REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-1593/2019-102

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu-Stalna služba u Trogiru po sucu ovog suda Mirna Veža u pravnoj stvari tužitelja ČI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Sandri Grgurić, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženika ad1) CI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Merici Miše, odvjetnici u Trogiru, ad2) PI, [adresa] i ad3) UI, [adresa], nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026 u nazočnosti pun tužitelja i zamjenice pun tuženika ad1 te izočnosti tuženika ad2 i 3 na ročištu za objavu dana 24. travnja 2026. u izočnosti stranaka,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. „Dužni su tuženi CI ud.FI, [adresa], PI, [adresa] i UI, [adresa] trpjeti da tužitelj RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na dijelu prolaza koji je u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića br:Vj-19/2024 od 19. ožujka 2024.g., i baš Geodetskoj skici lica mjesta, označen likom A-B-C-D-E-F-A površine 35m2 i nalazi se na zk č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vrati željeznu kapiju koja je na fotografiji br.1. koja je prilog rečenog geodetskog vještva opisana kao “željezna kapija koja se nalazi u tužiteljevoj garaži”, i to na mjesto koje je u rečenoj Geodetskoj skici označeno točkama A i B,uz obvezu svakom tuženom predati po primjerak ključa od brave.

2. Dužni su tuženici ad1-ad3 u roku od 15 dana solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

II Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku u roku 15 dana na ime parničnog troška iznos od 4.500,00 eur-a zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, koje na navedeni iznos teku od 24. travnja 2026. pa do isplate, dok je za više zatraženi trošak zahtjev odbijen kao neosnovan.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužbom od tužitelj 9. travnja 2019. navodi kako tuženicima pripada pravo stvarne služnosti no da je postojala željezna kapija s bravom na putu koji spaja dvije javne površine, javni put s zapadne strane i javni parking s istočne strane, te su se istim putem počele koristiti i nepozvane treće osobe, da tuženicima pripada pravo služnosti prolaza pješice preko zemljišta tužitelja i baš trasom koja se proteže južnom stranom tog zemljišta u smjeru zapad-istok, širine 2,00m; Nadalje navodi kako je s istočne ; strane puta postojala željezna kapija s ključem preko 20 godina, sve do unatrag nekoliko godina kada ju je tužitelj morao ukloniti zbog postavljanja kanalizacije trećih osoba kada je tom trasom trebao proći bager; Tužitelj ističe kako se u ljeto 2018. godine, kada je htio vratiti kapiju na prvotno mjesto, tužena tomu usmeno usprotivila bez ikakvog opravdanog razloga .Zbog navedenog ustao je predmetnom tužbom. I prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tražio da tuženi trpe da tužitelj postavi željeznu kapiju na istočnom dijelu postojećeg puta koji se nalazi na č zem 1884/4 uz obvezu svakom tuženiku predati ključ kapije i uz pridržaj prava za uređenjem tužbenog zahtjeva nakon vještva.

2. Sud je pozvao stranke na pripremno ročište, smatrajući da nisu ispunjenje zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe. Na tom ročištu 5. prosinca 2019 pozvan je tužitelj urediti tužbu ovo jer su se tužba, ali i poziv za ročište vratili za tuženu ad 2 kao neuredni. Rješenjem od 17. ožujka 2020. sud je utvrdio da se smatra da je tužba u odnosu na tuženu ad 2 , povučenom. No, kako je tužitelj ustao novom tužbom koja je dobila i novi broj P- 3192/20 protiv tužene ad 2, to je rješenjem ovog suda od 19. lipnja 2023. izvršeno pripajanje te parnice predmetnoj, dok su se u nastavku poduzimale radnje osiguranja procesnih uvjeta za nastavak postupanja i to dostavom pismena tuženiku ad3. Tijekom postupka došlo je i do više izmjena osoba uredujućeg suca, ovo na temelju naredbi predsjednika suda, ali i na zahtjev, pozivom na odredbe o izuzeću .Zbog nepostojanja procesnih uvjeta, više puta je ročište i odgađano .Na ročištu održanom 17. travnja 2023. tužena ad 1 putem punomoćnika, dala je odgovor na tužbu, iskazala protivljenje istoj te predložila kao neosnovan odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženica ad1 je potom pisano dala detaljno očitovanje 24. travnja 2023. ,u cijelosti se protivila kako tužbi tako i tužbenom zahtjevu, navela da je tužitelj vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], što u naravi predstavlja stambenu kuću s neograđenim dvorom, dok je tuženik vlasnik dijela nekretnine istočno od tužitelja, označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], što u naravi predstavlja obiteljsku kuću s ograđenim dvorom; Ističe kako je tužena Ad/1 kupoprodajnim ugovorom sklopljenim sa sestrom tužitelja, SI od 03.rujna 1975. kupila čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Nadalje, istim tim ugovorom u točci 6., ugovorne stranke su se suglasile kako tuženoj Ad/1 (kao kupcu) pripada pravo pristupa i prolaza pješice i putničkim automobilom putem označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji se nalazi na južnoj strani čest. zem. [katastarska čestica] u danas postojećoj širini, a najmanje 3 metra i to pravcem istok-zapad i obratno. Tužena Ad/1 se predmetnim prolazom koristi već više od 40 godina te u nijednom trenutku nije proširila ovlasti prava služnosti sukladno čl.177.st.1. Zakona o vlasništvu, dapače, pristup automobilom nikada nije bio moguć, a sve zbog prigovaranja tužitelja. Tuženik ad/1 se u potpunosti protivi postavljanju željezne kapije i izdavanja ključeva suvlasnicima. Tuženik ima veliku obitelj, te široki krug prijatelja koji upravo gore navedenim odredbama Zakona o vlasništvu ostvaruju pravo prolaska navedenim putem. Stoga, tužena ad/1 ustraje da se i dalje na takav način koristi predmetnim prolazom te ustraje da takvo stanje predmetnog prolaza ostane i dalje nepromijenjeno.

4. Podneskom od 26. lipnja 2023. tužitelj je osporio navode iz odgovora na tužbu pa tako i da tuženima pripada pravo stvarne služnosti prolaza vozilima preko zemljišta tužitelja, i da je riječ o služnosti širine “najmanje 3m”. Naime, da do nekretnine tuženih se uopće ne može pristupiti vozilima zbog konfiguracije terena, niti se ikada vozilima prolazilo, što da je lako utvrditi očevidom na licu mjesta. Navedenu činjenicu, ovo posebno da je širina puta bila i jest 2m, tužitelj dokazuje pismenim sporazumom pod nazivom “Podjela” (bez nadnevka) jer da su otac tužitelja pok.TI i njegova braća Č, C i P pred više od 60 godina izvršili diobu zemljišta preko kojeg su zasnovali spornu služnost te su je definirali “od čestice broj 4.dolazi put za kola 2 metra širok i dug do istočne čestice”. Riječ “kola” u ta vremena značilo je “kar, zapregu”. Istočna čestica je zemljište tuženih. Prednje dokazuje i slijedeće; sada pok.suprug tužene ad/1, a otac ostalih tuženih, UI dr.P.HI podnio je tužbu za smetanje posjeda protiv oca tužitelja KI upravo radi navedenog puta. Postupak je vođen u predmetu Općinskog suda u Trogiru posl.broj P-339/80.U tužbi je naveo da je ovlaštenik prava služnosti prolaza pješice i vozilom putem širine 3m. Nakon što je otac tužitelja dao odgovor na tužbu tužitelj je tužbu povukao. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je put dugi niz godina formiran u širini od 2m i to za prolaz zaprežnim kolima, a da ga je kao takvog koristio prednik tužitelja. A prednik tužitelja (u toj parnici) je sestra tužitelja (u ovoj parnici) SI koja je UI dr.P prodala česticu gdje se sada nalazi kuća tuženih iz ove parnice.Na navode iz odgovora na tužbu tužitelj UI dr.P se nije očitovao već je odmah povukao tužbu. Znači, tužitelj zaključuje, da je prešutno priznao odlučne činjenice: širinu puta od 2m i sadržaj služnosti odnosno prolaz pješice i zaprežnim kolima. Tužena ad/1 tvrdi da je prilikom kupoprodaje njene parcele s prodavateljicom se suglasila da joj pripada pravo pristupa putem širine “najmanje 3m” pješice i putničkim automobilom. Nebitno je što je tužena ad/1 ugovorila sa prodavateljicom. Prodavateljica nije na nju mogla prenijeti više prava nego ih je i sama imala. Tuženi se ne mogu pozivati na činjenicu da se danas zaprege više ne koriste već vozila, međutim, oni se vozilima nikada nisu koristili tim putem. Prvo, jer to fizički nije moguće i drugo, tuženi uz svoju kuću imaju javnu površinu-parking gdje mogu doći vozilom, što i čine, a s te strane svojoj kući dolaze i pješice. Oni uopće ne koriste sporni put.

