REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj : Gž-223/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆD, [adresa] Ć 38, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima mr.sc. Nadi Mikulandra i Suzani Malenica, odvjetnicima iz ZOU Mikulandra i Malenica iz Šibenika, protiv tužene KD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je jedina nasljednica sad pok. tuženika ad.1) ČD u odnosu na predmetnu nekretninu koju zastupa punomoćnik Mario Bonić, odvjetnik iz Zagreba, Gradička 23, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 26. rujna 2025. Poslovni broj: P-1702/2025, u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku od 26. rujna 2025. Poslovni broj: P-1702/2025.

II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

„I. Utvrđuje se da je tužitelj OD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik za cijelo fizički određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 575 m2 označenog slovima A-B-C1-D1-A na skici mjesta očevida sudskog vještaka Vinka Gracin, dipl. ing. geodezije od 06. veljače 2018. godine.

II. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na nekretnini opisanoj u točki I. izreke ove presude, uz prethodni izbris istog prava s imena tužene KD.

III. Nalaže se tuženoj KD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknade trošak tužitelju u iznosu od 10.637,84 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude 26. rujna 2025. godine, pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) .Pobijaju i odluku o troškovima postupka.

2.1. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka tuže iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a , zbog toga što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, proturječi sama sebi ili razlozima presude, u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danih u postupku i samih isprava i zapisnika, a da zbog počinjene bitne povrede ni pravilna primjena materijalnog prava nije mogla biti pravilno ocijenjena, budući da sud navod da se tužitelj nalazi u poštenom posjedu, iako tuženica i njezini prednici već više od 40 godina uspješno odbijaju sve pravne pokušaje tužitelja da se utvrdi vlasnikom predmetne nekretnine.

2.2. Navodi da sud nije u obzir uzeo neospornu činjenicu da upisani zemljišnoknjižni vlasnici predmetne nekretnine više od 40 uspješno otklanjanju pravne pokušaje navodnog posjednika nekretnine da temeljem dosjelosti utvrdi svoje vlasništvo, a što neosporno ima za posljedicu da takav posjednik ne može biti pošteni posjednik, stoga da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, da sud neopravdano zaključuje da se tužitelj nalazi u poštenom posjedu.

2.3.Također da sud presudu nije dovoljno obrazložio, posebice glede pravnog osnova stjecanja vlasništva, da nije jasno određen pravni osnov stjecanja prava vlasništva tužitelja, niti je obrazložena primjena instituta dosjelosti u konkretnom slučaju, da nije razvidno je li sud smatrao da je tužitelj stekao vlasništvo originalno (dosjelošću) ili derivatno (nasljeđivanjem), što predstavlja ozbiljan procesni propust, da iz obrazloženja pobijane presude nije vidljivo zašto sud nije u obzir uzeo pravnu argumentaciju i tumačenje tuženice već je proizvoljno i selektivno ocijenio iskaze svjedoka, a osobito nije prihvatio relevantne iskaze svjedokinje MD i CD koji ukazuju na vlasništvo predmetne nekretnine obitelji CD, te nije dao obrazloženje zašto ne prihvaća dokumentaciju iz zemljišnih knjiga koja potvrđuje valjane upise u korist pravnih prednika tužene, te je dao preveliku dokaznu snagu iskazima svjedoka povezanih s tužiteljem, bez provjere njihove vjerodostojnosti.

2.4.Također, da sud nije razmotrio rješenja o nasljeđivanju, ugovore o darovanju i druge isprave koje potvrđuju pravni kontinuitet vlasništva obitelji CD, te je dao preveliku važnost iskazima svjedoka koji su u bliskom srodstvu s tužiteljem, čime je povrijeđeno načelo nepristranosti u ocjeni dokaza.

2.5. Osporava i pravilnost i potpunost činjeničnog stanja smatrajući da tužitelj nije dokazao postojanje zakonitog, istinitog i poštenog posjeda tijekom zakonom propisanog razdoblja, da iz provedenih dokaza proizlazi da je posjed tužitelja bio osporavan od strane tuženice i njezinih pravnih prednika, a koji dokazi upućuju na stalne prekide posjeda i pravne sporove između stranaka i njihovih pravnih prednika, što isključuje mirni posjed, da iz spisa proizlazi kontinuitet upisa vlasništva u korist obitelji CD, dok se eventualni posjed tužitelja ne može smatrati mirnim, zakonitim niti poštenim, da sud nije cijenio činjenicu da je tužitelj prethodno vodio više postupaka glede iste nekretnine, u kojima je rezultat bio različit, što ukazuje na spornost i prekid kontinuiteta posjeda, odnosno što potvrđuje da posjed nije bio nesporan.

