Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: K-36/2022-168

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od suca Darija Lokasa, pred- sjednika vijeća, te sudaca porotnika Draženke Bakšaj i Ratka Tomića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Knapić, u kaznenom predmetu protiv prvooptu- ženog VD i dr. zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.,126/19., 84/21.,114/22. i 114/23. - dalje KZ/11.), povodom optužnice Županij- skog državnog odvjetništva u Varaždinu broj K-DO-23/06 (KPO-DO-1/07) od 02. ko- lovoza 2007., izmijenjene 19. listopada 2015., 09. veljače 2016., 19. lipnja 2024., 10, rujna 2024 i 14. siječnja 2026., nakon održane javne rasprave dana 24. travnja 2026. u prisutnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Darka Galića, pr- vooptuženog VD, branitelja prvooptuženog odvjetnika Miljenka Korušića, drugooptuženog ID i zamjenice branitelja drugooptuženog odvjetnika Veljka Miljevića, odvjetnice Lucije Dorčić, dana 30. travnja 2026. objavio je, a 24. trav- nja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prvooptuženi VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i I, rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, ing. strojarstva, zaposlen u tvrtki TMT d.o.o. iz Lepoglave gdje ostvaruje mjesečnu plaću u iznosu cca. 1.500,00 eura, oženjen sa H, otac troje punoljetne djece, vlasnik automobila marke Audi A6 starog 17 godina i vinograda, druge vrjednije imovine nema, nema poslovne udjele u trgovačkim društvima niti dionice, vojsku služio u Puli, 1985. godine, bez odlikovanja, bez čina, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak,

i

Drugooptuženi ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin VD i O, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., državljanin Republike Hrvatske, farmaceutski tehničar, SSS, neoženjen, otac jednog djeteta u dobi od šesnaest godina, nezaposlen, ostvaruje prihod od cca 10.000,00 eura od dobiti trgovačkog društava Nekretnine Breza d.o.o . kojeg je osnivač, druge vrjednije imovine nema, nema poslovne udjele u drugim trgovačkim društvima niti dionice, vojsku služio u Novom Sadu 1989. godine, vodi se u V.E. Ivanec, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak,

k r i v i  s u

što su:

prvooptuženi VD

1.) dana 16. kolovoza 2005. u Ivancu, kao direktor TD-a "Itas Nova" d.o.o. Iva- nec, protivno odredbi članka 430. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00 i 118/03. - dalje ZTD) koristeći svoje ovlasti u cilju da pribavi sebi protupravnu imovinsku korist, prodao osobni automobil marke "Audi A6", model 2,5 TDI, vlasništvo TD-a "Itas Nova" d.o.o., vrijednosti 120.042,03 kuna, sam sebi kao fizičkoj osobi, ali za cijenu od 52.796,72 kune, na koji način je na razlici stvarne vrijednosti vozila i cijene za koju je sebi prodao to vozilo, ostvario protupravnu imovinsku korist u iznosu od 67.245,31 kuna, protuvrijednosti 8.924,99 eura,

d a k l e, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi znatnu protupravnu imo- vinsku korist, te time onome o čijim se imovinskom interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu,

čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 246. stavku 2. KZ/11,

drugooptuženi ID

2.) dana 29. prosinca 2005. u Ivancu, kao direktor TD-a "Mariva" d.o.o. Ivanec, koristeći svoje ovlasti s ciljem pribavljanja znatne nepripadne imovinske koristi za Ć tar HD, protivno članku 430. Zakona o trgovačkim društvima, sklopio u ime TD -a "Mariva" d.o.o. ugovor o prodaji nekretnina kojim to trgovačko društvo prodaje Putar Borisu nekretnine čkbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], otok Pag, ukupne površine od 1.779 m², sa svim izgrađenim objektima, i to četiri zgrade radničkog odmarališta, za cijenu od 400.000,00 kuna, iako je znao da je prometna vrijednost nekretnina i objekata daleko veća i iznosi 1.388,076,00 kuna, na koji način je za HD ostvario nepripadnu imovinsku korist u visini od 988.076,00 kuna, protuvrijednosti 131.140,22 eura kao razliku između prometne vrije- dnosti nekretnina i ugovorene prodajne cijene,

d a k l e, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio drugoj osobi znatnu protu- pravnu imovinsku korist, te time onome o čijim se imovinskom interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu,

čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 246. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju odredbe članka 246. stavka 2. KZ/11 optuženom VD za kazneno djelo pod točkom 1.)

izriče se

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE koja kazna se na temelju odredbe članka 58. stavka 6. KZ/11 uzima kao utvrđena

na temelju odredbe članka 58. stavka 6. KZ/11 optuženom VD

opoziva se:

djelomična uvjetna osuda izrečena presudom koju čine presuda ovog suda broj K-33/07-253 od 07. lipnja 2016. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž- 227/2017-18 od 30 ožujka 2022., pravomoćna 30. ožujka 2022., te se iz navedene presude uzima kao

utvrđena

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE I

11 (JEDANAEST) MJESECI

te se na temelju odredbe članka 53. u vezi sa člankom 51. stavkom 2. KZ/11 optuženi VD

osuđuje

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE I

3 (TRI) MJESECA

III. Na temelju odredbe članka 54. u vezi s člankom 53. stavkom 1. KZ/11 optuže- nom VD se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme koje je proveo na izdržavanju kazne po presudi koju čine presuda ovog suda broj K-33/07- 253 od 07. lipnja 2016. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž - 227/2017-18 od 30 ožujka 2022., i to od 27. rujna 2023. do 27. veljače 2025.

IV. Na temelju odredbe članka 246. stavka 2. KZ/11 optuženom ID za kazneno djelo pod točkom 2.)

izriče se

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI

koja kazna se na temelju odredbe članka 58. stavka 6. KZ/11 uzima kao utvrđena

na temelju odredbe članka 58. stavka 6. KZ/11 optuženom ID

opoziva se:

djelomična uvjetna osuda izrečena presudom koju čine presuda ovog suda broj K-33/07-253 od 07. lipnja 2016. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž- 227/2017-18 od 30 ožujka 2022., pravomoćna 30. ožujka 2022., te se iz navedene presude uzima kao

utvrđena

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I

6 (ŠEST) MJESECI

te se na temelju odredbe članka 53. u vezi sa člankom 51. stavkom 2. KZ/11 optuženi ID

osuđuje

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE I

ŠEST (ŠEST) MJESECI

V. Na temelju odredbe članka 54. u vezi s člankom 53. stavkom 1. KZ/11 optu - ženom ID se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora ima uračunati vri- jeme koje je proveo na izdržavanju kazne po presudi koju čine presuda ovog suda broj K-33/07-253 od 07. lipnja 2016. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž- 227/2017-18 od 30 ožujka 2022., i to od 24. listopada 2023. do 24. srpnja 2024.

VI. Na temelju odredbe članka 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne no- vine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi sa člankom 77. KZ/11 utvrđuje se da novčani iznos od 8.924,99 eura (osam tisuća devetstodvadesetčetiri eura i devedesetdevet centi) predstavlja imovin- sku korist koju je optuženi VD ostvario kaznenim djelom iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., taj iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske pa se nalaže optuženom VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu V i I r. J, rođenom **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], da na ime protupravno stečene imovinske koristi novčani iznos od 8.924,99 eura (osam ti- suća devetstodvadesetčetiri eura i devedesetdevet centi) uplati u državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08. optuženicima VD i ID, svakom ponaosob, nalaže se naknaditi troškove kaznenog postupka koji se odnose na paušal u iznosu od 500,00 eura, a optuženom VD i troškove prometno tehničkog vještače- nja s dopunama u ukupnom iznosu od 909,77 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

Sadržaj optužbe

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je 03. kolovoza 2007. pred ovim sudom optužnicu broj: K-DO-23/06 (KPO-DO-1/07), kojom je teretilo:

- u točki 1) optužene VD, OD, ID i ĆD zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. alineja 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br.: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97.),

- u točki 2) optužene VD, OD, ID i ĆD zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. alineja 6. KZ/97.,

- u točki 3) optužene VD, OD i ĆD zbog kaz- nenog djela iz članka 292. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. alineja 6. KZ/97.,

- u točki 4) optužene VD, OD i ID zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. alineja 6. KZ/97.,

- u točki 5) optužene VD, OD i ID zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. alineja 6. KZ/97.,

- u točki 6) optužene VD, OD i ID zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. alineja 6. KZ/97.,

- u točki 7) optuženog VD zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. alineja 4. KZ/97.,

- u točki 8) optuženog VD zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. u vezi sa stavcima 3. i 1. KZ/97.,

- u točki 9) optužene ID i ĆD zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. alineja 6. KZ/97.,

- u točki 10) optuženog ID zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. u vezi sa stavcima 3. i 1. KZ/97.,

- u točkama 11), 12) i 13) optuženo TD Mariva d.o.o. zbog kaznenih djela iz članka 292. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. alineja 6. KZ/97.,

- u točki 14) optuženo TD Itas-Nova d.o.o. zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. alineja 6. KZ/97.,

- u točki 15) optuženo TD B=Breza d.o.o. zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. alineja 6. KZ/97.

1.1. Tijekom kaznenog postupka zbog odustanka tužitelja od optužbe rješe- njima je pravomoćno obustavljen kazneni postupak protiv optužene OD zbog kaznenog djela koje joj je na teret stavljeno u točki 3) optužnice; protiv optuženih VD, OD i ID zbog kaznenih djela iz točaka 4), 5) i 6) optužnice; protiv optuženog VD zbog kaznenog djela iz točke 7) optužnice; protiv optuženih ID i ĆD zbog kaznenog djela iz točke 9) optužnice; protiv optuženog TD Mariva d.o.o. zbog kaznenih djela iz točaka 11), 12) i 13) optužnice; protiv optuženog TD Itas-Nova d.o.o. zbog kaznenog djela iz točke 14) optužnice; protiv optuženog TD B=Breza zbog kaznenog djela iz točke 15) optužnice.

1.2. Tužitelj je ostao kod prvotne optužbe protiv optuženog VD zbog kaznenog djela opisanog u točki 8) optužnice, dok je u odnosu na preostala kaznena djela tužitelj podneskom zaprimljenim 19. listopada 2015. (list 2511) te na raspravi 09.02.2016. (list 2561) činjenično i pravno izmijenio optužnicu, tereteći tako u konač- nici:

- u točkama 1) i 2) optužnice optužene VD, OD, ID i ĆD zbog kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslo- vanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju, označena u članku 292. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. alineja 6. KZ/97.,

- u točki 3) optužnice optužene VD i ĆD zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodar- skom poslovanju, označena u članku 292. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. alineja 6. KZ/97.,

- u točki 8) optužnice optuženog VD zbog kaznenog djela protiv slu- žbene dužnosti - zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u vezi sa stavkom 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/97.,

- u točki 10) optužnice optuženog ID zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti, označeno u članku 337. stavak 4. u vezi sa stavkom 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/97.

1.3. Prvostupanjskom presudom ovog suda od 07. lipnja 2016. prvooptuženi VD, drugooptužena OD i trećeoptuženi ID prog- lašeni su krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. te su osuđeni, prvooptuženi VD na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i jedanaest mjeseci za počinjenje tri kaznena djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11., time da mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se izvršiti dio kazne u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, a dio kazne od jedne godine i šest mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženi u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, drugooptužena OD na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca za počinjenje dva kaznena djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11., pri čemu joj je također izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio izre- čene kazne u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca izvršiti, a preostali dio kazne u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca neće se izvršiti ako optuženica u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, dok je trećeoptuženom ID izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine za počinjenje dva kaznena djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. Nadalje, prvooptuženi VD, trećeoptu- ženi ID i četvrtooptužena ĆD oslobođeni su od optužbe, prvoo- ptuženi VD i trećeoptuženi ID za kaznena djela iz članka 337. stavak 4. u svezi sa stavkom 3. i stavkom 1. KZ/97. (točke 4.) i 5.) izreke presude, a točke 8.) i 10.) optužnice), dok je četvrtooptužena ĆD oslobođena za tri kaz- nena djela iz članka 292. stavka 2. u vezi stavka 1. alineja 6. KZ/97.(točke 6.), 7.), 8.) izreke presude, izdvojene iz točaka 1.), 2.) i 3.) optužnice.

1.4. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, djelomično pri- hvaćajući žalbe državnog odvjetnika i optuženog ID, ukinuo je prvostu- panjsku presudu ovog suda u odnosu na optužene VD i ID u točkama 4.) i 5.) oslobađajućeg dijela te u točki 1.) osuđujućeg dijela u odnosu na optuženog ID i predmet u tom dijelu uputio na ponovno suđenje i od- luku. Uslijed takve odluke preinačio je presudu u odluci o kazni te je optuženi ID za preostalo kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim (točka 2.) izreke)), na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se ne- uvjetovani dio kazne u trajanju od devet mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od devet mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. U preostalom dijelu odbijene su kao neos- novane žalbe državnog odvjetnika i optuženog ID te u cijelosti žalbe optuženog VD i optužene OD te je u pobijanom, a u neukinu- tom i nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

1.5. U ponovljenom postupku tužitelj je na raspravi 19. lipnja 2024. (list 2914.) i 10. rujna 2024. (list 2927.) izmijenio optužbu u činjeničnom i pravnom opisu za tri preostala kaznena djela na način da ih je sva tri kvalificirao kao kaznena djela protiv gospodarstva – zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11.

