REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Kennedyjev trg 11

Ovr-40/2026

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Romini Markovinović, u pravnoj stvari I predlagatelja osiguranja VIDAR j.d.o.o., OIB: 24822382802, [adresa], II predlagatelja BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv protivnika osiguranja SAVIA SISAK d.o.o., OIB: 55208846738, Sisak, Mihanovićeva obala 33, radi privremene mjere, dana 24. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog I i II predlagatelja osiguranja za izdavanje privremene mjere, a koja glasi:

"I. Zabranjuje se protivniku osiguranja SAVIA SISAK d.o.o. svaka daljnja upotreba, dostava trećim osobama ili pozivanje na svoja Godišnja financijska izvješća (GFI) za razdoblje od 2007. do 2025. godine u svrhu dokazivanja financijskog stanja, solventnosti, vrijednosti imovine ili stanja obveza pred svim sudovima, FINA-om, bankama i drugim državnim tijelima ili gospodarskom poslovanju.

II. Nalaže se Protivniku osiguranja, kao i svim sudovima i drugim državnim organima da odmah zastanu sa svim radnjama temeljenim na predmetnoj financijskoj dokumentaciji.

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka broj: P-604/2026. od 03.04.2026."

Obrazloženje

I i II predlagatelji osiguranja su dana 03.04.2026. podnijeli tužbu protiv protivnika osiguranja sa zahtjevom za utvrđenje da su ništetne odluke protivnika osiguranja Savia Sisak d.o.o. o utvrđivanju godišnjih financijskih izvješća za razdoblje od 2007.g. do 2025. g. Spor se vodi u ovosudnom predmetu br. P-604/2026. I i II predlagatelji kao vjerovnici u postupcima protiv protivnika osiguranja (između ostalog, prijedlogu za određivanje privremene mjere pred Općinskim sudom u Sisku, od 04.04.2023. godine koji se vodi pod brojem Ovr-184/2023, tužbi zbog naplate potraživanja pred Općinskim sudom u Sisku od 28.09.2023. koji se vodi pod brojem P-402/2023, Prijedlogu za otvaranje stečaja nad Savia Sisak d.o.o od 27.10.2025.) su dana 07.04.2026. podnijeli ovom sudu prijedlog za osiguranje kojim traže određivanje privremene mjere, a radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja.

Postupak osiguranja izdvojen je iz parničnog predmeta br. P-604/2026 te se vodi u zasebnom predmetu pod gornjim poslovnim brojem Ovr-40/2026.

Predlagatelji predlažu određivanje privremene mjere zabrane upotrebe Godišnjih financijskih izvještaja (GFI) tvrtke Savia Sisak d.o.o. za razdoblje od 2007. do 2025. godine.

U svom prijedlogu predlagatelji u bitnome navode da su Godišnji financijski izvještaji (GFI) protivnika osiguranja za razdoblje od 2007. do 2025. godine ništetni jer ne prikazuju istinito i pošteno imovinsko stanje društva, čime je povrijeđena odredba čl. 359. Zakona o trgovačkim društvima. Svoje tvrdnje predlagatelji temelje na sljedećim činjeničnim navodima, u bitnom:

-nezakonita revalorizacija nekretnina, da je protivnik osiguranja za nekretninu u [adresa] ([adresa]) prikazao vrijednost od 711.530,30 EUR, dok elaborat vještaka pokazuje vrijednost od tek 117.000,00 EUR., a slično tvrde i za objekt u Radićevoj 15, koji unatoč crvenoj naljepnici i potpunom oštećenju nije otpisan, već je zadržao visoku knjigovodstvenu vrijednost

-pogrešno knjiženje tajnih uloga, da su ulozi četvorice tajnih ulagača iz 2007. godine nezakonito knjiženi kao kapital društva umjesto kao obveza prema ulagačima, čime je protivnik osiguranja godinama neosnovano prikazivao visoku razinu vlastitog kapitala i rezervi

-zadržavanje zastarjelih potraživanja, da protivnik osiguranja u aktivi i dalje iskazuje zastarjela i nenaplativa potraživanja u iznosu od najmanje 80.000,00 EUR, što je u suprotnosti s odredbama HSFI 11 o prestanku priznavanja imovine.