5. Ostali tuženici, ad2 i ad3, iako uredno pozvani, nisu dali odgovor na tužbu i tijekom postupka nisu se odazivali pozivima suda te takvim procesnim ponašanjem pokazali određenu nezainteresiranost za ishod postupka.

6. Tijekom postupka OI, EI i II podnijeli su zahtjev za miješanjem na strani tužitelja, priložili potvrdu identifikacije čestica, prijepis posjedovnog lista od 16. prosinca 2024., rješenjem ovog suda od 7. ožujka 2025. zahtjev za miješanje odbijen, a na predmetno rješenje zainteresirane osobe, nisu izjavile žalbu.

7. Tužbeni zahtjev uređen je podneskom od 26. ožujka 2024., i istim je tužitelj zatražio sada prema utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta, da tuženi trpe da tužitelj na dijelu prolaza koji je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića br:Vj-19/2024 od 19. ožujka 2024.g., i baš Geodetskoj skici lica mjesta, označen likom A-B-C-D-E-F-A površine 35m2 i nalazi se na zk č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vrati željeznu kapiju koja je na fotografiji br.1. koja je prilog rečenog geodetskog vještva opisana kao “željezna kapija koja se nalazi u tužiteljevoj garaži”, i to na mjesto koje je u rečenoj Geodetskoj skici označeno točkama A i B,uz obvezu svakom tuženom predati po primjerak ključa od brave.

8. Tuženik se navedenom usprotivio, istaknuo prigovor nedozvoljene preinake tužbenog zahtjeva. Prvenstveno jer da je tužitelj podnio tužbu 25. ožujka 2019.g., a u kojem tužbenom zahtjevu je zahtijevao postavljanje kapije u širini od 2m u smjeru zapad-istok. Nakon provedenog vještva isti preinačuje svoj tužbeni zahtjev koji sada očito glasi - na postavljanje željezne kapije u smjeru zapad-istok u širini 3.20m, a koja udaljenost je utvrđena u geodetskoj skici između točaka A i B. Navedeno da je protivno članku 190. st. 2. ZPP-a, ovo jer je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev nakon zaključenja pripremnog ročišta Ujedno stavlja prigovor što je vještak mimo naloga suda ušao u tužiteljevu garažu i fotografirao i odloženu ogradu što nije predmetom spora.

9. Podneskom od 18. listopada 2024 tužitelj se posebno očitovao na primjedbu tužene ad1 o širini puta od najmanje 3 m radi vršenja služnosti prolaza, navodeći da je upravo vještak geodet prikazao širinu prohodnog dijela puta od 2,00m , a kapija da se sastoji od pokretnog dijela širine od 2 m i nepokretnog od 1m.

10. Tužitelj je odgovorio i na primjedbu tuženika da je nakon vještva izvršio preinaku tužbenog zahtjeva pa u tom smislu iskazao volju da ukoliko sud nađe da je riječ o preinaci, što smatra da nije, da ustraje iz zahtjeva iz tužbe koje usklađuje tad s vještvom vještaka na način da isti glasi, dužni su tuženi trpjeti da na dijelu prolaza koji je u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića br:VJ 19/2024 od 19. ožujka 2024.g., i baš Geodetskoj skici lica mjesta, označen likom A-B- C-D-E-F-A površine 35m2 i nalazi se na zk č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postavi željeznu kapiju širine prohodnog dijela od 2,00m, i to na mjesto koje je u rečenoj Geodetskoj skici označeno točkama A i B uz obvezu svakom tuženom predati po primjerak ključa od brave.

10.1. I tako uređenom tužbenom zahtjevu prigovorio je tuženik .

10.2. U svezi navedenog za kazati je kako sud smatra da uređenjem tužbenog zahtjeva nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka geodeta podneskom od 26. ožujka 2024 nije preinaka u smislu da je tužitelj zatražio više od početno utuženog jer je tek u tom trenutku nakon zaprimanja vještva saznanja o širini i dimenzijama raspona između željeznih stupova time i mjesta vraćanja kapije, kako je to zatraženo kod utuženja, stoga je u nastavku postupanja trebalo odlučiti o tako postavljenom tužbenom zahtjevu.

11. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem priložene dokumentacije, uzimanjem iskaza svjedoka ŽI, MI, GI pri čemu se ističe da je svjedok BI preminuo pa je dozvoljena zamjena u osobi svjedoka i umjesto imenovanog predložena je EI, supruga preminulog BI, no zbog njezinog lošeg zdravstvenog stanja, potom je predloženo umjesto imenovane saslušati kćer JI,što je i prihvaćeno i imenovana je svoj iskaz dala kao što je to dao i ZI, uzeo se i stranački iskaz tužitelja i tužene ad 1 ,proveo se očevid na licu mjesta, pregledao se i pročitao nalaz i mišljenje vještaka geodeta, s fotografijama iz vještva, vještak je i usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje odgovarao na pitanja, zatražen je spis P- 339/80, no iz arhive suda zaprimljen je podatak da je zbog proteka vremena spis izlučen, no zato se pregledala odluka u tom predmetu priložena već ranije u spis; rješenje o povlačenju tužbe, dok materijalni dokazi predani nakon zaključenja prethodnog postupka, nisu uzeti u obzir pa tako ni google street view kao niti posjedovni list 1835, 1836, skica izvoda iz katastra, koji su dostavljeni protivno odredbi članka 299 ZPP-a . Tu je za dodati da dokazi koji se posebno nisu obrazlagali, sud nije ni našao bitnim za odluku.

12. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

13. Odredba članka 7. u svezi s člankom 219. Zakona o parničnom postupku obvezuje stranke iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud nema invkvizitornih ovlaštenja u smislu izvođenja dokazanih prijedloga koje stranke nisu predložile, odnosno iznimno, ovlašten je utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, samo u slučaju da sumnja kako stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.

14. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

15. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a Zakona o parničnom postupku).

16. Predmet postupka predstavlja tužiteljev zahtjev za vraćanjem željezne kapije na točno određenom dijelu nekretnine označene kao čest zem 1884/4 prikazanom po sudskom vještaku geodetu na skici uz obvezu svakom tuženom predati po primjerak ključa od brave

17. Između stranaka nesporno je :

-da je tužitelj suvlasnik č zem 1884/4 ;

-da je tužena ad 1 ovlaštenik stvarne služnosti koja je osnovana u u korist nekretnine čija je ona vlasnikom, č. zem [katastarska čestica], a riječ je o služnosti prolaza pješice, na uštrb poslužne nekretnine 1884/4 .

18. Između stranaka sporno je:

-služnost provoza automobilom;

- vrijeme postavljanja i stajanja kapije;

- namjena nekretnine č zem. 1884/4, odnosno, je li put kojim se tužena služi kao prolaz u suvlasništvu tužitelja ili je riječ o javnoj površini, dostupnoj trećim osobama i ako jest ,od kada se tako koristi ;

- ovlaštenje tužitelja na postavljanje /vraćanje željezne kapije .

19. Nadalje, potrebno je sagledati koji se propisi imaju primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari ovo jer u konkretnom slučaju postoje dva stvarna prava suprotstavljenih stranaka, jedno je uknjiženo (su)vlasništvo drugo je pravo stvarne služnosti prolaza.

20. Odredbom članka 30. ZV-a pravo vlasništva na nekoj stvari ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga volja te da svakog drugog od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima i zakonskim ograničenjima. Čak štoviše, i Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/001, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) jamči pravo vlasništva, ali propisuje da vlasništvo obvezuje i da je vlasnik dužan pridonositi općem dobru (članak 48. stavak 1. i 2.). Općenito govoreći, pri izvršavanju svoga prava svatko je dužan postupati obzirno prema općim i tuđim interesima koji nisu protivni njegovu pravu. ZVDSP propisuje međutim opća i posebna ograničenja prava vlasništva, a i sam vlasnik može u svaku svrhu koja nije zabranjena svoje pravo ograničiti, uvjetovati ili oročiti, opteretiti.

