Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-111/2026-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog JŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-49/2026-1 od 11. veljače 2026., nakon javne rasprave održane 27. ožujka te 14. i 21. travnja 2026., potonjeg dana u prisutnosti predstavnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu MŽ, okrivljenog JŽ i njegove braniteljice Stelle Mudri, odvjetnice u Varaždinu, 24. travnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i EŽ r. M, rođen **.**.1980. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, autolimar, zaposlen u TD Elektro Hanza d.o.o. Varaždin, razveden, otac dvoje punoljetne djece, prije istražnog zatvora s primanjima od oko 1.400,00 eura neto, vojsku služio na Brijunima 1999./2000., bez čina, bez odlikovanja, vlasnik automobila Ford C-Max 2010. godište, ne posjeduje nepokretnu imovinu, vodi se drugi kazneni postupak na Općinskom sudu u Čakovcu zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja, neosuđivan

k r i v  j e

što je dana 15. siječnja 2026., oko 07,00 sati, u Varaždinu, u Zavojnoj ulici 16b, u cilju da ustraši svoju bivšu suprugu AŽ, rekao njezinom bratu ŽŽ da će Senkin automobil politi kiselinom, da ju svugdje prati i da ju nikad neće ostaviti na miru, što je SŽ istog dana u popodnevnim satima prenio AŽ,

dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio i uznemirio, a kazneno djelo počinjeno je prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25

– u daljnjem tekstu: KZ/11), a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

II. Na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 okrivljeni ĐŽ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

III. Na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 i čl. 64. KZ/11, okrivljenom JŽ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA SA ZAŠTITNIM NADZOROM

na način da se izrečena kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a pod uvjetom iz članka 58. KZ/11 može biti opozvana ako bi okrivljenik u roku od 3 (tri) godine počinio novo kazneno djelo, ako bi ustrajno izbjegavao provođenje zaštitnog nadzora, ili bez opravdanog razloga kršio obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

IV. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljenom JŽ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 15. siječnja 2026. nadalje.

V. Na temelju čl. 73. KZ/11 okrivljenom JŽ se

izriče

sigurnosna mjera

zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja

žrtve AŽ, kojoj se ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara,

u trajanju od 3 (tri) godine.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljeni ĐŽ dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -6. ZKP/08 u iznosu od 400,00 (četiristo) eura u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podnijelo je ovome sudu protiv okrivljenika u uvodu navedenu optužnicu, stavljajući mu na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11.

2. Očitujući se na optužbu okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret. Ispitan je, stoga, na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su odnosno pregledani, uz suglasnost stranaka, snimke zaslona mobitela objava na društvenoj mreži TikTok (str. 18-31), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 15. siječnja 2026. broj 00339596 (str. 60), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 15. siječnja 2026. (str. 61-63), optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, broj KO-DO-44/2025 od 13. veljače 2025. (str. 71-75), protiv JŽ, rješenje Općinskog suda u Varaždinu, broj Kov-133/2025 o potvrđivanju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-44/2025 (str. 76-78), zapisnik Županijskog suda u Varaždinu s dokaznog ročišta radi ispitivanja svjedoka ŽŽ od 9. veljače 2026. (str. 130- 132), na raspravi 27. ožujka 2026. ispitana je kao svjedokinja žrtva AŽ te je uz suglasnost stranaka pročitan njezin iskaz sa zapisnika od 23. siječnja 2026., na raspravi 14. travnja 2026. ispitani su svjedoci NŽ i CŽ, uz suglasnost stranaka pročitan je dopis ELEKTRO HANZA d.o.o. od 16. travnja 2026. (str. 227), kao i komunikacija između oštećenice AŽ i ŠŽ (str. 240- 252), pisana izjava ŠŽ (str. 239), pregledana je potvrda o kupnji jakne putem Vinteda (str. 238), fotografija kutije mobitela iPhone 13 (str. 253-254) te izvod po bankovnom računu okrivljenika od 1. siječnja 2026. pa do 31. siječnja 2026. (str. 255), pročitani su izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika te je na kraju dokaznog postupka ispitan okrivljenik, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka reproducirane snimke njegovih ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i njegova prvog ispitivanja na Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

3.1. Na raspravi 21. travnja 2026. odbijeni su na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08 dokazni prijedlozi za ponovnim ispitivanjem žrtve AŽ, kao i za ispitivanjem u svojstvu svjedokinje ŠŽ kao nevažni i odugovlačeći, a s obzirom da okolnosti na koje je predloženo ispitivanje tih svjedokinja nisu važne za odluku u ovom predmetu, o čemu će biti detaljnije riječ u kasnijem dijelu ovog obrazloženja, da bi nakon provedenog dokaznog postupka prisutni izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da su on i oštećenica AŽ bili u braku osam godina, nikada se nisu svađali niti je ona ikada prijavila prijetnje. On je, budući da je ona Đ kao i njezini roditelji, financirao nju i roditelje, a nakon razvoda braka dobio je mjere opreza zabrane prilaska prema njoj. Te mjere ona nije poštivala, ona je tražila novce te joj je on novce i davao preko njezine braće, a kada je s time prestao, prestao je njoj biti dobar i počele su svađe. Saznala je da je on podigao kredit i našao drugu djevojku i zbog toga je bila ljubomorna te smatra da su zbog toga ona i njezin brat SŽ skovali plan u vezi tužbe protiv njega. U odnosu na predmetnu optužbu kojom mu se stavlja na teret da bi rekao da će Senkin auto politi kiselinom, rekao je da bi onda prije rekao da će auto politi benzinom, budući da niti ne zna gdje se kiselina može kupiti. Vezano za predmetni događaj naveo je da se njih desetero radnika nalazi ujutro u dvije prostorije, ovisno o gradilištu, a što da je potvrdio i njegov svjedok CŽ, tako da on nije bio nasamo sa VŽ, time da je on ŽŽ kupio mobitel, to je bio mobitel njegova sina. U odnosu na navode AŽ o tome da ga se boji kada izađe van, rekao je da se u tom slučaju svakako može bojati kada bude izašao van bez obzira kada će to biti. Smatra da oštećenica postupa najviše iz ljubomore, ljubomorna je bila i za vrijeme braka, a nakon što je preminulo njihovo dijete ona je krenula psihijatru, no k njemu je prestala ići te je počela kockati jer da u tome nalazi utjehu. ŽŽ i on znali su ranije i sami raditi po deset sati na gradilištima te je logično da bi, da je htio, takvu prijetnju mogao i prije izreći kada su bili sami , nego konkretne zgode kada ih je bilo desetero. Na str. 18-31 nalaze se poruke s njegova profila, no ponovno postavlja pitanje kako je oštećenica mogla znati da se radi o njegovu profilu, time da su sve te poruke namijenjene njegovoj djevojci ŠŽ. 15. siječnja 2026. nije prijetio oštećenici putem njezina brata na način kako mu je to stavljeno na teret, istoga toga jutra nije ni vidio, dok je oštećenu vidio prije dvije i pol godine prilikom razvoda braka, a nije kršio mjeru opreza zabrane približavanja i zabrane kontaktiranja AŽ koje su mu određene nedugo nakon razvoda braka. Nije moguće da bi sporno jutro ŽŽ i on ostali sami zajedno u skladištu, a da su drugi otišli na gradilišta, budući da su radili na različitim gradilištima. Do samog odlaska na gradilište svi radnici su zajedno u skladištu, time da se vozilo nalazi nekoliko metara od skladišta, a ovisno o tome gdje rade ponekad i deset do sedam odlaze prema gradilištu, time da se uglavnom odlazi i ranije prema gradilištima. On je jaknu ŽŽ prodao za 100,00 eura, mobitel za 300,00 eura, a ovaj mu je iznose za te stvari trebao vratiti 15. siječnja 2026., kada dobivaju plaću. Naznaka "s-n-a" u priloženim porukama znači ŠŽ, do razvoda braka došlo je zbog novca, a počela se i viđati s drugim.

4.1. U obrani prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika, ĐŽ porekao je počinjenje kaznenog djela, navodeći da su 15. siječnja 2026. oko 06,15 sati, po njega došli CŽ i E kojem ne zna prezime, otišli su u skladište firme Elektro Hanza gdje su utovarili alat i otišli na gradilište u [adresa]. Tokom dana je saznao da je druga ekipa, odnosno drugi radnici među kojima je bio i SŽ, bili na gradilištu u [adresa]. Cijeli dan s njim su bili CŽ i E, koji se mogu saslušati, tog dana nije vidio ŽŽ, s istim nije razgovarao i nije imao nikakav kontakt s njim jer su oni bili u [adresa], a ŽŽ u [adresa].

4.2. Prilikom prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika ĐŽ iskazao je da nije izrekao prijetnje koje mu se stavljaju na teret, jer da tog dana ujutro uopće nije sreo ŽŽ, već njegovog brata ĐŽ, a cijelo vrijeme bio je u društvu dvije muške osobe. Istaknuo je da ga žrtva i njezin brat ŽŽ lažno terete iz razloga što je AŽ ljubomorna na njegovu novu vezu sa osobom imena ŠŽ, time da na upit o prezimenu te osobe isto nije izrekao. Objave na Tik-Toku koje su sastavni dio spisa doista je slao on, kao i njegova djevojka ŠŽ, no jedno drugome, a ne da ih je on slao AŽ i da bi se one odnosile na nju. Napomenuo je da se na ŽŽ lako može utjecati novcem te da ga on lažno tereti.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da su žrtva AŽ i okrivljenik bliske osobe, tj. da su njih dvoje ranije bili u braku, koji je naposljetku razveden. Nije sporno niti da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme radio zajedno s VŽ, bratom oštećenice, no sporno je jesu li kritičnog dana njih dvojica razgovarali i je li okrivljeni izrekao na teret mu stavljene prijeteće riječi koje bi se odnosile na žrtvu.

6. Iz iskaza žrtve-oštećene AŽ, kao svjedokinje, s rasprave od 27. ožujka 2026. proizlazi da je okrivljenik njezin bivši bračni drug, njihov brak je razveden prije otprilike godinu i pol. Otprilike tjedan dana prije inkriminiranog događaja od 15. siječnja 2026. primijetila je da se okrivljenik učestalo vozi kraj zgrade u kojoj se nalazi pekara Edi u kojoj ona radi. Pekara koja se nalazi kraj policije ima velike staklene površine i sve se vidi kroz njih te je primijetila kako je okrivljenik u tri do četiri navrata tijekom tih tjedan dana prolazio pokraj pekare, gledajući unutra, stajao je na zebri, čak je i trubio. U odnosu na predmetni događaj od 15. siječnja 2026. rekla je da je njezin brat SŽ došao kući s posla i rekao joj da mu je okrivljenik rekao da će joj politi auto kiselinom, da je svugdje prati, da je nikada neće ostaviti na miru i da zna gdje se kreće, a koje riječi su ju jako uznemirile. Brat joj je rekao da su se on i okrivljenik te zgode vidjeli negdje ujutro u skladištu gdje se dogovaraju o raspodjeli posla, oni su u to vrijeme radili kod istog poslodavca. Sigurna je 100% da se snimke zaslona mobitela objava na TikToku koje su priložene odnose na nju iz razloga što je na njima vidljivo njezino ime, kako se ona zvala prije na TikToku. Ona i okrivljenik su i ranije imali probleme zbog kojih je bio pokrenut i sudski postupak, on je dobio zabranu prilaska, no tada mu je dala šansu uz njegovo obećanje da će je pustiti na miru, čega se nije držao, stoga u ovom postupku ne bi bila spremna povući svoju prijavu. Njezina je želja samo da je se pusti da živi na miru, da ne mora seliti u drugu državu ili drugi grad. Okrivljenik je svugdje prati, ne može biti da se na jednom mjestu vide 5-6 puta. Svjedokinja je pri tome iskazivala na rubu plača. Okrivljenik joj je usadio određeni strah, a uslijed čega sama ne izlazi, izgubila je i prijatelje zbog njega, a isto tako joj je sredio otkaz na ranijem poslu. Na pitanje kako je bila sigurna da je upravo okrivljenik prolazio pokraj pekare, odgovorila je da je vidjela da je on bio u svom poslovnom kombiju, zaustavio se ispred zebre iako je vidjela da nitko preko zebre nije prolazio te je provirivao glavom kroz prozor i gledao točno u nju. To nije bilo samo u jednom navratu, već više puta u tjedan dana, time da je, osim što je gledao, kasnije i trubio. Odmah nakon što joj je brat 15. siječnja 2026. ispričao o spornoj prijetnji okrivljenika, otišla je na policiju prijaviti ovu prijetnju. Naime, jako se uznemirila zbog prenesene joj prijetnje, tim više što je već ranije pretrpjela štetu na svom autu, za koju, doduše, ne zna od koga potječe, no s obzirom na sve navedeno jako se uznemirila. Okrivljenika je blokirala na svim društvenim mrežama, no prijatelji su je ranije upoznavali s njegovim objavama koje su trajale sve od trenutka razvoda braka, dakle jako dugo, time da je, kada je pristupila izvršiti prijavu policiji, okrivljenika odblokirala i tada vidjela poruke okrivljenika koje je potom i predala. Brat joj nije spominjao da bi neki drugi radni kolege bili prisutni izrečenoj prijetnji od strane okrivljenika, rekao je da su njih dvojica bili sami sa strane. Njezin automobil je Ford Focus godište 2017./2018., registracija vozila je VŽ488RO. Taj auto je u njezinu vlasništvu, za istog je podigla kredit, a na upit branitelja navela je da ima vozačku dozvolu kao i da bi ako je potrebno mogla dostaviti prometnu dozvolu za navedeno vozilo, a koja glasi na njezino ime. Dodala je da je okrivljenik ranije platio nekim klincima u romskom naselju u kojem žive njezini roditelji, a sada i ona, da ju prate, a dodala je da se niti tamo ne osjeća potpuno sigurno. Ranije navedeni auto koristi svaki dan, s istim ide na posao, a koristila ga je i u vrijeme počinjenja djela 15. siječnja 2026. i ranije, taj auto ima negdje od 2023.

6.1. Prilikom ispitivanja 23. siječnja 2026. svjedokinja žrtva AŽ navela je navela da je bila u braku s okrivljenikom kojeg je već ranije prijavljivala zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja, zbog čega su mu izrečene mjere opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja kontakata. Međutim, ĐŽ se i dalje neprihvatljivo ponaša pa je tako tjedan dana prije nego što je podnijela kaznenu prijavu dolazi ispred pekarnice u kojoj radi i to na način da je automobilom usporavao ispred pekarnice, gledao ju iz auta i trubio joj, a sve to se dogodilo četiri puta prije nego što je podnijela kaznenu prijavu. JŽ je prijavila jer joj je putem njezinog brata ŽŽ uputio prijetnje koje se odnose na nju. Naime, njezin brat ŽŽ i ĐŽ rade u istoj firmi, te je dana **.**.2026. ĐŽ prišao njezinom bratu ŽŽ i rekao mu da će njezin auto politi kiselinom, ako to neće učiniti on, da će nekome platiti da to učini, da ju nikada neće ostaviti na miru, da zna gdje se kreće, gdje radi, da ju prati. Istoga dana, po povratku s posla ŽŽ joj je ispričao što mu je ĐŽ toga dana rekao. Boji se za svoj život i Marijevo ponašanje ju plaši, isti ju ne ostavlja na miru kako osobno tako i putem društvenih mreža gdje cijelo vrijeme objavljuje nekakve objave koje se odnose na nju i na koje stavlja njezine inicijale. Cijela situacija na nju je negativno utjecala i jako ju je traumatizirala.

7. Iz iskaza svjedoka ŽŽ s dokaznog ročišta od 9. veljače 2026., pročitanog uz suglasnost stranaka koje nisu tražile njegovo ponovno ispitivanje, proizlazi da je on s okrivljenikom zajedno radio, te se sjeća jednog razgovora s okrivljenikom u skladištu koje se nalazi u [adresa]. Taj razgovor bio je 15. siječnja 2026., u 07,00 sati, kojom prilikom je okrivljenik rekao da će njegovoj sestri politi automobil kiselinom i da ju nikada neće ostaviti na miru. Istoga dana, kada je došao s posla, prenio je navedene prijetnje sestri AŽ koja je izgledala zabrinuto, „splašila se jako“. Boji se za svoju sestru i za sebe jer ne zna što je ĐŽ spreman učiniti, odnosno što će učiniti kad izađe iz zatvora.