1.6. Rješenjem ovog suda od 17. prosinca 2025., a temeljem odredbe članka 386. u vezi s člankom 380. stavkom 1. točkom 2. u vezi s člankom 452. točkom 6. ZKP/08, pravomoćno je obustavljen kazneni postupak protiv optuženog JD u odnosu na kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. iz točke 1.) izmije- njene optužnice, nakon čega je tužitelj na raspravi 14. siječnja 2026. (list 3102. spisa) činjenično izmijenio preostale dvije točke optužnice u visini imovinske koristi koja je optuženima stavljena na teret, naznačujući uz novi kunski iznos i protuvrijednost u eurima.

Očitovanje optuženika o optužbi

2. Pozvani da se izjasne o izmijenjenoj optužbi optuženici su očitovali da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja su im stavljena na teret.

Provedeni dokazi

3. Tijekom dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, pročitani su iskazi ra- nije ispitanih svjedoka ZD (listovi 942-943, 1642-1643, 1989-1899, 2040-2052 spisa), RD (listovi 935-937, 1640-161, 1892-1895, 2040- 2052 spisa), ČD (listovi 938-941, 1641-1642, 1896-1898 spisa), ŽD (listovi 1489-1490, 2628-2629 spisa), PD (listovi 2627-2630 spisa), GD (listovi 2627-2630 spisa), ND (listovi 2635-2641 spisa), TD (listovi 928,930,1491-1492,1637-1639, 1895-1896, 2044-2047 i 2967 spisa) i HD (listovi 2629-2630 i 2968 spisa), nadalje, uz suglasnost stranaka pročitani su nalazi i mišljenja vještaka s dopunama i to iskaz vještaka ŠD s rasprave od 11. lipnja 2013.g. (listovi 2068-2072 spisa), te njegovi pisani i usmeni nalazi i mišljenja s dopunama (listovi 1296-1322, 1327-1328, 1509-1528, 1654-1656, 1688-1707, 1791-1794, 1809-1824, 2074-2089, 2105-2122 spisa), nalazi i mišljenja vještakinje za financije i računovodstvo Ksenije Špoljarić i njihove dopune (stanice 1329-1385, 1657-1661, 1713-1720, 1770-1777, 1825-1873, 2159-2166, 2213-2215 spisa), nalaz i mišljenje prometno tehničkog vještaka Aleksandra Makovca od 16. lipnja 2025.( listovi 2992-2994 spisa), dopune istog s rasprava od 14. listopada 2025. (listovi 3055-3056) i 24. ožujka 2026. ( listovi 3167-3169 spisa), dopuna nalaza i mišljenja u pisanom obliku od 31. ožujka 2026. (listovi 3173-3176 spisa), vještak je ispitan na raspravi 15. travnja 2016. ( list 3201-3202 spisa), pročitane su isprave u spisu i to: rješenje o upisu Udruge malih dioničara dioničkog društva „Itas“ (32-33), redoslijed transakcija od 1. siječnja 2003. do 20. listopada 2005. godine za „Itas“ d.d. [adresa] na CD-u Središnje depozitarne agencije d.d. (34-35), pročišćeni tekst statuta društva „Itas“ d.d., (69-93), ugovor o kratkoročnom kreditu br. 3/2003 (94), aneks broj 1 Ugovora o kratkoročnom kreditu br. 3/2003 (95), odluku Nadzornog odbora „Itas“ d.d. o suglasnosti Upravi za prijenos prava vlasništva (96), solemnizaciju javne biljež- nice VDĆ (97-98), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijeno- som vlasništva (99-101), poziv vlasniku nekretnine (102-103), dopis B=Breze“ javnoj bilježnici (104), potvrdu javne bilježnice „B=Brezi“ (105-106), povratnicu primatelju „I- tas“ d.d. (107), izvatke iz zemljišne knjige (108-112), suglasnost Uprave „Itasa“ (113), zapisnik sa 20. sjednice Nadzornog odbora „Itasa“ (114-116), odluku Nadzornog od- bora „Itasa“ 20/04 (117), Ugovor o kupoprodaji nekretnina „Pašnjak“ kod Gračišća (118-119), podatke Porezne uprave-Područni ured Gospić o porezu na promet nekre- tnina za 2003. godinu „B=Breze“ (120-121), podatke Porezne uprave-Područni ured Gospić o porezu na promet nekretnina za 2004. godinu „Mariva“ d.o.o. (122 -123), te- meljnicu glavne knjige br. 16/2004 (126-127), kartice kuće za odmor br. 000181- 000184 (129-131), karticu vodovoda i razvodne mreže br. 000192 (132), karticu kana- lizacije br. 000193 (133), karticu elektropriključka – zračnog voda br. 100194 (134), karticu elektropriključka – kablovskog voda br. 000195 (135), karticu prilaznog puta br. 000196 (136), karticu potpornog zida br. 000197 (137), podatke Porezne uprave- Područni ured Gospić o porezu na promet nekretnina za 2005. godinu „Lidl“ d.o.o. (146-147), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. svibnja 2005. godine (148-167), izvadak iz zemljišne knjige od 10. svibnja 2003. godine (168 -169), građevinsku doz- volu (170-173), ugovor o cesiji od 17. svibnja 2005. godine (174-177), prijave potpisa (178-180), karticu „Itasa“ za 2004. godinu za neotpisane vrijednosti (181), dokumen- taciju Trgovačkog suda u Varaždinu o upisu trgovačkih društava „Itas“ d.d., „Mariva“ d.o.o., „B=Breza“ d.o.o. i „Itas Nova“ d.o.o. (196-212), knjigovodstvenu karticu „Ma- rive“ d.o.o. za „Itas“ d.d. (213), nalog za asignaciju „Marive“ d.o.o. (214), izvatke Cen- tar banke br. 3/1 i 4/1 (215), prijedlog višestruke kompenzacije br. 10/2004 „Marive“ d.o.o. (216), izvatke Centar banke broj 28/1 i 32/1, te izvadak Zagrebačke banke br. 11 (217), izvatke broj 37/1, 49/1 i 51/1 Centar banke (219-220), višestruku kompen- zaciju od 12. prosinca 2004. godine (221), prijedlog kompenzacije (222), višestruku kompenzaciju od 31. prosinca 2004. godine (223), izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] (224), izvatke iz zemljišne knjige Općinskog suda u Ivancu od 20. rujna 2005. godine (225-230), ugovor o radu menadžera (261-267), karticu „Itasa“ za 2004. godinu za MD (268), temeljnice za MD i nadzorni odbor (269-282), izvadak iz sudskog registra za „Brezu“ d.o.o. (283), očevidnik o danima insolventnosti za „Brezu“ d.o.o. (284-288), podatke o solventnosti za „Brezu“ d.o.o. (289), obrazac ORP-1 i ORP-3 za „Brezu“ d.o.o. (290-300), podatke „Itasa“ o neis- plaćenim plaćama i troškovima prijevoza (301), ugovor o zajmu od 18. travnja 2001. godine (302-305), prijedlog za brisanje prava zaloga (306-307), izvadak iz zemljišne knjige (308), sporazum o osiguranju novčane tražbine od 23. travnja 2001. godine (309 - 315), izvadak iz zemljišne knjige (316-317), anekse ugovora o zajmu (318-329), izvadak s računa „Itasa“ za 24. travanj 2001. godine (330), izjavu o prijeboju br. 225 (331-332), subanalitičke kartice zajma (333-338), prijedlog za upis zabilježbe (339- 340), izvadak iz zemljišne knjige (341), aneks sporazuma o osiguranju novčane traž- bine od 8. veljače 2005. godine (342-347), ugovor o preuzimanju duga od 10. veljače 2005. godine (348-349), rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu o imenovanju uprave „Itasa“ (350-356), podatke o solventnosti i bonitetu za „Marivu“ d.o.o., „B=Brezu“ d.o.o. „Itas Novu“ d.o.o. i „Itas“ d.d. (358-376), očevidnik o danima insolventnosti za „Itas“ d.d. (377-384), obrazac ORP-1 i ORP-3 za „Itas“ d.d. (385-497), izvještaj o poslovanju, o novčanom tijeku i plan i realizacija (498-504), zapisnik sa III sjednice Nadzornog odbora „Itasa“ (505-506), novčani tijek za prosinac 2002. (507-508), plan poslovanja za 2003. godinu s planom priljeva i odljeva (509-511), obveze i potraživanja od 31. prosinca 2003. godine (512-516), račun dobiti i gubitka (522-524), bilancu (525-528), temeljni financijski izvještaj „Revidens“ d.o.o. (529-535), novčani tijek i realizacija za siječanj 2003. godine (536-538), ino-kupce (539-540), zapisnik za IV sjednice Nadzor- nog odbora „Itas“ (541-542, 556-557), zapisnik za VII sjednice Nadzornog odbora „I- tasa“ (558-599), zapisnik sa VIII sjednice Nadzornog odbora „Itasa“ (611-613), zapis- nik sa IX sjednice Nadzornog odbora „Itasa“ (614-615), novčani tijek za travanj 2003. godine (625-626), zapisnik sa XII sjednice Nadzornog odbora „Itasa“ (627-628), zapi- snik s glavne skupštine „Itasa“ od 4. srpnja 2003. godine (629-632), izvješće o poslo- vanju „Itasa“ za razdoblje od 1. siječnja 2003. do 30. lipnja 2003. godine (633 -646a), zapisnik sa XIII sjednice Nadzornog odbora „Itasa“ (648-651), zapisnik sa XIV sjednice Nadzornog odbora „Itasa“ (653-654), zapisnik sa XV sjednice Nadzornog odbora „I- tasa“ (656-657), novčani tijek za studeni 2003. godine (680-681),), zapisnike sa XVI i XVII sjednice Nadzornog odbora „Itasa“ (683-687), izvještaj o poslovanju „Itasa“ za 2003. godinu (688-691), zapisnik sa XVIII sjednice Nadzornog odbora „Itasa“ (692 - 693), zapisnik sa XIX sjednice Nadzornog odbora „Itasa“ (707-709), zapisnik sa XX sjednice Nadzornog odbora „Itasa“ (711-713), zapisnik sa XXI sjednice Nadzornog odbora „Itasa“ (770-772), izvješće o poslovanju „Itasa“ za 2004. godinu (773-791), kartice „Itasa“ za 2004.godinu (792-801), zapisnik sa XXVII sjednice Nadzornog od- bora „Itasa“ (802-804), stanje osnovnih sredstava „Itasa“ (821-822), stanje osnovnih sredstava (825-828), stanje osnovnih sredstava (831-833), stanje osnovnih sredstava (835-840), zapisnik sa XXXI sjednice Nadzornog odbora „Itasa“ (841-843), dopis rad- ničkog vijeća i sindikata Upravi „Itasa“ (845), tužbe stečajnog upravitelja „Itasa“ d.d. u stečaju (946-972), zapisnik o očevidu od 16. veljače 2006. (977-978), zapisnik o oče- vidu od 4. svibnja 2006. (971-982), ocjenu elaborata o procijenjenoj vrijednosti „Itasa“ d.d. (987), rješenje o procjeni Hrvatskog fonda za privatizaciju od 25. srpnja 2005. godine (988-991), program privatizacije „Itasa“ (992-1079, 1802-1219), elaborate o procijenjenoj vrijednosti nekretnina (1220-1267), očevidnik po redoslijedu plaćanja za „Itas Novu“ (1276), kopiju historijata promjena po računu (1277), popis transakcija ra- čuna „Itas Nove“ (1278-1287), pregled prometa računa „Itas Nove“ (1288-1295), vje- štački nalaz vrijednosti nekretnina „ Z“ (1296-1322), dopunu vještačkog nalaza (1327-1328), nalaz i mišljenje vještakinje Špoljarić Ksenije (1329-1385), ugovor o ku- poprodaji nekretnina „Pašnjak“ kod Gračišća (1405-1410), listu zatvaranja stavaka „B=Breza“ (1411), promet na računu „B=Breza“ za dan 13. siječanj 2005. godine, za dan 20. srpanj 2004. i za dan 30. svibanj 2005. godine (1412-1414), ugovor o prodaji nekretnina od 29. prosinca 2005. godine (1415-1416), aneks tog ugovora (1417), bla- gajničko izvješće „Mariva“ d.o.o. (1412), izvadak o prometu na računu „Mariva“ d.o.o. za dan 12. travanj 2006. godine (1419), uplatnicu br. 1/06 od HD (1420), isplatnicu br. 2/06 (1421), uplatnicu i isplatnicu „Mariva“ d.o.o. (1422), nalog za plaća- nje „Marive“ d.o.o. za Brezovec Bojana (1423), ugovor o kreditu br. o1/1204/2006 od 11. travnja 2006. (1424), gruntovni izvadak k. o. [katastarska općina] (1425-1427), rješenje Trgova- čkog suda u Varaždinu br. P-281/06 od 18. travnja 2006. godine (1428-1434), privre- meno porezno rješenje za HD (1435), ugovor o izvođenju radova od 1. ožujka 2006. (1436), prijavu poreza na dohodak HD (1437-1438), podatke o plaći za HD u 2005. godini (1439-1440), uvid u stanje računa poreznog obveznika za HD (1441), porez na promet nekretnina za 2003. i 2004. godinu za „B=Breza“ i „Mariva“ (1442-1445), porez na promet nekretnina za 2006. godinu za HD (1446-1447), porez na cestovna motorna vozila za HD (1448), račun ispostavljen „Itasu“ za osobni automobil (1468), potvrdu o plaćanju (1469), ra- čun „Itasa“ br. 383/2005 izdan „Itas Novoj“ za osobni automobil (1470), račun „Itas Nove“ broj 348/2005 izdan od „Itas Nove“ VD za osobni automobil (1471), dopis „Itas Nove“ o korištenju registarskih pločica (1472), ugovor o kupoprodaji motor- nog vozila između VD i KD od 12. siječnja 2006. god ine (1473- 1474), dopise Porezne uprave o vrijednosti osobnog automobila (1475-1476), vješta- čki nalaz procjene vrijednosti nekretnina na Pagu (1509-1528), rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju (1668-1671), dozvola za uklanjanje (1673-1671), novinski čla- nak (1676), porezno rješenje (1677, 1726, 1739, 1761), dopis Grada Ivanca (1680), dopis Porezne uprave, Ispostave Ivanec (1681,1724-1725), dopuna vještačkog nalaza građevinskog vještaka (1688-1707, 1809-1824, 2074-2089, 2105-2122), dopuna na- laza i mišljenja financijske vještakinje (1713-1720, 1770-1777, 1825-1873, 2159- 2166), porezno rješenje Područnog ureda Gospić (1765), dopis Porezne uprave, Iz- dvojena kancelarija Novalja (1938, 2093), podaci iz sudskog registra za nekretnine Breza d.o.o. (1972-1978), podaci iz sudskog registra za društva B=Breza, Itas Nova i Mariva (1982-1993, 2184-2189, 2195-2200), objava Trgovačkog suda u Splitu za B=Breza (2018-2019)., Izvadak iz sudskog registra za B=Breza (2037-2039, 2056- 2062, 2098-2104), Ugovor o kratkoročnom kreditu od 24. lipnja 2003. između Ima d.d. u stečaju Ivanec i B=Breza d.o.o. (u kuverti na listu 2379 - 2380 spisa), porezno rje- šenje (stranica 2429 spisa), zemljišnoknjižni podaci iz K. O. [katastarska općina] (stranice 2430 - 2433, 2440-2441, 2621-2626 spisa), zapisnik sa jedanaeste sjednice nadzornog od- bora Itas d.d. od 6. lipnja 2003. (stranice 2376-2379, 2584-2586 spisa), ugovor o kra- tkoročnom kreditu (stranice 2379-2380 spisa), sporazum od 29. prosinca 2003. (stra- nica 2577), sporazum od 28. prosinca 2004. (stranice 2578, 2597 spisa), presuda Žu- panijskog suda u Varaždinu broj K-33/07-253 od 7. lipnja 2016. (stranice 2651 do 2703), presuda Vrhovnog suda broj Kž-227/2017-18 od 30. ožujka 2022., obavijest stanice za tehnički pregled vozila „Euro Ivanec od 22. listopada 2025. ( str. 3072-3073 spisa), potvrda o stanju brojača kilometara ( str. 3069 spisa), obavijest Centra za vozila Hrvatske d.d. ( str. 3074 spisa) Zubak grupa (str.3076), zaključci i rješenja Općinskog suda u Pagu broj Ovr-102/08. od 29. rujna 2014., 6. studenog 2014., 22. prosinca 2014. i 29. siječnja 2015. (stranice 3094-3110), obavijest Policijske postaje Ivanec od 14. siječnja 2026. (list 3106 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 4. svibnja 2006. ( list 3118 spisa), obavijest PP Ivanec od 19. veljače 2026. (list 3130 spisa), obavijest PP Ivanec od 14. travnja 2026.( list 3186 spisa), prekršajni nalog Porezne uprave [adresa] od 19. lipnja 2006. ( stranica 3208 -3210 spisa), izvršen je uvid u spise Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-85/18 i broj P-281/06., na kraju do- kaznog postupka, prije ispitivanja optuženika, pročitani su podaci iz njihove kaznene i prekršajne evidencije ( listovi 3187-3193 spisa).

