REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-105/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Santica &Đapić, Split, protiv tuženika Dom za starije i nemoćne osobe Split, Zajčeva 2, 21000 Split, OIB: 69403366669, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz ZOU Ecija Kuljiš Bajić i Meri Blaslov-Pavasović, Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, radi isplate, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, te zamjenice punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Domu za starije i nemoćne osobe Split, Ulica Ivana Pl. Zajca 2, OIB: 69403366669 da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 506,72 EUR bruto, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava do 31.12.2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom, a za razdoblje od 01.01.2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, a za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

-za veljaču 2018. godine, na iznos od 92,37 €, od 15.03.2018. godine;

-za travanj 2018. godine, na iznos od 55,40 €, od 15.05.2018. godine;

-za svibanj 2018. godine, na iznos od 14,88 €, od 15.06.2018. godine;

-za lipanj 2018. godine, na iznos od 16,29 €, od 15.07.2018. godine,

-za srpanj 2018. godine, na iznos od 43,62 €, od 15.08.2018. godine,

-za kolovoz 2018. godine, na iznos od 28,63 €, od 15.09.2018. godine;

-za rujan 2018. godine, na iznos od 63,97 €, od 15.10.2018. godine;

-za studeni 2018. godine, na iznos od 17,11 €, od 15.12.2018. godine,

-za prosinac 2018. godine, na iznos od 31,51 €, od 15.01.2019. godine;

-za veljaču 2019. godine, na iznos od 34,09 €, od 15.03.2019. godine,

-za ožujak 2019. godine, na iznos od 13,91 €, od 15.04.2019. godine;

-za rujan 2019. godine, na iznos od 18,92 €, od 15.10.2019. godine;

-za listopad 2019. godine, na iznos od 17,28 €, od 15.11.2019. godine, -za studeni 2019. godine, na iznos od 4,73 €, od 15.12.2019. godine,

-za prosinac 2019. godine, na iznos od 36,30 €, od 15.01.2020. godine;

-za siječanj 2020. godine, na iznos od 17,71 €, od 15.02.2020. godine.