2.6. Smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, posebice odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Zakona o parničnom postupku, jer nije utvrdio sve pretpostavke dosjelosti na strani tužitelja, propustio je pravilno razlikovati izvanknjižno i knjižno vlasništvo, pogrešno je tumačio i primijenio učinke ranijih pravomoćnih presuda koje se odnose na istu nekretninu, propustio je uzeti u obzir načelo povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 122. Zakona o vlasništvu, kojim se štiti savjesni stjecatelj upisanog prava, dao je pravne učinke presudi P-985/15, iako ista ne stvara identične pravne posljedice za fizički odvojeni dio iste čestice.

2.7. Tuženica predlaže da se usvoje žalbeni navodi u cijelosti te pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno, ukoliko bude smatrao da nisu ispunjeni uvjeti za preinaku, da pobijanu presudu u cijelosti ukine i vrati sudu na ponovni postupak.

Traži troškove podnesene žalbe.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba nije osnovana.

5.Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a , budući je presuda jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je za svoje stajalište dao valjane razloge. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žaliteljica u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

6.1. Žaliteljica u žalbi analizirajući na svoj način daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

7. Predmetom tužbe je zahtjev da se utvrđuje da je tužitelj OD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik za cijelo fizički određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 575 m2 označenog slovima A-B-C1-D1-A na skici mjesta očevida sudskog vještaka Vinka Gracin, dipl. ing. geodezije od 06. veljače 2018. godine., te da se tužitelj ovlasti temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime ne nekretnini opisanoj u točki I. izreke ove presude, uz prethodni izbris istog prava s imena tužene KD.

8. Nesporno je u postupku da je tuženik sad pok DD vodio spor pred prvostupanjskim sudom pod posl. br. P-127/85 u kojem postupku je isti bio tužitelj protiv tuženika ĆD koji je u ovom postupku tužitelj i da je u tom postupku donesena presuda pod posl. br. P- 1271/85 kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja,u konkretnom postupku tuženika ad1) sad pok. PD pok K u odnosu na dijelove čest. zem. [katastarska čestica] koji dijelovi su označeni slovima A-B-C-D u ukupnoj površini od 5000 m2., te da osim ovog postupka je nesporno da je tužitelju ovom postupku OD , protiv tuženika ZD u predmetu pod posl. br. P- 411/2009 koji je predmetnu nekretninu dobio od oca VD darovanjem vodi postupak na utvrđenje prava vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 700 m2 , a koji dio je označen slovima A-B-C-D na skici mjesta očevida sudskog vještaka Vinka Gracin, dipl. ing. geod. od dana 12. ožujka 2012. godine.

9. Analizom i ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrđenja utvrdio da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao nasljedstvom od svoje majke, RD, a ona je predmetnu nekretninu stekla po smrti TD iz ostavine kao legat po rješenju o nasljeđivanju pod posl. br. O-17/63 Općinskog suda u Šibeniku od dana 22. svibnja 1963. godine ( list. 31) spisa navedeno pod točkom 6. da RD iz [adresa] pripada , zem. zv. „Rat“ na južnoj punti od mora do unutrašnjosti i zemlja također zv. „Rat“ sa sjevera 12 metara širine od mora prema unutra, te zemlja zv. „Jadrečino“ ( u sredini između griblje AD i HD) kao i polovica stambene kuće na Ratu, a tužitelj je nadalje sa svojim bratom UD izvršio diobu ovih nekretnina , gdje je predmetna nekretnina dopala u dio tužitelja , a njegova brata UD pok SD nekretnine zv. „ Č“ i 1⁄2 dijela kuće na Ratu, a što je posebno i utvrđeno pregledom spisa pod posl. br. P- 954/88, te spisa Z- 2814/16, jer je u tim postupcima među ostalim tuženicima bio i tužitelj iz ovog postupka u kojim postupcima se isti nije protivio uknjižbi prava vlasništva kako njegova brata BD SD , tako i predlagatelja prijedloga u ispravnom postupku gdje je predlagatelj ad.1) ID svoje pravo vlasništva nekretnina označenih čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z.U 476 K. O. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] upisne u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] koje je stekao zamjenom sa BD, a BD pok SD da je predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza smrti svojih roditelja RD. SD, dok je RD iste stekla nasljeđivanjem iza smrti TD HD, a predlagatelj ad.2) JD da je predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca AD, koje je iste stekao kupoprodajom od Girin Barbare 1958. godine, ali kako je u ugovoru predmetna nekretnina navedena samo opisno kao čest. zem. na Ratu zvana Draga u širini od 13 m odnosno 14 metara od mora do vrha ograde što su svjedoci MD, rođ. TD i CD sin DD i pokazali na mjestu očevida vještaku Vinku Gracin dipl. ing geodetu, a vještak na skicama mjesta očevida i prikazao sa čime je utvrđeno da je upravo predmetna nekretnina pripala majci tužitelja RD nasljeđivanjem po legatu iza smrti TD ud HD , a potom tužitelja po smrti majke RD nasljeđivanjem i u diobi sa bratom UD pok SD .

