REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1279/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, na prijedlog sudske savjetnice Ive Pelicarić, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužiteljice NA iz [adresa] Republike 19c, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Hrvoje Alagić, odvjetnik u Vukovaru, J. J. Strossmayera 14c, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dohodak od otuđenja nekretnina, 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-14/24- 01/108, URBROJ: 513-04-24-2 od 23. rujna 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Osijek KLASA: UP/I-410-23/2024- 013/00003, URBROJ: 513-007-14-01-2024-0002 od 6. travnja 2024.

III. Predmet se vraća na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu koje je dužno u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura (dvije tisuće i petsto eura) u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora u iznosu od 2.625,00 eura (dvije tisuće šesto dvadeset i pet eura).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-14/24-01/108, URBROJ: 513-04-24-2 od 23. rujna 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Osijek KLASA: UP/I-410-23/2024-013/00003, URBROJ: 513-007-14-01- 2024-0002 od 6. travnja 2024.

1.1. Tim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđena porezna osnovica i porez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2020. i to: 1. porezna osnovica u iznosu od 39.357,83 EUR, 2. porez na dohodak (stopa 24,00%) u iznosu od 9.445,88 EUR i 3. porez prirezu na dohodak (stopa 13,000%) 1.277,96 EUR, odnosno ukupan prirez i porez (2. + 3.) u iznosu od 10.673,84 EUR.

2. Tužiteljica u tužbi osporava rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje u cijelosti smatrajući ih nezakonitima. Citira članak 8. i članak 5. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Navodi kako nema primjedbi na utvrđeni primitak u iznosu od 149.000,00 eura i to na temelju kupoprodajnog ugovora od 27. travnja 2020., ali osporava utvrđenje izdataka odnosno troškova gradnje. Ističe kako je prvostupanjsko porezno tijelo utvrdilo izdatak građenja prema etalonskoj cijeni građenja u iznosu od 109.642,17 eura te je o tome sačinilo zapisnik od 26. ožujka 2024. Na izdatak građenja porezno tijelo uzelo je trošak izgradnje sukladno etalonskoj cijeni koja iznosi 796,33 eura po m2 korisne površine stana, trošak stjecanja sukladno kupoprodajnom ugovoru od 21. ožujka 2018. i izdatak za plaćeni porez sukladno rješenju Porezne uprave, Ispostave Osijek od 26. ožujka 2018. Smatra kako je do toga izdatka za građenje došlo množenjem etalonske cijene od 796,33 eura po m2 (6.000,00 kn po m2) sa korisnom površinom stana od 119,41 m2, a pri tome da je uračunata samo površina stana, ali ne i površina sporednog dijela koji se sastoji od parkirališnog mjesta 1 površine 11,50 m2, parkirališnog mjesta 2 površine 11,50 m2 i vrta površine 40 m2. Dakle, porezno tijelo nije uzelo u obzir površinu vrta i pripadajućeg dijela zajedničkih prostorija zgrade. Smatra da je zbog pogrešno utvrđenog izdatka za gradnju tuženik pogrešno utvrdio i poreznu osnovicu, odnosno dohodak od otuđenja nekretnine.

2.1. Nadalje, smatra kako porezno tijelo pogrešno utvrđuje izdatak za građenje na način da u izdatak građenja ne uzima izdatak za vrt, parkirališna mjesta niti zajedničke dijelove zgrade. Smatra da se ti sporedni dijelovi uračunavaju u sveukupnu neto korisnu površinu primjenom koeficijenata i to koeficijenta 0,2 za svako parkirališno mjesto i 0,1 za vrt, slijedom čega predmetni stan ima površinu od 119,41 m2 + 4,60 m2 + 4,00 m2 = 128,01 m2. Kada se na tu površinu primjeni etalonska cijena dobije se izdatak od 101.938,20 eura, kojemu onda treba pridodati trošak komunalnog i vodnog doprinosa, priključaka na elektromrežu, vodovod, plin i kanalizaciju. Člankom 2. Podataka o etalonskoj cijeni građenja (''Narodne novine'', broj 67/19.) određeno je da vrijednost etalonske cijene građenja sadrži sve troškove izvedbe građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstrukcijski, instalaterski, završni te ugradnju građevinskih proizvoda, oprema ili postrojenja) u vezi s građenjem stanova, odnosno stambenih zgrada uključivo porez na dodanu vrijednost, izuzev troškova koji se odnose na zemljište, uređenje komunalne infrastrukture i priključke građevine na infrastrukturu. Smatra kako je povrijeđen zakon na štetu poreznog obveznika.