sve do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II/ Nalaže se tuženiku Domu za starije i nemoćne osobe Split, Ulica Ivana Pl. Zajca 2, OIB: 694033666 da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.140,45 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 13. veljače 2023. godine tužitelj navodi da je u vremenu od siječnja 2018. godine do 31. siječnja 2020. godine kod tuženika radio na radnom mjestu medicinskog tehničara, gdje mu je rad bio organiziran na način da je tužitelj u navedenom razdoblju ostvario veliki broj prekovremenih sati. Ističe se da je u vremenskom razdoblju od 21. lipnja 2018. godine do podnošenja tužbe na snazi Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi (''NN'' 61/2018), a kojim da je plaća tužitelja propisana u članku 51. na način da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika da čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen, a koji je utvrđen Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentom složenosti poslova u javnim službama i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na plaću da su uvećanja plaća, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i stimulacija. Također se navodi i da je u spornom razdoblju, osim KU, na snazi bio i TKU za službenike i namještenike (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019), koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu i koji da plaću radnika u članku 50. definira podjednako kako je opisano u KU. Istaknuto je da su u odredbama članka 51., 53., 54. KU-a, te članku 53. TKU-a propisani dodaci uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno određeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koja je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen noću vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen subotom za 25%, za prekovremeni rad vrijednost sata uvećava se za 50% svaki sat itd.) Također se navodi da se prema članku 19. KU-a prekovremeni rad smatra svaki sat rada duži od onog predviđenog redovnim rasporedom radnog vremena te da je pravilo da se prekovremeni rad plati, a da je iznimka da se zamijeni za korištenje jednog ili više slobodnih dana. Ističe se da je tužitelj u razdoblju važenja KU 61/2018 neprekidno radio na radnom mjestu medicinskog tehničara u redovnom i prekovremenom radu, te se navodi da je umjesto novčane isplate prekovremenog rada poslodavac zamijenio prekovremeni rad za slobodne dane bez ikakvog pisanog zahtjeva zaposlenika i/ili taj prekovremeni rad nije uopće isplatio. Nadalje se navodi da platne liste poslodavca izdane na temelju COP-a ne prikazuju broj odrađenih sati prekovremenog rada i da nije usklađen sa evidencijom rada pa da je sporna isplata odrađenih prekovremenih sati s obzirom da tužitelj nikad nije podnio pisani zahtjev da se isti zamjene slobodnim danima. U tom smislu se navodi da je tuženik tužitelju od 01.siječnja 2018.godine do 31.siječnja 2020.godine isplaćivao redovan rad uz povećanja za posebne uvjete rada, ali da tužitelju nije isplaćen prekovremeni rad kao ni uvećanja za posebne uvjete prekovremenog rada. Ističe se da budući je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaću po svim navedenim osnovama da je istome posljedično i pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i eventualno naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad jer da je člankom 23.stavkom 4. KU-a propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danima pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Navodi se da je tuženik tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01.siječnja 2018.godine do 31.siječnja 2020.godine i to za sve sate prekovremenog rada, te dodataka za uvjete rada, te naknade plaće za godišnji odmor i bolovanja. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 05.01.2026.godine sukladno nalazu i mišljenju Centra za vještačenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 9-11 spisa) navodi da je točno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara. Ističe da u je periodu koji je označen tužbenim zahtjevom tužitelja odnosno u periodu od 01. siječnja 2018. do 31. siječnja 2020. tuženik plaću tužitelja te sve dodatke na istu, isplaćivao prema satima njegovog rada i u visini kako je to bilo određeno važećim Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne skrbi (NN br. 61/2018 - dalje KU) te Temeljenim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 128/17, 47/18, 123/19 – dalje: TKU). Navodi da je na osnovnu plaću tužitelja izračunatu sukladno čl. 50. st. 2. TKU-a (umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža), ispravnost izračuna koje osnovne plaće ne spori ni tužitelj, tuženik tužitelju, za sve sate rada za koje je KU-om ili TKU-om određeno uvećanje satnice (rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, rad u drugoj smjeni, rad u dane blagdana) tu satnicu i uvećavao za propisani postotak, a što da sve jasnim proizlazi i iz platnih lista tužitelj koje da je isti uredno primio pa da u tom pogledu i da nije imao nikakvih primjedbi znajući da obračun tuženika kroz svaki pojedini mjesec odgovara njenom stvarnom radu. Navodi se da je plaća tužiteljice također uvećavana i za pripadajući dodatak na uvjete rada – čl. 54. KU, ukoliko radnik na to ostvaruje pravo, a što da je također evidentirano u platnoj listi. Nadalje je navedeno da tužitelj tvrdi da je u periodu od siječnja 2018. – siječnja 2020. radio prekovremeno međutim da mu tuženik taj prekovremeni rad točnije sate prekovremenog rada nije platio, a što da je bio obvezan prema odredbama čl. 19., čl. 50. st. 1. al. 2. KU, nego da je tužitelju mada se ista s tim nikada nije suglasio umjesto uvećanja plaća po osnovi prekovremenog rada, odobravao korištenje slobodnih dana. Ističe se da zbog ovakvog navodno nezakonitog postupanja tuženika tužitelju nadalje da nije isplaćena ni naknada – dodatak na uvjete rada, a za te prekovremene sate rada, te posljedično zbog neisplaćenih sati rada ostvarenih u prekovremenom radu, tuženik da je tužitelju pogrešno obračunao (umanjio) i sve one naknade plaće koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene spriječenosti radnika za rad, ukoliko je tužitelj u utuženom periodu bio na bolovanju. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava da bi tužitelj u utuženom periodu radio prekovremeno te da bi mu tuženik, kao poslodavac, umjesto uvećanja plaće po osnovi tog prekovremenog rada odobravao, mada to on nije tražio, korištenje slobodnih dana. Ističe da je tuženik ustanova socijalne skrbi u kojoj da je, sve obzirom na njegovu djelatnost – cjelodnevna briga i skrb o starijim i nemoćnim osobama, rad određenih radnika raspoređen kroz cijeli tjedan uključivo subote, nedjelje i državne blagdane sve prema rasporedu radnog vremena sukladno odredbi čl. 17. KU, a o kojem rasporedu da se svi radnici tuženika, pa i tužitelj, blagovremeno obavještavaju jer da drugačije ne bi uopće bilo moguće organizirati rad kod tuženika niti uredno obavljati njegovu registriranu djelatnost. Eventualni prekovremeni rad radnika da se obavlja isključivo po nalogu ravnatelja tuženika i to u nepredviđenim situacijama kada zbog iznenadne i nepredvidive odsutnosti s rada (bolovanje) više radnika nije moguće organizirati uredno obavljanje djelatnosti poslodavca – tuženika izmjenama rasporeda rada postojećih radnika, a što da je također poznato tužitelju. Istaknuto je da prema odredbi čl. 22. KU, dani tjednog odmora su u pravilu subota i nedjelja, a ukoliko radnik radi na dane tjednog odmora da mu je poslodavac tuženik dužan osigurati korištenje neiskorištenog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju time da mu ovo korištenje mora osigurati, u svakom slučaju, nakon 14 dana neprekidnog rada. Tuženik navodi da slobodni dani o kojima tužitelj govori u tužbi, nisu slobodni dani u smislu odredbe čl. 19. st. 5. KU, a na koje da bi on bio upućen, mimo svoje volje i zahtjeva, po osnovi ostvarenih sati rada u prekovremenom radu. Ističe se da kada radnik, pa dakle i tužitelj, prema rasporedu svog radnog vremena radi subotu ili nedjelju, da mu tuženik po okončanju razdoblja koje je tužitelj proveo na radu zbog kojeg tjedni odmor nije korišten, omogućava korištenje tog neiskorištenog dana tjednog odmora, što da može pasti u bilo koji radni dan u tjednu. Kod toga se ističe da, kada radnik – tužitelj radi, po rasporedu radnog vremena, subotu, nedjelju ili na blagdan, da se istome po tom osnovu uredno uvećava plaća (sati rada na taj dan), u postotku uvećanja kao je to određeno KU-om.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom nalaza i mišljenja Centra za vještačenja u Splitu (vještakinja Ines Lozić) (list 30-40 spisa) i dokumentacije priložene tom nalazu i mišljenju..