9.1.Također, da se tužitelj osobno i po svom pravnom predniku (ocu SD) zajedno sa bratom ŠD nalazio u kontinuiranom samostalnom i od nikog ometanom posjedu predmetne nekretnine( držeći je kao svoju) od konca 50-tih godina prošlog stoljeća, koji je istu stekao nasljedstvom od svoje majke, RD ud SD, a ona je predmetnu nekretninu stekla po smrti TD iz ostavine kao legat po rješenju o nasljeđivanju pod posl. br. O-17/63 Općinskog suda u Šibeniku od dana 22. svibnja 1963. godine, da RD iz [adresa] pripada , zem. zv. „Rat“ na južnoj punti od mora do unutrašnjosti i zemlja također zv. „Rat“ sa sjevera 12 metara širine od mora prema unutra, a na kojoj nekretnini je bila vinova loza , a kad više nije bilo vinove loze ostale su masline koje su i danas obrađuju po tužitelju, dakle posjed tužitelja je i pošten, a to posebno, jer je iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno da naprijed naveden osobe nisu znale , niti su obzirom na okolnosti konkretnog slučaja , imale dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, a što sud nije doveo ni u sumnju tvrdnjama pok prednika tužene KD i FD njihovo isticanje da TD nije bila samovlasnica tih nekretnina.

10. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud se poziva na odredbe članka 159., članka 11. stavak 1. i 18., 130., 2., 5., 9., 14., Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 ; dalje: ZVDSP ), odredbe članka 53. i 102. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine" broj 116/07 i 124/10), kao i odredbe članka 161. st. 1. t. 3. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 153/13) i odredbe članka 2., 19., i članka 145-162. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK).

11. Prvostupanjski sud u obrazloženju navodi:

-da je odredbom članka 159. ZVDSP propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem te stvari ako taj zakonom ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari,

-da je prema odredbi članka 159. stavak 2. ZVDSP samostalan posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom roka od deset godina neprekidnog posjedovanja , a samostalni posjednik čiji je posjed barem pošten protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja,

-da prema odredbi članka 11 stavak 1. ZVIDSP tko posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik –samostalni posjednik, te se prema stavku s tog članka posjed smatra samostalnim , ako se ne dokaže suprotno,

-da je prema odredbi članka 18. ZVDSP posjed zakonit, ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja ( stavak 1), istinit, ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja ( stavak 2) , pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed ( stavka 3), te se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno ( stavak 5),

-da prema odredbi članka 130. st. 1. ZVDSP tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi,

- da u smislu odredbi članka 2. st. 3. i članka 9. st. 1. ZVDSP pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo) koje je kao takvo jedno nekretnina,

- da prema odredbi članka 2. st. 1. i 2. ZZK zemljište je, u smislu tog Zakona dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica), a sve što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje u pravnom je smislu sastavni dio zemljišta i ako zakonom nije drukčije određeno, dijeli njegovu pravnu sudbinu, a da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica, prema odredbi članka 19. st. 4. ZZK, treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica shodno odredbama članka 145. – 162. ZZK, pri čemu katastarske čestice za koje se uspostavlja drugačiji pravni status se izdvajaju u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuju u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status,

- da prema odredbi članka 53. st. 1. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina u postupku održavanja katastarskog operata katastra nekretnina osnivanje novih katastarskih čestica (parcelacija) provodi se u katastarskome operatu na temelju parcelacijskog elaborata i pravomoćnog rješenja donesenoga u upravnom postupku, prema odredbi čl. 102. st. 1. tog Zakona poslove državne izmjere i katastra nekretnina određene tim Zakonom obavlja Državna geodetska uprava, dok su prema odredbi čl. 4. st. 3. navedenog Zakona sudovi i tijela državne vlasti dužni Područnim uredima za katastar, dostaviti svoja rješenja i presude koje utječu na podatke u katastru nekretnina odmah po njihovoj pravomoćnosti,

- da je odredbom članka 161. st. 1. t. 3. Zakona o prostornom uređenju propisano da se parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta može osim u skladu s aktima i planovima iz čl. 160. st. 1. tog Zakona, provoditi i u skladu sa sudskom presudom o utvrđivanju prava vlasništva zemljišta .

12. Prvostupanjski sud je zaključka da je tužitelj vlasnik geometrijski odijeljenog dijela na katastarskoj čestici vlasnik za cijelo fizički određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 575 m2 označenog slovima A-B-C1-D1-A na skici mjesta očevida sudskog vještaka Vinka Gracin, dipl. ing. geodezije od 06. veljače 2018. godine. (koje su po svojoj kulturi nekad bila vinograd i maslinik, a sada maslinik) koja skica mjerenja čine sastavni dio presude, da prema navedenoj skici lica mjesta tako faktično geometrijski odijeljeni dijelovi su precizno grafički individualizirani te isti jasno određuju predmet vlasničke zaštite, zbog čega tako stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenih dijelova predstavljaju pojedinačno određene stvari u smislu odredbe članka 5. st. 1. ZVDSP, kojom je propisano da je objekt prava vlasništva pojedinačno određena stvar, da određen fizički dio predmetne nekretnine prema navedenoj skici lica mjesta tužitelj je ovlašteni na temelju presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobnu uknjižbu brisanja svih vlasničkih prava na tom dijelu nekretnine s imena tužene KD treba shvatiti kao osnova za uknjižbu tako stečenog prava vlasništva na pojedinačno određenim stvarima, a tužitelj kao stjecatelj je ovlašteni zahtijevati provedbu te odluke provođenjem parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama tako stečenog prava vlasništva, u skladu s odredbama Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, kao i odredbom članka 161. st. 1. t. 3. Zakona o prostornom uređenju, da je tužitelj kao stjecatelj pored provedbe navedenog, a ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke (koje ZZK propisuje) za upis uknjižbe tako nastale čestice u zemljišnim knjigama, je ovlašten tražiti otpis nastalih čestica u zemljišnim knjigama u smislu odredbi čl. 145.-162. ZZK, te upis uknjižbe prava vlasništva na tim česticama na svoje ime, kao i upis uknjižbe brisanja prava vlasništva na tim česticama s imena ranijih vlasnika, sve u smislu odredbe čl. 130. st. 1. ZVDSP.

13. Nadalje, zaključak je da tužitelj ima ovlaštenje i bez obzira što je stekao pravo vlasništva na geometrijski odijeljenom dijelu nekretnine na temelju zakona sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama, a u skladu s odredbom članka 130. st. 1. ZVDSP ishoditi upis tako stečenog prava u zemljišnoj knjizi, poglavito stoga što su se tužitelj i njegov brat ŠD osobno i putem zajedničkog prednika (oca SD) nalazili u kontinuiranom samostalnom i makar poštenom posjedu predmetnih nekretnina od konca 50-tih godina prošlog stoljeća do diobe koju su oni kao braća proveli i po toj diobi je predmetna nekretnina je pripala tužitelja, od tada je do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari u tužiteljevu vlasničkom posjedu jednake kvalitete, a svako kroz vrijeme duže od 20 godina, pa da je nedvojbeno da je tužitelj valjanom pravnom osnovom dosjelošću stekao predmetnu nekretninu.

14. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud smatrajući da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odlučnog za ocjenu osnovanosti osnove tužbe kao i osnovanosti tužbenog zahtjeva koji se navodima žalbe po ocjeni ovog suda žalbom ne dovode u sumnju, donio pobijanu presudu te za istu dao detaljne i valjane razloge.

15. Utvrđenje prvostupanjskog suda kao i trajanje i kvaliteta posjeda u vremenu koje je utvrđeno daje osnova za primjenu odrede članka 159. ZVDSP za stjecanje prava vlasništva kao originarnog načina stjecanja istoga, a također ovaj sud smatra da je uz ostvarenje pretpostavki iz odredaba ZZK-a, Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina kao i Zakona o prostornom uređenju pravilno primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu uslijed čega je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnim zahtjevima tako i u odluci o troškovima koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni, a žalbom se pobijaju posljedično, ovisno o odluci povodom žalbe.

16. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1.ZPP-a.

17. Zbog iznesenog na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 27. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević