REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-9/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja, te Renate Marić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Marinku Brajku i Marinu Brajku, odvjetnicima u Đakovu, protiv tuženika Raiffeisenank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u OD Mađarić & Lui u Zagrebu, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-193/2023-14 od 9. lipnja 2025. i žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-193/2023-17 od 9. lipnja 2025., u sjednici vijeća održano 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-193/2023-14 od 9. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužiteljice i preinačava se rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-193/2023-17 od 9. lipnja 2025. tako da glasi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eura u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj 198-50- 4313424 sklopljenog 13. kolovoza 2008. godine između parničnih stranaka, a koja odredba glasi: „kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita“ i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.047,35 eura na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF s pripadajućim zateznim kamatama počev od dospijeća prvog dospjelog iznosa pa do isplate tj. od 1. ožujka 2009. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022.g. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. god. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. pa do isplate po stopi u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana i to na:

- iznos od 25,43 eura počev od 01.03.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 21,93 eura počev od 01.04.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 23,06 eura počev od 01.05.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 16,77 eura počev od 01.06.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 12,22 eura počev od 01.07.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 13,82 eura počev od 01.08.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 16,70 eura počev od 01.09.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 16,79 eura počev od 01.10.2009. godine pa sve do ispate

- iznos od 14,53 eura počev od 01.11.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 19,71 eura počev od 01.12.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 23,94 eura počev od 01.01.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 29,81 eura počev od 01.02.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 28,87 eura počev od 01.03.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 36,73 eura počev od 01.04.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 35,66 eura počev od 01.05.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 38,78 eura počev od 01.06.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 63,19 eura počev od 01.07.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 58,60 eura počev od 01.08.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 74,10 eura počev od 01.09.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 69,23 eura počev od 01.10.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 61,20 eura počev od 01.11.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 79,31 eura počev od 01.12.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 102,25 eura počev od 01.01.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 4.164,71 eura počev od 01.02.2011. godine pa sve do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.331,71 eura sa zateznim kamatama počev od dana 20. lipnja 2024. po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište

2. Rješenjem prvostupanjskog suda je odlučeno:

Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eura za pristup na ročište za objavu presude odbija se kao neosnovan.

3. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se žalba uvaži, te pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku uvećanog za trošak žalbe ili podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.1. Bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

3.2. Vezano za žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tuženik ističe da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao da li je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da li je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da li su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik vidi u pogrešnoj primjeni odredaba Zakona o zaštiti potrošača, jer nepostojanje pojedinačnog pregovaranja izjednačuje sa preostalim pretpostavkama ništetnosti bez provođenja testa poštenosti.

4. Pravodobno izjavljenom žalbom tužiteljica pobija rješenje prvostupanjskog suda zbog bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda i da se tužiteljici dosudi i trošak pristupa na ročište za objavu presude. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-831/22 u kojoj je izražen stav da stranci pripada navedeni trošak.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Žalba tužiteljice je osnovana.

8.Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

8.1. Suprotno navodima žalbe tuženika nije učinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je za svoju odluku i pravni stav, prvostupanjski sud dao dovoljno jasne razloge, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Nije sporno da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o kreditu broj 198-50- 4313424 na iznos od 38.567,89 CHF s rokom otplate na 84 mjeseca, da je namjena kredita bila je kupnja osobnog automobila, da je odredbom čl. 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita, da je kredit u cijelosti otplaćen 2011. godine.

10. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno raspravio i ocijenio pitanje ništetnosti sporne ugovorne odredbe kao i osnovanost zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa kredita temeljem tih ništetnih (nepoštenih) odredbi.

11. Iako je točno da se subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019.), to ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama, te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati.

11.1. Naime, presudom donesenom u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, između ostalog je zaključeno da iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti.

11.2. I Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt 249/14-2, zaključio je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

11.3. U tom smislu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., i U-III-4424/21, zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U takvom slučaju u pojedinačnom potrošačkom sporu, nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču. Ustavni sud na kraju je u tom predmetu dao ocjenu da je odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanjem zaposlenice pravne prednice podnositeljice koja je navodno dala odgovarajuće obavijesti potrošaču o parametrima promjene kamatne stope prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno odbijanjem izvođenja dokaza na ovu okolnost obaviještenosti potrošača kao jedinu odlučnu okolnost koja se utvrđuje u pojedinačnom potrošačkom sporu (jer su ostale okolnosti /ne/poštenosti osporenih ugovornih odredaba pravomoćno utvrđene u kolektivnom sporu), povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava u aspektu prava na jednakost oružja.