8. Iz iskaza svjedoka NŽ s rasprave od 14. travnja 2026. u bitnome proizlazi da poznaje JŽ koji je njegov radni kolega iz poduzeća Elektro Hanza d.o.o., dok je na pitanje braniteljice odgovorio da 15. siječnja 2026. nije radio jer je bio slobodan zbog rođenja djeteta koje mu se rodilo 14. siječnja 2026., uslijed čega je imao pravo na tri slobodna dana, počevši od 14. siječnja 2026. Na pitanje braniteljice o tome kakav je ĐŽ, je li iskazivao kakvu agresivnost, ponovio je da su oni radni kolege i da nije primijetio njegovu agresivnost niti da bi inače znao nekome prijetiti, time da on s njime uglavnom priča o poslu, privatno baš i ne.

9. Iz iskaza svjedoka CŽ s rasprave od 14. travnja 2026. u bitnome proizlazi da poznaje JŽ, oni su radni kolege koje rade u istom poduzeću Elektro Hanza d.o.o. Ne sjeća se je li 15. siječnja 2026. bio na radnom mjestu niti je li taj dan radio s okrivljenikom, dodajući da uglavnom radi s drugim kolegama koji su vodoinstalateri i električari. Ne zna ništa o odnosu okrivljenika s njegovom bivšom suprugom, s njime većinom razgovara o poslu. Nekad se u kombiju znao voziti s okrivljenikom, time da ne zna je li se i 15. siječnja 2026. vozio s okrivljenikom u kombiju. Njihovi susreti većinom su bili kratkotrajni, dok se ne sjeća da bi ponekad cijeli dan proveli zajedno, a u razdoblju od par mjeseci u kojem su skupa radili možda su u jednom ili u dva navrata zajedno proveli dulje vrijeme, time da on nije nikad svih 10 sati tijekom dana, koliko mu traje radno vrijeme, na istom gradilištu, stoga je kada je naveo da su u jednom ili dva navrata okrivljenik i on zajedno proveli dulje vrijeme mislio na to da su bili na istom gradilištu. SŽ je također njegov radni kolega, a na pitanje je li znao viđati ŽŽ da razgovara s okrivljenikom, rekao je da ih je znao vidjeti ponekad ujutro kada su se sastajali radi raspodjele posla. U tu svrhu nalaze se negdje prije 7 sati, otprilike od 6:30 do 7:00. Tada razgovaraju o poslu, raspodjeli radnih zadataka, a u inkriminirano vrijeme 15. siječnja 2026. bilo ih je desetak zaposlenika koji su se u tu svrhu nalazili i išli dalje raditi. Ne sjeća se jesu li SŽ i okrivljenik u to vrijeme imali neki zajednički posao, time da je moguće da su dobili zadatak da idu na isto gradilište, dok je na daljnje pitanje odgovorio da se svi zaposlenici, a okrivljenik i SŽ u to su vrijeme bili obojica zaposleni u firmi, nađu ujutro kao što je prethodno naveo, te se tada raspodjeljuje posao, pritom napominje da su u to vrijeme imali više otvorenih gradilišta. Nije primijetio da bi SŽ nekada na poslu bio uznemiren, a ne sjeća se gdje su 15. siječnja 2026. radili okrivljenik odnosno SŽ. Na pitanje zastupnice optužbe okupljaju li se baš svaki dan svi zaposlenici u skladištu firme gdje rade, bez obzira na to na koje gradilište je tko raspoređen, odgovorio je da da, kao što je i ranije opisao, a sve kako bi se rasporedio posao. Okupljaju se u prostoriji gdje imaju materijal i alat, oni ga zovu buksa. Ovaj svjedok je zadužen za prijevoz ljudi po gradilištima, dobavu materijala, nije neposredno nadređen okrivljeniku i ŽŽ, niti je to bio.

10. Iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, uz snimke zaslona mobitela na društvenoj mreži Tik Tok, privremeno oduzetih od žrtve, slijedi da su na predmetnim snimkama zaslona mobitela zabilježene objave na navedenoj društvenoj mreži za koje žrtva smatra da ih objavljuje okrivljenik i da se objave odnose na nju, dok iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-44/2025-1 od 13. veljače 2025. proizlazi da je podignuta protiv okrivljenika ĐŽ zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona počinjenog na štetu AŽ, a ta je optužnica potvrđena rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj : Kov- 133/2025-4 od 14. svibnja 2025.

11. Iz rješenja Općinskog suda u Varaždinu o produljenju mjera opreza broj Kv - 236/2025 od 3. lipnja 2025. slijedi da su okrivljeniku TŽ produljene mjere opreza iz čl. 98. st. 2. t. 4. i 5. ZKP, koje su mu prethodno bile naložene rješenjem državnog odvjetništva od 6. rujna 2024., a u odnosu na žrtvu AŽ. Predmetne mjere opreza su i dalje na snazi, što proizlazi iz službene zabilješke PU varaždinske, PP Varaždin od 16. siječnja 2026.

12. Iz dopisa trgovačkog društva ELEKTRO HANZA d.o.o. od 16. travnja 2026. (str. 227) proizlazi da je 15. siječnja 2026. njihov zaposlenik ĐŽ bio raspoređen na gradilište obiteljske kuće u [adresa], a zaposlenik SŽ na gradilište obiteljske kuće u [adresa], što je utvrđeno na temelju radnog naloga i evidencije o prisutnosti radnika.

13. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen.

14. Naprijed prezentirani iskaz žrtve AŽ kao svjedokinje u pogledu predmetnog kaznenog djela okolnostan je, konzistentan, jasan i neproturječan, ujedno popraćen dosljednom neverbalnom ekspresijom žrtve koja je iskazivala na rubu plača, te ga sud kao takvog prihvaća. Žrtva saznanja o predmetnom kaznenom djelu prijetnje crpi od svojeg brata, svjedoka ŽŽ, čiji iskaz u pogledu ovog kaznenog djela sud također prihvaća. Njegov iskaz u tom je pogledu u skladu sa iskazom žrtve, neproturječan je i jasan. Tako iz iskaza žrtve AŽ proizlazi da je od brata ŽŽ, kada je on došao kući s posla, čula da mu je okrivljenik rekao da će joj politi auto kiselinom, da je svugdje prati, da je nikada neće ostaviti na miru i da zna gdje se kreće, a koje su je riječi jako uznemirile. Pritom je pojasnila da joj je brat rekao da su se on i okrivljenik te zgode vidjeli negdje ujutro u skladištu gdje se dogovaraju o raspodjeli posla, a navedeno suštinski potvrđuje svjedok SŽ koji je ujedno verbalizirao da se na priopćene joj riječi žrtva jako preplašila („splašila se jako“), dok je žrtva u svojem iskazu dodatno opisala kako se, i zbog čega, boji okrivljenika s kojim je ranije bila u braku, za kojeg smatra da ju prati, a protiv kojeg su već ranije određene mjere opreza u njezinu korist u drugom postupku.

15. Pored toga što su iskazi žrtve AŽ i svjedoka ŽŽ međusobno neproturječni, žrtva u svojem iskazu navodi da je, odmah nakon što joj je brat 15. siječnja 2026. ispričao o spornoj prijetnji okrivljenika, otišla na policiju prijaviti ovu prijetnju, sve s obzirom da se jako uznemirila zbog prenesene joj prijetnje, a ovu činjenicu potvrđuje i sadržaj spisa jer je kaznena prijava podnesena 15. siječnja 2026. u 18,10 sati, od kojeg dana datiraju i priložene potvrda odnosno zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od žrtve (str. 60-63).

16. Proizlazi, stoga, iz prethodno navedenog da je žrtva podnijela kaznenu prijavu protiv okrivljenika odmah po saznanju o upućenoj joj prijetnji od strane okrivljenika, koje je saznanje dobila od svojeg brata po njegovu povratku s posla. Verbalizirana uznemirenost žrtve popraćena je, stoga, promptnim podnošenjem kaznene prijave, što upućuje na zaključak o stvarnoj uznemirenosti žrtve, u korist koje su, valja ponoviti, u to vrijeme već određene mjere opreza u drugom kaznenom postupku koji se vodi protiv okrivljenika, a protivno je tezi o njezinoj sračunatosti i eventualnoj kalkulaciji.

17. Okrivljenik se brani navodeći da toga dana uopće nije razgovarao sa svjedokom VŽ jer da su oni toga dana radili na različitim gradilištima. U prilog tome predložio je dostavu podataka od strane poslodavca, i to na kojem je gradilištu spornog dana radio on, a na kojem SŽ, a predložio je i ispitivanje u svojstvu svjedoka CŽ i NŽ. Iz pribavljenih podataka trgovačkog društva ELEKTRO HANZA d.o.o. od 16. travnja 2026. proizlazi da je 15. siječnja 2026. njihov zaposlenik ĐŽ bio raspoređen na gradilište obiteljske kuće u [adresa], a zaposlenik SŽ na gradilište obiteljske kuće u [adresa], međutim, te činjenice proizlaze i iz iskaza samog svjedoka ŽŽ koji je naveo da on i okrivljenik predmetnog dana nisu radili zajedno na istom gradilištu, već da je okrivljenik otišao u [adresa], a on u [adresa]. Navedeni moment, u smislu njegove iskrenosti, dodatno potkrepljuje ocjenu vjerodostojnosti iskaza ovog svjedoka u vezi predmetnog kaznenog djela, a iz čijeg iskaza nadalje proizlazi da se razgovor između njih dvojice u kojem su prijetnje izrečene odvio inkriminiranog dana u skladištu firme u kojoj su zajedno radili, kada su njih dvojica bili nasamo i to jer su svi ostali već otišli jer su se spremali na gradilište. S druge strane, okrivljenik tvrdi da se desetero radnika nalazi ujutro u dvije prostorije te da nije moguće da su ostali sami u skladištu, a da su drugi otišli na gradilišta. Iz iskaza svjedoka CŽ, predloženog od strane obrane, proizlazi, međutim, da se zaposlenici nalaze ujutro prije 7 sati, otprilike od 6:30 do 7:00, kada razgovaraju o poslu, raspodjeli radnih zadataka, a u inkriminirano vrijeme 15. siječnja 2026. bilo ih je desetak zaposlenika koji su se u tu svrhu nalazili i išli dalje raditi, dok je na daljnje pitanje odgovorio da se svi zaposlenici, a okrivljenik i SŽ u to su vrijeme bili obojica zaposleni u firmi, nađu ujutro kako je to prethodno opisao, te se tada raspodjeljuje posao, pritom napominje da su u to vrijeme imali više otvorenih gradilišta, ali da se svi zaposlenici okupljaju baš svaki dan u skladištu firme gdje rade, bez obzira na to na koje gradilište je tko raspoređen, a okupljaju se, preciznije, u prostoriji gdje imaju materijal i alat, oni ga zovu buksa. Iz navedenog iskaza svjedoka CŽ, kojeg sud u cijelosti prihvaća cijeneći ga vjerodostojnim jer se radi o nepristranom svjedoku (koji radi s okrivljenikom i bratom žrtve, a ne proizlazi da bi na bilo koji drugi način bio povezan s istima niti zainteresiran za ishod ovog postupka) koji je iskazivao logično i neproturječno, proizlazi, dakle, mogućnost da su okrivljenik i žrtvin brat (koji joj je prenio prijetnju) predmetno jutro 15. siječnja 2026. došli u kontakt i da su mogli razgovarati. Svjedok CŽ ne zna jesu li oni tada doista i razgovarali, što po naravi stvari, s obzirom na prirodu odnosa i protek vremena, jest potpuno očekivano, međutim, njegov iskaz potvrđuje realnu mogućnost da je do susreta, a pritom i razgovora između okrivljenika i ŽŽ te prilike i došlo (isti svjedok je iskazao i da je znao ponekad ujutro, kada su se sastajali radi raspodjele posla, vidjeti da SŽ i okrivljenik razgovaraju). Nije, kod toga, prihvatljiva teza iz obrane okrivljenika prema kojoj nije moguće da bi sporno jutro ŽŽ i on ostali sami zajedno u skladištu, a da su drugi otišli na gradilište, jer da su radili na različitim gradilištima, a budući da takvo što SŽ niti ne tvrdi, već iz njegova iskaza proizlazi da su ostali otišli iz skladišta jer su se spremali na gradilište, sa čime u vezi je naveo naprijed spomenutu okolnost da on i okrivljenik predmetnog dana nisu radili zajedno na istom gradilištu, već da je okrivljenik otišao u [adresa], a on u [adresa]. Iz navedenog proizlazi da se prijetnja dogodila kada su drugi radnici napustili skladište spremajući se na gradilišta, a ne da su već otišli (odnosno pristigli) na gradilišta, pa u tom smislu nije prihvatljiva niti teza iz završnog govora braniteljice okrivljenika prema kojoj bi iskaz ŽŽ bio u očitoj suprotnosti s načinom organizacije rada kako ga opisuje svjedok CŽ i sam okrivljenik jer da podrazumijeva da bi unatoč organiziranom prijevozu njih dvojica ostali izdvojeni i potom samostalno odlazili na različite lokacije rada.

18. Obrana je ispitivanje CŽ i NŽ, radnih kolega okrivljenika i svjedoka ŽŽ, predložila na okolnost da su 15. siječnja 2026. cijelo vrijeme bili u društvu okrivljenika i da tog dana okrivljenik uopće nije komunicirao sa VŽ. Svjedok CŽ iskazao je, međutim, da se ne sjeća da bi kada cijeli dan proveo zajedno s okrivljenikom, njihovi su susreti većinom kratkotrajni, dok se ne sjeća je li spornog dana radio zajedno s okrivljenikom. Svjedok NŽ pak je decidirano naveo da 15. siječnja 2026. nije radio, što zna jer se njegovo dijete rodilo 14. siječnja 2026. pa je počevši od tog dana imao pravo na tri slobodna dana. Proizlazi stoga, a s obzirom da sud nema niti bilo kakvih razloga za sumnju u vjerodostojnost iskaza niti svjedoka NŽ, iz istih razloga kakvi su ranije iznijeti spram iskaza CŽ, da svjedoci ispitani na prijedlog obrane okrivljenika ne potvrđuju njegovu tezu da bi cijeli predmetni radni dan bili u njegovu prisustvu te da on tog dana nije pričao sa bratom žrtve VŽ, dok iskaz svjedoka CŽ dodatno, kako je ranije detaljnije obrazloženo, potvrđuje da je do takvog razgovora, s obzirom na organizaciju rada kod njihovog poslodavca, moglo doći, i to u doba dana kako se okrivljeniku stavlja na teret.