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je potraživanje naknada neisplaćene plaće s osnova prekovremenog rada, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 31.siječnja 2020. godine.

6. Iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 30-40 spisa) proizlazi da je vještakinja pri izradi nalaza i mišljenja koristila Obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) te Evidencije o radnom vremenu za razdoblje od 17.01.2018. do 31.01.2020. godine. Navodi se da uvidom u Ugovor o radu proizlazi da je radni odnos između tužitelja i tuženika zasnovan dana 17.01.2018. godine. Napominje se u vještvu da je za Evidencije o radu (Evidencije o korištenju radnog vremena tijekom mjeseca) u kojima je iskazan skupni podatak (za više osoba) tuženik dostavio pojašnjenje da se oznake koje se iskazuju u istima odnose na radno vrijeme koje označava J- prva smjena, rad od 6 do 14 h; P- druga smjena, rad od 14 do 22 h; N- treća smjena, rad od 22 h do 6 h idućeg dana. Također prilikom izrade vještačenja da je vještak izvršio uvid u strukturu sati rada tužitelja po mjesecima iskazanim na Evidencijama rada te da je izvršio usporedbu s obračunskim ispravama za isplatu plaće, te je u tom smislu dan primjer te se navodi da Iz prethodno danog primjera je razvidno da je tužitelj radio u kontinuitetu više od 5 dana tjedno (više od 40 sati) dok se u članku 17. KU navodi da puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno koje je raspoređeno na 5 dana u tjednu. Također je razvidno da tužitelj nakon ciklusa rada uzastopnih dana ne bi radio već bi bio slobodan što da se suštinski odnosi na tjedni odmor. Uvidom u platne liste razvidno je da je tuženik tužiteljici na sve sate rada obračunavao dodatak za uvjete rada i uvećanja zavisno da li su sati odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana, odnosno zavisno od toga da li su isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni, te se navodi da je iz danog pregleda je razvidna struktura sati rada ovisno o danu u tjednu kao i ovisno o dobu dana kada je tužitelj radio. Također se ističe da proizlazi da je tuženik postupao u skladu s čl. 22 Kolektivnog ugovora prilikom određivanja tjednog odmora. Vještakinja ističe da je temeljem prethodno prikazanih podataka izvršen je izračun plaće za predmetni mjesec uzevši u obzir uvećanje i dodatke koji se navode u Kolektivnom ugovoru. Način izračuna je prikazan u Tablici. Također se ističe da uzevši u obzir elemente za izračun plaće te posebne uvjete rada koji su za tužitelja iskazani na obračunima plaće, da je temeljem prethodno prikazanog modela izvršen izračun cijene jednog sata rada, ovisno o dobu dana i danu u tjednu. U promatranom mjesecu je utvrđena osnovna cijena sata rada tužitelja (osnovica x koeficijent / mjesečni fond sati + minuli rad i posebni uvjeti rada) temeljem čega je uz prethodno prikazani model uvećanja izvršen izračun plaće prema evidencijama rada na mjesečnoj razini, bez ulaženja u strukturu uzastopnog rada dužeg od 5 dana u tjednu. U nastavku se daje usporedba tako obračunate plaće izvršene po vještaku temeljem Evidencija rada s obračunatom i isplaćenom plaćom tužitelju za predmetni mjesec. Iz prethodno prikazanog da je razvidno da su tužitelju u predmetnom mjesecu obračunati svi sati rada iskazani na evidencijama rada te su obračunati sva uvećanja i dodaci. Napominje se da je tuženik u pravilu dodatak za posebne uvjete iskazivao u posebnoj stavci za sate rada u prvoj smjeni dok su u pravilu pripadajući iznosi koji se odnose na posebne uvjete, zajedno s drugim uvećanjima iskazivani u okviru stavke rada subotom, nedjeljom, blagdanom i slično dok se u prikazanom koeficijentu izračuna na obračunskim listama za isplatu plaća nije iskazivao dodatak za posebne uvjete. Također je iz obračunskih platnih lista razvidno da je tužitelj u pojedinoj stavci obračuna iskazivao iznos uvećan za minuli rad. Posebno iskazivanje dodatka za posebne uvjete rada kao i uključivanje minulog rada u pojedinu stavku da nije od utjecaja na konačan izračuna tuženika za sate za koje je izvršen obračun plaće. Također se navodi da na ukupan iznos plaće nije od utjecaja način iskaza pojedine stavke na obračunskim listama za isplatu plaće, pod uvjetom da su sva uvećanja i dodaci obračunati i isplaćeni, a što da je bio slučaj u navedenom primjeru. U pogledu izračuna visine potraživanja vještakinja navodi da je analizom Evidencija rada s podacima iz obračuna plaća razvidno da je tužitelju isplaćivana plaća svaki mjesec u broju sati koji bi odgovarali mjesečnom fondu sati (broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka x 8h) neovisno o stvarnom broju sati rada tužitelja iskazanih u pojedinom mjesecu. Ističe se da je analizom podataka razvidno da u pojedinim mjesecima se po Evidencijama rada ne iskazuje da bi tužitelj imao ostvaren mjesečni fond sati (broj sati rada + godišnji) ali isto tako da postoje i mjeseci