Republika Hrvatska

Upravni sud

Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-294/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja ĐR, rođenog **.**.1994. u mjestu Dara, državljanin Arapske Republike Sirija, sada nepoznatog boravišta, kojeg zastupa opunomoćenik Matija Duk, odvjetnik u Zagrebu, Međimurska 21, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira bb, OIB: 36162371878, kojeg zastupa RR, prema generalnoj punomoći Su-321/25, radi ograničenja slobode kretanja, nakon zaključene nejavne i usmene rasprave dana 3. travnja 2026. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 24. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/29, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 3. kolovoza 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćeniku Matiji Duku, odvjetniku u Zagrebu, Međimurska 21, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.125,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 10. kolovoza 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25- 03/29, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 3. kolovoza 2025. godine, kojim se točkom 1. izreke ĐR, od oca NR i majke Đ, rođen **.**.1994., u [adresa], Arapska Republika Sirija, državljanin Sirije, smješta u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova. Točkom 2. izreke smještaj u Centar određuje se na najkraće moguće vrijeme, a najduže do jednog (1) mjeseca, dok se točkom 3. izreke smještaj računa od dana donošenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi traži da mu se u ovom postupku odobri besplatna pravna pomoć, te u prilogu dostavlja popunjeni obrazac zahtjeva. Navodi da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano, te protiv istoga tužitelj ovom tužbom pokreće upravni spor i pobija isto iz razloga što: u pobijanom upravnom aktu nije pravilno primijenjen zakon, u postupku koji je aktu prethodio nije se postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, odnosno iz utvrđenih činjenica izveden je nepravilni zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Iz pobijanog rješenja proizlazi da je tužitelj dana 2. kolovoza 2025. godine provođenjem kompenzacijskih mjera na letu OU- 436 iz Zagreba za Munchen, u tranzitnom prostoru [adresa] „ TR“ zatečen u prisustvu svoje supruge i maloljetnog djeteta, kojom prilikom je policijskom službeniku dao na uvid osobnu iskaznicu za koju je utvrđeno da se radi o krivotvorini, a što je utvrđeno od strane multiplikatora za krivotvorene dokumente Postaje aerodromske policije Pleso. Iz pobijanog rješenja nadalje proizlazi da je kod tužitelja pronađena potvrda o izraženoj namjeri za međunarodnom zaštitom od 31. srpnja 2025. godine, te da je tužitelj upućen da se javi u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, a što isti nije učinio. Slijedom navedenoga tuženik navodi kako je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja, radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, s obzirom da postoji rizik od bijega. Tužitelj napominje kako tuženik nije sačinio individualnu procjenu tužitelja, pa je nejasno temeljem čega je bilo nužno tužitelju izreći najstrožu mjeru, smještanjem istoga u Prihvatni centar za strance (Ježevo), a ne druge, blaže mjere iz stavka 5. istog članka. Naime, tuženik u pobijanom rješenju ne navodi da je sa tužiteljem u Prihvatni centar za strance smjestio i njegovo maloljetno dijete starosti tek 2 godine i 6 mjeseci, što tužitelja možda ne stavlja u ranjivu skupinu kako je to opisano u članku 4. stavku 14. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, ali svakako jest činjenica koju je tuženik mogao i morao uzeti u obzir prilikom izricanja najstrože mjere iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Osim činjenice da se pobijanim rješenjem ograničavaju temeljna prava čovjeka i građanina, pravo na slobodu kretanja, u predmetnom rješenju se ne navode nikakvi razlozi zbog čega je tužitelja nužno držati zatvorenog i ograničavati mu ustavom zajamčena prava. Kako je tuženik postupao protivno odredbi članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, jer nije sačinio individualnu procjenu tužitelja, niti je utvrđivao da se s njim nalazi dijete pa smještaj u Ježevu nije ni na koji način odgovarajući, jer ne odgovara niti potrebama djeteta niti njegovim osobnim potrebama, pa je svrsishodno i nužno istoga odmah pustiti na slobodu.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev, da u cijelosti poništi osporeno rješenje tuženika, KLASA: NK-UP/l-216-03/25-03/29, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 3. kolovoza 2025. godine, nadalje da naloži tuženiku da tužitelja odmah pusti na slobodu, te da naloži tuženiku da pružatelju pravne pomoći naknadi troškove zastupanja tužitelja.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, u upravnom postupku utvrđene su sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je donijeto rješenje. Upravni postupak je proveden po službenoj dužnosti temeljem članka 54. stavka 11., članka 54. stavka 2. točke 1. i članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15, 127/17, 33/23. i 17/25.), kojom je prilikom nedvojbeno utvrđeno da je predmetnom državljaninu Arapske Republike Sirije potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Tuženik ističe kako se državljanin Arapske

