REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2156/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10d, OIB: 92963223473, zastupanog po opunomoćeniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, OIB: 90017522601, zastupanog po službenoj osobi ĐM, radi poreza na korištenje javne površine, 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363- 06/23-01/04, URBROJ: 2163-18-09/4-23-04 od 2. lipnja 2023. i rješenje Grada Pule, Upravnog odjela za komunalni sustav i upravljanje imovinom, Odsjeka za upravljanje imovinom, KLASA: UP/I-363-05/20-01/289, URBROJ: 2163-7-05-05-0418-22-10 od 6. prosinca 2022.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu 1.000,00 € (tisuću eura), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima u ovome upravnom sporu.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Grada Pule, Upravnog odjela za komunalni sustav i upravljanje imovinom, Odsjeka za upravljanje imovinom, KLASA: UP/I-363-05/20- 01/289, URBROJ: 2163-7-05-05-0418-22-10 od 6. prosinca 2022. Tim prvostupanjskim aktom tužitelju je (tč. 1. izreke) odobreno korištenje dijela javne površine na adresi [adresa], radi postavljanja i korištenja uslužne naprave (bankomata), te mu je ujedno (tč. 3. izreke) utvrđena obveza plaćanja poreza na korištenje javne površine u iznosu 300,00 mjesečno.

2. Tužitelj osporava zakonitost gore citiranih upravnih akata te u tužbi, u bitnom izlaže kako slijedi. U tužbi izlaže kao i u žalbi te, u bitnom, izlaže kako slijedi. Ističe kako nikada nije podnio zahtjev za korištenje dijela javne površine, već zahtjev za izdavane suglasnosti za postavljanje bankomata, sukladno čl. 7. i 36. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa] (Službene novine Grada Pule, br. 20/21; dalje: Odluka o komunalnom redu). Pojašnjava da zahtjev za izdavanje suglasnosti za postavljanje bankomata nema nikakve veze sa zahtjevom za korištenje dijela javne površine budući je riječ o bankomatu ugrađenom u fasadu nekretnine u privatnom vlasništvu i koji ne zauzima javnu površinu. Iz navedenog slijedi da je pobijano prvostupanjsko rješenje ništavo, sukladno čl. 128. st. 1. tč. 5. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP) obzirom da je istim odlučeno o zahtjevu kojeg nije postavio. Nadalje tužitelj osporava zakonitost čl. 20. Odluke o lokalnim porezima Grada [adresa] (NN br. 60/17, 126/17, 148/20; Službene novine Grada Pule br. 22/21; dalje: Odluka), na temelju koje mu je utvrđena obveza plaćanja poreza na korištenje javne površine. Nastavno na prethodno, tužitelj prije svega ukazuje na to da prema pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude posl. br. Usoz- 115/2020 od 29. lipnja 2023., propisivanje zona korištenja javnih površina odnosno razvrstavanjem javnih površina koje se dodjeljuju na korištenje prema pogodnosti položaja u zone i sukladno tome propisivanje visina poreza na korištenje javnih površina, predstavlja uređivanje pitanja izvan ovlaštenja danih jedinicama lokane i područne samouprave - prema čl. 42. st. 1. Zakona o lokalnim porezima (NN br. 115/16, 101/17; dalje: ZLP). Osim toga, tužitelj smatra da je čl. 20. Odluke nezakonit i u naravi neprovediv, jer prostor ispred bankomata nije zauzeta javna površina, već slobodni prostor kretanja fizičkih osoba, bez stalnosti i kontinuiranosti zauzeća. Samim time, nelogično i neprovedivo i rješenje u dijelu kojim mu se nalaže da javnu površinu dovede u prvobitno stanje.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

6. Iz stanja spisa proizlazi, a isto je i nesporno među strankama ovog upravnog spora:

- da je postupak u kojem je doneseno osporavano prvostupanjsko rješenje (i rješenje tuženika) pokrenut po zahtjevu tužitelja od 30. rujna 2020.

- da je tim zahtjevom tužitelj zatražio izdavanje odobrenja (suglasnosti), iz čl. 7 i 36. Odluke o komunalnom redu, za postavljanje bankomata na adresi [adresa]

- da se predmetni bankomat ne nalazi na javnoj površini već na pročelju zgrade koja je u privatnom vlasništvu

- da je tužitelju porezna obveza poreza na korištenje javne površine utvrđena primjenom čl. 20. Odluke.

7. Odredbom čl. 20. Odluke (bilo) je propisano da se za privremene objekte – uslužne naprave-bankomate (samostojeći ili ugrađeni u pročelje zgrade (1m2) kojem se pristupa i koristi s javne prometne površine i ostale automatske uslužne uređaje prema utvrđenoj zoni (od zone visoke frekvencije do III. zone) plaća porez na korištenje javnih površina u iznosu od 300,00 kn za III. zonu mjesečno do 1.000,00 kn mjesečno za zonu I.