21. Odredbom članka 42. st.1. ZV-a, kojom je propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje te odredbu članka 46.st.1. istog Zakona kojom je propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlazi iz njegova suvlasništva, dok je odredbom st. 2. propisano da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obvezno-pravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Prema odredbi čl. 37. st. 6. istog Zakona propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva, a u smislu st. 4. toga članka svaki suvlasnik je vlasnik onoga idealnog dijela stvari koji odgovora njegovu suvlasničkom dijelu i glede njega ima sve ovlasti koje pripadaju vlasniku (čl. 30 istog Zakona).

22. S obzirom da iz rezultata postupka proizlazi da je tvrdnja tuženika da ima stvarnu služnost preko nekretnine tužitelja prolaženjem, od strane njegovih pravnih prednika i koja je započela 1975 g., kada je kupio nekretninu od tužiteljeve sestre koji će pobliže biti objašnjen u nastavku obrazloženja ove odluke, bilo je potrebno primijeniti ranije odredbe zakona kojima se uređuje to stvarno pravo.

23. Ovo naime jer je prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a prema kupoprodajnom ugovoru proizlazi da je služnost tuženik, koji joj tužitelj i ne spori, proizlazi da je tuženik izvršavao sadržaj prava služnosti na predmetnim nekretninama još od 1975. pa je za primijeniti parag. 480. OGZ služnost se osniva, između ostalog i očitovanjem posljednje volje, dok je Sukladno parag 1470. pravnih pravila proizlazi da je za stjecanje dosjelošću prava služnosti koje nije upisano u javnu (zemljišnu) knjigu na nekretninama potrebno: a) rok izvršavanja sadržaja prava služnosti propisan zakonom (trideset godina) i b) pošten posjed tog prava.

24. Nadalje, i prema članku 54. stavak 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, jednako kao i prema članku 229. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stvarna služnost se osniva (stječe) dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio. .

25. Nadalje kako to proizlazi iz tužbe ovdje tužitelj traži vraćanje željezne kapije na nekretnini koja je njegovo uknjiženo suvlasništvo, a što da mu tuženici ne dozvoljavaju jer imaju služnost prolaska preko njihove nekretnine kao poslužne Stoga konkretno treba sagledati jesu li ispunjenje i pretpostavke iz članka 167. ZV-a koji propisuje da bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario negatorijsku zaštitu od uznemiravanja, vlasnik mora dokazati da je vlasnik nekretnine (pravi vlasnički zahtjev – članak 167. stavak 2. ZV-a) ili pravni temelj i istinit način svojega stjecanja posjeda nekretnine (zahtjev predmnijevanog vlasnika – članak 167. stavak 4. ZV-a), te da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti glede tih stvari.

26. Tužitelj dakle tužbeni zahtjev usmjerava na tuženikovu činidbu odnosno trpljenje, kako bi se uspostavilo stanje koje je bilo prije uznemiravanja, stoga proizlazi da tužitelj smatra konkretno da je uznemiren u izvršenju ovlasti glede njegove stvari u suvlasništvu i to ne od osobe koja mu je oduzela posjed stvari, nego je stvorila stanje u kojem je vlasnikova pravna vlast na toj stvari okrnjena ovo jer ne dozvoljava tužitelju vraćanje kapije na ranije mjesto, .

27. Vlasnikova je vlast, smatra se u pravnoj praksi, da je okrnjena kada je u pogledu njegove stvari nastalo stanje u kojem neka druga osoba izvršava neku svoju vlast na stvari, a to je ako u pogledu te stvari poduzima radnje, prisvajajući si kakvo stvarno ili obvezno pravo ili samovoljno si proširujući ili modificirajući pravo koje joj pripada ili faktično izvršavajući sadržaj nekog prava koje joj ne pripada, bez obzira je li ona time prisvaja ili svojata to pravo ili ne.

28. No, konkretno ovdje se tužena ad1 poziva na ovlaštenje stvarne služnosti kao vlasnice povlasne nekretnine, koje bi postavljanjem kapije bilo onemogućeno u izvršenju, ovo jer ona faktičnu ovlast izvršava više od 30 godina upravo na nekretnini koja je predmetom spora, kao poslužnoj.

29. Prema mišljenju ovog suda, ovo uvažavajući navode tužbe i odgovora na tužbu, jedan od preduvjeta za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva ovisi o odgovoru na pitanje jesu li tuženici izvršavali ovlast pravo stvarne služnosti prolaska pješice i vozilom putem preko nekretnine tuženika širine 3m kroz period od više od dvadeset (20) godina te je li se tužitelj tome protivio, odnosno jesu li sada tuženici, svojim postupanjem, ne davanjem suglasnosti za vraćanje kapije, uznemirili tužitelja u izvršavanju suvlasničkih ovlaštenja.

30. Iz materijalne dokumentacije priložene u spis predmeta proizlazi slijedeće:

-dopis ČI po punomoćniku odvjetniku, od 4. veljače 2019. naslovljen UI i PI, o namjeravanom postavljanju željezne kapije južno označenog dijela č. zem [katastarska čestica] KO [katastarska općina] u svrhu sprječavanja trećih osoba prolaska preko njegovog zemljišta s namjerom davanja ključa kapije uz poziv da se očituju protive li se namjeravanoj radnji;

-dopis odgovora CI, po punomoćnici ovdje odvjetniku od 15. veljače 2019. na zahtjev ČI za postavljanje željezne kapije na istočnoj strani zemljišta , južno označenog dijela čzem 1884/4 KO [katastarska općina], kojim se suglasnost odbija jer je kupoprodajnim ugovorom CI stekla pravo pristupa i prolaza pješice i putničkim automobilom preko čzem. 1884/4 koji se nalazi na južnoj strani č. zem. [katastarska čestica] u postojećoj širini najmanje 3 m pravcem istok-zapad-i obratno. Jer se tim prolazom imenovana služi već 40 godina;

-zemljišnoknjižni izvadak ZU 3945 KO [katastarska općina] iz kojeg proizlazi da je s. zem. 1884/4 namjene dvorište, upisana kao suvlasništvo NI pok U, za ¼ dijela, LI pok F za ¼ dijela, VI ud FI za ¼ dijela, ŽI sina R za 324/3453 dijela, ČI pok KI za 539/3452 dijela;

-zemljišnoknjižni izvadak ZU 3946 KO [katastarska općina] iz kojeg proizlazi da su na č. zgr. [katastarska čestica] kuća i 1884/11 dvor, upisani kao suvlasnici CI ud S 5/9 , UI pok S za 2/9 i PI za 2/9 dijela;

-zemljišnoknjižni izvadak Zu 8124 KO [katastarska općina] iz kojeg proizlazi da je na čest zem. 1884/4 dvorište uknjižen NI pok U za ¼, LI pok F za ¼ dijela, ĆI za 1/8 dijela, ŽI sin R za 324/3452 dijela, ČI za 539/3452 dijela, ČI za 539/3452 dijela, FI za 1/8 dijela ;

-kupoprodajni ugovor od 3. rujna 1975. između SI kao prodavatelja i kupca CI kojim se utvrđuje da su ugovorne strane izgradile stambenu zgradu u grubim radovima, na čzem 1884/11 ZU 2373 KO [katastarska općina] na temelju ugovora o ortakluku; prodavatelj prodaje i predaju kupcu stambeni prostor u prizemlju u vlasništvo i posjed od 81,38m2 za cijenu 60,000,- dinara, člankom 6 ugovora posebno je ugovoreno da č. zem [katastarska čestica] i zgradi izgrađenoj na č. zem. [katastarska čestica] pripada pravo pristupa i prolaza pješice ,putničkim automobilom, putem označenim kao č. zem. [katastarska čestica] koji se nalazi na južnoj strani č. zem. [katastarska čestica] ,u danas postojećoj širini od 3m, pravcem istok-zapad i obratno, prodavatelj ovlašćuje kupaca i na upis stvarnog prava vlasništva i služnosti u zemljišnim knjigama. Ugovor je potpisan vlastoručno i potom ovjeren od Općine Trogir pod br ev: 228/75, 532/75 .