-prikrivanje prezaduženosti, tvrde da je kumulativni efekt ovih radnji namjerno prikrivanje stvarnog financijskog stanja i nesolventnosti društva radi dovođenja u zabludu vjerovnika i pravosudnih tijela u drugim postupcima koji su u tijeku

Prijedlog za izdavanje privremene mjere je neosnovan.

Odredbom članka 346. stavka 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Teret dokazivanja ispunjenja ovih pretpostavki je na predlagatelju osiguranja. Navedene pretpostavke moraju biti ostvarene kumulativno, odnosno predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim i postojanje svoje tražbine i opasnost da će ostvarenje tražbine biti spriječeno ili znatno otežano.

Glede vjerojatnosti tražbine ništetnosti predmetnih financijskih izvješća ovaj sud nalazi da ista nije učinjena vjerojatnom u stupnju koji bi opravdao izvanrednu intervenciju suda zabranom upotrebe financijske dokumentacije.

Naime, godišnji financijski izvještaji protivnika osiguranja, čija se zabrana upotrebe traži, predstavljaju akte donesene i verificirane unutar sustava financijskog izvještavanja koji je pod nadzorom javnih tijela (FINA, Porezna uprava). Takvi izvještaji uživaju presumpciju istinitosti i pravne valjanosti sve dok se u meritornom postupku ne utvrdi njihova ništetnost.

Sama činjenica da predlagatelji u svom prijedlogu iznose drugačije i suprotno tumačenje poslovnih događaja, knjiženja i procjena vrijednosti imovine, ne predstavlja osnovu za utvrđenje vjerojatnosti tražbine predlagatelja i subjektivno neslaganje jedne strane s računovodstvenim metodama druge strane ne ukazuje na vjerojatnost tražbine predlagatelja. Svi navodi predlagatelja osiguranja u bitnom predstavljaju spor oko ispravnosti knjiženja, a istaknute nepravilnosti ne utječu na samu opstojnost i zakonitost financijskih izvještaja u mjeri koja bi zahtijevala njihovo uklanjanje iz pravnog prometa.

U situaciji gdje predlagatelji traže radikalnu mjeru zabrane upotrebe dokumenata koji su već godinama u pravnom prometu i na temelju kojih su zasnovani brojni pravni odnosi, standard vjerojatnosti mora biti izrazito visok, a predlagatelji nisu ponudili nikakav objektivan pravni temelj (poput ranije utvrđenih nepravilnosti od strane nadzornih tijela) koji bi poljuljao vjerodostojnost izvještaja pa stoga, puko osporavanje ispravnosti bilance od strane predlagatelja nije dostatno da bi sud suspendirao primjenu službenih financijskih isprava društva, jer bi se time narušila pravna sigurnost i stabilnost pravnog prometa.

Stoga, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom osnovu svoje nenovčane tražbine čime nije ispunjena pretpostavka iz čl.346.st.1. OZ-a. odnosno predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine.

Osim toga, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom niti postojanje opasnosti da bi se bez tog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine te tako nije ispunjena druga pretpostavka iz čl.346.OZ-a.

Radi se o subjektivnoj opasnosti, onoj koja proizlazi iz određenog ponašanja protivnika osiguranja. Postojanje objektivne opasnosti koja nije izazvana nedopuštenim ponašanjem protivnika osiguranja nije dovoljna za određivanje privremene mjere. Opasnost da će protivnik osiguranja onemogućiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine mora biti subjektivne prirode, što znači da predlagatelj osiguranja mora ukazati na konkretne radnje odnosno propuštanja dužnika svjesno poduzete radi ugrožavanja ostvarivanje tražbine.

