REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-307/2026-13

(ranije: P-783/2016)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja AG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubenko & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika TD KOMUN d.o.o. Dobrinj, Dobrinj 103, OIB: 65560806159, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Smiljanić, odvjetnica u Rijeci, radi isplate 4.624,00 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, i punomoćnika tuženika, 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 4.624,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, tekućim na taj iznos od 26.2.2014. pa do 31. srpnja 2015., sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena tekućim na taj iznos od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, sve u roku od 8 (osam) dana, pod prijetnjom ovrhe.

II.Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati onaj iznos za kojeg sud u parničnom postupku eventualno pokrenutom radi naknade štete koja je nastala u štetnom događaju od dana 11. studenog 2011. na vezu u lučici Klimno, otok Krk na način da je ista šteta nastala uslijed pucanja pramčanog priveza plovila ŠL 1519 u moru, a za koji postupak tužitelj još nije zaprimio tužbu.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 400,00 EUR u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. studenoga 2016. podnio tužbu radi regresne naknade štete od 4.624,00 EUR s kamatama. Temeljem ugovora o korištenju veza i to čl. 17. ugovorena je mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Rijeci. Dana 11. studenoga 2011. na vezu u lučici Klimno, otok Krk, a u kojoj je bilo vezano plovilo tužitelja registarske oznake ŠL1519, uslijed olujne bure došlo je do pucanja pramčanog priveza plovila u moru, pa je plovilo ostalo privezano samo krmenim privezom. Utjecajem bure plovilo je okrenuto, te je "uletjelo" između dva plovila privezana u drugom redu, gdje je došlo do međusobnog udaranja. Osim tužiteljeva plovila oštećena su i plovila ŠL1476, KP693 i ŠL1058. Plovilo tužitelja kao i ostala oštećena plovila nalazila su se na vezu u lučici Klimno temeljem ugovora o vezu od 27.4.2010. koji je sklopljen između tužitelja i tuženika. Čl. 3. tog ugovora tuženik je preuzeo obvezu veza broda, te nadzor nad konopima za vez. Plovila su preuzeta na čuvanje, a tužitelj je dužan naknaditi štetu koja nastane za vrijeme čuvanja plovila. Vezano za ovaj štetni događaj protiv tužitelja je pokrenut postupak radi naknade štete koji se vodi kod Trgovačkog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-1263/2015 po tužbi Allianz Zagreb d.d. Zagreb radi isplate 4.624,00 EUR na ime regresne naknade štete nastale na plovilu ŠL1476. Tužitelj nema saznanja da su protiv njega pokrenuti još kakvi postupci vezani za ovaj štetni događaj, međutim, opreza radi ostavlja mogućnost da je protiv njega podnesena još kakva tužba iz istog događaja, u kojem se slučaju ovom tužbom smatraju obuhvaćeni svi zahtjevi trećih osoba prema njemu, a koji proizlaze iz ovog štetnog događaja, u kojem će slučaju u tom smislu urediti tužbeni zahtjev. Iz svega iznijetoga proizlazi da je za nastanak štete na plovilima od 11. studenoga 2011. u lučici Klimno odgovoran tuženik. Ukoliko gore navedeni postupak bude okončan na način da tužitelj bude u obvezi platiti iznose potraživane po regresnoj tužbi, to tužitelj temeljem čl. 963. Zakona o obveznim odnosima potražuje od tuženika regresnu naknadu za eventualno isplaćene iznose. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tužitelj je u tužbi predložio i prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka poslovni broj P-1263/2015 jer se radi o prethodnom pitanju.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-783/2016-5 od 30. siječnja 2018. određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovog suda poslovni broj P-1263/2015 (str. 12 spisa), te je rješenjem poslovni broj P- 783/2016-6 od 23. listopada 2025. nastavljen postupak (str. 14 spisa) jer je postupak P-1263/2015 pravomoćno okončan.

4. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti. Protiv tuženika se pred ovim sudom pod posl.br. P-779/2016 vodio postupak između Croatia osiguranje d.d. protiv ovdje tuženika radi isplate naknade iz osiguranja po istom štetnom događaju kao iz ove tužbe. Tužba iz citiranog postupka podnesena je istoga dana kao i ova tužba koja je sadržajno, činjenično i pravno istovjetna ovoj tužbi. U označenom je postupku donesena presuda posl.br. P-779/2016 od 9. ožujka 2018. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-2558/2018 od 22. ožujka 2022. te je pravomoćno odbijen zahtjev Croatia osiguranje d.d. za isplatu naknade iz osiguranja po predmetnom štetnom događaju, budući da se u konkretnom slučaju radi o izvanrednom događaju, odnosno o višoj sili zbog koje se tuženik oslobađa odgovornosti za štetu, sve primjenom odredbe članka 343. Zakona o obveznim odnosima. Radi izbjegavanja ponavljanja, tuženik se poziva i upućuje na cjelokupnu priloženu dokumentaciju iz koje je razvidna i proizlazi neosnovanost tužbe. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za regresnu naknadu štete od 4.624,00 EUR s kamatama koji iznos će biti u obvezi platiti Allianz Zagreb d.d. Zagreb za oštećenja na plovilu ŠL1476.

6. Među strankama nije sporno da je u štetnom događaju od 11.11.2011. u lučici Klimno oštećeno više brodica među kojima je i brodica tužitelja uslijed pucanja konopa na tužiteljevoj brodici i olujne bure. Nije sporno da se protiv tužitelja (kao tuženika) vodio postupak po tužbi Allianz Zagreb d.d. Zagreb, radi regresne naknade štete koju je tužitelj (osiguravajuće društvo) isplatilo svom osiguraniku za štetu na brodici ŠL1476. Nije sporno da je u tom postupku donesena presuda poslovni broj P-1263/15- 23 od 8. studenoga 2017. koja je preinačena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-203/2018-3 od 5. studenoga 2020. a kojom pravomoćnom presudom je naloženo tuženiku (ovdje tužitelju) da plati 4.624,00 EUR Allianz Zagreb d.d. Zagreb.

7. Sporno je da li taj iznos koji je tužitelj obvezan platiti po presudi poslovni broj P-1263/15-23 od 8. studenoga 2017., preinačenoj presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-203/2018-3 od 5. studenoga 2020. može s uspjehom tražiti od tuženika s obzirom da tvrdi da je tuženik odgovoran za sudar brodica jer je preuzeo odgovornost za naknadu štete koja nas tupi zbog pucanja konopa temeljem ugovora o vezu.

8. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i uvidom u spise ovog suda poslovni broj P-779/2016 i 1263/15.

9. Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 89/14, 70/19 i 80/22), te je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Tužitelj tužbeni zahtjev prvenstveno zasniva na odredbi čl. 963. Zakona o obveznim odnosima navodeći da od tuženika potražuje regresnu naknadu štete za eventualno isplaćene iznose.

11. Odredba čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) propisuje: isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

12. Navedena odredba je jasna te po mišljenju suda ne zahtjeva dodatno tumačenje. Stoga, konkretna odredba nije primjenjiva na tužiteljevu činjeničnu situaciju jer on prije svega nije osiguratelj koji je isplatio naknadu iz osiguranja da bi stupio u prava osiguranika. Osim toga, tužitelj nije ni tvrdio ni dokazao da je isplatio naknadu po presudi poslovni broj P-1263/15-23 od 8. studenoga 2017., preinačenoj presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-203/2018-3 od 5. studenoga 2020.. Tužitelj je samo tvrdio da je u obvezi po toj presudi ali takva činjenična situacija ne dovodi do prijelaza prava. Zaključno, tužitelj je samo dokazao da je presudom obvezan na isplatu, ali ne i da je isplatu izvršio kao ni kada ju je izvršio. Tužitelj dokaze u tom smjeru nije niti predložio u tužbi, a niti nakon nastavka postupka, iako je ovaj postupak bio u prekidu do pravomoćnog okončanja postupka iz kojeg proizlazi tužiteljeva obveza. Stoga na tužitelja nisu prešla nikakva prava po bilo kojem propisu, a osobito ne prava Allianz Zagreb d.d. Zagreb kojemu je tužitelj u obvezi platiti po presudi.