2.2. Citira članak 68. stavak 3. i stavak 4. Pravilnika o porezu na dohodak te ističe kako je porezno tijelo u tijeku poreznog postupka moralo biti svjesno da predmetna nekretnina u naravi predstavlja jedan etažni stan u stambenoj zgradi sa tri stana i da se izdatak poreznog obveznika koji se odnosi na izgradnju u vlastitoj režiji za taj jedan stan može izračunati isključivo kao razmjerni dio ukupnih troškova izgradnje cijele stambene zgrade sa tri stana. Smatra da je bilo potrebno izračunati cijenu izgradnje cijele stambene zgrade sa tri stana i onda temeljem etažnog udjela ukupne neto korisne površine svakog stana izračunati cijenu izgradnje predmetnog stana. Također, navodi kako iz građevinske i uporabne dozvole koje su izdane za predmetnu građevinu nesporno proizlazi da se radi o građevini stambene namjene – obiteljskoj zgradi sa tri stana čiji su suinvestitori bile tri fizičke osobe. Pojašnjava kako cijenu izgradnje cijele stambene građevine sa tri stana čini cijena zemljišta sa komunalnim uređenjem (komunalni i vodni doprinos, priključci na infrastrukturu struje, plina, vode i kanalizacije) te cijena same izgradnje. Također, navodi kako je cijenu zemljišta sa komunalnom infrastrukturom u konkretnom predmetu moguće apsolutno točno izračunati temeljem vjerodostojne dokumentacije koju je porezno tijelo imalo i moglo pribaviti po službenoj dužnosti od javno pravnih tijela i trgovačkih društava sa javnim ovlastima i to od: Grada Osijeka, Hrvatskih voda, HEP plin d.o.o., HEP ODS Elektroslavonija Osijek, Vodovod d.o.o.

2.3. Navodi da vrijednost etalonske cijene građenja za 2020. za potrebe poreznog postupka iznosi 6.000,00 kn (sa PDV-om) po m2 korisne površine stana, a navedena cijena sadrži sve troškove same izgradnje (pripremni, zemljani, konstrukcijski, instalaterski i završni radovi) izuzev troškova koji se odnose na zemljište, uređenje komunalne infrastrukture i priključke. Kako se radi o stambenom objektu sa tri stambene jedinice navedena etalonska cijena građenja množi se sa sveukupnom neto korisnom površinom građevine, a koju čini neto korisna površina zajedničkih prostorija te neto korisna površina sva tri stana. Ukupnu neto površinu samoga stana čini površina posebnog dijela etaže kao i površine sporednih dijelova etaže (terase, podrumske ostave, parkirališta i dr.) primjenom koeficijenta za obračun korisnih vrijednosti površina.

2.4. Ističe kako je porezno tijelo 23. ožujka 2024. donijelo zapisnik u kojemu je utvrđena sveukupna obveza poreza i prireza u iznosu od 5.575,99 eura te se porezni obveznik na zapisnik sa tako utvrđenom poreznom obvezom složio , međutim, u poreznom rješenju porezno tijelo je navelo da je na zapisniku greškom iskazana kriva porezna obveza. Ističe kako se tužiteljica ne ni složila sa predmetnim zapisnikom da je u njemu bila iskazana porezna obveza kao na pobijanom rješenju a porezno tijelo je propustilo donijeti dopunski zapisnik ili ispraviti prvotno sastavljeni zapisnik.