- pisani sporazum ĐI , TI, P i C ( list 83), naslova, Podjela braće Guina no bez oznake datuma, kojim je vršena dioba zemljišta preko kojeg je osnovana služnost, ovo pred više od 60 godina, u kojem stoji naznaka čestice br 4., i za kola 2 m širok i dug, do istočne čestice ;

-tužba T protiv AI radi smetanja posjeda i odgovor AI, tuženika kojim spominje put širine 2 m, koji je kao takav koristio prednik tužitelja, sestra tužitelja u ovoj parnici, SI;

-rješenje Općinskog suda u Trogiru posl.br. P- 339/80 od 8. listopada 1980.,kojim se smatra da je tužba dr HI iz [adresa] protiv TI, povučena;

-prijava dr DI od 26. studenog 1980. protiv TI zbog protuzakonitog i nestručnog postavljanja kanalizacije iz listopada 1979., Zajednici Općine Split, u kojoj se spominje neprikladna konfiguracija zemljišta, položaj vodovodnih kanalizacijskih cijevi , prijava sanitarnoj inspekciji ;

--prijava dr DI od 5. kolovoza 1980. Sanitarnom inspektoratu Trogir TI zbog odvodnog kanala za fekalije i dr otpadne vode iznad glavne vodovodne cijevi prijavitelja;

-članak iz novina, kao isječak bez oznake nadnevka i nakladnika;

-prijava Odjelu za inspekcije zajednici Općine Split dr. DI protiv TI.

30.1. Predmetna dokumentacija prijava sanitetnom inspektoratu, izuzev zk izvadaka i ugovora koje je su našao bitnim kako za utvrđenje aktivne tako i pasivne legitimacije, te pitanja služnosti, nije našao odlučnim za odluku o ovom sporu no navedeno dokazuje loše međusobne odnose tužitelja i tužene izazvane radnjama tužitelja . Ipak kako ne postoji povratna informacija o prijavama inspektoratu, nije za zaključiti da su te prijave i nađene osnovanima.

31. Tu je za dodati da činjenica iniciranja spora smetanja posjeda potom i povlačenja te time nema nikakvog utjecaja na odlučne činjenice u ovom postupku već predstavljaju procesna očitovanja stranke drugog spora, ne i predmetnog, koja može i ne mora biti poduzeta u svrhu održavanja mirnog odnosa suživota između susjeda, ne dakle kako to tužitelj nalazi, dokaz da je on kao tuženik u toj parnici bio u pravu .

32. U ovom postupku je trebalo identificirati predmet spora pa je očevid u prisutnosti vještaka geodeta Daria Blaževića obavljen 20. listopada 2023. kojom prilikom je utvrđeno da je predmet spora položen južno u odnosu na kuće anagrafske oznake [adresa] koja je u vlasništvu tužitelja i kuće anagrafske oznake [adresa] koja je u vlasništvu tužene ad 1). U naravi sporno bi bio po tvrdnjama tužitelja mjesto na kojem je nekad bila željezna kapija koja se u trenutku očevida nalazi u tužiteljevoj garaži, dok su na terenu i dalje vidljiva dva željezna stupa u visini cca 1,80 m koji su postavljeni u smjeru sjever – jug, na način da je sjeverni stup postavljen u zid, a pričvršćen na zid nekretnine u vlasništvu tužene ad 1), a južni uz zid, a pričvršćen na ogradu trećih osoba. Raspon između dva gore opisana stupa je cca 3m, te tužitelj traži da se na te stupove vrati kapija koja je danas položena u garaži.

33. Vještak geodet istaknuo je da bi se po zk mapi stupovi nalazili na kat. čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]; opisana kapija u garaži da se sastoji od fiksnog djela u širini 1 m, dok je preostali dio kapije bio pokretan i služio je za otvaranje i zatvaranje iste, s tim da bi taj fiksni dio od 1m bio položen na južni stup. Na očevidu je sud i neposrednim opažanjem utvrdio da se preko ovog prolaza prolazi pješice, tako da u trenutku očevida je prošlo 4-5 osoba, a među kojima su bila i djeca.

34. Očevidom je uočeno postojanje prilaza nekretnini tužene pod 1) sa južne strane gdje su položene stepenice, kao i postojanje prilaza nekretnini tužene pod 1) sa sjeverne strane (sjeverno – istočne strane). Pun. tužene pod 1) iskazao je na očevidu protivljenje da se kao predmet ovog spora uključi i sjeverni prolaz jer isti nije vezan za predmet ovog spora, a što se tiče južnog, isti je vezan za ovaj spor i za ovaj put, te se tuženoj na ovaj način indirektno želi zabraniti prolaz ovog puta. Na očevidu pun. tužitelja istaknuo je da je ulaz u kuću tužene pod 1) vezan za stepenice s južne strane koje ona uglavnom koristi. Pun. tužene pod 1) konstatirao je da je tužitelj na ovom spornom prolazu vršio i određene radove, nasipao zemlju, odnosno okopavao, gradio niske betonske zidiće, pritom misleći na ova tri niska betonska zidića položena prema južnoj strani. Također je neposrednim opažanjem sud, a i po kazivanju ovdje tužitelja i tuženika, utvrdio da je po sredini ovog spornog prilaza položen niski betonski zidić, a koji već postoji od davnine, te četiri veća nabacana kamena. Utvrđuje se i postojanje šahte u južnom dijelu ovog prilaza.

35. U nalazu i mišljenju vještak geodet iskazao je kako je geodetsku Identifikaciju predmeta spora s obzirom na katastarsko i zemljišnoknjižno stanje napravio na osnovu metode preklopa katastarskog plana i izmjerenog terena te uklopa sudske mape. Na osnovu gore navedene metode, uzimajući u obzir točnost sudske mape (grafička izmjera u mjerilu 1:2880) i površinski kriterij definiran člankom 93. Zakona o državnoj i izmjeri i katastru nekretnina NN 112/18, uvažavajući čvrste materijalizirane granice na terenu, te vodeći se uputom DGU-a od 10.6.2013., klasa 931-01/13-01/29 vezano za izradu parcelacijskih i drugih geodetskih elaborata, napravio je geodetsku skicu lica mjesta, te u skladu sa zadatkom dao slijedeći zaključak i mišljenje:

-Pokazan predmet spora u postupku očevida u naravi su željezni stupovi na koje je nekad bila pričvršćena željezna kapija prikazani točkama A i B na geodetskoj skici lica mjesta (poglavlje 4. Prilozi). Željezni stupovi A i B su visine 1.65 m i međusobno se nalaze na udaljenosti od 3.20 m, te su smješteni na ZK č. zem. [katastarska čestica], (kat. čest. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina]. Crvena linija A-B prikazuje nekadašnji položaj željezne kapije.

-Predmetni prolaz do stepeništa koji se nalazi južno od stambene zgrade anagrafske oznake [adresa], prikazan je na geodetskoj skici lica mjesta (poglavlje 4. Prilozi) likom A-B-C-D-E-F-A, ukupne površine 35 m², koja po zemljižnoknjižnom stanju odgovara djelu ZK č. zem. [katastarska čestica], a po katastarskom stanju odgovara djelu kat. čest. [katastarska čestica], K.O. [adresa]

35.1. Na nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbe dok ih je našao tuženik ad 1 pa se vještak na iste očitovao smatrajući da nikakva dopuna nalaza i mišljenja konkretno nije za napraviti jer da je on(vještak) postupio po nalogu suda jer je u postupku očevida pokazana kapija i utvrđeno je da se ista nalazi u garaži tužitelja te je ista fotografirana u prisutnosti nadležnog suda, tako da je vještak mišljenja da nije točna tvrdnja da je vještak pristupio u garažu mimo naloga suda te zaključuje da nema potrebe za dopunom nalaza i mišljenja, jer se to konkretno od strane tuženika ad 1 ne traži, već se prigovara da je nalaz i mišljenje izrađen mimo naloga suda.