8. Smatrajući gore spomenutu odredbu Odluke protivnom zakonu (ZLP-u) ovaj Sud je, temeljem ovlasti iz čl. 83. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21) Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske podnio zahtjev za ocjenu zakonitosti.

9. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usoz-8/2024 od 29. rujna 2025. postupan ocjene zakonitosti Odluke je obustavljen pozivom na odredbu čl. 165. st. 2. ZUS-a, uz obrazloženje da je osporeni opći akt prestao važiti prije podnošenja zahtjeva, stupanjem na snagu Odluke o lokalnim porezima Grada [adresa] (NN br. 146/23).

10. Prema čl. 159. st. 1. ZUS-a ako sud u postupku utvrdi da opći akt koji bi trebao primijeniti odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni sa zakonom, na konkretan slučaj može neposredno primijeniti zakon.

11. Odredbom čl. 29. ZLP-a propisano je da porez na korištenje javnih površina plaćaju pravne i fizičke osobe koje koriste javne površine (st. 1). Porez iz st. 1. plaća se u visini, na način i pod uvjetima koje propiše predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojom odlukom (st. 2). Što se smatra javnom površinom svojom odlukom propisuje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave (st. 3.). Porez na korištenje javnih površina prihod je jedinice lokalne samouprave na čijem se području javna površina koristi (st. 4.).

12. Odredbom čl. 42. st. 1. tč. 4. ZLP-a određeno je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojom odlukom utvrđuje: za potrebe plaćanja poreza na korištenje javnih površina, što se smatra javnom površinom, visinu, način i uvjete plaćanja poreza na korištenje javnih površina, kao i nadležno porezno tijelo za utvrđivanje i naplatu poreza.

13. Ovaj Sud je stava da jedinica lokalne samouprave nema ovlast za propisivanje poreza na korištenje javnih površina na način kako je to učinjeno odredbom čl. 20. Odluke.

Naime, iako Zakon posebno ne razrađuje pojam „korištenja javne površine“ to ne znači da je dopušteno taj pojam široko tumačiti na način da se pod isti može podvesti svaki oblik korištenja javnih površina. Prema mišljenju ovog Suda ovaj porez može se utvrđivati samo za one javne površine koje su dane na korištenje radi postavljanja elemenata urbane opreme.

Sukladno prethodnom, pri određivanju da se porez na korištenje javne površine plaća na bankomate (koji se ne nalaze na javnoj površini) kojima se pristupa i koji se koriste s javne površine te razvrstavanjem u zone, donositelj osporavanog općeg akta (Odluke) postupao je van ovlaštenja iz čl. 42. st. 1. tč. 4. Zakona.

Prethodno iznijeti stav u skladu s pravnim shvaćanjem koje je Visoki upravni suda Republike Hrvatske zauzeo u presudi posl. br. Usoz-115/2020 od 29. lipnja 2023.

14. Slijedom navedenog, obzirom da je u provedenom postupku utvrđeno da je čl. 20. Odluke u nesuglasju sa zakonom te da, posljedično tome, ne postoji valjana pravna osnova za oporezivanja ovom vrstom poreza u konkretnom slučaju, to se ni upravni akti koje su utemeljeni na toj odredbi općeg akta jedinice lokalne samouprave ne mogu ocijeniti zakonitima pa je stoga, temeljem odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a, valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i iste poništiti bez vraćanja na ponovni postupak, a čime je predmetna upravna stvar meritorno riješena te se upravni postupak u navedenoj stvari ima smatrati dovršenim.

Prethodno navedeno odnosi se isključivo na postupak oporezivanja, ne i na postupka izdavanja odobrenja (iz čl. 7. i 36. Odluke o komunalnom redu) za postavljenje bankomata, pokrenutog temeljem zahtjeva tužitelja od 30. rujna 2020.

15. Odluka Suda o troškovima spora (tč. II. i III. izreke) temelji se na odredbama čl. 144.,147. i 148. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku kojeg čine radnje sastavljanja tužbe (Tbr. 27. tč. 1. Tarife) i pristupa ročištu održanom dana 26. ožujka 2026. (Tbr. 27. tč. 2. Tarife), za svaku radnju u pojedinačnom (zatraženom) iznosu od 400,00 €, uvećano za pripadajući PDV 25% (Tbr. 46 Tarife) u iznosu 200,00 €, odnosno sveukupno 1.000,00 €.

Posljedično, budući da tuženik nije uspio u ovome sporu, to je njegov zahtjev za naknadu troškova, na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan (tč. III. izreke).

U Rijeci 24. travnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4

- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak