ovrhe imala otvoren zaštićeni račun,
- da je tužiteljica kao radnica o postojanju i broju zaštićenog računa obavijestila tuženika kao poslodavca,
- da je na IP obrascu tuženika koji prileži prvostupanjskom spisu naveden broj zaštićenog računa tužiteljice pa je tuženik kao poslodavac nesumnjivo znao za postojanje i broj zaštićenog računa,
- da je tuženik kao poslodavac plaću za srpanj 2023. pogrešno isplatio na tužiteljičin redovan, umjesto na zaštićeni račun, jer se radi o naknadi plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a koja primanja su temeljem odredbe čl. 36. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN br. 80/13; 137/13; 98/19; 33/23 i 105/25) izuzeta od ovrhe,
- da je tuženik time postupio protupravno jer je postupio protivno odredbama čl. 36. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i čl. 212. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16 - odluka US RH; 73/17; 131/20; 114/22 i 6/24 - odluka US RH; dalje: OZ).
7.1. Nadalje, tužiteljica u žalbi osnovano tvrdi da činjenica da joj je pogrešno isplaćeni iznos naknade plaće na njezin redovni račun u konačnici ovršen i da niti ta činjenica među strankama u tijeku prvostupanjskog postupka nije bila sporna s obzirom da je sam tuženik u odgovoru na tužbu, između ostalog, naveo:
„Uplatom dijela naknade plaće na redovni račun umjesto na zaštićeni nije tužiteljici pričinjena šteta nego usluga, jer joj se skratilo vrijeme otplate duga (…)“,
iz čega ovaj sud zaključuje da je tuženik priznao da je sporni iznos naknade plaće tužiteljici uplatio na redovni umjesto na zaštićeni račun i da je taj iznos ovršen radi otplate duga kojeg je tužiteljica imala prema trećoj osobi.
7.2. Imajući u vidu naprijed navedene (nesporne) činjenice pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da joj je opisanim postupanjem tuženika tj. uplatom na redovni, a ne na zaštićeni račun tužiteljice, nastala šteta u visini utuženog iznosa od 541,03 EUR, budući nije dokazala da joj je taj iznos ovršen s njene plaće, temeljem kojeg prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.
8. Međutim, tužbeni zahtjev trebalo je odbiti jer prema shvaćanju ovog suda tužiteljici opisanim postupanjem tuženika, a na čemu isključivo temelji činjenični supstrat tužbe, nije nastala šteta.
8.1. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
8.2. U pravnoj teoriji se kao pretpostavke odgovornosti za štetu navode: 1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu; 2. štetna radnja štetnika; 3. šteta; 4. uzročna veza i 5. protupravnost.
8.3. Tužiteljica (i) u žalbi navodi da svoje „(…) tužbeno traženje temelji na činjenici da joj tuženik naknadu plaće za mjesec srpanj 2023. godine kada je ista bila na bolovanju pogrešno isplatio na njen redovan, umjesto na zaštićeni račun koji je potom ovršen, a čime je tuženik postupio protivno odredbi čl. 212. st. (1) i (2) Ovršnog zakona (protupravna radnja)“.
9. U konkretnim okolnostima kada je tužiteljica imala potraživanje u odnosu na tuženika (naknadu plaće za srpanj 2023. kada je bila na bolovanju), ali i dugovanje prema trećoj osobi koje je bilo u stadiju ovrhe, tada isplatom iznosa naknade plaće na redovni račun tužiteljice, koji iznos je potom ovršen u korist treće osobe (vjerovnika tužiteljice), čime je dugovanje tužiteljice prema toj osobi umanjeno za taj uplaćeni iznos, tužiteljici nije nastala imovinska šteta u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a, s obzirom da njezina imovina nije umanjena odnosno nije spriječeno povećanje njezine imovine.
9.1. Naime, kao što je tužiteljica imala legitimna očekivanja da će joj poslodavac naknadu plaće za vrijeme bolovanja isplatiti na zaštićeni račun, tako i vjerovnik tužiteljice ima legitimna očekivanja da će mu tužiteljica platiti njegovo potraživanje koje se nalazi u stadiju ovrhe. Dakle, kada bi tužiteljica sada utuženi iznos primila na zaštićeni račun i taj iznos se ne bi mogao ovršiti, tada bi i dalje egzistiralo njezino dugovanje u tom iznosu prema trećoj osobi (vjerovniku), a koje mu ona u konačnici mora podmiriti, pa je postupanje tuženika na imovinu tužiteljice imalo neutralan učinak jer je potraživanjem koje je imala prema tuženiku kao poslodavcu, djelomično podmireno njeno dugovanje prema trećoj osobi (vjerovniku).
9.2. Zaključno, za ovaj sud nema nikakve dvojbe da je tužiteljici uplatom naknade plaće na redovni, a ne zaštićeni račun, i posljedično, nemogućnošću korištenja tog iznosa, mogla nastati šteta, ali ne samom uplatom, već primjerice u situaciji da je tužiteljici to bio jedini mjesečni prihod i da se ona zbog izostanka tog prihoda trebala zadužiti pod nepovoljnim uvjetima kako bi si osigurala sredstva za život. Međutim, tužiteljica tužbeni zahtjev za naknadu štete ne temelji na takvim činjenicama, nego isključivo na činjenici da joj je tuženik naknadu plaće za srpanj 2023., kada je bila na bolovanju pogrešno isplatio na njen redovan, umjesto na zaštićeni račun, koji je potom ovršen.
10. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima postupka utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN br. 138/23).
10.1. Osnovano tužiteljica pobija odluku o troškovima postupka koji se odnose na sastav podneska od 18. travnja 2025. u iznosu od 125,00 EUR, jer tog podneska nema u prvostupanjskom spisu. Kako u ostalom dijelu ovaj sud prihvaća opseg, vrstu i visinu dosuđenih troškova postupka, a taj dio tužiteljica posebno ne pobija, to je uz pravilnu primjenu materijalnog prava tuženiku valjalo priznati i dosuditi parnične troškove u iznosu od 656,25 EUR, a ne u iznosu od 781,25 EUR, kako je to učinio prvostupanjski sud.
11. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP -a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a žalba tužiteljice djelomično odbijena i djelomično prihvaćena, tako da je odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. izreke prvostupanjske presude djelomično potvrđena i djelomično preinačena na način kako je to odlučeno u toč. I. izreke ove presude.
12. Tužiteljica je odbijena sa žalbom u odnosu na odluku o glavnoj stvari, pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer djelomični uspjeh u odnosu na odluku o troškovima postupka nije relevantan. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.
U Varaždinu 27. travnja 2026.
Sudac
Milko Sambolek