Republike [adresa], ĐR, očitovao o svim činjenicama i okolnostima, nakon čega je Postaja aerodromske policije Pleso donijela zakonito rješenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance o čemu je sačinjen zapisnik o saslušanju stranca.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-

03/29, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 3. kolovoza 2025. godine(stranica 6-7 spisa), zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći (stranica 8-9 spisa),zapisnik o saslušanju stranca Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-

03/28, NK-UP/I-216-03/25-03/29, NK-UP/I-216-03/25-03/30, URBROJ: 511-19- 48- 25-1 od 3. kolovoza 2025.godine (stranica 16-18 spisa), te presudu Visokog upravnog suda RH, Poslovni broj: Usž-4722/2025-2 od 17. prosinca 2025. godine (stranica 36-40 spisa).

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 3. kolovoza 2025. godine. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je da je predmetni dana 2. kolovoza 2025. godine, u 18,15 sati, provođenjem kompenzacijskih mjera na letu OU-436 iz Zagreba za Munchen, u tranzitnom prostoru Zračne luke „Franjo Tuđman“ zatečen u prisustvu svoje supruge i malodobnog djeteta. Predmetni je policijskom službeniku Postaje aerodromske policije dao na uvid slijedeće podatke: R, rođen **.**.1994., nositelj osobne iskaznice Rumunjske serijskog broja: PX375180. Izvršenim uvidom u osobnu iskaznicu utvrđeno je da se radi o krivotvorini, što je potvrđeno od strane multiplikatora za krivotvorene dokumente Postaje aerodromske policije Pleso. Izvršenim pregledom stvari kod predmetnog je pronađena potvrda o izraženoj namjeri za međunarodnom zaštitom od dana 31. srpnja 2025. godine, izdana od strane Postaje granične policije Stara Gradiška, gdje je upućen da se javi u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, Sisačka 3, a što isti nije učinio. Izvršenim uvidom u Informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno da se radi o državljaninu Sirije: ĐR, rođen **.**.1994. u mjestu [adresa], Sirija. Sukladno navedenom, temeljem članka 54. stavka 2. točke 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, s obzirom da postoji rizik od bijega, predmetnom je potrebno ograničiti slobodu kretanja.

7.1. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio i od sadržaja presude Visokog upravnog suda RH, Poslovni broj: Usž-4722/2025-2 od 17. prosinca 2025., kojom je poništena točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Us I-3003/2025-4 od 12. rujna 2025. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Naime, člankom 54. stavkom 12. ZMPZ propisano je da protiv odluke iz stavka 11. toga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja dostavit će spis predmeta upravnom sudu u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predme ta. Odluku o tužbi upravni sud će donijeti nakon usmene rasprave u roku od 15 dana od dana dostave spisa predmeta. S obzirom na citiranu zakonsku odredbu, sud zaključuje da je u predmetnom prvostupanjskom upravnom sporu odluku o zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 3. kolovoza 2025. trebalo donijeti nakon provedene usmene rasprave. Stoga Sud smatra da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije pravilno primijenjeno mjerodavno pravo, kao lex specialis u odnosu na odredbe ZUS-a, a što je moglo biti od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Ujedno, neovisno o članku 54. s tavku 12. Zakona, povrijeđeno je načelo izjašnjavanja stranke iz članka 6. stavka 1. ZUS-a, jer prvostupanjski sud nije postupio u skladu sa zakonskim odredbama čiji je cilj omogućavanje prava stranaka na raspravljanje pred sudom, već je donio presudu ne omogućivši tužiteljici ostvarivanje prava koja joj jamči ZUS, kao i članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10. i 5/14.).

