Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-454/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark Egen OIB: 25376204437, sa sjedištem u [adresa], A-8341 Paldau, Paldau 40, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Remenar & Remenar iz Zagreba, protiv prvoovršenika KŽ, iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri iz Pule i drugoovršenice VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ljiljana Sinanović, odvjetnica u Poreču, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenice VŽ protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ovr- 180/2019-199 od 16. veljače 2026., dana 24. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ovr-180/2019-199 od 16. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenice VŽ za odgodu ovrhe od 8. veljače 2026.
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica VŽ navodeći da žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Prvostupanjski sud je, u odnosu na prijedlog za odgodu, utvrdio:
- da je rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-846/2012 od 11. rujna 2012., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, određena ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika OŽ oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa],
-da je rješenjem posl.br. Ovr-180/2019-187 od 1. listopada 2025., ovršni postupak nastavljen i protiv nove suvlasnice kao ovršenice – VŽ, i to na ½ dijela predmetne nekretnine, s obzirom na to da je ista tijekom ovršnog postupka stekla suvlasništvo predmetne nekretnine u ½ dijela na temelju ovosudne presude posl.br. P
Ob-14/2022-30 od 18. rujna 2024.,
-da je podneskom od 8. veljače 2026. sada ovršenica VŽ predložila odgodu ovrhe i prijedlog za ograničenje ovrhe,
-da se ovrhovoditelj usprotivio prijedlogu ovršenice VŽ za odgodom ovrhe
-da prijedlog ovršenice VŽ za odgodu ovrhe nije osnovan,
-da je odredbom čl. 61. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj:112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ) propisano da sud može odgoditi ovrhu samo uz kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki,
-da je prva pretpostavka vjerojatnost da bi ovršenik provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, a da je druga pretpostavka postojanje taksativno određenih okolnosti propisanih čl. 61. OZ,
-da ispitujući postojanje pretpostavki za odgodu predmetne ovrhe u smislu citirane odredbe OZ, prvostupanjski sud ne nalazi da bi u konkretnom slučaju bile kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe kako je to propisano navedenim člankom, budući da ne postoji ni jedna od taksativno određenih okolnosti propisanih čl. 61. OZ,
-da budući da nije ispunjena jedna od pretpostavki za odgodu ovrhe, ostali navodi vezani za postojanje vjerojatnosti nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete, nisu posebno obrazlagani,
-da će u smislu odredbe čl. 5. st. 2. OZ, ako je predloženo više sredstava ovrhe, sud na prijedlog ovršenika ograničiti ovrhu samo na neke od tih sredstava odnosno predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje tražbine ovrhovoditelja,
-da je u konkretnom slučaju ovrha određena isključivo na jednoj nekretnini ovršenika (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a koja nije etažirana, da nisu ispunjene pretpostavke za ograničenje ovrhe predviđene citiranom odredbom,
-da nije osnovan prigovor ovršenice da procjenom sudskog vještaka nije obuhvaćen u međuvremenu legalizirani pomoćni objekt, s obzirom na to da iz nalaza vještaka jasno proizlazi upravo suprotno,
-da je predmetna nekretnina u ovom postupku prvi put procijenjena 2014. godine na iznos od 1.676.546,85 kn (222.516,00 eura), nakon čega je sud, upravo radi legalizacije predmetnog objekta, u ožujku 2022. odredio da će se izvršiti nova procjena nakon čega je vrijednost iste utvrđena u iznosu od 290.439,97 eura da bi potom, u konačnici, na prigovor ovršenice da su cijene nekretnine u međuvremenu porasle, sud ponovo pozvao vještaka na očitovanje, slijedom čega je vrijednost predmetne nekretnine procijenjena na iznos od 433.000,00 eura,
-da prijedlog za promjenu predmeta ovrhe u smislu odredbe čl. 5. st. 3. OZ može biti podnesen isključivo od ovrhovoditelja, slijedom čega prijedlog ovršenice ni u tom dijelu nije osnovan,
-da u odnosu na prigovor ovršenice VŽ na pravo na dom, ističe da je sud rješenjem posl.br. Ovr-180/2019-153 od 12. veljače 2022., upravo radi zaštite njezinog (eventualnog) prava na dom, usvojio prijedlog tada treće osobe VŽ te ovrhu odgodio do pravomoćnog okončanja postupka koji se kod ovog suda vodi pod posl.br. P Ob-14/2022, radi proglašenja ovrhe određene ovosudnim rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-846/2012 od 11. rujna 2012. nedopuštenom, a u kojem je postupku, međutim, njezin zahtjev za proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom (toč. II izreke) pravomoćno odbijen,
- da s obzirom na to da je VŽ status ovršenika stekla pravomoćnošću rješenja posl.br. Ovr-180/2019-187 od 1. listopada 2025. (kojim je ovršni postupak nastavljen protiv nje kao ovršenice), a da je odredbom čl. 84. st. 4. OZ propisano da sve radnje poduzete prije toga ostaju na snazi i da nova suvlasnica ne može u postupku poduzimati one radnje koje ne bi mogao poduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo, ista se u ovom postupku (kao što to ne bi s uspjehom mogao ni ovršenik OŽ) ne može pozivati na pravo na dom iz razloga što se ovršenik OŽ predmetnom ovršnom ispravom – Ugovorom o zasnivanju založnog prava, kao založni dužnik obvezao da se ovrha može provesti na predmetnoj nekretnini na kojoj je ovrhovoditelj upisao založno pravo,
-da u trenutku kada je isti dobrovoljno zasnovao zalog u korist ovrhovoditelja na nekretnini (za koju sada ovršenica VŽ tvrdi da je njezin dom), da je time pristao da se otplata predmetnog kredita može osigurati prodajom njegove nekretnine, slijedom čega prodaja predmetne nekretnine u ovršnom postupku predstavlja posljedicu preuzetih ugovornih obveza pa da nema povrede prava na dom iz čl. 8. Konvencije.
5. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika, odbio je prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe kao neosnovan.
6. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prijedlog ovršenice za odgodu neosnovanim, za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe ovršenice takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.
7. Pri tome valja navesti da su pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom čl. 65. st.1. OZ, ali kako prvostupanjski sud pravilno citira sadržaj odredbe, okolnost da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbu čl. 61. OZ nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.
8. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ određeno je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako postoji koja od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ) i ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.
9. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji niti jedna od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ, pa da, dakle, nije ispunjena jedna od pretpostavki za odgodu ovrhe koje moraju biti kumulativno ispunjene, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe kao neosnovan pri čemu pravilno (ne)postojanje druge pretpostavke, vjerojatnost da bi ovršenica provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje vjerojatnosti nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete, nije posebno obrazlagao.
10. U odnosu na žalbene navode ovršenice da je učinila vjerojatnim prvu pretpostavku jer je predložila promjenu predmeta ovrhe u smislu ograničenja ovrhe iz razloga otklanjanja nepravilnosti u provedbi ovrhe, valja reći da ovršenica nije ovlaštena zahtijevati promjenu predmeta ovrhe te je njezino eventualno pravo ograničeno na prijedlog za ograničenje ovrhe iz čl. 5. st. 2. OZ pod uvjetom da je ovrha određena na više predmeta ovrhe što ovdje nije slučaj. Ujedno se ističe da kada bi takav prijedlog i bio osnovan, on ne predstavlja nijedan od izričito propisanih razloga iz čl. 65. st. 1. OZ te ne može biti osnova za odgodu ovrhe.
11. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. OZ, žalbu ovršenice valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 24. travnja 2026.
Sutkinja
Mirela Mijoč Kramar