Odbijeni dokazni prijedlozi

4. Na temelju odredbe članka 421. stavka 1. točki 2. i 4. ZKP/08 odbijen je kao nevažan i odugovlačeći dokazni prijedlog branitelja drugooptuženog JD OD za provođenjem financijskog vještačenja radi utvrđenja da li je T. D. Mariva d.o.o. oš- tećeno inkriminiranom prodajom nekretnina u prosincu 2005. HD, da li je isti temeljem tog pravnog posla stekao protupravnu imovinsku korist te da li su odluke o otpisu potraživanja iz 2014. i 2015. proknjižene u dokumentaciji T.D. Mariva d.o.o. [adresa]. Naime, sve odlučne činjenice za donošenje odluke u ovom predmetu utvrđene su iz naprijed izvedenih dokaza, napose provedenim vještačenjima, pa se provođenje novih dokaza na već utvrđene odlučne činjenice ukazuje nevažnim i ujedno odugovla- čećim za ovaj postupak, pri čemu treba navesti da su pitanja da li je T. D. Mariva d.o.o. oštećeno inkriminiranom prodajom nekretnina u prosincu 2005. HD i da li je isti temeljem tog pravnog posla stekao protupravnu imovinsku korist, pravna pitanja o kojima ocjenu donosi sud.

Obrane optuženih

5. Prvooptuženi VD pozvan na raspravi 15. travnja 2026. iznijeti svoju obranu naveo je da u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je, u odnosu na preostalo mu inkriminirano kazneno djelo, iznio u prethodnom postupku na raspravi 5. ožujka 2015. i 09. veljače 2026. te da će na aktualnoj raspravi istu nadopuniti. U obrani koju je dao 05. ožujka 2015. prvooptuženi je naveo da je Itas Nova d.o.o. [adresa] osnovana 25. rujna 2003., a da je on držao 40% udjel u društvu, Mariva d.o.o. 30% udjel te Mladen Brezovec 30% udjel. Auto je platio onoliko koliko je i vrijedio. Navedenu pro- daju nije proveo samovoljno već uz odobrenje ostalih suvlasnika kao i u situaciji koja je nastupila za Itas d.d. i Itas Novu d.o.o. On kao jedan od suvlasnika s 40% udjelom nije ostvario nikakvu protupravnu imovinsku korist pogotovo ne da bi suvlasnici bili oštećeni. Na taj način je htio spasiti tu imovinu od propasti, koja mu je bila oduzeta 2006., a vraćena po Dodatku 2. Sporazuma o razrješenju svih međusobnih odnosa od 26. veljače 2014., te je zbog stajanja od osam godina automobil potpuno uništen. Ra- zlog prodaje je bio u zabrani rada i Itas Nove i radnika u Itas Novoj od strane štrajkaša. Platio je realnu vrijednost udjela u Itas Novoj d.o.o., a nije osobno ostvario nikakvu korist te je uložio i vlastita sredstva u rad Itas Nove koja su mu kroz otimačinu sirovina u Itas Novoj otuđena. Od ljeta 2005. je kao odgovorna osoba Itas Nove, kao i radnici, fizički onemogućen u obavljanju poslova, oduzeti su mu poslovni prostori kao i doku- mentacija, a nakon otvaranja stečajnog postupka Itasa d.d. od strane stečajnog upra- vitelja prisvojen je njihov kompjuter sa svim podacima kao i sva poslovna dokumenta- cija te komplet repromaterijala pa je oštećen za iznos koji premašuje i 200.000,00 kuna. U dopuni svoje obrane na raspravi 9. veljače 2016. optuženi je naveo da sukla- dno već prije datoj izjavi o iznosu koji je nažalost uložio u Itas Novu dostavio kao dokaz ugovor o prijenosu potraživanja od 26.7.2005. koji su mu ostali suvlasnici pokušavali nadoknaditi. Iz kupoprodajnog ugovora 01/2005 od 1.9.2005. vidljivo je da je on oso- bno kao vlasnik prodao Itas Novoj osnovno sredstvo i to glodalicu GKA-3 sa numeri- čkim mjernim sustavom za iznos od 63.0000,00 kuna koji mu nije plaćen. Nažalost aktivnostima radnika Itasa i zabrana rada Itaas Novoj svi ti ulozi su propali ili su pris- vojeni od strane Itas-a. Stoga je kupovinom automobila samo djelomično vratio ulo- žena sredstva, i na taj način ga spasio od propasti. Kao što je već ranije spomenuo ipak je automobil uništen stajanjem osam godina jer mu je oduzet po privremenoj mjeri Trgovačkog suda u Varaždinu i predan na čuvanje Itas d.d. u stečaju. Iz navedenog je vidljivo da on kao jedan od suvlasnika nije ostvario nikakvu protupravnu imovinsku korist nego je djelomično namirio potraživanja prema Itas Novoj uz suglasnost ostalih suvlasnika, odnosno Skupštine društva. Svojim radom i poduzetim radnjama nije oš- tetio društvo Itas Nova već naprotiv, radio je u cilju održavanja proizvodnje, kao i da se sačuva imovina i omogući poslovanje, i to na štetu svoje privatne imovine.

5.1. U dopuni svoje obrane na raspravi 15. travnja 2026. optuženi je, uz dozvolu predsjednika vijeća, pročitao obranu s bilješki u kojoj je naveo da je točno da je auto- mobil Audi A6 kupio od „Itas Nove“ d.o.o. [adresa] dana 16. kolovoza 2005. za cijenu od 52.796,720 kuna i time je platio realnu cijenu za taj automobil i „Itas Novoj“ je samo vratio novac koji je trebao za poslovanje i to po skoro istoj cijeni koju „Itas Nova„ d.o.o. platila 2.6.2005. Naime, taj automobil „Itas Nova“ je kupila od Itasa d.d. dana 2.6.2005. za cijenu 57.597,55 kuna, a prodala ga je njemu nakon dva i pol mjeseca za skoro istu cijenu. Zbog presude Trgovačkog suda u Varaždin broj P-231/2006-16 od 2.2.2009. time što je kupio automobil ispada da je „Itas Novoj“ učinio korist jer ista nije ni bila vlasnik tog automobila, nego je isti i dalje činio imovinu „Itasa“ d.d. u stečaju te je trebao poslužiti namirenju stečajnih vjerovnika „Itasa“. U sporazumu sa „Itas“ d.d. u stečaju njegovoj punici KD je u stečajnom postupku vraćen osobni automobil koja ga je svojim novčanim sredstvima pomogla da financira poslovanje „Itas Nove“. Predmetnu radnju kao i sve druge radnje u „Itas“ novoj poduzeo je uz odobrenje ostalih suvlasnika jer su se borili da održe poslovanje, ali je štrajk radnika i njihovo fizičko onemogućavanje uprave u radu kako Itasa tako i Itas nove odvelo obje tvrtke u stečaj, s time da je tokom štrajka otuđena imovina „Itas Nove“ i njegova imovina odnosno strojevi. Naime, Itas Novoj je dao strojeve i to glodalicu Hekert te stupnu bušilici Da- mastroj. Vrijednost tih strojeva i dan danas na tržištu iznosi do 15.000,00 eura. Nemala osobna sredstva je uložio u kupnju repromaterijala koji je daljnjem razvojem situacije otuđen i utrošen sa stane „Itasa“. Zbog toga se i osobno zadužio te je predmetni au- tomobil prenio na punicu KD kao osiguranje jer mu je ona posudila novčana sredstva iz svoje životne ušteđevine. S obzirom da je „Itas “ u listopadu 2005. završio u stečaju pokrenut je postupak povrata sve bivše imovine i rješenjem Trgovačkog suda Varaždin broj P-231/06-5 od 28.4.2006. određuje se ovrha nad predmetnim automo- bilom te privremena mjera TS Varaždin broj P-231/06-2 od 30.3.2006. Dakle, automo- bil je oduzet i vraćen u stečajnu masu „Itasa“ d.d. i da mu „Itas Nova“ nije prodala auto ona bi bila oštećena za plaćeni iznos, a tako je samo on oštećen odnosno njegova punica. Automobil kada je vraćen po dodatku 2. sporazuma o razrješenju svih među- sobnih odnosa od 26.2.2014. koji prileži u spisima ovog predmeta izgubio je na vrije- dnosti budući je stajao više od 8 godina. Dakle, gledano samo sa stanovišta od 8 godina vrijednost bilo kakvog automobila bi pala. Ponavlja da je cijena automobila u vrijeme prodaje 16.8.2005. bila realna. Napominje kako je u prosincu 2002. automobil učestvovao u prometnom udesu više automobila i oštećen je s prednje strane. Nakon što je u ovlaštenom servisu Auto kuće Špoljarić u [adresa] izmijenjen prednji dio maske svjetla, poravnati nosači ispod toga, nije otklonjena deformacija kod lijevog ko- tača uslijed čega je stradalo podvozje automobila i uništen je prednji ležaj kotača što nije detektirano kod procjene oštećenja. Tada više nije bilo moguće otkloniti oštećenja na podvozju bez velikih zahvata nego se svako 30.000 km mijenja ležaj lijevog kotača. Taj nedostatak je uvelike smanjio vrijednost auta koji je do prodaje prešao 139 000 km. Želi istaknuti kako navedenu prodaju nije proveo samovoljno već uz odobrenje suvlasnika kao i situaciji koja je nastupila za „Itas“ i „Itas Novu“ tj. već prije iznesenim stajalištima radništva i sindikata „Itasa“. Na posebno pitanje predsjednika vijeća odgo- vorio je da predmetni automobil koji je u vlasništvu njegove punice pretežno koristi njegova supruga.