19. Sud ne prihvaća obranu okrivljenika ocjenjujući je usmjerenom otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe. Pored prednjeg navedenog glede nepotkrijepljenosti navoda okrivljenika iskazima s njegove strane predloženih svjedoka (svjedoka CŽ okrivljenik u obrani naziva "moj svjedok") i činjenice da iskazi svjedoka ŽŽ i žrtve AŽ međusobno korespondiraju, nisu dokazani motivi ljubomore žrtve uslijed koje bi ona zajedno s bratom VŽ protiv okrivljenika "skovala plan" protiv okrivljenika. Ranije je rečeno da je kazneno djelo promptno prijavljeno, da su njihovi iskazi neproturječni, ukazano je na okolnosti koje govore u prilog vjerodostojnosti tih iskaza, time da se ne čini vjerojatnim da bi svjedok ŽŽ i žrtva izmislili, i potom lažno prijavili, prijetnju da će okrivljenik automobil bivše supruge politi baš kiselinom, dakle specifičnu prijetnju. Pritom se okrivljenik u obrani referira da b i onda prije rekao da će auto politi benzinom, dok glede ovdje obrazlaganog valja ponoviti da su okrivljenik i žrtva bivši bračni drugovi, da egzistira postupak protiv okrivljenika zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja i da žrtva svjedoči o uznemirenosti uslijed ponašanja okrivljenika, dok tvrdnje iz obrane okrivljenika o tome da žrtva nije poštivala mjere opreza određene u njezinu korist nisu ni na koji način potkrijepljene . S druge strane, nema posebnih okolnosti koje bi govorile u prilog tvrdnji o ljubomori žrtve koja bi je motivirala na lažnu prijavu, i to u komplotu sa svojim bratom, glede kojeg također ne postoje okolnosti takve naravi koje bi diskreditirale njegovu vjerodostojnost u pogledu navoda o predmetnom kaznenom djelu. Obrana je dostavila dokument (str. 238) za kojeg navodi da predstavlja dokaz o kupnji jakne preko Vinteda koju bi kupio okrivljenik i prodao je ŽŽ, fotografije kutije mobitela iPhone 13 (str. 253-254) te izvod po bankovnom računu okrivljenika od 1. siječnja do 31. siječnja 2026. (str. 255), iz kojeg da proizlazi da nema uplate ŽŽ za koju on tvrdi da ju je izvršio. Potonje navedena dokumentacija iz koje su vidljive uplate po jednom bankovnom računu okrivljenika tijekom jednog mjeseca, međutim, sama po sebi ne predstavlja temelj za zaključak o malicioznim motivima ŽŽ na kakve ukazuje okrivljenik odnosno za sumnju u njegovu vjerodostojnost, tim više kada okrivljenik ne govori da bi glede imenovanog svjedoka prethodno inkriminiranom događaju imao problema s naplatom eventualnih dugova odnosno da bi prema istom problematizirao nevraćanje eventualnog iznosa, niti pak proizlazi da bi između njih dvojice otprije postojali neki drugi problemi, a što bi ovoga motiviralo na lažno svjedočenje, čemu se dodaje, u odnosu na potencijalan motiv ŽŽ u vidu izbjegavanja plaćanja stvari okrivljeniku, na koji upire obrana, kako privremeno lišenje slobode okrivljenika, kao eventualnog vjerovnika, ionako ne predstavlja temelj za oslobođenje od građanske odgovornosti u slučaju stvarnog postojanja duga, pa u tom smislu nema osnove za zaključak da bi svjedok ŽŽ postupao s takvom namjerom . Osim toga, okrivljenik navodi da je žrtva ljubomorna na njega pa da je zbog toga skovala plan sa VŽ, a s obzirom na sve navedeno nema relevantnog temelja za zaključak da bi ljubomora žrtve upravo u povezanosti s koristoljubivim motivom njezina brata dove la do lažne prijave i njihova lažnog iskazivanja glede predmetnog, ozbiljnog, kaznena djela. Upravo suprotno, opet se ponavlja da su njihovi iskazi spram bitnih okolnosti ovog kaznenog djela međusobno neproturječni, a iskaz žrtve popraćen iskrenim neverbalnim reakcijama, kao i bezodložnom prijavom kaznenog djela, time da žrtva iskazuje i da je 100% sigurna da se spisu priložene snimke zaslona mobitela koje se odnose na objave okrivljenika na društvenoj mreži TikTok odnose na nju jer se ona tako ranije zvala na toj društvenoj mreži. Navedene objave ne predstavljaju elemente predmetnog kaznenog djela, međutim, budući da žrtva zbog istih verbalizira uznemirenost spram okrivljenika (na čijem su profilu one nesporno objavljene), smatrajući da se odnose na nju, iste se ističu kao moment u prilog tezi o iskrenosti i zabrinutosti žrtve te ujedno o neprihvatljivosti obrane okrivljenika o uroti žrtve i njezina brata protiv okrivljenika.

20. Ovdje valja reći kako preostali dokazi nisu od odlučnog značaja za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom kaznenom postupku, pa tako ni izjava partnerice okrivljenika ŠŽ (str. 239) u kojoj opisuje da je komunicirala sa žrtvom koja se žalila na probleme sa sadašnjim partnerom niti komunikacija između ŠŽ i žrtve u tom smislu, jer iste ni na koji način nisu od relevantnog značaja za kazneno djelo prijetnje o kojem je riječ u ovom postupku, niti pak mogu predstavljati ikakvu relevantnu okolnost u prilog obrane okrivljenika da predmetno kazneno djelo nije počinio, budući da eventualni problemi žrtve s eventualnim novim partnerom ne znače niti da prijetnje nije bilo niti pak sami po sebi ukazuju na možebitan motiv žrtve za lažno prijavljivan je kaznenog djela.

21. Pritom su, kako je već navedeno, odbijeni dokazni prijedlozi za ponovnim ispitivanjem žrtve AŽ, kao i za ispitivanjem u svojstvu svjedokinje ŠŽ kao nevažni i odugovlačeći, a s obzirom da okolnosti na koje je predloženo ispitivanje tih svjedokinja nisu važne za odluku u ovom predmetu. Naime, osim što je žrtva AŽ ispitana i na raspravi u prisutnosti okrivljenika i njegova branitelja , koji su imali priliku ispitati je na sve okolnosti koje ocjenjuju relevantnima, okolnosti na koje je predloženo njezino ponovno ispitivanje, kao i ispitivanje u svojstvu svjedokinje ŠŽ, i to na okolnosti sadržaja komunikacije njih dvije, nisu ni od kakvog odlučnog značaja za odluku u ovom postupku, budući da, kako je i prethodno obrazloženo, eventualni problemi žrtve s novim partnerom ne utječu na utvrđenje je li počinjeno konkretno kazneno djelo prijetnje 15. siječnja 2026. niti pak sami po sebi ukazuju na možebitan motiv žrtve za lažno prijavljivanje kaznenog djela, a ŠŽ osim toga nema nikakvih relevantnih saznanja o predmetnom kaznenom djelu. Stoga su navedeni dokazni prijedlozi nevažni i odugovlačeći pa ih je sud, kao takve, odbio.

22. Na temelju svega prethodno navedenog i provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika te provedenih dokaza, i to svakog zasebno, kao i u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik kritične zgode, 15. siječnja 2026., oko 07,00 sati, u [adresa], u [adresa], u cilju da ustraši svoju bivšu suprugu AŽ, rekao njezinom bratu ŽŽ da će Senkin automobil politi kiselinom, da ju svugdje prati i da ju nikad neće ostaviti na miru, što je SŽ istog dana u popodnevnim satima prenio AŽ, dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio i uznemirio, a kazneno djelo počinjeno je prema bliskoj osobi. Navedene riječi je SŽ prenio žrtvi AŽ, a iste su, imajući u vidu da spominje da će automobil žrtve politi kiselinom, objektivno podobne da izazovu strah kod žrtve te prema objektivnim mjerilima predstavljaju prijetnju izazivanjem zla osobi spram koje su upućene.

23. Takvim postupanjem okrivljenik je ostvario sva objektivna, a s obzirom da je postupao s izravnom namjerom, htijući zastrašiti žrtvu, kao njemu blisku osobu u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11, koji propisuje da su bliske osobe između ostalog i bivši bračni drugovi, ujedno svjestan da takvim riječima čini kazneno djelo i da je njegovo djelo zabranjeno, što nije dovedeno u pitanje, kao niti činjenica da je te zgode bio ubrojiv, dok na njegovoj strani ne postoji ijedan ispričavajući razlog, ispunjena su i sva subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje stavljene okrivljeniku na teret u ovom postupku. Time je optuženik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11 te je, posljedično, za isto proglašen krivim.

24. Na temelju svega navedenog sud je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o izravnoj namjeri) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, i uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

24.1. Pritom su kao olakotne okolnosti okrivljeniku cijenjene kaznena neosuđivanost, prekršajna nekažnjavanost, korektno ponašanje na sudu tijekom postupka, činjenica da se radi o ocu dvoje djece te da je isti inače uredno zaposlen, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.

24.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je zakonski minimum zapriječene kazne za predmetno kazneno djelo šest mjeseci, a maksimum pet godina, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljenika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, uz izricanje uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 i čl. 64. KZ/11, na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, a pod uvjetom iz članka 58. KZ/11 može biti opozvana ako bi okrivljenik u roku od tri godine počinio novo kazneno djelo, ako bi ustrajno izbjegavao provođenje zaštitnog nadzora, ili bez opravdanog razloga kršio obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom, sve na temelju ocjene da okrivljenik i bez izvršenja kaznene sankcije ubuduće neće činiti kaznena djela. Ta ocjena temelji se na njegovu prijašnjem životu, obiteljskim prilikama i činjenici da je on do sada kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana osoba, a sud smatra da će se upravo takvom kaznom, pri čemu se odluka o potrebi zaštitnog nadzora temelji na ocjeni da mu je potrebna pomoć, vođenje i nadzor nadležnog tijela za probaciju kako ubuduće ne bi činio kaznena djela i kako bi se lakše uključio u društvo, s obzirom na prirodu kaznenog djela, izrečene prijeteće riječi i verbalizaciju da svugdje prati žrtvu te da je nikad neće ostaviti na miru, kraj činjenice da je osnovano sumnjiv za kazneno djelo nametljivog ponašanja na njezinu štetu te ga u drugom postupku u korist žrtve terete mjere opreza, osim specijalne, postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

25. Osim toga, okrivljeniku je na temelju čl. 73. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve AŽ, kojoj se ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara, u trajanju od tri godine, i to sve s obzirom da postoji opasnost da bi okrivljenik prema žrtvi mogao ponovno počiniti kazneno djelo, uslijed okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela te iskaza žrtve koja iskazuje strah prema okrivljeniku koji je, valja ponoviti, verbalizirao da svugdje prati žrtvu te da je nikad neće ostaviti na miru, a osnovano je sumnjiv za kazneno djelo nametljivog ponašanja na njezinu štetu te ga u tom drugom postupku u korist žrtve terete mjere opreza određene u njezinu korist (o čemu iskazuje sama žrtva, ali i okrivljenik), tako da sve navedeno u svojoj u ukupnosti, po ocjeni suda, upućuje na opasnost da bi okrivljenik mogao nastaviti činiti djela. Pritom je ocjena suda da je vrijeme na koje je mjera izrečena primjereno s obzirom na okolnosti slučaja i potrebno za ostvarenje njezine svrhe.

26. Na temelju čl. 54. KZ/11 odlučeno je da se okrivljenom JŽ u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 15. siječnja 2026. nadalje (do puštanja na slobodu), sve za slučaj opoziva uvjetne osude.

27. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, okrivljenik obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 400,00 eura, sve u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude. Ovakva odluka temelji se na činjenici da je okrivljenik prije određivanja istražnog zatvora bio zaposlen, radno je sposoban i u dobi u kojoj nesporno ima mogućnost ostvarivati prihode, u kojem smislu i prima plaću u iznosu od oko 1.400,00 eura neto te da je otac dvoje punoljetne djece, stoga je iznos od 400,00 eura po osnovi paušalne svote, određen sukladno složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka, onaj koji, kada ga plati, neće dovesti u pitanje njegovo uzdržavanje.

28. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 24. travnja 2026.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u pet primjeraka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: KO-DO-49/2026

2. Okrivljeni ĐŽ, [adresa]

3. Braniteljica okrivljenika Stella Mudri, odvjetnica u Varaždinu

4. Oštećena AŽ

5. PU varaždinska, PP Varaždin, po pravomoćnosti

6. Probacijski ured Varaždin, po pravomoćnosti