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da je individualnom procjenom utvrđeno da se tužitelju kao tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance, a ne drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tužitelj nije obrazložio zašto smještaj u Ježevu ne odgovara njegovim osobnim potrebama, već se poziva isključivo na svoje maloljetno dijete starosti tek 2 godine i 6 mjeseci i na njegovu ranjivost shodno članku 4. stavku 1. točki 14. ZMPZ. Međutim, isti se nije, zajedno sa suprugom BR i maloljetnim djetetom NR javio u upućeno Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, nakon što su izrazili namjeru za međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj, već su krivotvorenim osobnim iskaznicama Rumunjske namjeravali otputovati avionom u Njemačku, a sve prema dogovoru o ilegalnom putovanju od Prištine do Njemačke kopnenim putem. Treba naglasiti opisanu organiziranost takvog ilegalnog putovanja prije svega u Hrvatskoj, a nakon što su prebačeni čamcem iz BiH u Hrvatsku, uz sudjelovanje stranih posrednika, a kako je to sve objasnio tužitelj u svojoj izjavi danoj na zapisnik o saslušanju stranca od 3. kolovoza 2025. godine. Stoga je bilo potrebito na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja ograničiti slobodu kretanja tražitelja smještajem u prihvatni centar za strance, a sve radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima imenovani temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se činjenice ne bi mogle utvrditi bez ograničenja kretanja, jer se ocijenilo da postoji rizik od bijega, a sve shodno članku 54. stavku 2. točki 1. ZMPZ. Naime, nakon izrečene namjere za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj dana 31. srpnja 2025. godine predmetni državljanin Arapske Republike Sirije dužan je, sukladno članku 52. stavku 3. točki 8. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, boraviti na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, a obzirom da se predmetni nije javio u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, te je sa suprugom i djetetom zatečen u [adresa] „ TR“ u namjeri da otputuju iz Republike Hrvatske, proizlazi kako isti nema namjeru boravka u Republici Hrvatskoj. Treba napomenuti da je tuženik prilikom donošenja rješenja o ograničenju slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance postupio sukladno načelu cjelovitosti obitelji temeljem članka 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nadalje, po isteku rješenja o ograničenju slobode kretanja tužitelj je otpušten iz Prihvatilišta za strance dana 3. rujna 2025. godine, a nakon što mu je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu dana 21. kolovoza 2025. godine. Nadalje, treba uputiti na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž-4/2026-2 od 8. siječnja 2026. godine, kojom je odbijena žalba tužitelja mlt. NR protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Us I- 3000/2025-7 od 12. rujna 2025. godine. Potonjom presudom odbijen je tužbeni zahtjev mlt. sina tužitelja za poništavanje rješenja tuženika od 3. kolovoza 2025. godine, kojim se točkom 1. izreke maloljetni NR, od oca ĐR i majke BR, rođen **.**.2023., u [adresa], Arapska Republika Sirija, državljanin Sirije, smješta u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova. Točkom 2. izreke smještaj u Centar određuje se na najkraće moguće vrijeme, a najduže do jednog (1) mjeseca, dok se prema točki 3. izreke smještaj računa od dana donošenja rješenja.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz priloženog zahtjeva za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 6. kolovoza 2025. godine, s time da za točnost podataka iz tog zahtjeva tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost. Dakle, isti ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu, te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. Osim toga, isti ne ostvaruje prihode.

11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, u vezi s Tbr. 27. Odvjetničke tarife, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.125,00 eura, obuhvaća sastav žalbe – 625,00 eura, te zastupanje na ročištu dana 3. travnja 2026. godine – 500,00 eura.

U Zagrebu 24. travnja 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Matija Duk, [adresa] Zagreb, Međimurska 21

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, [adresa] Velika Gorica, Ulica

Rudolfa Fizira bb,

3. U spis