36. Vještak je potom na ročištu i usmeno obrazložio nalaz i mišljenje pa je tako iskazao da ostaje kod svog nalaza i mišljenja, te na poziv suda strankama da postave konkretna pitanja prisutnom vještaku, a koji je u postupku dao nalaz i mišljenje, te pisanu dopunu, tužitelj nije imao pitanja dok je tuženika ad 1 pozvao vještaka da se izjasni je li se put oznake 3300 naslanja na put 3299, odnosno predstavlja produžetak istog puta. Vještak odgovara da predstavlja nastavak tog puta, dakle 3300 naslanja se na 3299. Na upit pun. tuženika ad 1 poziva vještaka da usporedi skicu koju je dostavio u sudski spis u odnosu na čest. 3300 zk 1884/4 sa fotografijom br. 3, a koja je dostavljena u sudski spis, a iz koje skice bi proizlazilo da bi ograda na terenu postavljenu samo u odnosu na dio čestice 3300, a ne na susjednu česticu 3286/1, te da li je moguće pješački prolaz tim putem, vještak navodi da bi put u naravi ka istoku iza sporne kapije bio širi u prostoru od kapije do kraja sjevernog zida koji omeđuje kat. čest. [katastarska čestica], dok bi se dalje gdje se nalazi šahta i dalje ka istoku stepeništa taj put sužavao zbog različite visine terena, što potvrđuje stepenište koje se nalazi istočno jer je upravo to stepenište postavljeno kako bi se premostila ta razlika između dva visinska nivoa terena. Ujedno se takvo stanje podudara i sa kat. granicama, te je vještak mišljenja da se preko toga puta može proći pješke, odnosno njegove dimenzije su takve da omogućuje prolaz pješice, ali ne i vozilom u tom dijelu koji je uži, dok se u dijelu koji je širi može proći i vozilom.

37. Tužitelj nije imao primjedbi na vještvo i podneskom od 26. ožujka 2024. uredio je tužbeni zahtjev, koji je uredno dostavljen tuženicima, kojem se usprotivila tužena ad1.

38. Nalaz i mišljenje vještaka sud ocjenjuje vjerodostojnim i u skladu s pravilima struke te isto takvim i prihvaća.

39. Tijekom postupka sud je izveo dokaz i saslušanjem svjedoka pa je tako susjed ŽI ,iskazao da je prije 30 godina kupio kuću do tužiteljeve s kojim i kao i s obitelji ŠI i H koji su također susjedi, imaju zajedničko dvorište; to dvorište da je bilo ograđeno, a na kraju dvora bila je postavlja kapija. Dakle, u vrijeme kad je on došao, dakle prije 30-ak godina kapija je već bila tu. Kako su izvodili određene radove na svojim kućama, točnije kanalizaciju, prije otprilike 5-6 godina ta kapija da se oštetila pa ju je ČI skinuo kako bi ju popravio, to je trebalo biti privremeno tek par dana, ali evo prošlo je već 5-6 godina od tada. Tada da nastaju problemi u smislu da to dvorište više nije samo zajedničko kojim se koriste oni vlasnici obližnjih kuća, a u kojem imaju i vlasnički udio, jer se zna čiji je komad zemlje koji bi pripao svakoj od obitelji, jer postaje otvorena šetnjica. Sjeća se da ga je prije otprilike godinu i po dana supruga zvala da im netko nepoznat "puše" na prozor spavaće sobe. Prije skidanja kapije li tuženici su bili suglasni s kapijom, nisu se bunili kapiji, dapače. Dodaje kako nedostatak kapije na žalost omogućava svim ljudima da koriste neovlašteno privatni posjed, odnosno prolaz kroz njihovo zajedničko dvorište, jer time skraćuju svoj put za cca 100metara. Što se tiče same kapije ona je bila metalna visine cca 170/180 i ne zna jesu li se tuženici protivili ponovno postavljanju iste, naime ne interesiraju ga nikakvi odnosi, već samo želi da se ta kapija vrati, pa tako je otvoreno iskazao mišljenje svojim susjedima da nema smisla sada asfaltirati zajedničku površinu te olakšati prolaz trećim osobama, no asfalt ne služi za prolaz vozila, već samo pristup vozila našim kućama. U jednom periodu, kapija je imala ključ, ali oni da ga nisu imali no ne zna jesu li ga imali tuženici. Zna samo da mu je jednom prilikom supruga kazala da nije mogla proći jer je kapija bila zaključana. Nadodaje kako je u jednom periodu kapija bila vezana žicom koja se s njihove unutarnje strane mogla otvoriti i ponovno zatvoriti. Ne zna gdje je danas kapija. Susjedi koji su imali kuće unutar dvora, vlasnici dvora, oni su prolazili kroz dvorište i kroz tu kapiju, a imali su svi mogućnost prolaska kroz istu jer je tad bila otvarana i zatvarana istom, ali susjedi okolni dakle vlasnici kuća zgrada izvan dvorišta, nisu prolazili tim putem, odnosno 85% od njih nije.

40. Svjedokinja ČV u svezi predmetnog spora iskazala je kako je još od 1980 godina pa sve negdje do zadnjih 5-6 godina, prolazila utabanim predmetnim putem i zna da nikada nije bilo nikakve kapije niti ju je itko zaustavljao tim prolaskom, a tu da je prolazila dva tri puta mjesečno, a nekada i češće. Ne zna čija je nekretnina i tko je vlasnik, ali riječ je o utabanom putu toliko čvrstom da čak ni kod obilnih kiša nije bilo blata. Razlog njezinog prolaska tim putem je bilo odlazak u posjetu kod CI, ovdje tužene s kojom je u kumskim i prijateljskim odnosima, a kasnije kad se Financijska agencija (FINA) otvorila, prolazila je također tim putem. No nije prolazila istim zadnje tri do pet godina. Kad je zadnji put prošla misli 2018., nije vidjela nikakvu kapiju. No, vidjela je svoju radnu kolegicu da tu često prolazi, a druge ljude nije vidjela. Na kraju tog puta iza kuće CI nalazi se FINA. Tu se još nalazi i vrtić, i tu je dovodila kćer kad je bila mala u vrtić. Put je otprilike četiri pet metara širine, misli da se dva auta mogu mimoići, a riječ je o utabanoj zemlji kao podlozi tog puta. Vidjela je da su automobili prolazili odnosno da bi prošli tim putem, ali ne zna čiji su automobili, jednim dijelom puta je uzbrdica pa se iz tog razloga ne može doći vozilom do zgrade CI. Kad bi dolazila automobilom, stala bi ispred uzbrdice, parkirala vozilo, te potom pješice nastavila uzbrdicom dalje. Do FINA-e i vrtića Može se doći drugim putem, cestom. Na kraju tog puta, dolazi se do Marijine kuće, i zgrade. Objasnila je da kad bi dolazila s s asfaltiranog puta bi skrenula desno vozilom i tim utabanim zemljanim putem bi došla do uzbrdice i parkirala bi vozilo, a potom bi pješice (četiri pet koraka) i došla bi do kuće CI.

41. Svjedok CV iskazao je kako u svezi predmetnog spora ima konkretnih saznanja budući da se njegova nekretnina na koju je došao 1983., nalazi s istočne strane, a u blizini objekta gospodina ČI. I on koristi taj prolaz kao ostali stanovnici naselja, on se oduvijek koristio, a razlog tomu je što cesta koja je bila namijenjena vozilima, nije imala trotoar, pa su ovaj put svi koristili od davnina i on je bio otvoren. Točnije, nije bio zapriječen već je bila otvorena komunikacija na terenu, kako onda tako i danas. Dobar je susjed i s gospodinom ČI i gospođom CI. Zna da je gospodin ČI kazao kako je prisiljen postaviti kapiju zbog mladosti koja je motorima stvarala buku prilikom prolaska tim putem i koliko je njemu poznato ta kapija je tu kratko stajala. Ona je bila otključana, iako su vrata znala biti zatvorena. Kako je kasnije postojao neki problem u smislu prigovora ljudi koji su tu prolazili zbog postojeće kapije, ona se pomakla, ali ne zna tko ju je skinuo. Koliko je njemu poznato tuženici nisu stvarali pritisak za skidanje kapije. Nakon toga koliko mu je poznato otvoren je put, nema nikakvih prepreka, tuda ljudi prolaze i vode djecu u dječji vrtić, školu, a ovo iz razloga što se skraćuje put do ustanova. Širina puta je Negdje tri metra s tim da je put uži kod objekta ČI, točnije zbog pregradnog zida. Ne prijateljuje sa ČI, nemaju nikakav posebni odnos, ali se uvijek pristojno pozdravljaju. Napominje da je i s obitelji CI u jako korektnim susjedskim odnosima na isti način.