13. Tužitelj je u postupku predložio dokaze radi utvrđenja odgovornosti tuženika za štetni događaj i štetu jer je tuženik prema navodima tužitelja preuzeo brigu o privezu brodica temeljem ugovora o vezu. Međutim, u postupku poslovni broj P-1263/2015 u kojem je tužitelj bio tuženik odnosno sudjelovao kao stranka i isticao prigovore, se raspravljalo o odgovornosti tuženika kroz odredbe koje uređuju odgovornost temeljem krivnje.

14. Odredba čl. 750. Pomorskog zakonika (dalje: PZ-a, "Narodne novine" broj 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15., 17/19.) propisuje: za štete u slučajevima navedenim u čl. 749. ovog zakonika odgovara brod, odnosno brodovi za koje se dokaže da je njihovom krivnjom šteta prouzročena. Dakle , u tom postupku se utvrđivala tuženikova krivnja. Tužitelj (a tamo tuženik) nije bio u obvezi platiti iznos određen presudom po objektivnoj odgovornosti ili po nekoj ugovornoj odgovornosti da bi imao pravo regresa temeljem izvanugovorne odgovornosti, već je tužitelj (tamo tuženik) u obvezi platiti iznos određen presudom jer je u tom postupku utvrđena njegova krivnja, a ne krivnja treće osobe (ovdje tuženika). Tužitelj je u tom postupku eventualno isticao ili mogao isticati prigovore radi oslobođenja od odgovornosti, što očito nije uspio, iako je imao tu mogućnost.

15. Iako se ovdje ne može primjeniti odredba čl. 963. st. 1. ZOO-a na što je sud ukazao pod točkom 12. obrazloženja, subrogaciju uređuju i odredbe čl. 90. - 95. ZOO- a. Tako je za primjenu odredbe čl. 90. ZOO-a koja uređuje ugovornu subrogaciju nužan uvjet ispunjenje tuđe obveze i ugovorni prijenos, što ovdje nije ispunjeno jer obveza nije tuđa nego tužiteljeva a ne postoje podaci niti da je ispunjena. Isto je i sa zakonskom subrogacijom iz odredbe čl. 91. ZOO-a, gdje je opet pretpostavka ispunjenje tuđe obveze od strane osobe koja ima pravni interes.

16. Sud je zaključio da tužitelj nije dokazao pretpostavke da je ovlašten potraživati regresnu isplatu štete i da su na njega prešla prava Allianz Zagreb d.d. Zagreb, a što se tiče odgovornosti ona je u postupku P-1263/2015 utvrđena po kriteriju krivnje i temeljem odredbe čl. 750. st. 1. PZ-a, pa se ovdje ne radi o eventualnim regresnim pravima tužitelja.

17. Valja spomenuti i da je štetu na tužiteljevoj brodici iz ovog štetnog događaja tužitelju namirilo osiguravajuće društvo Croatia osiguranje d.d. Zagreb, čiji je tužbeni zahtjev u kasnijoj regresnoj parnici protiv također ovdje tuženika pravomoćno odbijen (postupak P-779/16 na koji se poziva tuženik).

18. Dakle, tužitelj ovdje ne potražuje naknadu štete nastale na svojoj brodici, nego regresnu naknadu štete koju je bio u obvezi platiti oštećeniku temeljem utvrđene krivnje (čl. 750. st. 1. PZ-a)

19. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao prvu pretpostavku za regresno potraživanje naknade štete niti u čija je prava stupio isplatom sud je odbio tužbeni zahtjev za regresnu naknadu štete od 4.624,00 EUR odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

20. Kako tužitelj nije dokazao prvu pretpostavku za regresno potraživanje naknade štete niti u čija je prava stupio isplatom, to sud nije provodio dokaze na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja koje je tužitelj pravovremeno predložio do pripremnog i na pripremnom ročištu.

21. Ovdje s radi o sporu male vrijednosti te su stranke upozorene u pozivu za pripremno ročište (iza str. 35.) na dužnost iznošenja činjenica, predlaganja dokaza i rokova u kojima su to dužni učiniti.

22. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st . 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tuženiku priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku:

- sastav odgovora na tužbu od 14.1.2026. od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1.);

- trošak zastupanja na ročištu 23.3.2026. od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1.), odnosno ukupno 400,00 EUR.

23. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 400,00 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

24. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 27. travnja 2026.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).