2.5. Također, navodi kako je za potrebe žalbenog postupka od vještaka za građevinarstvo i procjenitelja vrijednosti nekretnina ŽA iz [adresa] naručena izrada procjembenog elaborata troškova izgradnje višestambene zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] uz iskaz troškova izgradnje svakog stana u predmetnoj građevini. Na temelju vjerodostojne dokumentacije isti je izračunao vrijednost komunalno uređenog zemljišta, a na osnovu podatka o etalonskoj vrijednosti građenja izračunao je sveukupni trošak građenja stambene zgrade. Iz zaključka i mišljenja vještaka proizlazi da bi sveukupna cijena građenja za stan E-1 u prizemlju (koji je predmet ovog postupka) iznosila 134.459,51 eura.

2.6. Smatra kako, uzimajući u obzir utvrđenu cijenu izgradnje predmetnog stana u iznosu od 134.459,51 eura kao i primitak od otuđenja istoga u iznosu od 149.000,00 eura, porezna osnovica za obračun poreza na dohodak iznosi 14.540,49 eura, porez na dohodak iznosi 3.489,72 eura, a prirez na dohodak iznosi 453,66 eura. Dakle, ukupno porez i prirez iznosi 3.943,38 eura.

2.7. Nadalje, smatra da je porezno tijelo povrijedilo pravila postupka jer je propustilo donijeti dopunski zapisnik o utvrđenju porezne osnovice za utvrđivanje predujma poreza i prireza na dohodak od otuđenja nekretnine ili ispraviti prvotno sastavljeni zapisnik, pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje jer nije potpuno i točno utvrdilo cijenu izgradnje predmetnog stana u vlastitoj režiji kao i što nije točno utvrdilo sveukupnu neto korisnu površinu predmetnog stana (uključujući i sporedni dio etaže) , pogrešno primijenilo materijalno pravo jer je na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenilo odredbe Zakona o porezu na dohodak. Poziva se na presude ovoga suda poslovni broj Us I-211/2023 od 25. travnja 2024., Us I-214/2023 od 3. svibnja 2024. i Us I-213/2023 od 9. srpnja 2024.

2.8. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i potražuje naknadu troškova spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 27. ožujka 2026. i 10. travnja 2026. te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24., dalje: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

4.1. Rasprave su održane u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao.

4.2. Opunomoćenik tužiteljice je na raspravi 10. travnja 2026. ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih navoda i svih dokaznih prijedloga te je istaknuo kako je u konkretnom slučaju porezno tijelo napravilo povredu zakona i odredbe članka 68. stavka 3. i 4. Pravilnika o porezu na dohodak jer je njima propisano da se za trošak gradnje etažnog stana uzima razmjerni dio troška gradnje cijele zgrade ako razmjerni dio odgovara etažnom udjelu predmetnog stana u cijeloj zgradi. Naveo je kako je iz dopisa Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 16. siječnja 2025. razvidno da podatak o etalonskoj cijeni koju koristi tuženik ne predstavlja tržišni podatak o troškovima građenja. Naveo je i da je trošak cijene građenja trebalo odrediti procjenom sukladno odredbama Općeg poreznog zakona.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Porezni postupak koji je prethodio ovome sporu, a u kojem je tužiteljici utvrđena porezna osnovica i porez na dohodak od otuđenja imovine i imovinskih prava odnosno ukupni prirez i porez za 2020. godinu u iznosu od 10.673,84 eura, pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju članka 11. točke 3. Zakona o poreznoj upravi (''Narodne novine'', broj: 115/16. i 98/19.), članka 95. stavka 1. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22., dalje: OPZ) i članka 62. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'', broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 138/20., dalje: ZPD).

7. Iz obrazloženja osporavanog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je tužiteljici primitak od otuđenja nekretnine izgrađene u vlastitoj režiji 18. prosinca 2019. utvrđen sukladno Kupoprodajnom ugovoru od 27. travnja 2020. broj Ov-1190/2020 iz kojega proizlazi da je tužiteljica nekretninu otuđila za iznos od 149.000,00 EUR.