12. Suprotno navodima žalbe na sporne okolnosti informiranja tužiteljice i pregovaranja oko sadržaja spornih odredbi ugovora o kreditu, saslušana je tužiteljica iz čijeg iskaza proizlazi da kao korisnik kredita nije bila od strane banke informirana o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, a upravo je na tuženiku je bio teret dokaza da je u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora dao odgovarajuće obavijesti potrošaču o parametrima promjene tečaja kao o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, a koji bi bili specifični u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu.

13. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, budući je zaključen 13.8.2007.

13.1. Ključne odredbe Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 su:

- Odredba čl. 81. st.1. ZZP kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2. je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, u st.4. navedenog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.

- Odredba članka 82. ZZP da ugovorne odredbe, koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl.81. ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima, jesu npr. odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenjanje ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

- Odredba članka 87. ZZP koja propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

13.2. Isto tako bitne su i odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN- 79/07- dalje ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora.

- Odredba članka 96. ZZP-a, kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se, da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

- Odredba članka 99. ZZP-a, kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

- Odredba članka 100. ZZP-a, kojom je propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive.

- Odredba članka 101. ZZP-a kojom je propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača.

- Odredba članka 102. ZZP-a, kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

14. Prvostupanjski sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu i utvrdio da Ugovor o kreditu ne sadrži jasne kriterije koji bi sadržavali i pojašnjavali informacije o specifičnosti i mogućim rizicima valutne klauzule ugovorene u CHF, prije svega jer je ugovor o kreditu sastavljen kao tipski ugovor po kojem je unaprijed izrađen model Ugovora, a iz iskaza tužiteljice proizlazi da o spornim ugovornim odredbama nije pregovaralo, niti je bila upoznata sa rizicima takvih odredbi.

15. Da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN- 96/03) proizlazi iz činjenice da ugovor o kreditu nije sklopljen u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju ili poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već je kredit podignut kao kredit za kupnju novog automobila.

16. Temeljem analize dokaznog postupka drugostupanjski sud smatra da tuženik u Ugovoru o kreditu, kao kreditor koji je samostalno sastavio ugovor, nije utvrdio egzaktne parametre i način utvrđivanja parametara koji bi sadržavali osnovne informacije o specifičnostima valutne klauzule u CHF, koji bi bili jasni i razumljivi prosječnom građaninu, odnosno potrošaču, niti je o mogućim rizicima upozorio korisnika kredita.

17. Jednostranim pristupom tuženik je unaprijed sročenim odredbama ugovora tužiteljici nametnuo sporne ugovorne odredbe, što je u suprotnosti sa odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača budući uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

18. Zaključak prvostupanjskog suda sukladan je i zaključcima Visokog trgovačkog suda sadržanog u presudi poslovni broj Pž-7129/2013-4., a slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13/EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

19. Visinu preplaćenih anuiteta nastalih ugovaranjem valutne klauzule u CHF tuženik prvostupanjski sud je utvrdio provedenim vještačenjem, na koje tuženik nije stavljao primjedbe, pa kako je ugovorna odredba o otplati kredita u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja utvrđena ništetnom, osnovano je tuženik presuđen na isplatu razlike preplaćenih mjesečnih obroka, sukladno odredbi članka 1111. u vezi sa člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

20. Zbog svega navedenog ovaj drugostupanjski sud žalbu tužitelja ne nalazi osnovanom, tako da je valjalo odlučiti kao u izreci presude.

21. Međutim osnovano tužiteljica u žalbi na rješenje kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška pristupa ročištu za objavu presude ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

21.1. Naime, punomoćnik tužiteljice je pristupio ročištu za objavu presude 20. lipnja 2024. te tužiteljici temeljem Tbr. 9.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novina 138/23 dalje OT) u vezi sa tbr. 7.1. OT pripada nagrada u visini od 50 bodova, što sa PDV-om iznosi 125,00 eura. Da je navedeni trošak opravdan i potreban za vođenje postupka kao što ovaj sud smatra, izražen je u odluci VSRH broj Rev-831/22., pa je stoga žalbu tužiteljice valjalo prihvatiti i preinačiti pobijano rješenje kao u točki i. izreke.

21.2. Ovaj drugostupanjski sud smatra da iako je prihvaćena žalba tužiteljice za navedeni dio troškova postupka, to ipak ne opravdava dosudu troškova žalbe.

22. Radi svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a.

U Požegi, 27. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević