REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Č 5
Poslovni broj: Us I-1284/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja Green Delivery Workers d.o.o., OIB: 58598984169, Rijeka, Korzo 6, kojeg zastupa opunomoćenik Matej Miletić, odvjetnik u Rijeci, Korzo 6, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Žrtava fašizma 3, radi ukidanja dozvole za boravak i rad, 24. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I-216-02/24-09/195993, URBROJ: 511-09-38-25-3 od 5. svibnja 2025.
II. O troškovima ovog upravnog spora bit će odlučeno posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-02/24-09/195993, URBROJ: 511-09- 38-25-3 od 5. svibnja 2025. ukinuta je dozvola za boravak i rad, KLASA: UP/I-216- 02/24-09/195993 od 31. listopada 2024., s rokom važenja do 30. listopada 2025., za ČZ, državljanina Indije (t. 1. izreke rješenja), te je određeno da je imenovani stranac dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) u roku od 15 dana od izvršnosti rješenja (t. 2. izreke rješenja), uz ostale prateće odluke (t. 3. -5. izreke rješenja).
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, kako je tuženik propustio u obzir uzeti činjenicu da strani radnik nije mogao u zakonskom roku od šest mjeseci od početka valjanosti dozvole za boravak i rad stići u Republiku Hrvatsku, budući da za tužitelja nije pravomoćno okončan postupak za izdavanje vize koji se vodi pred Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Republici Indiji te Ministarstvom vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske. Ističe da je zaprimio prvostupanjsku odluku o odbijanju zahtjeva za izdavanje vize od 14. travnja 2025., protiv koje odluke je tužitelj izjavio žalbu jer smatra da ispunjava sve uvjete za izdavanje iste. Nezakonite su i točke 2., 3., 4. i 5. izreke osporavanog rješenja, vezane uz dužnost napuštanja područja EGP-a, jer tužitelj nije ni stupio na hrvatski teritorij.
Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i dodaje kako ne može utjecati na tijek ili trajanje postupka za izdavanje vize, niti je tuženik dužan preispitivati rad i odluke drugih tijela. Dozvola za boravak i rad može se ostvarivati i zadržavati samo uz ispunjenje svih uvjeta, uključujući važeću vizu. Smisao izdavanja dozvole za boravak i rad, kao konstitutivnoga pravnog akta, osiguranje je zakonitog poslovanja državljanina treće zemlje u razdoblju koje treba logički uslijediti nakon izdavanja dozvole. Tužbeni navod koji se odnosi na dužnost napuštanja EGP-a irelevantan je i ne utječe na zakonitost rješenja, čije donošenje nije bilo uvjetovano realizacijom ulaska ili izlaska iz zemlje. Ishod postupka nije zapreka da navedeni državljanin treće zemlje u budućem razdoblju uredi svoj status stranca u Republici Hrvatskoj, kada za to budu ispunjeni svi propisani uvjeti. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Budući su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26.; dalje: ZUS), donio odluku u ovom sporu. Sud je prije donošenja presude svakoj stranci omogućio izjašnjavanje o svim navodima, činjeničnim i pravnim pitanjima u skladu s člankom 6. ZUS-a.
5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu ni imale.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prema odredbi članka 87. stavka 1. točke 3. podtočke b) Zakona o strancima (Narodne novine broj. 133/20., 114/22., 151/22., 40/25.; dalje: Zakon o strancima) Ministarstvo unutarnjih poslova će putem policijske uprave, odnosno policijske postaje, ukinuti privremeni boravak državljaninu treće zemlje ako ne prijavi svoje boravište policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji u roku od šest mjeseci od početka valjanosti privremenog boravka ako mu je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna dugotrajna viza.
8. Odredba članka 94. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima propisuje da će Ministarstvo unutarnjih poslova, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem ukinuti dozvolu za boravak i rad ako su ispunjeni uvjeti iz članka 87. stavka 1. toga Zakona.
9. Iz podataka u spisu sud utvrđuje da je tužitelju izdana dozvola za boravak i rad KLASA: UP/I-216-02/24-09/195993, URBROJ: 511-09-38-24-2 od 31. listopada 2024., za razdoblje od 31. listopada 2024. do 30. listopada 2025..
10. Među strankama je nesporno da je državljaninu treće zemlje (ČZ) za ulazak u Republiku Hrvatska potrebna dugotrajna viza te da isti u roku od šest mjeseci od početka valjanosti privremenog boravka nije prijavio svoje boravište policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji. Pritom nije od utjecaja s kojim se pravnim ili stvarnim zaprekama suočio pri ispunjenju navedene dužnosti, odnosno neovisno o razlozima koji su ga u tome sprječavali jer se ovdje ne utvrđuje odgovornost stranke, nego fakticitet izostanka prijave boravišta u [adresa], tj. fakticitet legalnog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu rada.
11. Tuženik, pritom, osnovano naglašava da strani državljanin može podnijeti novi zahtjev za uređenje svojeg statusa stranca u Republici Hrvatskoj, pod za to propisanim pretpostavkama.
12. U vrijeme donošenja osporavanog rješenja državljanin treće zemlje se mogao nalaziti u Republici Hrvatskoj (u ovoj vrsti predmeta tuženik utvrđuje je li stranka prijavila boravište, a ne da li joj je izdana viza), pa utoliko uzgredne odluke sadržane u točkama 2., 3., 4. i 5. osporavanog rješenja nisu nužno bespredmetne. Podredno, tuženik utemeljeno ističe da postojanje tog dijela izreke osporavanog rješenja ne dovodi u pitanje zakonitost toga rješenje.
13. Sud je utvrdio i da je tuženik prilikom sastavljanja obrazloženja svojeg rješenja propustio navesti činjenice na podlozi kojih je utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za primjenu zakonskih odredbi navedenih u obrazloženju, sadržaj kojih odredbi, k tomu, nije iznesen. Međutim, spomenuti procesni nedostatak ne čini osporavano rješenje nužno nezakonitim, već je u svakome konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj odnosne postupovne povrede na rješavanje upravne stvari. Naime, odredbom članka 116. stavka 2. ZUS-a propisano je, između ostalog, da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali oni nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka. Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (čl. 98. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku, Narodne novine br. 47/09. i 110/21.). Zbog toga bi ponovno vođenje postupka samo radi dopune obrazloženja rješenja u stvari u kojoj sud nedvojbeno utvrdi da je izreka rješenja zakonita, bilo nesvrhovito te protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, što je i ratio odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a, koja odredba obvezuje sud da u takvoj situaciji tužbeni zahtjev odbije.
14. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 2. ZUS-a, vezano uz članke 144. i 147. istoga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u t. I. izreke presude.
15. Odluka iz t. II. izreke presude je donesena na temelju odredbe članka 148. stavka 4. ZUS-a prema kojoj o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana postavljanja zahtjeva iz stavka 3. toga članka.
U Rijeci 24. travnja 2026.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