6. Drugooptuženi ID, u svojoj obrani koju je iznio u prethodnom postupku, na zapisniku od 9. veljače 2016., je naveo da njegovim postupanjem nije omogućeno HD stjecanje neprikladne imovinske koristi jer je između njega i HD uvijek postojao usmeni dogovor da se nekretnine u Metajni vrate na njegov zahtjev. HD je radi pozajmice, nesređenog bračnog života, kasnije ra- stave pristao na upis založnog prava u njegovu korist samo da ta nekretnina u Metajni ne bude predmet moguće podjele njegove bračne stečevine. Umjesto brisanja tog te- reta s nekretnina u Metajni i njihova povrata R zajednički su se dogovorili da se u njegovom trošku nekretnine stave na javnu dražbu te da se konačno utvrdi njihova vrijednost na tržištu, a sve za potrebe kaznenog postupka gdje se barata s podacima o njihovoj procijenjenoj vrijednosti s kojom nisu suglasni. Nekretnine su prodane na javnoj dražbi za 800.971,33 kune. U odnosu na kupoprodaju između Č i HD njegovo trgovačko društvo je ostvarilo gubitak u odnosu na realnu prodaju, ali je taj gubitak nadoknađen vlastitim upisom 400.000,00 kuna potraživanja iz knjigovod- stva Mariva, odnosno današnje Nekretnine Breza. U dopuni svoje obrane na zapisniku od 18. ožujka 2016. optuženi je naveo da smatra potrebnim naglasiti da je prema nje- govom mišljenju iz iskaza HD razvidno da je imao namjeru vraćanja nekre- tnina u Metajni na otoku Pagu te da je dobro pojasnio koja je bila svrha tog pravnog posla, iz čega smatra da je vidljivo da se nije išlo s namjerom pribavljanja koristi za Putar Borisa. Činjenica jest da je to vraćanje nekretnine nije realizirano zbog ovrhe koju je pokrenula FD, a tijekom kojeg ovršnog postupka je konačnici došlo do prodaje nekretnina na javnoj dražbi. Međutim, nakon prodaje nekretnina njemu je HD na ruke isplatio 400.000,00 kuna. Točno je da tih 400.000,00 kuna nije uplatio na žiroračun društva Mariva no to nije učinio s toga što je osobno kao fizička osoba prema Marivi imao potraživanja u iznosu većim od 400.000,00, kuna pa je tim iznosom djelomično umanjena njegova tražbina. Dakako, sve je to bilo popraćeno i odgovarajućom dokumentacijom, no te dokumente nema uz sebe te je očekivao da će biti provedeno dopunsko vještačenje te da će tijekom vještačenja staviti dokumente na raspolaganje.

6.1. Na raspravi 15. travnja 2026. optuženi je, po dozvoli predsjednika vijeća, svoju obranu iznosio temeljem pripremljenih bilješki koje je imao sa sobom te je naveo da je Mariva d.o.o Ivanec kupila od TD B=Braza d.o.o. Ivanec nekretnine u Metajni za 320.000,00 kn. Iste te nekretnine u Metajni prodane su Putar Borisu za 400.000,00 kn odnosno po većoj cijeni od nabavne vrijednosti. Pri toj kupoprodaji društvo Mariva d.o.o. je ostvarilo dobit, višak prihoda od prodaje u odnosu na nabavnu vrijednost ne- kretnina. Takva ugovorena tržišna cijena za nekretnine u Metajni prihvaćena je i od strane porezne uprave. Motiv, razlog prodaje nekretnine u Metajni je ishođenje pozaj- mice od HD. On nije pristao na davanje pozajmice uz hipoteku ili fiduciju, već je tražio kao osiguranje kupoprodajni ugovor uz dogovor, da se izvrši povrat nekretnine kad mu se vrate novci od pozajmice. Takvo osiguranje prijenosom vlasništva i povrat nekretnine su traženi prvenstveno zbog mogućih budućih parničnih i kaznenih procesa protiv trgovačkog društva Mariva d.o.o., odnosno da se ti isti postupci ne upišu na nekretnine kao teret u zemljišno knjižni uložak, ako bi kao vlasnik i dalje ostalo trgo- vačko društvo Mariva d.o.o. Iz parničnog procesa koji se vodio pred Trgovačkim su- dom poslovni broj 281/06 vidljivo je da su razmišljanja HD bila točna, ali da ga ni prijenos vlasništva nije spasio od buduće parnice. Da je stvarno postojao dogo- vor oko vraćanja nekretnina u Metajni jasno je i iz svjedočenja HD u ovom kaznenom procesu od 18. ožujka 2016. g. str. 6 kad svjedok navodi da nekretnine nije suštinski ni kupio već je iza tog pravnog posla stajala pozajmica. Uz takav dogovor su kao garancija povrata nekretnina predane dvije bianco mjenice od strane HD. Takvom dogovoru oko kupoprodaje, pozajmice, osiguranja i povrata nekretnine u Me- tajni svjedočio je i IDĆ s kojim je također sklopio sličan sporazum kao i s HD, samo se u njegovom slučaju radilo o kupoprodaji potraživanja. Obojica su kasnije bila uključena u spor sa Itasom d.d. pred trgovačkim sudom u Va- raždinu, poslovni broj: 42/07 i 281/06. HD i IDĆ u konačnici su bili i stranke u Sporazumu sa Itasom d.d. u stečaju iz 2013. god. HD u biti niti nije bio stvarni vlasnik nekretnina što je vidljivo ne samo iz njihovog dogovora, odnosno svjedočenja HD oko povrata nekretnina u Metajni trgovačkom dru- štvu Mariva d.o.o. [adresa] već i iz njegovog postupanja prema nekretninama koje su u tzv. vlasništvu HD:

1. 12. 2. 2006.g od TD Studio Nexar d.o.o Zagreb naručuje ponudu izradu projektne dokumentacije za predmetna nekretnine i

2. 28.10.2014.g. s TD Tim Nekretnine d.o.o. [adresa] sklapa ugovor o posre- dovanju pri prodaji nekretnina.

Dakle, cijelo vrijeme vlasništva HD nad nekretninama u Metajni on se ponaša kao stvarni vlasnik koji raspolaže nekretninama i nitko to od davatelja usluge to ne dovodi u pitanje. U razdoblju u kojem je HD bio upisan kao vlasnik nek- retnina u Metajni i sam dolazi u poslovne probleme, postaje dužnik nad kojom se pro- vodi ovršni postupak. Obzirom da su imali dogovor oko vraćanja nekretnina njegovom trgovačkom društvu, ali radi novonastale situacije, prihvaća i prodaju nekretnina u Me- tajni u ovršnom postupku, sve s ciljem da se konačno utvrdi stvarna tržišna vrijednost nekretnina, koja ne bi proizlazila iz procijene vrijednosti, već iz prodaje nekretnina na tržištu, javnoj dražbi. To mu je između ostalog bilo bitno za kazneni proces koji je još bio u tijeku u prvom stupnju. Na procjene vrijednost nekretnina u tom kaznenom pos- tupku bilo je puno primjedbi i par izmjena procjene nalaza koje nisu bila beznačajne po iznosu i postotku. Prvotna procijenjena vrijednost za nekretnine u Metajni koja je bila veća od 3 miliona kuna u zadnjim se nalazima prepolovila. Na njegovu sugestiju određen je u ovom ovršnom postupku isti vještak kao i u kaznenom. Procijenjena vri- jednost nekretnina u ovršnom postupku iz 2014.g bila je nešto niža od procijene za iste nekretnine u odnosu na 2005.g. Na javnoj prodaji 10 g kasnije nije postignuta procijenjena vrijednost nekretnine. Tako su potvrđene njegove sumnje da procijenjena i tržišna vrijednost nekretnina nisu ista kategorija, a da bi se sud trebao držati tržišnih vrijednosti koje su preciznije od pretpostavljenih procijenjenih vrijednosti. Procijenjena vrijednost samo je polazna, pretpostavljena vrijednost kod javnih prodaja nekretnina. Sam zakonodavac ostavio je mogućnost umanjena vrijednosti nekretnina za jednu ili dvije trećine vrijednosti ovisno da li se radi o prvoj ili drugoj javnoj prodaji. Sve je to vidljivo iz ovršnog postupka 102/08 koji se nalazi u kaznenom spisu, dok se početna i procijenjena vrijednost nekretnina vide iz samog oglasa objavljenog pri HGK. Pritom treba napomenuti opće poznatu činjenicu da su vrijednosti nekretnina u tih 10 godina samo rasle, pa se postavlja pitanje točnog izračuna stvarne tržišne vrijednosti nekret- nina iz 2005 u odnosu na 2015.g kada su prodane na tržištu. Sličnom izračunu vrijed- nosti predmeta unatrag svjedočili smo u ovom predmetu kod procjene automobila, pa pretpostavlja da je danas moguće odrediti tu vrijednost nekretnina unatrag za 2005. godinu temeljem stvarne prodaje i vrijednosti iz 2015.g. Danas se vodi evidencije pro- sječnog godišnjeg porasta vrijednosti nekretnina za pojedinu regiju ili grad, pa bi se vrijednost nekretnina bez problema mogla svesti na 2005.g. Kad su nekretnine 2014. godine prodane u ovršnom postupku i zauvijek je izgubljena mogućnost povrata nek- retnina u Metajni trgovačkom društvu Mariva d.o.o. [adresa] od strane HD, on je iste godine otpisao vrijednost svojih osobnih potraživanja prema društvu Mariva u iznosu od 400.971,33 kn, kao razliku između ugovorene kupoprodajne vrijednosti iz 2005. g. na 400.000,00 i ukupne tržišne vrijednosti iz javne prodaje iz 2015.g na iznos 800.971,33kn (Ovrha-102/08 Općinski sud u Pagu). Osim ovog njegovog otpisa pot- raživanja iz 2014.g prilikom ovrhe za nekretnine u Metajni on je godinu dana kasnije 2015. g. otpisao naknadno još 965.000,00 kn kako bi pokrio razliku vrijednosti nekre- tnina u Metajni u odnosu na vrijednost nalaza građevinskog vještaka ŠD obzirom da je kazneni postupak koji se vodio protiv njega još uvijek bio u prvostupanjskoj fazi. Na taj način je umanjio svoju osobnu imovinu u korist trgovačkog društva Mariva d.o.o, a sve sa ciljem da se pokriju bilo kakvi naknadni gubici ili šteta koja bi proistekla iz pravnih poslova, a vezana je na imovinu koja je prenesena od strane Itas d.d. na nje- govo trgovačko društvo i da se otkloni mogućnost postavljanja imovinsko pravnog zah- tjeva prema trgovačkom društvu Mariva. Od samog osnivanja trgovačkog društva Ma- riva d.o.o. prema imovini se odnosi u korist trgovačkog društva. Društvo je registrirano s temeljnim kapitalom od 8.034.800,00 kn, koji višestruko premašuje minimalni osni- vački ulog za TD od 20.000,00 kn. Sve je to provedeno kroz besplatan unos nekretnina u trgovačko društvo bez obveze naknade za iste nekretnine. Poduzeće je i dan danas u njegovom 100 % vlasništvu, registrirano za upravljanje nekretninama, aktivno na tržištu, ostvaruje dobit i ne vidi razloga da se netko treći, država miješa u određivanje visine marži prilikom kupoprodaje nekretnina ako smo se odredili kao društvo za trži- šnu ekonomiju. Društvo prodajom nekretnina u Metajni nije ostvarilo gubitak već dobit od 80.000,00kn. Na posebno pitanje predsjednika vijeća odgovorio je da HD i on nisu sačinili potvrdu kada mu je HD predao 400.000,00 kuna od razlike za pozaj- mljenih 400.000,00 kuna i postignute cijene za nekretninu u Pagu. Dakle, on je taj novac zadržao za sebe, a otpisao je svoje potraživanje u visini od 400.000,00 kuna prema T.D. Mariva d.o.o. Na daljnje pitanje predsjednika vijeća odgovorio je da je u to vrijeme bio u ljubavnoj vezi s FD te nakon što je ona nekretninu izdraž- bovala za 800.000,00 kuna, on je tu nekretninu prodao preko FD trećoj osobi za cca. 900.000,00 kuna odnosno cca 120.000,00 eura.

Činjenična utvrđenja i pravna analiza činjeničnih utvrđenja iz točke 1.) izreke presude

7. U postupku nije bilo sporno da je prvooptuženi VD u inkriminiranom vremenu bio direktor TD-a Itas nova d.o.o. [adresa] te da je u tom svojstvu koristeći svoje ovlasti dana 16. kolovoza 2005. u [adresa] prodao osobni automobil marke "Audi A6", model 2,5 TDI, vlasništvo TD-a "Itas nova" d.o.o., sam sebi kao fizičkoj osobi za cijenu od 52.796,72 kune. To sve proizlazi iz obrane prvooptuženog u kojoj potvrđuje navedene činjenične navode optužbe, a njegova obrana u tom dijelu je u suglasju i sa sadržajem isprava u spisu iz kojih također proizlaze navedene nesporne činjenice, pa tako iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za TD Itas Nova d.o.o. (listovi 210. - 212.spisa) proizlazi da je društvo osnovano 2003. godine i da mu je prvooptuženi VD direktor, s ovlaštenjem da zastupa društvo samostalno i pojedinačno, a iz računa R-1 br:348/2005. od 16. kolovoza 2005. (list 1471. spisa) je vidljivo da je TD Itas Nova d.o.o. isti ispostavilo za prodaju predmetnog vozila prvooptuženom VD kao fizičkoj osobi na iznos od 52.796,72 kune s PDV-om.

8. Sporno je da li je prvooptuženi VD kao direktor TD Itas Nova d.o.o. prodajom predmetnog automobila u vlasništvu TD Itas Nova d.o.o. sebi kao fizičkoj osobi za iznos od 52.796,72 kuna, pribavio sebi znatnu protupravnu imovinsku korist u iznosu od 67.245,31 kuna i je li to učinio s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi sebi, budući prvooptuženi VD u svojoj obrani to negira, u bitnom navodeći da je 52.796,72 kuna bila realna cijena navedenog automobila u vremenu inkriminacije jer je isti bio prethodno oštećen u prometnoj nesreći, a popravak oštećenja nije bio potpun zbog čega vozilo i danas zahtjeva češće servise nego je to uobičajeno.

9. Po stajalištu suda predmetnom kupoprodajom automobila prvooptuženi VD pribavio je sebi znatnu protupravnu imovinsku korist na štetu TD Itas Nova d.o.o., a ocjena o štetnosti proizlazi iz razlike između tržišne vrijednosti automobila kojeg je Itas Nova d.o.o. prodao i kupoprodajne cijene koju je zauzvrat primio.

10. Tržišnu vrijednost automobila sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka i procjenitelja za cestovni promet, vozila, motore, alate i proizvodnu opremu, dipl. ing. strojarstva Aleksandra Makovca. Vještak je prvi nalaz o procjeni tržišne vrijednosti automobila dostavio 16. lipnja 2025. (listovi 2992. -2994. spisa), procijenivši tržišnu vrijednost vozila na iznos od 148.536,86 kuna. Pri tom je tržišnu vrijednost automobila utvrdio polazeći od općih podataka o vozilu, novonabavne vrijednosti i amortizacije bez korekcija na kilometražu i opće stanje (uzeto kao prosječno zbog nedostatka podataka), uz korekciju od -5% kao posljedicu utjecaja tržišta. 31. ožujka 2026. vještak Aleksandar Makovec dostavio je sudu dopunu nalaza i mišljenja (listovi 3173.-3176. spisa) u kojoj je tržišnu vrijednost automobila procijenio na iznos 120.042,03 kune, u protuvrijednosti 16.307,84 eura na dan procjene. Do smanjenja je došlo nakon što je pribavljen podatak (obavijest PP Ivanec na listu 3130. spisa) da je vozilo bilo oštećeno u prometnoj nesreći u prosincu 2002. na prednjem kraju i nakon toga popravljeno kao i podatak o kilometraži od 4.svibnja 2006. (list 3118. spisa te iz spisa Trgovačkog suda u Varaždinu broj.P-85/18.). Pri tom je vještak na raniju utvrđenu vrijednost vozila umanjenu za amortizaciju, izvršio negativnu korekciju na: kilometražu od -7,18%, za popravak oštećenog vozila od - 10%, za uvjete upotrebe-poslovne potrebe -2%, pri čemu je dobivena računska vrijednost vozila na dan procjene u visini od 126.360,03 kune. Nadalje, vještak ističe da je u odnosu na utjecaj tržišta, a prema katalogu cijena rabljenih vozila CVH, izdanje II/2005., očekivana cijena predmetnog polovnog vozila iznosila 146.410,00 kn. Razlika između računske i očekivane vrijednosti iznosi cca -6,36% računske vrijednosti vozila na dan procjene. Vještak stoga zaključuje da je računsku vrijednost trebalo korigirati negativnim postotkom korekcije, a postotak korekcije procjenjuje se u koracima od po 5%. Dakle, uz postotak korekcije od -5% vještak procjenjuje tržišnu vrijednost vozila na dan procjene 120.042,03 kn, protuvrijednosti u eurima u iznosu 16.307,84 eura, uz napomenu da su vrijednosti s uračunatim PDV-om od 22%. Na raspravi 15.travnja 2026. vještak je, odgovarajući na pitanje branitelja prvooptuženog VD, pojasnio na koji način je utvrdio stope korekcije po navedenim stavkama. Tako je naveo da se pravilu za vozila koja se koriste za gospodarske potrebe uzima negativna korekcija, a ako su ostali uvjeti upotrebe isti kao za fizičku osobu kao za korisnika onda se uzima odbitak od -2 %. Odbitak može biti veći, ali onda i uvjeti korištenja moraju biti ekstremnije veći nego je to u ovom slučaju. Tu bi se zbog povećane kilometraže vozila u odnosu na prosječnu očekivanu moglo eventualno ići i na korekciju od -5 %, ali to bi bio maksimum te negativne korekcije. Raspon korekcije može ići i do -10 %, ali to bi se uzelo u slučaju da je vozilo ekstremno korišteno, ali o tome bi morali postojati i nekakvi dokazi kojih u konkretnom slučaju nema. Kad se računala korekcija kilometraže u prvoj korekciji je bila do -10%, no ispravkom kilometraže na dnevnu kilometražu do 95,4 km došlo se do korekcije do -7,18%. Bez uračunatog PDV-a od 22 % tržišna vrijednost vozila na dan procjene iznosi 98.395,11 kuna.

11. Sud je u cijelosti prihvatio konačan nalaz i mišljenje vještaka Aleksandra Makovca o tržišnoj vrijednosti vozila iz točke 1.) izreke presude u visini od 120.042,03 kn, protuvrijednosti u iznosu 16.307,84 eura. Naime, vještak je savjesno i stručno pojasnio kriterije kojima se vodio kod procjene tržišne vrijednosti vozila kao i razloge radi kojih je u konačnici smanjio iznos prvotno procijenjene tržišne vrijednosti vozila , pri čemu se napominje da na nalaz i mišljenje vještaka niti stranke nisu imale primjedbi.

12. Slijedom navedenog nije prihvaćena obrana optuženog da je iznos od 52.796,720 kuna odgovarao tadašnjoj tržišnoj cijeni vozila. Naime, u prilog tvrdnji da je to bila realna cijena vozila optuženi je isticao da je vozilo bilo oštećeno u prometnoj nesreći u prosincu 2002. godine što je bitno utjecalo na umanjenje njegove vrijednosti u vrijeme kupoprodaje kao i da oštećenja koja je vozilo pretrpjelo nikada nisu do kraja otklonjena. Ovakva tvrdnja optuženog je neprihvatljiva. Naime, optuženi svoju tvrdnju da oštećenja koja je vozilo pretrpjelo u prometnoj nesreći nikada nisu do kraja otklonjena nije potkrijepio niti jednim dokazom. S druge pak strane vještak je prilikom procjene tržišne vrijednosti vozila smanjio iznos prvotno procijenjene tržišne vrijednosti vozila uzimajući u obzir i činjenicu da je vozilo sudjelovalo u prometnoj nesreći na temelju obavijesti PP Ivanec (list 3130. spisa) te je pri tome izvršio negativnu korekciju (umanjenje) vrijednosti vozila. Da je optuženom bilo poznato da je tržišna vrijednost navedenog vozila u inkriminiranom vremenu bila znatno veća od 52.796,720 kuna proizlazi i iz činjenice da je predmetno vozilo nepunih pet mjeseci nakon što ga je kupio prenio na svoju punicu AD (temeljem ugovora o kupoprodaji od 12. siječnja 2006. u kojem je naznačena cijena od 75.000,00 kuna), a ista je 17. siječnja 2006. platila posebni porez na promet upotrebljavanih osobnih automobila u iznosu od 7.320,50 kuna, pristajući tako na tadašnju procjenu vrijednosti vozila od strane porezne uprave u visini utvrđene osnovice poreza na promet od 146.410,00 kn (stranice 12. i 13. priležećeg spisa Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-85/18), pri čemu optuženi u svojoj obrani nije problematizirao tadašnju procijenjenu vrijednosti vozila.

13. Slijedom navedenog, na temelju navedenih nespornih činjeničnih utvrđenja te utvrđenja u odnosu na sporne činjenice, proizlazi da je optuženi VD dana 16. kolovoza 2005. u [adresa], kao direktor TD-a "Itas nova" d.o.o. [adresa], koristeći svoje ovlasti u cilju da pribavi sebi protupravnu imovinsku korist, prodao osobni automobil marke "Audi A6", model 2,5 TDI, vlasništvo TD-a "Itas nova", vrijednosti 120.042,03 kuna, sam sebi kao fizičkoj osobi za cijenu od 52.796,72 kune, čime je ostvario korist u razlici između ovih dviju vrijednosti koja iznosi 67.245,31 kuna, protuvrijednosti 8.924,99 eura. Stajalište suda je da je takvo postupanje optuženog VD kao direktora TD Itas Nova d.o.o. u suprotnosti s imovinskim interesima društva i protivno obvezi iz članka 430. u svezi s odredbom članka 252. stavak 1. ZTD- a da poslove društva vodi s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, te da je svojim postupanjem u svojstvu direktora TD-a Itas nova d.o.o. društvu prouzročio štetu u istom iznosu za koji se osobno okoristio, dakle, u iznosu od 67.245,31 kuna, protuvrijednosti 8.924,99 eura,

14. Što se tiče pitanja primjene materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, sud je bio dužan ocijeniti jesu li radnje optuženika bile kažnjive u vrijeme počinjenja, a s obzirom da je 01.01.2013. na snagu stupio KZ/11., sud je utvrđivao je li činjenično stanje iz točke 1.) izreke presude kažnjivo i po tom Zakonu. Ocjena je suda da se utvrđeno činjenično stanje može podvesti i pod biće kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. u vezi sa stavkom 3. i stavkom 1. KZ/97., koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, ali i pod biće kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vez i sa stavkom 1. važećeg KZ/11.

14.1. Vezano za ostvarenje obilježja kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. u vezi sa stavkom 3. i stavkom 1. KZ/97., ističe se da je prvooptuženi VD kao direktor društva imao svojstvo odgovorne osobe u društvu u smislu članka 89. stavak 7. KZ/97. – bio je ovlašten zastupati društvo i voditi poslove društva, i to pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, kako to od njega traži odgovarajuća primjena članka 430. u svezi s člankom 252. stavak 1. ZTD-a, a razlozi radi kojih sud smatra da je postupio protivno ovoj odredbi prethodno su već obrazloženi. Kako je pritom postupao s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi sebi, a opisanim radnjama je znatnu protupravnu imovinske koristi i pribavio, istodobno oštetivši Itas Nova d.o.o., time je ostvario sva obilježja kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. u vezi sa stavkom 3. i stavkom 1. KZ/97. Kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. u vezi sa stavkom 3. i stavkom 1. KZ/97. ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 246. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Naime, sporne radnje poduzete su u okviru gospodarskog poslovanja društva, optuženi je na temelju zakona s obzirom na svoju ulogu direktora, dakle, odgovorne osobe, imao dužnost zaštite imovinskih interesa društva, a postupanjem opisanim u točki 1.) izreke presude postupao je protivno zahtjevu da savjesno i uredno obavlja svoje dužnosti vođenja poslova, kako mu to nalaže odredba članka 430. u svezi s člankom 252. stavak 1. ZTD-a te je time povrijedio imovinske interese društva o kojima je bio dužan brinuti i time Itas Nova d.o.o. prouzročio znatnu štetu.

14.2. Treba napomenuti da činjenični opis djela u optužnici ne sadrži i tvrdnju da je optuženi svojim radnjama prouzročio štetu pravnoj osobi čije interese je bio dužan štititi, kao jednu od sastavnica djela, niti iznos štete, već da je sebi pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 67.245,31 kuna, protuvrijednosti 8.924,99 eura, za što je izrekom presude optuženi i osuđen. Naime, prema ustaljenoj i jasnoj sudskoj praksi odnosno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka (npr., u presudi od 6. studenog 2014. broj III Kr-38/2014-4 te rješenjima od 2. lipnja 2015. broj I Kž-240/2015-4 i od 25. svibnja 2017. broj I Kž- 498/2015-4), obilježja kaznenog djela iz članka 246. KZ/11. – ostvarenje sebi ili drugom protupravne imovinske koristi, odnosno prouzročenje štete onome o čijim je imovinskim interesima počinitelj dužan brinuti se – propisana su alternativno, a ne kumulativno. Međutim, valja naglasiti da prema pravnoj teoriji i zakonodavcu, kaznenim djelom iz članka 246. KZ/11. štiti se „povjerenje“ koje se daje odgovornoj osobi da namjerno ne nanosi štetu društvu svojim činjenjem ili nečinjenjem te je šteta nužni dio ovog kaznenog djela, a koju štetu i iznos je sud nedvojbeno utvrdio i obrazložio u prethodnim točkama.

14.3. Na radnje optuženika u konačnici je primijenjen KZ/11. jer je po ocjeni suda blaži za počinitelja, pa je stoga njegova primjena obavezna sukladno odredbi članka 3. stavak 2. tog Zakona koja propisuje da će se, ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja. Naime, iako je i za kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. i za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11. propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, dakle, identična kazna, pri procjeni o tome koji je zakon blaži sud je imao u vidu i pravno shvaćanje kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada, te 03. i 19. prosinca 2012. o visinama neodređenih vrijednosti koje su zakonsko obilježje kaznenog djela. Prema navedenom pravnom shvaćanju zakonsko obilježje „znatna imovinska korist“, odnosno „znatna šteta“ (članak 246. stavak 2. KZ/11.), postoji kada vrijednost imovinske koristi odnosno štete prelazi 60.000,00 kn, koje pravno shvaćanje je uobličeno i u KZ/11 Novelom iz 2015. u odredbi članka 87. stavka 29. KZ/11. koja propisuje da je vrijednost imovinske koristi i štete znatna ako prelazi 60.000,00 kuna te VII Novelom koja navedeni novčani iznos naznačuje u eurima kao iznos od 7.963,37 eura, pa ta činjenica u pogledu kriminalne količine navedeno kazneno djelo čini blažim u odnosu na kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. KZ/97. za koje je pravnim shvaćanjem od 24. studenog 1997. utvrđeno da „znatna imovinska korist“ postoji kada vrijednost koristi pribavljene izvršenjem kaznenog djela prelazi 30.000,00 kn te su stoga u smislu članka 3. KZ/11. radnje optuženika iz točke 1.) izreke presude podvedene pod odredbe toga Zakona.

14.4. U odnosu na subjektivni element kaznenog djela, iz činjeničnih utvrđenja koje se odnose na motivaciju postupanja optuženog (s ciljem ostvarenja znatne protupravne imovinske koristi sebi), proizlazi da je optuženi kazneno djelo htio kao takvo i kao svoje, pa je postupao s oblikom krivnje koji u kaznenom pravu nosi naziv izravna namjera. Tijekom dokaznog postupka nisu se pojavile nikakve okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je isti u odnosu na ovo kazneno djelo bio ubrojiv. Nije sporno da je optuženi svjestan protupravnosti djela. S obzirom na izneseno, optuženi VD je kriv za počinjenje kaznenog djela jer je bio ubrojiv, postupao je sa izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog ponašanja, a pri tome ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Stoga je oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., i osuđen po zakonu.