U konkretnom slučaju, predlagatelji su svoje navode o opasnosti sveli na općenite tvrdnje o netočnosti financijskih izvještaja i mogućem oštećenju vjerovnika. Međutim, predlagatelji nisu podnijeli niti jedan dokaz (npr. dokaz o pokušaju prodaje ključne imovine, prijenosu sredstava na povezana društva radi izbjegavanja obveza i sl.) koji bi upućivao na to da bi bez predložene mjere ostvarenje njihove tražbine bilo onemogućeno. Činjenica da protivnik osiguranja nastavlja koristiti svoje financijske izvještaje u redovnom poslovanju, predaje porezne prijave i sudjeluje u pravnom prometu, ne može se smatrati subjektivnom opasnošću, naprotiv, to je dokaz kontinuiteta poslovanja društva. Predlagatelji nisu dokazali da se protivnik osiguranja ponaša suprotno dobrim poslovnim običajima s izravnom namjerom da osujeti predlagatelje u ovom sporu. Sam subjektivni strah predlagatelja ili njihovo uvjerenje da da su financijski izvještaji neispravni ne predstavlja zakonsku osnovu za intervenciju suda. Budući da iz spisa ne proizlazi niti jedna radnja protivnika koja bi bila usmjerena na izigravanje prava predlagatelja, sud zaključuje da opasnost nije učinjena vjerojatnom.

Sud je razmotrio i nužnost takve mjere radi privremenog uređenja spornog odnosa među strankama.

Sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjene kumulativne pretpostavke niti za određivanje privremene mjere radi privremenog uređenja spornog odnosa iz čl. 347. Ovršnog zakona.

Svrha regulatorne mjere je privremeno uređenje odnosa između stranaka koje se nalaze u izravnom pravnom (statusnom ili ugovornom) odnosu povodom kojeg se vodi parnica. Predlagatelji u ovom postupku ističu svoj status vjerovnika u drugim pravnim postupcima. Prema mišljenju ovoga suda takav vjerovničko-dužnički odnos, koji je predmet drugih parnica i postupaka ne predstavlja pravni odnos koji bi se mogao urediti unutar ovog postupka zabranom uporabe financijskih izvještaja. Predlagatelji, kao vanjski vjerovnici, nisu sudionici unutarnjeg ustroja društva, slijedom čega ne postoji odnos koji bi zahtijevao regulatornu intervenciju suda u pogledu načina korištenja GFI-a.

Osim toga, cilj ove zabrane koju predlagatelji traže je spriječiti da se ti izvještaji koriste u bilo kakve službene svrhe (vještačenja, dokazivanja pred sudovima, FINA-om ili drugim tijelima) jer tvrde da su ti podaci lažni i služe za prijevaru vjerovnika i suda.

U smislu mjere koju je potrebno odrediti radi privremenog uređenja spornog odnosa među strankama ovaj sud ističe da svrha takve mjere nije prekidanje svake poslovne aktivnosti protivnika osiguranja.

Privremeno uređenje odnosa mora biti usmjereno na održavanje statusa quo na način koji minimalno opterećuje obje stranke. Predložena mjera zabrane svake daljnje uporabe GFI-a nije mjera uređenja, već mjera potpune suspenzije poslovanja protivnika, što je u suprotnosti s naravi instituta osiguranja. Predlagatelji nisu dokazali da je takva drastična intervencija nužna radi sprječavanja nasilja ili otklanjanja štete koja bi za njih bila teža od štete koju bi protivnik pretrpio potpunom blokadom rada.

Slijedom navedenog, prema utvrđenju ovoga suda nije ispunjena ni opća pretpostavka za određivanje regulacijske mjere iz čl. 347. st. 2. OZ-a koja se sastoji u vjerojatnosti postojanja spornog pravnog odnosa među strankama kao objekta osiguranja, a osim toga, da tome i nije tako, nije ispunjena niti posebna pretpostavka za određivanje regulacijske mjere, a to je nužnost uređenja spornog odnosa radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

Slijedom svega navedenoga, prijedlog za osiguranje nije osnovan, o čemu je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 24. travnja 2026.

SUDAC:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka rješenja, a predaje se ovom sudu u 2 primjerka za Sud i po 1 primjerak za svaku protivnu stranku.

DNA:

I i II predlagatelji

Protivnik osiguranja