42. Svjedokinja JI, tužiteljeva susjeda, čija je kuća udaljena otprilike 20- 30 metara od njegove, iskazala je kako i ona koristi put koji je predmet ovog spora, zajedno sa ostalim susjedima obiteljima JI, PV, tužiteljima, UV, i obitelj ŠI. Riječ je o makadamu, dakle put nije asfaltiran i na početku se može proći vozilom, međutim tamo gdje se nalazi kuća tužitelja, put je sužen pa vozila ne mogu prolaziti i misli da je širine 1,5 -2m. ispod kuće tuženice CI, nalaze se stepenice, ispupčene šahta i kamene gromade i to je završetak, jer se nalaze vrata od tuženika. Ona je tu od 1976. godine i sve je bilo u redu do 90-tih kada su se oni svi međusobno dogovorili i odlučili postaviti kapiju, jer su na taj način otklonili prolazak svih trećih osoba koji su ih uznemiravali; na način da su njoj primjerice bacali pivske boce na kuću, krali robu sa sušila, pa su oni susjedi tako dogovorili postaviti kapiju i svatko je dobio ključ. Na tom putu postoji na početku još jedna kapija, koja je imala natpis privatni put / zabranjen prolaz, ona se opet u dogovoru njih susjeda zatvarala tijekom noći, i ona je stavljena u isto vrijeme kao i ova prethodna koju je opisala i dan danas se nalazi tu. Ova skinuta kapija, za nju zna da se više puta razbila i da ju je tužitelj popravljao, ali koliko se sjeća, kad je susjed ŽI stavljao kanalizaciju otprilike prije 7-8 godina, od tog trenutka kapije više nema. ČV je bila njezina kolegica iz Policije, radile su 25 godina skupa, poznaju je dobro, ni nije ju nikada vidjela da koristi ovaj put, možda jednom kad je došla kod nje u posjet, parkirala je kraj nje. Ne zna u kakvim je ona odnosima s tuženom CI Predmetni put spaja s jedne strane cestu, a s druge strane državnu zgradu, a ispod nje je vrtić. FINA se nalazi u državnoj zgradi, položajno iznad kuće CI. Na kapiji stoji još onaj isti natpis zabranjen prolaz.Ova prva kapija otvorena sada da je otvorena, dakle nema neku svoju svrhu, put je sada otvoren za javnost, odnosno treće osobe jer nema vrata s čime su oni susjedi uznemireni, jer im nepoznate osobe dolaze do kuća, tako i njenoj gdje uriniraju, povraćaju, šetaju pse, nalazi i šprice oko kuće, a čak jednom prilikom su uočili iznutra da ih netko gleda kroz prozor, snima.Svi susjedi su dobili ključeve od kapije, što uključuje i tuženu, CI . CI prolazi pješice tim putem. Predmetni put od 1976., jednake je širine .

43. Svjedok ZI, srodan je s tužiteljevom sestrom čiji je suprug, on od 1992., živi u neposrednoj blizini predmetne nekretnine i svaki dan tu prolazi, ne sjeća se nikakve kapije. Ono što zna jest da je njegova supruga 1976., prodala obitelji CI, nekretninu u kojoj se spominje put od 3 metra i zna da je riječ o putu koji predstavlja uvijek otvoreni prolaz, svi su tu uvijek prolazili. U dobrim je i korektnim odnosima i sa tužiteljem i sa obitelji CI. Svjedok je na skici iz vještva Daria Blaževića, na strani 153, pokazao gdje bi bila položena njegova kuća, u odnosu na predmet spora.Te kazao da do svoje kuće prolazi s putem koji je sjeverno postavljen, pa se spušta prema jugu, uz zapadnu stranu Čavarove kuće i tako prilazi svojoj kući. Ovaj predmetni put da je makadamski, nema prepreka, jedino što su neki radnici radili kanalizaciju i postavljali šahte; tužitelj mu nikada nije branio da prolazi tim putem i ne zna je li ikad branio tuženicima prolazak pa tako i CI. Svjedok nikada nije automobilom prolazio tim putem .Dok je tuženoj CI automobilom tim putem dolazio sin . Nikakve držače ograda na tom putu nije vidio. Ovaj put koristi se kao javni put, jer da ga svi koriste, svi suseljani. Ugovor o kupoprodaji iz 1975., potpisala je njegova supruga SI te je riječ o putu o kojem se danas raspravlja, te da tužitelj nije imao primjedbi.

44. Iz stranačkog iskaza saznaje se slijedeće:

Tužitelj navodi da u cijelosti ostaje kod tužbe, predmet spora je upravo kapija koja se položajno nalazila na istočnom dijelu, dok se sa zapadne strane kolnim putem moglo doći sa [adresa] dok sa zapadne strane je bila, i još uvijek je kapija sa natpisom Zabranjen prolaz. Naime, 1990-ih su dobili natrag svoje zemljište koje je bilo nacionalizirano i tih godina su rođaci i on postavili te dvije kapije u namjeri da treće osobe ne pristupaju njihovom dvorištu, a riječ je o zajedničkom dvorištu obitelji ČI, ŽI i ŠI. Dakle, nije riječ samo u putu, već kako je to dobro opisano u zemljišniku - Dvor. Ključ kapije dobile su navedene obitelji, ali i tužena CI. Kako se tijekom postupka spominjala zgrada FINA-e i još nekih institucija ali i da je predmetno dvorište služilo kao pristupni put istima, navedeno je tužitelj osporio jer put tim institucijama postoji s druge strane zgrada, a ovaj predmetni je bio zaobilazni i misli da su tu ljudi griješili prolaskom istim. Prilikom stavljanja kapije svi koji su dobili ključ bili su prethodno upoznati sa navedenom radnjom i bili su složni da se kapija postavi, pa i tužena ad 1. Negdje 2015. kapiju je skinuo kako bi ju popravio jer je susjed ŽI radio kanalizaciju, a koju je i on naknadno radio ovo zbog otežanog terena i visinska razlika istog pa je u dva navrata vršeno kopanje , a prilikom prvog radnik je bagerom udario u kapiju koja se sastojala od fiksnog i pomičnog dijela pa je on morao skinuti cijelu kapiju, i fiksni i pomični dio jer nije bilo dostatno za prolazak bageristu jer širina tog prolaza nije bila niti 2 metra. Zbog kopanja jedan period ostala je tako nasuta, neredna hrpa zemlje, a sjeća se da mu se CI, tužena, žalila zbog toga. Zbog toga cjelokupnog zahvata i potrebe ponovnog kopanja za postavljanje kanalizacije nakon godinu i pol do dvije, namjeravao je vratiti kapiju na mjesto i to je kazao CI, a ona na to nije reagirala, međutim kada je počeo sa izvođenjem radova sređivanje terena za postavljanje kapije, onda je CI reagirala vikom i zabranom, dakle nije mu dozvolila da vrati kapiju. Za vrijeme ovog perioda dok je bila skinuta, kapiju je držao u garaži, osim onog perioda kada je bila na popravku . CI se nikada nije bunila zbog toga što je druga kapija bila postavljena na drugom kraju puta, odnosno dvorišta.

45. Ugovor koji je njegova sestra sklopila sa tuženom ad 1 u vezi nekretnine na kojoj je tužena izgradila kuću, isti je letimično pogledao kad mu ga je pokazala odvjetnica. Uočio je da se tu spominje nekakav put od 3 metra, međutim, tužena prilikom gradnje svoje kuće nije ostavila ulaz od 3 metra kao pristupni svojoj kući, napravila je glomaznu kuću bez da je ostavila takvu širinu, pa se danas ne može pristupiti vozilom njenoj kući. Negdje 1978. godine tužena je sa suprugom izgradila kuću i sjeća se da je pok. suprug imenovane od njegovog oca došao tražiti da mu otac prepusti dva metra s gornje strane parcele, odnosno tamo gdje je zgrada FINA-e, a što vodi direktno na nerazvrstanu cestu kako bi pristupio svojoj kući vozilom, a tu ima i on ulaz također, odmah do parcele tužene. Njegov otac je suprugu tužene ad 1 dao besplatno 20 metara zemlje, a navedeno dokazuje to što je parcela tužene bila 391 m2, da bi naknadno iznosila 412 m2. Svi koji dolazi u posjet tuženoj ad 1 mogu doći upravo preko tog ulaza gdje je nerazvrstana cesta o kojoj je govorio, s tim da postoji još jedan pristupni kolni put koji se nalazi ispred stepenica prikazanim u vještvu vještaka skicom o čemu je usmeno iskazivao i geodet. Tim putem su se tuženi služili, odnosno pok. suprugu tužene ad 1 i tužena za dovođenje materijala prilikom gradnje kuće, s tim da su im oni (tužitelj i obitelj) dozvolili prolazak preko njihovog. Predmetna kapija, je željezna, od fiksnog i pomičnog dijela naslonjena stupovima koji su ju nosili, a ti stupovi su u suštini cijeli ukopani u beton koji se i danas vide na terenu. Cijevi su visoke preko 2 metra. Ta kapija imala je svoju svrhu odvraćanja trećih osoba da prolaze zajedničkim dvorištem susjeda i njih, a ovo posebno jer je bilo mnogo incidentalnih situacija, tako da mu nije jasno zašto se povratak te kapije ne dozvoljava. Čak mu je i policija sugerirala da postavi kapiju baš tu kako je kazao gdje je i ranije bila, jer je policija reagirala prije jedno 3-4 godine kad je imao "situaciju“ s nekim biciklistom koji je prolazio njegovim dvorištem i udario u auto njegove kćerke. Tužitelj je opisao i put, odnosno konfiguraciju tog puta od kapije do CI, na način da je iskazao da je dvorište odnosno taj put je makadamski, zemljano, a sa strane su garaže i konobe. Tim putem se dolazi do njegove kuće, a ispred njegove kuće je taj dio puta popločan, odnosno iza su ruže i cvijeće, pa je put sužen na 1,80 m. Iza njegove kuće je prostor, ispod zida tužene gdje se nalazi šahta o kojoj je govorio vještak, i tamo se ne može proći vozilom, dapače postoji hrpa kamenja, ali pješice se može proći. Tužitelju je na fotografiji br. 3 stranice 5 nalaza i mišljenja vještaka, na str. sudskog spisa 151, potvrdio da je to predmetni put i kako se vidi na slici, ovo popločano dijelom označeno točkama A-B je izgled puta ispred njegove kuće, u nastavku te duljine A-B je ružičnjak, cvijeće, a na slici se vidi, a to je iza točaka E-F da put završava zidom i tu je visinska razlika terena preko 2 metra. Taj dio prolaza nije vozan jer se s automobilom ne može proći, to da i fotografija prikazuje a tu je baš riječ o užem dijelu puta širine 1,80 m, tu je ružičnjak i tu je odloženo nekakvo kamenje, dakle, to doista nije moguće, slika prikazuje i zidiće i to zaista jest tako. Na upit kuda je njegova sestra prolazila za pristup kući prije prodaje tuženoj ad1 parcele, odgovorio je kako je kuću izgradio suprug tužene ad1, a prilikom prodaje nekretnine od strane njegove sestre postojala je kuća u grubim radovima, i njegova sestra je dobila parcelu i čim ju je dobila, prodala ju je, dakle ona nije tu ni dolazila. On da ne brani prolaz tuženima, dapače, kapija je postavljena zbog svih drugih koji bi tu prolazili, a nemaju susjedne parcele, a on da bi tuženoj dao i ključ kapije. Na upit je li mu poznato da je njegova sestra kupoprodajnim ugovorom sklopljenim sa tuženom ad 1 1978.g., ugovorila i pravo tužene na put širine 3 metra, odnosno prolaz, ne samo pješice, već i vozilom, tužitelj je odgovorio kako je taj ugovor vidio tek ima par dana kad ga mu je pokazala njegova odvjetnica, te da nije problem prolaz pješice, i on da ne zna zašto je ovo drugo sestra ugovarala, možda nije mislila o tome tada jer tada nije postojao tako širok put te ceste.U katastru tog puta tu nema.Tim putem prolaze, djeca i dr ljudi, i gospođa CI, tužena ad1.

46. Tuženica ad 1 CI iskazala je kako je s tužiteljem bila u dugogodišnjim, jako dobrim odnosima, ne samo susjedskim već da su i kumovi. Njezin suprug je bio liječnik i on je puno pomogao tužitelju i njegovoj obitelji, što tužitelj dobro zna. Što se tiče samog puta suprug i ona nisu imali automobil, ali njezin suprug je sanitetskim kolima dolazio do kuće upravo predmetnim putem. Tužitelj je u svom iskazu neistinito navodio, jako je uznemirena zbog onoga što je čula, jer je to sve laž. Njihov odnos da je postao kompliciran i loš, trenutkom kada je tužitelj gradio kanalizaciju svoje kuće na način da se priključio na njihovu i postavio šahtu, odnosno kanalizaciju poviše njihove vode. Na to je reagirao njezin suprug, to mu je zabranio i oni su imali spor sa tužiteljem kojeg su dobili, ali unatoč tome tužitelj je ipak napravio kanalizaciju što dokazuje i šahta koja je i danas tu. Jedanaest susjeda se služi prolaskom ovim putem i svi mogu doći do svojih kuća automobilom, samo ona nema auto. Njezin suprug je 1974. kupio zemlju od oca tužitelja koja je graničila sa njihovom stajom u kojoj su držali konja, a tužitelj je potom na toj staji sagradio kuću i kako je kazala početak nevolje je kanalizacija koju je na svoju kuću htio napraviti i što je učinio na njezinoj vodi, a ovo jer mu ni vlastita sestra nije dala. Nadalje je tužena detaljno opisivala problem postavljene kanalizacije na na visinskoj razlici od 10 cm na njihovu vodu. Osporila da su ona odnosno suprug od tužiteljevog oca tražili dio njihove nekretnine za pristupni put, jer im nije ni trebao to im je garantirano prilikom kupnje nekretnine, one stepenice koje je spominjao tu su prolazili samo za odlazak na autobus. Zbog visinske razlike terena suprug i ona su morali staviti trotoar od njihovog vrtla do stepenica, dok na mjestu gdje je tužitelj stvarno stavio svoju kanalizaciju, a gdje je njihova voda, suprug i ona su namjeravali staviti dvije, tri stepenice radi izjednačenja visinske razlike terena, što nisu mogli zbog tužitelja napraviti. Prije negdje dvije godine tužitelj je doveo bager, betonirao je ispred svoje kuće dio puta, stavio ruže uz nekretninu susjeda H, te stavio stablo koje je zakamufliralo postavljenu šahtu kanalizacije. Kada je ona bila šest mjeseci u bolnici uočila je još jednu kanalizacijsku šahtu koju je postavio drugi susjed ŽI. Tužena je iskazivala i o tužiteljevom ponašanju spram djeca jer dok je bila odsutna on je njih optužio da su mu razbila zid zbog čega su došli policajci, a kad je ona saznala za tu situaciju, sa djecom je otišla u policiju, jer su djeca maloljetna, i tad su joj policijski službenici odgovorili da nije niti bilo zida niti je on srušen. Ovo govori jer je upravo tužitelj problematičnog ponašanja, zbog čega je policija više puta urgirala i tako joj je i kazala da ga se čuva jer da on posjeduje i oružje. Njezin sin koji je bivši branitelj ne želi imati nikakvog posla sa tužiteljem, zbog njegovog karaktera. Dok je suprug bio živ, a umro je 1989. kapije nije bilo. Nakon njegove smrti, kada im više nije trebalo pomoći oko medicinskih pitanja, tužitelj je kazao da će staviti kapiju što da je ona odmah otklonila kao mogućnost, ovo iz razloga što postavljanjem kapije bi nju izolirali i zatvorili joj pristup kući, nitko joj ne bi mogao doći. Međutim tužitelj je postavio kapiju i dao je jedan ključ njezinom sinu koji joj je taj ključ prepustio, međutim sjeća se jedne prigode kada je imala posjetu više ljudi, da je taj ključ upravo bio problem jer je zahtijevao otključavanje i zatvaranje vrata i doveo ju u neugodnu situaciju, a koju je osjetila i njezina nevjesta jednom prilikom kad je došla do kapije koja je bila zaključana, pa se supruga tužitelja vidjevši to iz svoje kuće ponudila otključati joj kapiju, a nevjesta je reagirala nevjericom da mora otključavati kapiju da dođe do svoje kuće. Nije pokrenula postupak tih godina kada je postavljena kapija protiv tužitelja. Kada gosti dolaze, svi dolaze predmetnim putem. Tužena je na fotografiji br. 3, st. 5 vještva, str. 151 spisa potvrdila da se tim putem prolazilo i danas se prolazi na način da svi koji k njoj dolaze pješice, tuda prolaze, dakle kolima to nije moguće, kolima se do njezine kuće dolazi okolnim putem, cestom. S tim da je njezin brat u nekoliko situacija donosio namirnice, međutim, autom bi došao kako je to na slici prikazano do popločanog dijela puta, dalje to nije bilo moguće, međutim, kako je supruga tužitelja upozoravala da se ne zadržava dugo, brat je prestao sa dolaskom vozilom na tom dijelu puta. Ali njezin zet, kći i sin, tim putem i dan danas dođu vozilom i iskrcaju što imaju i tu ostave, pa tako i primjerice jelku za Božić i tu se više ne zadržavaju, odlože stvari i odu. Parking ili garažu s druge strane svoje kuće, nema. Kada joj dolaze zet i djeca, oni parkiraju vozilo tamo gdje je FINA, na javnom parkiralištu. Spor između tužitelja i njezinog supruga u vezi kanalizacije, bio je onda kad je tužitelj počeo graditi svoju kuću, to piše u papirima tog spora, ona se ne može točno sjetiti datuma, nije znala kako je točno sporo okončan osim da je uspjela u tom sporu. Njezina djeca iako označeni kao tuženici nisu se protivili u postupku jer je njezin sin kako je već kazala, bio na ratištu, i kad je tužitelj kazao da su mu djeca razbila zid i pozvao policiju sin je poludio na tu neistinu i kazao da se sa tužiteljem ne može uopće razgovarati. Tužitelj prije pokretanja ovog spora nije predlagao mirnim putem riješiti predmet spora, niti joj je govorio da namjerava postaviti vrata, jer su vrata jednim dijelom na njezinom zidu, a na drugom na nekretnini H. Na upit zašto bi joj smetala kapija ako bi imala ključ, odgovorila je kako je na to pitanje tijekom postupka već odgovorila, jer da bi ju tako izolirali, ona da ne može svima koji joj dolaze davati ključeve, ona da nije kupila zemlju na takav način jer je bilo dogovoreno njihovo pravo prolaska ugovorom. Tužitelj da joj ne brani da tu prolazi, ali ona da ne zna što je njemu u glavi, naime on pušta nekoga tko mu je simpatičan, a tuda prolaze djeca. Mjesto pločnika ispred njezine kuće do ulaza u njezinu kuću, ne zna kolika je udaljenost između istih. Predmetnim putem prolaze i drugi ljudi, djeca. Na upit da objasni gdje ti ljudi idu kada prolaze tim putem, tužena ad 1 je odgovorila da put ne završava zidom, zid je samo oko kuće H.