7.1. Na temelju podataka o nastalom prometu nekretnina koji je predmet Zakona o porezu na promet nekretnina iz Evidencije o prometu nekretnina Informacijskog sustava Porezne uprave utvrđeno je da je porezna obveznica izvršila otuđenje nekretnine unutar roka od dvije godine od stjecanja. Tužiteljica je otuđila STAN 1 koji se nalazi na 1. katu, a sastoji se od: ulaza i komunakacaije, dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom, tuš-wc-a, ostave, kupaonice, spavaće sobe, sobe, sobe i loggie ukupne korisne površine 119,41 m2 i parkirališnog mjesta 1 površine 11,50 m2 i parkirališnog mjesta 2 površine 11,50 m2 upisanu k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], Osijek, Vatrogasna ulica 26.

7.2. Nadalje, u obrazloženju prvostupanjskog poreznog rješenja navodi se kako je time porezna obveznica ostvarila dohodak od imovine i imovinskih prava propisan člankom 58. Zakona o porezu na dohodak kao razliku između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Prilikom izračuna iznosa primitka i izdatka porezna obveznica je pozvana dostaviti troškove vezano za dohodak od otuđenja imovine i imovinskih prava stečenih otuđenjem nekretnine.

8. Spisu tuženika prileži i Uporabna dozvola KLASA: UP/I-361-05/19-01/000101, URBROJ: 2158/01-12-01/02-19-0007 od 18. prosinca 2019. za izgrađenu građevinu stambene namjene, 2. skupine – obiteljska zgrada sa tri stana na čestici 9888/31, k. o. [katastarska općina] (Osijek, Vatrogasna 26).

9. Iz spisa upravnog postupka te navoda tužbe i odgovora na tužbu proizlazi da je među strankama sporan način izračuna visine troškova gradnje otuđene nekretnine odnosno među strankama je sporna visina utvrđene porezne obveze.

10. Prema članku 56. ZPD-a dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra se razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

11. Člankom 58. stavkom 1. ZPD-a propisano je da se dohotkom iz članka 56. ovoga Zakona smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci. Stavkom 2. istog članka propisano je da se dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave. Stavkom 3. istog članka propisano je da se iznimno od stavka 2. ovoga članka dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava oporezuje ako je otuđeno više od tri nekretnine iste vrste ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina od dana stjecanja nekretnine ili imovinskog prava, osim ako se nekretnine izvlašćuju na temelju posebnog zakona te ako se otuđuju zemljišta čija je pojedinačna površina do 250 m2, a ukupno do 1000 m2. Ako se otuđuje zgrada s više stanova ili poslovnih prostora ili građevinsko zemljište ili više zemljišnih čestica, jednom nekretninom smatra se svaki stan, poslovni prostor, gradilište ili zemljišna čestica. Dohodak čini razlika između ukupnog iznosa primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnina ili imovinskih prava koji se otuđuju u razdoblju od pet godina i njihove nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda te za troškove ulaganja za koje porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave.

12. Člankom 68. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dohodak (''Narodne novine'', broj: 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20., 74/20., 138/20., dalje: Pravilnik) propisano je da se pri utvrđivanju dohotka od otuđenja nekretnina iz članka 58. stavka 1. Zakona danom nabave nekretnine smatra nadnevak kupoprodajnog ugovora, odnosno u slučaju izgradnje u vlastitoj režiji dan kada je izgrađena nekretnina osposobljena za upotrebu. Nadalje, stavkom 3. istog članka propisano je da u slučaju otuđenja nekretnine izgrađene u vlastitoj režiji, nabavnu vrijednost čini stvarni izdatak, odnosno cijena izgradnje prema vjerodostojnoj dokumentaciji, a ako ne postoji isprave o nabavi, nabavna vrijednost utvrđuje se procjenom te se usklađuje s rastom proizvođačkih cijena od trenutka kad je nastao izdatak do trenutka kada je ostvaren primitak po osnovi otuđenja te nekretnine, dok je stavkom 4. istog članka propisano da u slučaju otuđenja dijela nekretnine, odnosno otuđenja samo jednog stana, jednog poslovnog prostora ili drugog dijela zgrade (garaže ili spremišta i sl.), tada se u izdatke priznaje samo razmjerni dio ukupnih troškova izgradnje nekretnine.

13. Također, prema članku 92. stavku 1. OPZ-a ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti. Nadalje, prema stavku 2. porezno tijelo procijenit će poreznu osnovicu: 1. ako porezni obveznik ne može predočiti knjige ili evidencije koje je dužan voditi prema poreznim zakonima; 2. ako porezni obveznik ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno; 3. ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom; 4. ako porezni obveznik odbije sudjelovati u poreznom postupku ili onemogućava provedbu poreznog postupka; 5. ako porezni obveznik koji vodi podatke u elektroničkom obliku ne postupi u skladu s odredbama članka 67. ovoga Zakona. Stavkom 3. istog članka određeno je da pri utvrđivanju porezne osnovice procjenom, porezno tijelo polazit će od: 1. raspoložive uredne poslovne dokumentacije, ako ona postoji, a nije proknjižena; 2. raspoložive uredne poslovne dokumentacije o poslovanju u određenom razdoblju kraćem od razdoblja oporezivanja (dnevnim, tjednim ili mjesečnim primicima), tako da se na temelju podataka o tom dijelu poslovanja procijeni porezna osnovica određenog razdoblja; 3. podataka i činjenica o ostvarenim primicima (dnevnim, tjednim ili mjesečnim) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom, tako da se na temelju tih podataka procijeni porezna osnovica određenog razdoblja; 4. usporedbe iskazanih primitaka s primicima drugih poreznih obveznika koji obavljaju istu djelatnost na istoj ili sličnoj lokaciji ili usporedbe s prosječnim primitkom više poreznih obveznika iste djelatnosti na istoj ili sličnoj lokaciji; 5. podataka o mogućnostima isporuka dobara ili obavljanja usluga (instaliranog kapaciteta) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom. Prema stavku 4. istog članka ako Porezna uprava na temelju prikupljenih podataka utvrdi da fizička osoba raspolaže imovinom ili sredstvima za privatnu potrošnju koja višestruko premašuje primitke što ih je fizička osoba ostvarila tijekom godine, Porezna uprava pozvat će fizičku osobu da dostavi dokaze o izvorima stjecanja imovine. Ako se fizička osoba ne odazove pozivu Porezne uprave ili ne dostavi vjerodostojne dokaze o izvorima stjecanja imovine, Porezna uprava procjenom će utvrditi osnovicu poreza na dohodak fizičke osobe. Nadalje, prema stavku 5. porezno tijelo po slobodnoj ocjeni odlučuje koje će mjerilo ili više njih iz stavka 3. i 4. ovoga članka koristiti za procjenu porezne osnovice.

14. Prema članku 6. stavku 2. OPZ-a porezno tijelo dužno je utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo.

15. Iz spisa tuženika proizlazi da je tužiteljici u upravnom postupku upućen poziv KLASA: 410-23/2021-13/56, URBROJ: 513-07-01/16-21-1 od 17. kolovoza 2021. kojim je ista pozvana pristupiti kod prvostupanjskog tijela radi utvrđivanja dohotka ostvarenog otuđenjem nekretnine te donijeti presliku troškova vezanih za otuđenje novoizgrađene nekretnine (građevinsku dozvolu, uporabnu dozvolu, račune za izvedene radove i obavljene usluge projektanta, izvođača radova i sl.).

15.1. Tužiteljica se po zaprimljenom pozivu očitovala 24. rujna 2021. navodeći kako smatra da ne bi trebala biti obveznik poreza na dohodak ostvarenog otuđenjem nekretnine jer je istu koristila za stanovanje o čemu je priložila presliku osobne iskaznice i plaćene račune, a ukoliko postoji njoj nepoznata odredba po kojoj bi i trebala ipak biti obveznik, navela je kako je spremna postupiti po rješenju.

16. Spisu tuženika prileži i Zapisnik o utvrđivanju porezne osnovice za utvrđivanje predujma poreza i prireza na dohodak od otuđenja nekretnine KLASA: 410-23/2021- 013/56, URBROJ: 513-07-01/16-24-3 od 23. ožujka 2024. Iz zapisnika proizlazi da je tužiteljica 24. rujna 2021. putem e-maila dostavila očitovanje te režijske troškove za plin, uporabnu dozvolu od 18. prosinca 2019. te građevinsku dozvolu od 15. lipnja 2018.

17. Kako se u konkretnom slučaju radi o otuđenju jednog stana koji se nalazi u zgradi izgrađenoj u vlastitoj režiji, a tužiteljica u tijeku upravnog postupka nije dostavila vjerodostojnu dokumentaciju iz koje bi proizlazili troškovi izgradnje, prema mišljenju ovoga Suda porezno tijelo je u konkretnom slučaju trebalo procijeniti troškove gradnje sukladno članku 68. stavka 3. Pravilnika te tužiteljici priznati razmjerni dio ukupnih troškova izgradnje cjelokupne stambene zgrade sukladno stavku 4. istog članka.

18. Pored izričite odredbe Pravilnika o načinu na koji se utvrđuju troškovi izgradnje nekretnine u vlastitoj režiji za slučaj ne raspolaganja vjerodostojnom dokumentacijom, te pored odredbi članka 92. OPZ-a, valja reći kako spisu ovoga spora prileži i dopis Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: 360 -01/24- 02/589, URBROJ: 531-06-2-1-25-2 od 16. siječnja 2025. iz kojega proizlazi da podatak o etalonskoj cijeni građenja predstavlja administrativni podatak koji je uveden radi provedbe Zakona o društvenoj poticajnoj stanogradnji (''Narodne novine'', broj: 109/01., 82/04., 76/07., 38/09., 86/12., 07/13., 26/15., 57/18., 66/19. i 58/21.), a koji utvrđuje ministar nadležan za graditeljstvo, iskazuje se po m2 stana i objavljuje u ''Narodnim novinama'', te ne predstavlja tržišni podatak o troškovima građenja.

19. Kako dakle porezna tijela nisu postupila prema prethodno citiranim odredbama, već su pri određivanju porezne osnovice koristili podatak o etalonskoj cijeni, to prema mišljenju ovoga Suda nisu pravilno procijenjeni troškovi građenja otuđene nekretnine pa posljedično nije pravilno utvrđena ni visina porezne obveze.

20. Stoga, kako porezna tijela nisu na zakonit način utvrdili poreznu osnovicu Sudu nije preostalo drugo, nego primjenom članka 117. stavka 1. ZUS-a poništiti osporavana rješenja te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, budući da Sud ne može o istoj sam riješiti, a tuženik nije pristupio raspravi kako bi utjecao na tijek ovoga spora. Stoga je odlučeno kao u točkama I., II. i III. izreke ove presude.

21. U ponovljenom postupku, prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti u skladu sa odredbama članka 68. stavka 3. i 4. Pravilnika i članka 92. OPZ-a te donijeti novo rješenje kojim će tužiteljici utvrditi poreznu obvezu.

22. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora, Sud je na temelju članka 147. stavka 1. i članka 144. stavka 1. ZUS-a utvrdio da tužiteljici pripada pravo na zatraženi trošak sastava tužbe po opunomoćeniku kao i trošak zastupanja na ročištu 10. travnja 2026. i to u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura. Naime, prema članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom, a iznos troškova određen je primjenom Tbr. 52. (primjena tarife i vrijednosti boda u trenutku donošenja odluke o trošku), Tbr. 27. točke 1. (500 bodova za neprocjenjive predmete), Tbr. 54. (vrijednost boda 2,00 eura) i Tbr. 46. (PDV) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', 138/23. i 107/25.). Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

22.1. Tužiteljici nisu priznati zatraženi troškovi zastupanja na ročištu 27. ožujka 2026. jer je predmetno ročište odgođeno na prijedlog opunomoćenika tužitelja radi dostave dokumentacije, a tužitelju nije priznat ni trošak sastava podneska od 2. lipnja 2025. jer se ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim ili pravnim navodima. Također, tužiteljici nije priznat traženi trošak objave presude u iznosu od 100,00 eura, uvećano za pripadajući PDV jer navedeni trošak Sud ne smatra opravdanim u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovoga spora u preostalom iznosu od 2.625,00 eura te je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

U Osijeku 24. travnja 2026.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv točka I., II. i III. ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavka 1. ZUS-a). Protiv točaka IV. I V. ove presude (rješenje o trošku) dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje rješenja o trošku (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici putem opunomoćenika

2. Tuženiku