15. Na kraju valja navesti da je nakon provedenog dokaznog postupka sud izvršio intervenciju u činjeničnom opisu točke 1.) izreke presude u dijelu koji se odnosi na vrijednost vozila te je umjesto iznosa od 148.536,86 kuna kojeg je tužitelj naznačio u izmjeni optužnice od 14. siječnja 2026., naznačen iznos od 120.042,03 kuna, te shodno tome i u dijelu ostvarene protupravne imovinske koristi, umjesto iznosa od 95.740,14 kuna, protuvrijednosti 12.706,00 eura, naznačen je iznos od 67.245,31 kuna, protuvrijednosti 8.924,99 eura, sve sukladno konačnom nalazu i mišljenju vještaka dipl.ing. Aleksandra Makovca. Predmetna intervencija suda u činjenični opis djela ne utječe na subjektivni i objektivni identitet optužnice i presude već predstavlja utvrđeno činjenično stanje te je u korist optuženog ("na blaže), pa je sud na nju ovlašten. Nadalje, sud je u izreci presude naznačio i potpuni zakonski opis kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. budući je isti u izmijenjenoj optužnici bio nepotpun (glasio je: "dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi znatnu protupravnu imovinsku korist"), za što je također ovlašten.

Činjenična utvrđenja i pravna analiza činjeničnih utvrđenja iz točke 2.) izreke presude

16. U postupku nije bilo sporno da je drugooptuženi ID dana 29. prosinca 2005. u [adresa], kao direktor TD-a "Mariva" d.o.o. [adresa], koristeći svoje ovlasti sklopio u ime TD "Mariva" ugovor o prodaji nekretnina kojim to trgovačko društvo prodaje Putar Borisu nekretnine čkbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], otok Pag, ukupne površine od 1.779 m², sa svim izgrađenim objektima, i to četiri zgrade radničkog odmarališta, za cijenu od 400.000,00 kuna. To proizlazi iz obrane optuženog ID u kojoj potvrđuje činjenične navode optužnice u tom dijelu, a njegova obrana u tom dijelu je u suglasju i sa sadržajem isprava u spisu iz kojih također proizlaze navedene nesporne činjenice, pa tako iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za TD Mariva d.o.o. (listovi 1990. - 1993. spisa) proizlazi da je društvo osnovano 2003. godine i da mu je drugooptuženi ID u vrijeme zaključenja ugovora o prodaji bio direktor, s ovlaštenjem da zastupa društvo samostalno i pojedinačno, a iz ugovora o prodaji nekretnina od 29. prosinca 2005. (listovi 1415.-1416. spisa) je vidljivo da je TD Mariva d.o.o. prodalo HD predmetne nekretnine za 400.000,00 kuna. Nadalje, iz blagajničkog izviješća T.D. Mariva d.o.o. za 11. i 12. travnja 2006. (list 1418. spisa) i uplatnice br, 1/06 (list 1420. spisa) proizlazi da je HD uplatio kupoprodajnu cijenu od 400.000,00 kuna 11. travnja 2006, koje sve činjenice potvrđuje i svjedok HD u svojem iskazu.

17. Sporno je da li je drugooptuženi ID kao direktor TD Mariva d.o.o. prodajom predmetnih nekretnina u vlasništvu TD Mariva d.o.o. HD za iznos od 400.000,00 kuna, pribavio HD znatnu protupravnu imovinsku korist u iznosu od 988.076,00 kuna i je li to učinio s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi HD. Naime, optuženi u obrani u bitnom navodi da TD Mariva d.o.o. nije oštećeno inkriminirane zgode jer je predmetne nekretnine kupilo od TD B=Breza d.o.o. [adresa] za 320.000,00 kn, a iste su prodane Putar HD za 400.000,00 kn, odnosno po većoj cijeni od nabavne vrijednosti. Pri toj kupoprodaji društvo Mariva d.o.o. je ostvarilo dobit, višak prihoda od prodaje u odnosu na nabavnu vrijednost nekretnina. Takva ugovorena cijena za nekretnine u Metajni prihvaćena je i od strane porezne uprave, pa tu cijenu smatra tržišnom cijenom, a ne onu koju je procijenio vještak, tim više što su te nekretnine nakon devet godina prodane na dražbi za cca 800.000,00 kuna, dakle, po daleko manjoj cijeni od utvrđene po vještaku. Također, navodi da je razlog prodaje nekretnine u Metajni bio njegovo ishođenje pozajmice od HD, a dogovor je bio da se po povratu pozajmice nekretnine vrate Marivi d.o.o., ali se sve zakompliciralo jer je HD i sam došao u poslovne probleme, postao dužnik nad kojim se proveo ovršni postupak. U svakom slučaju on je otpisao osobna potraživanja prema Marivi d.o.o. 2014. i 2015. kako bi pokrio razliku od prodajne cijene nekretnina HD u odnosu na vrijednost iz nalaza građevinskog vještaka ŠD tako da Mariva d.o.o. nije pretrpjela nikakvu štetu.

18. Po stajalištu suda predmetnom prodajom nekretnina drugooptuženi ID, postupajući u svojstvu direktora TD Mariva d.o.o, pribavio je HD znatnu protupravnu imovinsku korist na štetu TD Mariva d.o.o., a ocjena o štetnosti proizlazi iz razlike između tržišne vrijednosti nekretnina koje je TD Mariva d.o.o. prodalo i kupoprodajne cijene koju je zauzvrat primilo.

19. Tržišnu vrijednost nekretnina iz točke 2.) izreke presude sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke ŠD. Vještak je nekretnine pregledao (list 1499) i prvi nalaz o procjeni njihove tržišne vrijednosti dostavio 21.03.2007. (list 1509-1528), procijenivši tržišnu vrijednost nekretnina na ukupni iznos od 3.248.230,00 kn. Pritom je tržišnu vrijednost građevinskog zemljišta utvrdio polazeći od jedinične cijene od 1.330,00 kn/m², a komunalni doprinos obračunavao je po jediničnoj cijeni od 120,00 kn/m³. Dana 29.11.2010. vještak ŠD dostavio je sudu dopunu nalaza i mišljenja (list 1809-1824) u kojoj je tržišnu vrijednost nekretnina na Pagu procijenio na iznos od 1.625.419,60 kn. Do smanjenja je došlo jer je u prvom nalazu i mišljenju vještak polazio od posljednjih poznatih podataka o jediničnoj cijeni građevinskog zemljišta, a odlukom o jediničnoj cijeni za obračunavanje komunalnog doprinosa vještak nije raspolagao. Međutim, u kasnijem nalazu baratao je jediničnom cijenom građevinskog zemljišta od 580,00 kn/m² prema podacima o prometu zemljišta na istoj lokaciji, a smanjio je i jediničnu cijenu komunalnog doprinosa na iznos od 56,00 kn/m³ sukladno Odluci o komunalnom doprinosu Grada Novalje objavljene u Županijskom glasilu Ličko-senjske županije broj 9/02. U iskazu na raspravi 11.06.2013., što je u konačnici pregledno prikazao u dopuni pisanog nalaza i mišljenje zaprimljenog 10.09.2013. (list 2105-2120), vještak ŠD je za rujan 2003.g tržišnu vrijednost nekretnina iz točke 2.) izreke presude u konačnici procijenio na iznos od 1.145.473,60 kn. Iz njegovog pojašnjenja proizlazi da je do ovog smanjenja u odnosu na prethodni nalaz došlo iz dva razloga. Prvi razlog je taj što je iz procjene isključio čk.br. 4665/26, koja je u prva dva nalaza neosnovano bila uključena u procjenu, budući da nije bila predmet spornog Ugovora o kupoprodaji od 19.09.2003. Drugi razlog radi kojeg je došlo do daljnjeg smanjenja ukupne prometne vrijednosti leži u činjenici da je vještak tržišnu vrijednost građevinskog zemljišta procjenjivao po nižoj jediničnoj cijeni – po cijeni od 360,00 kn/m², a tu je cijenu utvrdio na temelju naknadno pribavljenih podataka nadležnog poreznog tijela. Naime, vještak se pozvao na dopis Porezne uprave – Izdvojena kancelarija Novalja od 04.06.2011. (list 1938) iz kojeg proizlazi da se tržišna vrijednost građevinskog zemljišta na području k. o. [katastarska općina] u 2003. godini kretala u rasponu od 360,00 do 800,00 kn. Unutar tog raspona vještak je kao relevantnu uzeo najnižu vrijednost, 360,00 kn/m², obrazlažući to činjenicom da su predmetne nekretnine na samom rubu građevinske zone. S druge strane, vještak je u ovom posljednjem nalazu i mišljenju ostao pri jediničnoj cijeni komunalnog doprinosa od 56,00 kn/m³ koju je u ranijem nalazu utvrdio iz Odluke Grada Novalje, a vrijednost priključaka od 37.000,00 kn ostala je ista kao i u ranijem nalazu i mišljenju.

19.1. U odnosu na prometnu vrijednost nekretnine u inkriminirano vrijeme u mjesecu prosincu 2025.g. vještak se izjasnio u dopuni svojeg nalaza i mišljenja od 10. rujna 2013., nakon što mu je dostavljen dopis Porezne uprave-Područni ured Gospić- Ispostava Gospić-Izdvojena kancelarija Novalja od 26.06.2013.g. o tržišnoj cijeni građevinskog zemljišta za razdoblje 2005.g., koja se kretala u rasponu od 500,00 do 600,00 kuna (list 2093. spisa). Unutar tog raspona vještak je kao relevantnu uzeo najnižu vrijednost 500,00 kn/m². S druge strane, vještak je u posljednjem nalazu i mišljenju naznačio jediničnu cijenu komunalnog doprinosa od 70,00 kn/m³ koju je u utvrdio iz Odluke Grada Novalje objavljene u Županijskom glasniku ličko-senjske županije br. 23/04, a vrijednost priključaka od 37.000,00 kn ostala je ista kao i u ranijem nalazu i mišljenju. U iskazu na raspravi 13. studenog 2013., što je u konačnici pregledno prikazao u dopuni pisanog nalaza i mišljenje zaprimljenog 10.09.2013. (list 2105-2120), vještak ŠD je za prosinac 2005.g tržišnu vrijednost nekretnina iz točke 2.) izreke presude procijenio na iznos od 1.388.076,60 kuna.

20. Sud je u cijelosti prihvatio ovakav konačan nalaz i mišljenje vještaka ŠD o tržišnoj vrijednosti nekretnina iz točke 2) izreke presude. Naime, vještak je nekretnine pregledao, vodio je računa o njihovoj stvarnoj svrsi i namjeni, činjenici da se radi o izgrađenom zemljištu sa četiri zgrade odmarališta, površini, zoni u koju su smještene, te se pri procjeni vodio relevantnim podacima iz Odluke Grada Novalje o cijeni komunalnog doprinosa, te podacima nadležne porezne uprave o tržišnoj cijeni građevinskog zemljišta u istom razdoblju, pri čemu je, s obzirom na zonu, pošao od najniže vrijednosti koju je porezno tijelo naznačilo. Time je savjesno, uvjerljivo i stručno pojasnio razloge radi kojih je u konačnici bitno smanjio iznos prvotno procijenjene tržišne vrijednosti nekretnina.

21. Slijedom navedenog nije prihvaćena obrana optuženog da je iznos od 400.000 kuna odgovarao tadašnjoj tržišnoj cijeni nekretnina. Neprihvatljiv je i navod iz obrane optuženog da Mariva d.o.o. nije oštećena jer je predmetne nekretnine kupila po cijeni od 320.000,00 kuna od TD B=Breza d.o.o. [adresa] tako da je prodajom Putar Borisu za 400.000,00 kn, ostvarila dobit, višak prihoda od prodaje u odnosu na nabavnu vrijednost nekretnina. Točno je da je Mariva d.o.o. predmetne nekretnine kupila od TD B=Breza d.o.o. [adresa] za iznos od 320.000,00 kuna (listovi 1408-1410) i da je prodajom Putar Borisu za 400.000,00 kn ostvarila višak prihoda od prodaje u odnosu na nabavnu vrijednost nekretnina u iznosu od 80.000,00 kuna, no to je još uvijek višestruko niža cijena od tržišne vrijednosti nekretnine u inkriminiranom vremenu, a u slučaju stavljanja nekretnine u pravni promet opravdano je inzistirati upravo na prometnoj, tržišnoj vrijednosti jer u protivnom društvo trpi štetu u razlici između tržišne vrijednosti nekretnina koje je TD Mariva d.o.o. prodalo i kupoprodajne cijene koju je zauzvrat primilo, kako je to već naprijed navedeno. U konkretnom slučaju radi se o umanjenju imovine društva kao obliku štete u smislu članka 1046. Zakona o obveznim odnosima. Naime, KZ/11 u članku 87. navodi što se smatra imovinskom koristi u smislu tog zakona (stavak 22.), ali ne i što se smatra štetom, pa treba, dok Kazneni zakon ne odredi drugačije, primijeniti definiciju štete iz članka 1046. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Dakle, nakon što su predmetne nekretnine kupoprodajom ušle u imovinu TD Mariva d.o.o., neovisno o tome što su stečene po iznimno niskoj cijeni, prilikom prodaje trebalo je inzistirati upravo na prometnoj, tržišnoj vrijednosti jer u protivnom društvo trpi štetu.

21.1. U odnosu na navode optuženog da je porezna uprava priznala naznačenu vrijednost nekretnina u ugovoru, ističe se da je doista točno da je poreznim rješenjem Porezne uprave – Ispostava Gospić utvrđeno da tržišna vrijednost nekretnina koje su bile predmetom sporne kupoprodaje iznosi 400.000,00 kn, no naglašava se da ova procjena poreznog tijela sud ne obvezuje. Sud nije dužan prihvatiti vrijednost koja bi proizlazila iz Ugovora o kupoprodaji, kako je to bez vještačenja učinilo porezno tijelo, nego se pri utvrđivanju stvarne tržišne vrijednosti nekretnina ovlašten koristiti alatima i mogućnostima dokazivanja koje su mu stavljene na raspolaganje pravilima kazne- nog procesnog prava, pa je u skladu s time tržišnu vrijednost utvrdio vještačenjem po vještaku građevinske struke. Iako sud nije vezan procjenom poreznog tijela, potrebno je ipak naglasiti i to da je iz dokumenta Porezne uprave – Ispostava Gospić (list 1446- 1447) vidljivo da je pri utvrđivanju poreza na promet nekretnina porezna uprava nekretnine tretirala samo kao građevinsko zemljište, ne uzimajući u obzir da su na tom zemljištu bile izgrađene četiri zgrade koje su se koristile kao kuće za odmor, odnosno odmarališta.

21.2. Procjenu vještaka ŠD o tržišnoj vrijednosti nekretnina iz točke 2) izreke u 2005. godini obrana je osporavala ukazujući da su ove nekretnine 2014. godine prodane za 800.971,33 kn. Doista, uvidom u spis Općinskog suda u Pagu Ovr- 102/08 (kasnije Ovr-1024/2015) utvrđeno je da su u ovršnom postupku ove nekretnine procijenjene na iznos od 1.141.457,00 kn na temelju nalaza i mišljenja vještaka ŠD iz svibnja 2014. godine, a prodane su 06.11.2014. za iznos od 800.971,33 kn. Imajući u vidu da je između sklapanja ugovora iz točke 2) izreke presude (prosinac 2005. godine), pa do prodaje u ovršnom postupku (studeni 2014. godine) prošlo skoro 9 godina, tijekom kojih se zasigurno promijenilo i stanje nekretnina, a i uvjeti na tržištu, jasno je da kupoprodajna cijena ostvarena u ovrsi ne može biti pokazatelj tržišne vrijednosti nekretnina u razdoblju prije 9 godina.

21.3. U odnosu na navode optuženog da je razlog prodaje nekretnine u Metajni bio njegovo ishođenje pozajmice od HD, a dogovor je bio da se po povratu pozajmice nekretnine vrate Marivi d.o.o., treba istaknuti da su isti neprihvatljivi i irelevantni u kontekstu naprijed navedenog. Naime, osim iz iskaza svjedoka HD koji je potvrdio prednje navode optuženog o pozajmici i povratu nekretnina Marivi d.o.o. nakon povrata pozajmice, a čiji iskaz nije prihvaćen, o čemu će biti riječi naknadno, optuženi svoje navode nije potkrijepio niti jednom pravno relevantnom ispravom o sadržaju navodnog dogovora s HD niti ispravom temeljem koje bi bilo moguće osigurati naknadni povrat nekretnina društvu obzirom na ogromni nesrazmjer između tržišne vrijednosti nekretnina i kupoprodajne cijene koju je TD Mariva d.o.o. primilo, što se od njega opravdano očekivalo jer je bio dužan brinuti o gospodarskim interesima društva. U konačnici nisu relevantni ni njegovi navodi da je tijekom 2014. i 2015. godine otpisao osobna potraživanja prema Mariva d.o.o. u sveukupnoj visini procijenjene tržišne vrijednosti nekretnina po vještaku i da i po tome nije nastupila šteta za društvo, budući se radi o proteku od 9 odnosno 10 godina od počinjenja djela, pa navedene okolnosti i da su točne, ne utječu na ocjenu suda da li postupanje optuženika u inkriminiranom vremenu predstavlja obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela.

22. Odbivši iz prethodno obrazloženih razloga obranu optuženog i prigovore na vještačenje ŠD, sud je na temelju njegovog nalaza i mišljenja utvrdio da je tržišna vrijednost nekretnina iz točke 2) izreke presude u vrijeme prodaje iznosila 1.388.076,60 kn.

22.1. Slijedom iznesenoga proizlazi da je na temelju Ugovora o prodaji nekretnina iz točke 2.) izreke presude HD za kupoprodajnu cijenu od 400.000,00 kn u vlasništvo stekao nekretninu čija je tržišna vrijednost bila 1.388.076,60 kn, čime je za HD ostvarena korist u razlici između ovih dviju vrijednosti koja iznosi 988.076,00 kuna, protuvrijednosti 131.140,22 eura. Obzirom na višestruki nerazmjer između vrijednosti stečenih nekretnina i kupoprodajne cijene koja je za njih isplaćena, proizlazi da je optuženi ID, kao direktor TD-a "Mariva" d.o.o. [adresa], postupao s ciljem da HD ostvari imovinsku korist prodajom nekretnina po cijeni znatno nižoj od tržišne.

22.2. Dakle, na temelju navedenih nespornih činjeničnih utvrđenja te utvrđenja u odnosu na sporne činjenice, proizlazi da je optuženi ID dana 29. prosinca 2005. u [adresa], kao direktor TD-a "Mariva" d.o.o. [adresa], koristeći svoje ovlasti s ciljem pribavljanja znatne nepripadne imovinske koristi za HD, sklopio u ime TD-a Mariva d.o.o. Ugovor o prodaji nekretnina kojim to trgovačko društvo prodaje Putar Borisu nekretnine čkbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], otok Pag, ukupne površine od 1.779 m², sa svim izgrađenim objektima, i to četiri zgrade radničkog odmarališta, za cijenu od 400.000,00 kuna, iako je znao da je prometna vrijednost nekretnina i objekata daleko veća i iznosi 1.388,076,00 kuna, na koji način je za HD ostvario nepripadnu imovinsku korist u visini od 988.076,00 kuna, protuvrijednosti 131.140,22 eura kao razliku između prometne vrijednosti nekretnina i ugovorene prodajne cijene. Stajalište suda je da je takvo postupanje optuženog ID kao direktora TD Mariva d.o.o. [adresa] u suprotnosti s imovinskim interesima društva i protivno obvezi iz članka 430. u svezi s odredbom članka 252. stavak 1. ZTD-a da poslove društva vodi s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, te da je svojim postupanjem u svojstvu direktora TD Mariva d.o.o. [adresa] društvu prouzročio štetu u istom iznosu za koji se HD okoristio, dakle, u iznosu od 988.076,00 kuna, protuvrijednosti 131.140,22 eura.

23. Što se tiče pitanja primjene materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, sud je bio dužan ocijeniti jesu li radnje optuženika bile kažnjive u vrijeme počinjenja, a s obzirom da je 01.01.2013. na snagu stupio KZ/11., sud je utvrđivao je li činjenično stanje iz točke 2.) izreke presude kažnjivo i po tom Zakonu. Ocjena je suda da se utvrđeno činjenično stanje može podvesti i pod biće kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. u vezi sa stavkom 3. i stavkom 1. KZ/97., koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, ali i pod biće kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. važećeg KZ/11.

23.1. Vezano za ostvarenje obilježja kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. u vezi sa stavkom 3. i stavkom 1. KZ/97., ističe se da je drugooptuženi DD kao direktor društva imao svojstvo odgovorne osobe u društvu u smislu članka 89. stavak 7. KZ/97. – bio je ovlašten zastupati društvo i voditi poslove društva, i to pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, kako to od njega traži odgovarajuća primjena članka 430. u svezi s člankom 252. stavak 1. ZTD-a, a razlozi radi kojih sud smatra da je postupio protivno ovoj odredbi prethodno su već obrazloženi. Kako je pritom postupao s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi drugome, a opisanim radnjama je znatnu protupravnu imovinsku korist HD i pribavio, istodobno oštetivši Mariva d.o.o. [adresa], time je ostvario sva obilježja kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. u vezi sa stavkom 3. i stavkom 1. KZ/97. Kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. u vezi sa stavkom 3. i stavkom 1. KZ/97. ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 246. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Naime, sporne radnje poduzete su u okviru gospodarskog poslovanja društva, optuženi je na temelju zakona s obzirom na svoju ulogu direktora, dakle, odgovorne osobe, imao dužnost zaštite imovinskih interesa društva, a postupanjem opisanim u točki 2.) izreke presude postupao je protivno zahtjevu da savjesno i uredno obavlja svoje dužnosti vođenja poslova, kako mu to nalaže odredba članka 430. u svezi s člankom 252. stavak 1. ZTD-a te je time povrijedio imovinske interese društva o kojima je bio dužan brinuti i time Mariva d.o.o. [adresa] prouzročio znatnu štetu.

23.2. Treba napomenuti da činjenični opis djela u optužnici ne sadržava i tvrdnju da je optuženi svojim radnjama prouzročio štetu pravnoj osobi čije interese je bio dužan štititi, kao jednu od sastavnica djela, niti iznos štete, već da je drugome pribavio protupravnu imovinsku korist, za što je izrekom presude optuženi i osuđen. Naime, prema ustaljenoj i jasnoj sudskoj praksi odnosno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka (na primjer, presudi od 6. studenog 2014. broj III Kr-38/2014-4 te rješenjima od 2. lipnja 2015. broj I Kž-240/2015-4 i od 25. svibnja 2017. broj I Kž-498/2015-4), obilježja kaznenog djela iz članka 246. KZ/11. – ostvarenje sebi ili drugom protupravne imovinske koristi, odnosno prouzročenje štete onome o čijim je imovinskim interesima počinitelj dužan brinuti se – propisana su alternativno, a ne kumulativno. Međutim, valja naglasiti da prema pravnoj teoriji i zakonodavcu, kaznenim djelom iz članka 246. KZ/11. štiti se „povjerenje“ koje se daje odgovornoj osobi da namjerno ne nanosi štetu društvu svojim činjenjem ili nečinjenjem te je šteta nužni dio ovog kaznenog djela, a koju štetu i iznos je sud nedvojbeno utvrdio i obrazložio u prethodnim točkama.

23.3. Na radnje optuženika u konačnici je primijenjen KZ/11. jer je po ocjeni suda blaži za počinitelja, pa je stoga njegova primjena obavezna sukladno odredbi članka 3. stavak 2. tog Zakona koja propisuje da će se, ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja. Naime, iako je i za kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. i za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11. propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, dakle, identična kazna, pri procjeni o tome koji je zakon blaži sud je imao u vidu i pravno shvaćanje kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada, te 03. i 19. prosinca 2012. o visinama neodređenih vrijednosti koje su zakonsko obilježje kaznenog djela. Prema navedenom pravnom shvaćanju zakonsko obilježje „znatna imovinska korist“, odnosno „znatna šteta“ (članak 246. stavak 2. KZ/11.), postoji kada vrijednost imovinske koristi odnosno štete prelazi 60.000,00 kn, koje pravno shvaćanje je uobličeno i u KZ/11 Novelom iz 2015. u odredbi članka 87. stavka 29. KZ/11. koja propisuje da je vrijednost imovinske koristi i štete znatna ako prelazi 60.000,00 kuna te VII Novelom koja navedeni novčani iznos naznačuje u eurima kao iznos od 7.963,37 eura, pa ta činjenica u pogledu kriminalne količine navedeno kazneno djelo čini blažim u odnosu na kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. KZ/97. za koje je pravnim shvaćanjem od 24. studenog 1997. utvrđeno da „znatna imovinska korist“ postoji kada vrijednost koristi pribavljene izvršenjem kaznenog djela prelazi 30.000,00 kn te su stoga u smislu članka 3. KZ/11. radnje optuženika iz točke 1) izreke presude podvedene pod odredbe toga Zakona.

23.4. U odnosu na subjektivni element kaznenog djela, iz činjeničnih utvrđenja koja se odnose na motivaciju postupanja optuženog (s ciljem ostvarenja znatne protupravne imovinske koristi drugome), proizlazi da je optuženi kazneno djelo htio kao takvo i kao svoje, pa je postupao s oblikom krivnje koji u kaznenom pravu nosi naziv izravna namjera. Tijekom dokaznog postupka nisu se pojavile nikakve okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je isti u odnosu na ovo kazneno djelo bio ubrojiv. Nije sporno da je optuženi svjestan protupravnosti djela. S obzirom na izneseno, optuženi ID je kriv za počinjenje kaznenog djela jer je bio ubrojiv, postupao je sa izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog ponašanja, a pri tome ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Stoga je oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., i osuđen po zakonu.

24. Na kraju valja navesti da je sud u izreci presude naznačio i potpuni zakonski opis kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. budući je isti u izmijenjenoj optužnici bio nepotpun (glasio je: "dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi znatnu protupravnu imovinsku korist"), za što je ovlašten.

Ocjena vjerodostojnosti izvedenih dokaza

25. Obrane optuženih sud je prihvatio u dijelovima u kojima oni potvrđuju činjenične navode optužnice o svojim pozicijama odgovornih osoba u trgovačkim društvima Itas Nova d.o.o. i Mariva d.o.o. [adresa] u inkriminiranom vremenu, kao i radnjama koje su poduzeli u svojstvu odgovornih osoba u pravcu prodaje imovine društava po navedenim cijenama, prvooptuženom VD prodaju automobila samom sebi kao fizičkoj osobi, a drugooptuženom ID prodaju nekretnina ID, budući su njihove obrane u tom dijelu u skladu s rezultatima dokaznog postupka i utvrđenjima ovog suda (nesporna činjenična utvrđenja). Preostali dio obrana optuženih u kojima negiraju počinjenje kaznenih djela u bitnom navodeći da su prodali predmetnu imovinu društva po tadašnjim realnim cijenama, sud nije prihvatio jer su iste u suprotnosti s rezultatima provedenih vještačenja, a kako je to već prethodno obrazloženo (činjenična i pravna utvrđenja u odnosu na obje točke izreke presude).

