REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Gž R-91/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i Renate Marić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku ZT iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA - dioničko društvo za osiguranje, OIB 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Ivi Pezić, odvjetnici Odvjetničkog društva Olujić ,Pezić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-867/2023-22 od 7. svibnja 2025. u sjednici vijeća dana 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-867/2023- 22 od 7. svibnja 2025., u cijelosti.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

I/ Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.449,00 eura s zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.400,00 euro od 14.2.2023.g. do isplate, na iznos od 49,00 euro od 7.5.2025. do isplate, po stopi koja se za razdoblje od dana 1.1.2023. do 29.12.2023.g. godine određuje u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.265,63 euro sa zateznom kamatom tekućom od 7.5.2024.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana,

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o parničnom trošku.

2.1. U sadržaju žalbe u bitnome se navodi da je sud učinio apsolutno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je nerazumljiva, te proturječi razlozima presude, da je pogrešno utvrdio kako postoji odgovornost tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio, da je tužitelja ugrizao pas nepoznatog vlasnika dok je tužitelj očitavao brojilo o potrošnji struje, da je šteta nastala radnjom treće osobe, na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njezinu posljedicu mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, da se postavlja pitanje, tko odgovara za štetu koju prouzroči pas lutalica, dakle pas koji nema vlasnika, odnosno čiji je vlasnik nepoznat , da je stav sudske prakse da je odgovoran grad, odnosno jedinica lokalne, područne (regionalne) samouprave, koja odgovornost ima temelj u Zakonu o zaštiti životinja (dalje: ZZŽ), budući oni moraju donijeti podzakonske propise i provesti mjere kojima se takve životinje zbrinjavaju na odgovarajućim lokacijama, da iako je dolazak do objekta gdje je potrebno očitati brojilo radnja vezana za radne zadatke tužitelja, to ne znači da je svaki događaj odnosno situacija koja se radniku može dogoditi dok „ide od objekta do objekta“ profesionalni rizik za koji odgovara poslodavac. Tuženik ukazuje na sudsku praksu koju je tužitelj dostavio u podnesku od 08.11.2023. očitujući se na odgovor na tužbu, u kojoj dostavlja predmete u kojima su sudovi zauzeli shvaćanje da određeni štetni događaj predstavlja rizik obavljanja takvih poslova. Nastavno tuženik osporava nalaz medicinskog vještaka u odnosu težinu iskazanih bolova i njihovog trajanja, kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom, jer da takav nalaz ne proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije.

3. Pravodobno izjavljenom žalbom tužitelj osporava odluku o parničnom trošku, smatra da je sud trošak svake radnje trebao odmjeriti prema vrijednosti spora koja je bila u vrijeme poduzimanja te radnje, da nije pravilno vrednovao pojedine radnje u postupku i to za zastupanje na ročištima i podneske tužitelja.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud ne nalazi da bi bila učinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 dalje u tekstu: ZPP).

6.1. Suprotno navodima žalbe tuženika nije učinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalbom ukazuje tuženik, jer pobijana presuda ima dovoljne razloge i nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenično utvrđenje i materijalno pravni pristup prvostupanjskog sud glede odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju, obzirom da je u postupku utvrđeno;

- da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj bio zaposlen je kod poslodavca HEP

Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektra Križ

- da je vrijeme štetnog događaja poslodavac tužitelja kod tuženika imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti poslodavca prema zaposlenicima

- da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj izvršavao poslove na koje je bio upućen, a to je očitanje brojila korisnika o potrošnji električne energije,

- da je tom prilikom dok je bio sa vanjske strane objekta na kojem je očitavao brojilo, tužitelja ugrizao pas nepoznatog vlasnika,

- da je tužitelju odlukom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 20. listopada 2022. priznata ozljeda na radu zbog ugriza psa.

8. Prema odredbi članka 111. st. 1. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14) je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

8.1. Prema odredbi članka 25. st.1. i 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, - dalje ZZR), ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da u predmetnom slučaju postoji objektivna odgovornost poslodavca za nastalu štetu tužitelju, jer je šteta nastala u vezi sa radom i rizikom obavljanja posla, pa postoji odgovornost poslodavca u situaciji kada je ozljeda na radu nastala prilikom obavljanja radnog zadatka na koji je tužitelj bio upućen, bez obzira što je tužitelja ugrizao pas nepoznatog vlasnika, tuženik kao osiguratelj je u takvoj situaciji dužan tužitelju naknaditi štetu, jer nije utvrđeno da bi šteta nastala zbog više sile, ili nepažnje samog tužitelja, niti činjenica da se radilo o psu nepoznatog vlasnika može tuženika osloboditi odgovornosti za štetu.

10. Visinu štete prvostupanjski sud je utvrdio na temelju medicinske dokumentacije, te nalaza i mišljenja medicinskog vještaka i saslušanjem vještaka na raspravi, a tuženik nije predlagao novo vještačenje. Stoga neosnovano sada tuženik u žalbi iznosi iste prigovore na nalaz vještaka koje je iznosio i tijekom postupka, obzirom da je sud nalaz medicinskog vještaka ocijenio objektivnim i u skladu sa pravilima struke.

11. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena je na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova postupka za rad odvjetnika ( Narodne novine 138 /23 dalje OT), pa je i u tom dijelu žalba tuženika neosnovana.

11.1. Neosnovana je i žalba tužitelja, jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio koje su radnje bile potrebne za vođenje spora, a koje nisu, te je suprotno navodima tužitelja na odluku o trošku pravilno primijenio konačnu vrijednost predmeta spora i odvjetničku tarifu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.

12. Radi iznesenog je žalbe kao neosnovane valjalo odbiti kao i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu.

U Požegi, 27. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević