REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1661/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja Auto - Novaković d.o.o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB: 68621794820, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2356/2025 od 17. veljače 2026., 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2356/2025 od 17. veljače 2026. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2356/2025 od 17. veljače 2026. u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, iznos od 81,00 eura sa zateznom kamatom, točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 eura sa zateznom kamatom. Točkom III. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6,64 eura.

2. Protiv presude u dijelu kojim nije uspio, točke I. i II. izreke, žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu u granicama razloga određenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/11, 89/4, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom bitnom povredom odredba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni, a presuda nije zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju posebno upućuje tuženik. Neosnovano se tuženik poziva i na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točke 6. ZPP-a samom činjenicom da prvostupanjski sud nije izveo sve predložene dokaze. Prema odredbi članka 220. stavka 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koji će se od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a o razlozima odbijana izvođenja predloženih dokaza po tužitelju i tuženiku prvostupanjski sud se izjasnio cijeneći činjenicu da spisu prilože dostatni dokazi za donošenje odluke.

7. Uvodno se ističe da je predmetni spor, spor male vrijednosti, a pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku, pa su takvi žalbeni navodi neprihvatljivi kao žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude, budući da odredba članka 467. stavka 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. ZPP-a provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom navedenog ovaj sud nije odlučivao o žalbenim navodima kojima tuženik osporava ocjenu priloženih isprava i pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je 22. listopada 2024. u prometnoj nezgodi tuženikovom osiguraniku OTP leasing d.o.o. nastala šteta na vozilu marke Hyundai Tucson NX4, 1,6 CRDI ISG, reg. oznake [registarska oznaka], da je tuženik s osiguranikom sklopio policu kasko osiguranja, da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku, djelatnici tuženika su 23. listopada 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj 240903200966/1. Oštećenik je za popravak svog vozila odabrao tužitelja, koji je izvršio popravak i za popravak vozila ispostavio račun broj 2237-21340-1. Iznos od 81,00 eura po ispostavljenom računu tuženik nije platio uz obrazloženje da je to cijena rada limara i lakirera koji oni ne priznaju. Oštečenik je s tužiteljem 10. ožujka 2025. sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje na tužitelja u iznosu od 81,00 eura o čemu je tuženik bio obaviješten. Predmet ovog postupka je tužiteljevo potraživanje iznosa od 81,00 eura koji predstavlja ostatak osigurnine za štetu, koja je nastala na vozilu tuženikovog osiguranika, a odnosi se na razliku cijene radnog sata koje je tužitelj obračunao po svom cjeniku i cijene rada koje je tuženik procijenio u izvidu štete koju priznaje.

9. Prvostupanjski sud je zauzeo stav da oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo kako to proizlazi iz očitovanja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, Klasa: 034-08/18-01/093, Urbroj: 580-09/84-220-043 od 20. veljače 2020. Iz tužiteljevog računa broj 2237-21340-1 proizlazi da su obračunati autolimarski i autolakirerski radovi po cijeni sata rada od 65 eura, da je tužitelj cijenu rada obračunao prema svom cjeniku, da je broj utrošenih sati za navedeni popravak jednak onome koji je tuženik predvidio u izvidu štete broj 240903200966/1. Prema stavu prvostupanjskog suda tužitelj je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovom postupku jer se radi o novčanoj tražbini koja se može prenositi prema odredbama članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), članaka 82. i 88. ZOO-a, a prema izvidu štete i tuženikovom dopisu od 6. studenog 2024. (list 12. spisa) proizlazi da se tuženik izjasnio da je odštetni zahtjev pravno osnovan.

10. Prema stavu ovog suda činjenica da tuženik kao osiguravatelj, ne prihvaća visinu satnice rada utvrđene tužiteljevim cjenikom nije od utjecaja na tuženikovu dužnost da i taj trošak naknadi, posebno imajući na umu da tuženik nije iznio činjenicu da je ugovorno ograničio visinu satnice popravka, niti je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima, a takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu. Iz tužiteljevog računa proizlazi da su izvršeni upravo oni popravci koje je i tuženik predvidio u izvidu štete, a iz priloženog ovjerenog tužiteljevog cjenika proizlazi da je rad izvršen prema cijeni sata iz tužiteljevog cjenika na dan 1. veljače 2024. Kada je tužitelj na okolnost visine štete, kada opseg štete nije sporan kao u ovom slučaju, dostavio račun o popravku iz kojeg jasno proizlazi da su izvršeni upravo oni popravci koje je bilo potrebno izvesti radi popravka štete, prema shvaćanju ovog suda on je ponudio dostatne dokaze na okolnost visine štete i time ispunio svoju obvezu sukladno odredbi članka 219. ZPP-a.

11. Ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda o tome da oštećenik može slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta prema cjeniku servisa. U odnosu na spornu okolnost razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj prema priloženom cjeniku i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u izvidu štete broj 240903200966/1 valja navesti da okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila niža ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a jer je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu, a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio. Nije osnovan žalbeni navod da je zatezne kamate valjalo odrediti od dana donošenja prvostupanjske presude. To stoga jer zatezne kamate teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravajućem društvu sukladno članku 12. stavku 6. Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 155/23; dalje: ZOOP). U konkretnom slučaju odštetni zahtjev je od 23. listopada 2024., a zatezne kamate je tužitelj zatražio od 29. prosinca 2024., što je prvostupanjski sud i dosudio.

12. Odluka o trošku donesena je u skladu s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a i člankom 155. ZPP-a koje tako određene troškove tuženik konkretnim žalbenim navodima nije osporavao.

13. Kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 27. travnja 2026.

Sudac

Ivana Mlinarić