25.1. Nadalje, u odnosu na obranu prvooptuženog VD treba navesti da je neprihvatljiv i njegov navod da TD Itas Nova d.o.o. nije oštećena jer je taj automobil kupila od Itasa d.d. dana 2.6.2005. za cijenu 57.597,55 kuna, a prodala ga je njemu nakon dva i pol mjeseca za skoro istu cijenu te da zbog presude Trgovačkog suda u Varaždin broj P-231/2006-16 od 2.2.2009. time što je kupio automobil ispada da je „Itas Novoj“ učinio korist jer ista nije ni bila vlasnik tog automobila, nego je isti i dalje činio imovinu „Itasa“ d.d. u stečaju te je trebao poslužiti namirenju stečajnih vjerovnika „Itasa“d.d. Točno je da je Itas Nova d.o.o. predmetni automobil kupila od TD Itas d.d za iznos od 57.597,55 kuna (Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 02. lipnja 2005.), no u slučaju stavljanja imovine društva u pravni promet opravdano je inzistirati na prometnoj, tržišnoj vrijednosti jer u protivnom društvo trpi štetu u razlici između tržišne vrijednosti automobila koje je Itas Nova d.o.o. prodalo i kupoprodajne cijene koju je zauzvrat primilo, kako je to već naprijed navedeno. U konkretnom slučaju radi se o umanjenju imovine društva kao obliku štete u smislu članka 1046. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, nakon što je predmetni automobil kupoprodajom ušao u imovinu TD Itas Nova d.o.o., neovisno o tome što je stečen po iznimno niskoj cijeni, prilikom prodaje trebalo je inzistirati upravo na prometnoj, tržišnoj vrijednosti jer u protivnom društvo trpi štetu. U kontekstu navedenog irelevantni su prigovori obrane optuženog VD što se dogodilo s automobilom nakon počinjenja djela kao što su irelevantni i njegovi navodi da je tijekom rada u Itas Nova d.o.o. uložio vlastiti novac i strojeve u društvo koji mu nisu vraćeni, čime optuženi očito nastoji opravdati osobnu kupnju predmetnog automobila od društva po znatno nižoj cijeni od tržišne, kao svojevrsnu kompenzaciju za uloženo, što je ovom sudu neprihvatljivo.

25.2. Razloge za neprihvaćanje obrane optuženog ID sud je iznio u odlomku "Činjenična utvrđenja i pravna analiza činjeničnih utvrđenja u odnosu na točku 2. izreke presude".

26. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka HD, ocijenivši ga neuvjerljivim i nevjerodostojnim. Naime, svjedok HD u svojem iskazu potvrdio je navode optuženog ID o navodnoj "pozajmici" te je u bitnom naveo da ga je optuženi ID molio pozajmicu od 400.000,00 kuna, a kao sredstvo osiguranja pozajmice nudio mu je založno pravo na nekretninama na otoku Pagu koje su bile u vlasništvu optuženikove tvrtke Mariva d.o.o. [adresa]. Budući je znao da su te nekretnine na Pagu bile Itasovo odmaralište procijenio je, zbog stanja u Itas d.d., da bi mu hipoteka na tim nekretninama bila nesigurna kao sredstvo osiguranja te je stoga predložio optuženom da bi radije kupio nekretnine na Pagu, a da bi ih po povratu pozajmice natrag vratio optuženikovom poduzeću.Tako su sklopili kupoprodajni ugovor negdje tijekom 2005., a ubrzo se upisao u zemljišnu knjigu kao vlasnik nekretnina, no u međuvremenu se dogodilo zbog sudskih postupaka vezanih uz Itas d.d. da je Itas d.d. ishodio da se na tim nekretninama zabilježi zabrana raspolaganja. Kasnije, kada je već bio upisan kao vlasnik, jedan njegov vjerovnik kojem je bio dužan također je ishodio upis zabrane raspolaganja na predmetnim nekretninama. U konačnici je njegov vjerovnik pokrenuo i ovrhu na nekretninama na Pagu zbog duga koji je prema njemu imao i nekretnine su završile na sudskoj dražbi te su u konačnici izdražbovane 2014. godine za iznos od 800.000,00 kuna, a na dražbi ih je kupio njegov vjerovnik FD. Dogovor između njega i optuženog bio je da u slučaju prodaje optuženom vrati iznos iznad 400.00,00 kuna, a da 400.000,00 kuna zadrži na ime pozajmice iako su istu prikazali u formi ugovora o kupoprodaji nekretnine između njega i Marive d.o.o. Inače, FD je dugovao 750.000,00 kuna, a ona je nekretninu izdražbovala za 800.000,00 kuna. On je 400.000,00 kuna od izdražbovane cijene zadržao za sebe kao povrat pozajmice, a preostalih 400.000,00 kuna platio je ID u gotovini. Opisanim iskazom svjedok HD nije uvjerio sud da nekretnine nije suštinski kupio već da je iza tog pravnog posla stajala pozajmica te da je nekretnine htio vratiti Marivi d.o.o. nakon što mu optuženi ID vrati pozajmicu. Naime, o pozajmici ne postoji nikakva dokumentacija, što priznaje i sam svjedok, navodeći kao i optuženi da se radilo o usmenom dogovoru o pozajmici, dakle, da nije zaključen nikakav pisani ugovor. Imajući u vidu navedeno te da su predmetne nekretnine Mariva d.o.o. postupanjem optuženog ID prenesene u vlasništvo HD za višestruko manji iznos od njihove tržišne vrijednosti, čime se HD znatno okoristio, očit je njegov interes da u ovom postupku svjedoči u korist optuženog, pa je njegov iskaz ocijenjen kao neistinit i nevjerodostojan.

27. U cijelosti su prihvaćeni nalazi i mišljenja s dopunama stalnih sudskih vještaka Aleksandra Makovca i ŠD iz razloga navedenih u odlomcima "Činjenična utvrđenja i pravna analiza činjeničnih utvrđenja u odnosu na točke 1. i 2. izreke presude". Također, prihvaćene su istinitim i vjerodostojnim pročitane isprave u spisu na kojima se temelje činjenična utvrđenja s obzirom da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz kojima bi iste bile dovedene u pitanje niti su ih stranke uopće osporavale. Sud nije posebno analizirao preostale isprave i iskaze svjedoka budući je odlučne i važne činjenice utvrdio već temeljem naprijed navedenih dokaza u odlomcima " Činjenična utvrđenja i pravna analiza činjeničnih utvrđenja u odnosu na točke 1. i 2. izreke presude", osim toga dio njih se odnosi i na kazneno djelo u odnosu na koje je obustavljen kazneni postupak protiv drugooptuženog ID.

Odluka o vrsti i mjeri kazne

28. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te je u odnosu na optužene cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti. Olakotnim je optuženicima cijenio da do počinjenja ovih djela nisu kazneno osuđivani niti prekršajno kažnjavani te da je od počinjenja djela do okončanja postupka i donošenja ove presude proteklo više od 20 godina, što nije posljedica njihovog skrivljenog ponašanja u vidu odugovlačenja postupka već isključivo objektivnih okolnosti ( ispitivanja velikog broja svjedoka, provođenja više različitih vještačenja i dopuna istih, promjena sudskog vijeća, trajanja žalbenog postupka nakon donošenja prvotne presude, državnoodvjetničkog postupka povodom inicijative optuženog ID za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka protiv pravomoćne presude (zahtjev za zaštitu zakonitosti) i dr.). Otegotnih okolnosti izvan obilježja kaznenog djela optuženom VD sud nije našao dok je optuženom ID otegotnim cijenio visinu imovinske koristi koju je pribavio HD, a koja višestruko premašuje kvalifikatornu granicu ovog kaznenog djela od 7.963,37 eura, što sve upućuje na optuženikovu naglašenu kriminalnu volju. Za napomenuti je da iako iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da su optuženici do donošenja presude u ovom postupku pravomoćno osuđivani zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. presudom koju čine presuda ovog suda broj K-33/2007-253 od 7. lipnja 2016. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-227/2017-18 od 30. ožujka 2022., iz te presude proizlazi da je u tom postupku optuženicima, osim za istovjetna kaznena djela za koja su pravomoćno osuđeni, suđeno i za kaznena djela koja su predmet ovog postupka, a budući je sud u ovom postupku opozvao djelomične uvjetne osude koje su im izrečene tim presudama, to im osuđivanost tim presudama nije mogao otegotno tretirati.

28.1. Nadalje, pri izboru vrste i mjere kazne sud je uzeo u obzir i visinu kazne koja je zapriječena za ovo kazneno djelo (kazna zatvora od jedne do deset godina). Cijeneći s jedne strane okolnost da su optuženici do počinjenja ovih kaznenih djela poštivali pravni poredak budući nisu bili kazneno i prekršajno osuđivani te protek vremena od počinjenja djela do donošenja ove presude, sud je utvrdio da kazna za svako djelo treba biti u visini zapriječenog posebnog minimuma propisane kazne, s druge pak strane imajući u vidu navedenu otegotnu okolnost na strani optuženog ID kod počinjenja djela iz točke 2.) izreke, kazna za to djelo mora biti stroža od minimuma zapriječene kazne. Stoga je sud optuženom VD za kazneno djelo iz točke 1.) izreke utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a optuženom ID za kazneno djelo iz točke 2.) izreke presude kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Nadalje, obzirom su optuženici kaznena djela za koja su oglašeni krivim i osuđeni ovom presudom počinili prije izricanja djelomične uvjetne osude presudom koju čine presuda ovog suda broj K- 33/2007-253 od 7. lipnja 2016. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž- 227/2017-18 od 30. ožujka 2022., a po ocjeni ovog suda ne bi bile ispunjene pretpostavke za izricanje djelomične uvjetne osude u postupku pred ovim sudom broj K-33/2007 da su tada za njih osuđeni (što obuhvaća zakonsku formulaciju "da se za ranija kaznena djela znalo"), sud je na temelju odredbe članka 58. stavka 6. KZ/11 optuženicima VD i ID opozvao djelomične uvjetne osude izrečene presudom koju čine presuda ovog suda broj K-33/2007-253 od 7. lipnja 2016. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-227/2017-18 od 30. ožujka 2022., te je iz navedene presude uzeo, optuženom VD kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i jedanaest mjeseci, a optuženom ID kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci i na temelju odredbe članka 53. u vezi sa člankom 51. stavkom 2. KZ/11 optuženog VD osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca, a optuženog ID na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, držeći da su upravo ovako izrečene kazne primjerene naprijed opisanim okolnostima počinjenja djela i osobama optuženih odnosno dostatne za ispunjenje svoje svrhe, dakle, da će iste u dovoljnoj mjeri postići specijalnu prevenciju, odnosno utjecat će na optužene da ubuduće ne čini kaznena djela. Nadalje, navedene kazne utjecat će i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, te će ovakvim kaznama biti izražena društvena osuda za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, a istovremeno će ojačati svijest optuženih, ali i ostalih potencijalnih počinitelja o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.

29. Na temelju odredbe članka 54. u vezi s člankom 53. stavkom 1. KZ/11 optuženicima je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje su proveli na izdržavanju kazne po presudi koju čine presuda ovog suda broj K-33/07- 253 od 07. lipnja 2016. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž- 227/2017-18 od 30 ožujka 2022., i to optuženom VD od 27. rujna 2023. do 27. veljače 2025., a optuženom ID od 24. listopada 2023. do 24. srpnja 2024.

Odluka o oduzimanju imovinske koristi i troškovima postupka

30. Na temelju citiranih odredbi u točki VI. izreke presude od optuženog VD oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 8.924,99 eura za koji iznos je utvrđeno da se radi o imovini Republike Hrvatske te je optuženom naloženo navedeni novčani iznos uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

30.1. Sud nije bio ovlašten oduzeti imovinsku korist od HD koju mu je počinjenjem kaznenog djela pribavio optuženi ID budući je za oduzimanje iste, u smislu članka 557 . stavka 1. u vezi s člankom 558. ZKP/08, potreban prijedlog ovlaštenog tužitelja, koji je u konkretnom slučaju izostao.

31. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08. optuženicima VD i ID, svakom ponaosob, naloženo je naknaditi troškove kaznenog postupka koji se odnose na paušal u iznosu od 500,00 eura, čija visina je određena obzirom na duljinu trajanja i složenost ovog postupka, a optuženom VD i troškove prometno tehničkog vještačenja s dopunama u ukupnom iznosu od 909,77 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude. Prilikom donošenja odluke o obvezi naknade troškova postupka sud je imao u vidu njihove imovinske i obiteljske prilike, za optuženog VD da je zaposlen s plaćom od 1.500,00 eura, da nema maloljetne djece te da nije obveznik uzdržavanja trećih osoba, a za optuženog ID da nije oženjen, da je otac maloljetnog djeteta te da je osnivač trgovačkog društva koje uredno posluje i ostvaruje dobit, pri čemu je ocijenio da plaćanjem troška u navedenom iznosu neće biti dovedena u pitanje njihova egzistencija.

U Varaždinu, 24. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Darijo Lokas

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili putem preporučene pošte u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj: KO-DO-44/2022;

2. prvooptuženi VD, [adresa];

3. branitelj prvooptuženog Miljenko Korušić, odvjetnik iz Varaždina, putem e- komunikacije;

4. drugoptuženi ID, u [adresa].;

5. branitelj drugooptuženog Veljko Miljević, odvjetnik iz Zagreba, putem e- komunikacije.