kad bi se iskazivalo po Evidencijama rada da bi tužitelj ostvario veći broj ukupnih sati od mjesečnog fonda. Stoga, u slučaju kad je ukupan broj sati po evidencijama bio niži od mjesečnog fonda da je tužitelju je obračunavan i isplaćen veći broj sati dok je u mjesecima kad je tužitelj po Evidencijama imao veći broj sati od fonda sati nije obračunavan prekovremeni rad već je obračunata plaća u visini mjesečnog fonda. Vještak navodi da je pravno pitanje, u koje vještak ne ulazi, mogućnosti obračuna i isplate plaće u visini redovnog mjesečnog fonda kao i da li tužitelju za svaki sad rada iznad 40 h tjedno pripada dodatak na prekovremeni rad. Vještak je izvršio analizu sati iskazanih u evidencijama rada za utuženo razdoblje, usporedbu s obračunatim satima po obračunima plaće te je na tjednoj razini izvršio izračun sati rada iznad 40 h, te je istaknuto da se navedeno prikazuje na nasumično odabranoj evidenciji rada za mjesec travanj 2018.g. Ističe se da je iz danog primjera razvidno, da je tuženik primjenom čl. 22. KU omogućavao tužitelju tjedni odmor, ali pod pretpostavkom da sud zauzme stav da je tužitelju trebao biti obračunat dodatak za prekovremeni rad za svaki sat duže od 40 h tjedno, da bi tužitelju za nasumično izabrani mjesec, pripadalo pravo na dodatak za prekovremeni rad, koji nije obračunat. Također, iz prikazanog primjera proizlazi da je u tom mjesecu na Evidencijama iskazano 176 sata dok da je tužitelju obračunato i isplaćeno 168 sati iz čega da proizlazi da nisu obračunati i plaćeni sati iznad mjesečnog fonda sati. Također je navedeno da se u nastavku u Tabeli 1. daje usporedba sati rada tužitelja iskazano na evidencijama rada i u obračunima plaće, razlika u satima tih dvaju izvora podataka te iskaz sati koji prelaze tjedni fond sati od 40 sati tjedno (rad od 5 dana u tjednu x 8 sati) prema evidencijama rada. Iz danog usporednog pregleda broja sati po različitim izvorima podataka da je razvidno da je u predmetnom razdoblju ukupan broj sati koje je tuženik platio iznosio 4.288, dok evidencije iskazuju ukupan broj sati od 4.240 sati. Istovremeno, da ukoliko bi se uzelo u obzir da bi svaki sat rada iznad 40h tjedno trebao biti iskazan kao prekovremeni rad, u predmetnom razdoblju je tužitelj radio 156 sati u tom obliku. Razlog navedenog proizlazi iz načina organizacije rada po kojoj je tužitelj u kontinuitetu radio više od 5 dana uzastopno. Također je istaknuto da je pravno pitanje, u koje vještak ne ulazi, da li tužitelju pripada pravo potraživanja u mjesecima kad se iskazuje veći broj sati u odnosu na mjesečni fond, s obzirom da u pojedinim mjesecima broj sati po evidencijama je bio manji od mjesečnog fonda po kojem fondu sati je izvršen obračun i isplata plaće. Navodi se da je u Tabeli 2. dan izračun potraživanja po osnovu dodatka za prekovremeni rad. Izračun razlika izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće. Naime, za svaki mjesec da je utvrđena vrijednost osnovne plaće za svaki sat rada i razlika u broju obračunatih i isplaćenih sati u odnosu na sate po evidencijama rada kao i izračun dodatka koji moguće pripada tužitelju za rad iznad mjesečnog fonda sati kao i dodatak za prekovremeni rad za sate iznad 40 h tjedno. Usporedbom evidencija rada i obračuna plaće da je razvidno da su tužitelju obračunata i plaćena uvećanja i dodaci koji ovise o uvjetima rada te dobu dana i danu u tjednu, na sve sate i prema evidencijama, dok da nije obračunat dio sati u mjesecima kad je bio veći od fonda te nije iskazan dodatak za prekovremeni rad za rad iznad 40 h tjedno (razlike u mjesečnom fondu sati se ne iskazuju). Vještak ističe da s obzirom da je u utuženom razdoblju službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, da će vještak inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, da će vještak iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Zaključno iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja proizlazi da vještak ističe da na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije daje mišljenje na postavljeno pitanje na način da navodi da pod pretpostavkom da sud zauzme stav da za mjesece u kojima se po evidencijama rada iskazuje veći broj sati od sati za koje je plaća obračunata i isplaćena kao i da bi tužitelju pripadalo pravo potraživanja dodatka za prekovremeni rad proizišao iz rada duže od 40h tjedno zbog organizacije rada po kojoj je tužitelj radio kontinuirano po više od 5 uzastopnih dana, potraživanje tužitelja iznosi 506,72 EUR (Tabela 2.), a od čega po osnovu neobračunatih sati koji su ujedno i sati iznad mjesečnog fonda sati iznos od 221,15 Eur-a i po osnovu neobračunatog dodatka za prekovremeni rad iznad 40 h tjedno u iznosu od 285,57 Eur-a. Također je navedeno da je tuženik u skladu sa čl. 22. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi omogućavao pravo na tjedni odmor tužitelju uzevši u obzir mogućnost rada najduže do 14 dana neprekidno.

7. Ovaj sud navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenje u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan i logičan budući je isti izrađen u skladu sa nalogom ovog suda i relevantnoj dokumentaciji koja prileže predmetnom spisu, a stranke na isti nisu imale primjedbe.

8. Temeljem odredbe članka 17. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi (''NN'' 32/17), a koji je u primjeni za utuženi period od 01.siječnja 2018.godine do 31.01.2020.godine, propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od onoga predviđenog redovnim rasporedom radnog vremena. Temeljem stavka 2. istog članka je propisano da se prekovremeni rad plaća na kraju svakog mjeseca. Odredbom članka 17. stavka 3. istog KU-a je propisano da kada u slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena na kraju razdoblja za koje je nejednaki raspored radnog vremena određen zaposlenik ima višak sati, višak sati se plaća kao prekovremeni rad. Nadalje je odredbom članka 17.stavka 4. istog KU-a propisano da je poslodavac obvezan svakom zaposleniku platiti prekovremeni rad, te da ako zaposlenik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 3. ovoga članka odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada. Temeljem odredbe članka 19.stavka 1. istog KU-za djelatnost socijalne skrbi (''NN''61/18, 3/19), a koji je u primjeni za dio utuženog razdoblja od 01.06.2018.godine do 31.siječnja 2020.godine je također propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od onoga predviđenog redovnim rasporedom radnog vremena, a temeljem stavka 2. istog članka je propisano da kada u slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena na kraju razdoblja za koje je nejednaki raspored radnog vremena određen zaposlenik ima višak sati, višak sati se plaća kao prekovremeni rad. Stavkom 3. navedenog KU-a je propisano da se uvećanje osnovne plaće za izvršeni prekovremeni rad plaća se na kraju svakog mjeseca za mjesec za koji je ostvaren prekovremeni rad, te da je poslodavac obvezan svakom zaposleniku platiti prekovremeni rad, te iznimno, ako zaposlenik to želi, je propisano da će poslodavac na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, odobriti korištenje jednog ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada), sukladno mogućnostima organizacije rada. Odredbom članka 19. stavka 5. navedenog KU-a je propisano da se plaćeni prekovremeni rad i korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada međusobno isključuju. Temeljem odredbe članka 43. stavak 1. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (''NN'' 32/17) je propisano da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću., a sukladno stavku 2. istog članka osnovnu plaću zaposlenika da čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Odredbom članka 43.stavka 3. istog KU-a je propisano da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje jednom mjesečno, najkasnije do petnaestog dana u mjesecu, s time da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana, te je stavkom 5. propisano da su dodaci na osnovnu plaću su uvećanja plaća, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i stimulacija. Nadalje, člankom 45. navedenog KU-a određena su uvećanja pri čemu uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad iznosi 50%. Temeljem odredbe članka 51. stavka 1. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (''NN'' 61/18, 3/19) je propisano da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a temeljem stavka 2. istog članka je propisano da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Odredbom članka 51.stavka 3. istog KU-a je propisano da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se jednom mjesečno, najkasnije do petnaestoga dana u mjesecu, s time da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana, dok je odredbom članka 51.stavka 5. istog KU-a propisano da su dodaci na osnovnu plaću uvećanja plaća, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i stimulacija. Također su odredbom članka 53.stavka 1. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (''NN'' 61/18, 3/19) propisana uvećanja pri čemu uvećanje osnovne plaće zaposlenika za prekovremeni rad iznose 50%.

9. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice nalaza i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. Split, te evidencija radnog vremena i platnih lista sadržanih kao sastavni dio navedenog nalaza i mišljenja nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da su tužitelju u utuženom razdoblju od 01.siječnja 2018.godine do 31.siječnja 2020.godine obračunata i plaćena uvećanja i dodaci koji ovise o uvjetima rada te dobi dana i danu u tjednu na sve sate rada dok tužitelju nije obračunat dio sati u mjesecima kada je bio veći od mjesečnog fonda radnih sati, te nije iskazan dodatak za prekovremeni rad iznad 40 sati tjedno i to prema nalazu i mišljenju Centra za vještačenja d.o.o. Split u iznosu od sveukupno 506,72 Eur-a , a od čega 221,15 Eur- a po osnovu neobračunatih sati koji su ujedno i sati iznad mjesečnog fonda sati i 285,57 Eur-a po osnovu neobračunatog dodatka za prekovremeni rad iznad 40 h tjedno). Prema odredbi članka 17.stavka 1.spomenutog KU-a za djelatnost socijalne skrbi (''32/17), te članka 19.stavka 1. istog KU-a (''NN'' 61/18, 3/19) je propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od onog predviđenim redovnim rasporedom radnog vremena, te je odredbom članka 17.stavka 3. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (''NN'' 32/17) te članka 19.stavka 2. KU-a (''NN'' 61/18, 3/19) propisano da kada u slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena na kraju razdoblja za koje je nejednaki raspored radnog vremena zaposlenik ima višak sati taj višak sati se plaća kao prekovremeni rad. Kod tuženika je u organizacijskom smislu bio nejednaki raspored radnog vremena uslijed kojeg se pojavljivao višak radnih sati, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz svih navedenih utvrđenja iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja, a koji višak radnih sati iznad mjesečnog fonda radnih sati sukladno odredbi članka 17.stavka 3. navedenog KU-a za djelatnost socijalne skrbi (''NN'' 32/17), te članka 19.stavka 2. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (''NN'' 61/18, 3/19) treba platiti kao prekovremeni rad. Također je iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja je da tužitelju nije iskazan dodatak za prekovremeni rad iznad 40 sati tjedno premda je radio prekovremeno. U navedenom smislu osnovano je potraživanje tužitelja u odnosu na neobračunate sate koje je tužitelj nedvojbeno odradio, a koji su ujedno sati iznad mjesečnog fonda sati, kao i potraživanje po osnovi neobračunatog dodatka za prekovremeni rad iznad 40 h tjedno, te koji po nalazu i mišljenju Centra za vještačenja iznose ukupno 506,72 Eur-a, a od čega 221,15 Eur-a po osnovi neobračunatih sati koji su ujedno i sati iznad mjesečnog fonda sati, te po osnovu neobračunatog dodatka za prekovremeni rad iznad 40 h tjedno u iznosu od 285,57 Eur-a, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. Split.

10. Na priznati iznos potraživanja od 506,72 Eur-a koji istoj pripadaju po osnovi neisplaćenog prekovremenog rada tužiteljici su priznate i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/11 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO- a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke ove presude izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

11. Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

12. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu, tuženik joj je dužan isplatiti u cijelosti parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 50 bodova; podneska od 02.06.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 16.06.2025.godine u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 05.01.2026.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 30.01.2026.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 06.03.2026.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 350 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 700,00 Eur-a te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 175,00 Eur-a ukupno iznosi 875,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 1.140,45 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''144/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 24. travnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

- tužiteljici-po punomoćnicima

- tuženiku-po punomoćnicima