47. Na iskaze očitovao se pun tužitelja iskazao da je svrha stepenica prolaz do kuće CI no da njoj tužitelj i ne spori prolaz predmetnim putem ,ali vozilo , za isto postoji drugi pristupni put, tužitelj stoga osporava iskaz tužene kao nelogičan proturječan neutemeljen jer prvo da nisu stranke u kumskim odnosima, kao i da su joj namirnice ostavljane ovim predmetnim putem, vozilom udaljeno 50 m od ulaza u kuću jer ima drugi pristupni put, no s druge strane da tužiteljica potvrđuje postojanje kapije 30 g i činjenicu dan je pokrenula postupak protiv tužitelja, iskazao je da je nelogično protivljenje tužene postavljanju kapije kad je svrha odvraćanja trećih osoba da tu prolaze, da se kapija ne postavlja prvi put jer je i ranije bila i postojala tako više od 30 godina prije nego li je skinuta.

48. U odnosu na iskaze MI i GI tužitelj je iste osporio kao vjerodostojne posebno dijelu da bi predmetna nekretnina bila prolaz put do FINA-e ovo jer da završava velikim zidom na istom je kamenje zidić jer da do institucije postoji drugi put nadalje vjerodostojnim nalazi iskaz JI

49. Na personalne dokaze očitovala se i pun tužene koje je tako navela kako su svjedoci ČV FV ZI potvrdili da je prolaz bio otvoren da i ako je kapija bila ona je kratko tu stajala da je suprug prodavateljice potvrdo kako je ugovorena služnost putem na č. zem [katastarska čestica] u korist tužene ad 1 da su braća ČI imali put s južne strane dok da je sporni oduvijek javni put koji se naslanja na č zem 3299 put koji je naslonjen na k. čest 12983 koja je javna cesta. Pa da isti predstavlja prema čl 101 Zakona o cestama nerazvrstanu cestu kao javno dobro u općoj uporabi, ovo da je potvrdio tužitelj u toč V tužbe gdje je kazao da predmetni put spaja dvije javne površine, javni put sa zapadne strane i javni parking s istočne strane te podneskom od 20. siječnja 226 tužena ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

50. U odnosu na navedene personalne dokaze izvedene ovaj sud je mišljenja:

- Iskaz ŽI sud ocjenjuje istinitim u dijelu koji nije suprotan s ostalim dokazima i to u dijelu da predmetni prolaz služi za pješački prolazak, da je kapija ranije bila postavljena no i da se njegova supruga žalila da joj je onemogućen prolazak ovo kad je kapija bila zaključana. Ipak u ostalom dijelu iskaz ovog svjedoka nije ocijenjen vjerodostojnim već u prilog tužiteljevog uspjeha u ovom postupku koji u suštini jest i njegov uspjeh jer je ovaj svjedok uknjiženi suvlasnik poslužne nekretnine koji je izrazio želju da se kapija vrati, kako bi se otklonile treće osobe od prolaska tim dijelom nekretnine, stoga njegov iskaz, ovo posebno u pogledu vremenskog razdoblja u kojem je kapija postojala, nije ocijenjen istinitim.

- JI, tužiteljeva susjeda ujedno i podnositeljice zahtjeva za miješanjem na strani tužitelja, ovo dokazuje osobni identifikacijski broju koji je istovjetan i svjedokinji i podnositeljici zahtjeva za miješanjem, a kojoj je rješenjem sud taj zahtjev za miješanjem odbio, no u nastavku postupka saslušana na prijedlog tužitelja, kao svjedokinja, imenovana je iskazivala o korištenju puta preko predmetne parcele jer je i ona tužiteljeva susjeda pa je tako kazivala i o tom da je put sužen, zbog čega se vozilom istim ne može proći i u tom dijelu ovaj sud nalazi taj iskaz u skladu s ostalim dokazima u postupku pa ga prihvaća dijelom istinitim dok u preostalom dijelu kojim je svjedokinja svjedočila o vremenu stajanja kapije i da ČV kolegicu nikada nije vidjela da tu prolazi, iako je ova iskazivala da tu prolazi od 1980-tih sve do prije par godina, pa i prilikom odlaska u FINA u i u vrtić po dijete, ne nalazi se da ovaj iskaz odgovara iskazu MI ali ni ostalim dokazima izvedenim u postupku pa ga u tom dijelu sud ne prihvaća vjerodostojnim, već u vlastitu korist odnosno korist tužitelja jer imaju isti cilj, povrat kapije kako bi otklonili prolazak ljudi.

- Svjedokinja ČV u bliskim je odnosima s tuženom i iskazom potvrđuje navode odgovora na tužbu kojim je širina puta veća, prema svjedokinji 4-5 m u smislu mogućnosti mimoilaženja dva automobila, u tom dijelu kako je navedeno suprotno ostalim dokazima sud ne ocjenjuje istiniti iskaz te svjedokinje, ipak u dijelu kojim svjedokinja iskazuje kako je taj put sužen u smislu toga da nije moguće vozilom pristupiti kući tužene ad 1, već je morala za doći do nje, parkirati vozilo i zbog uzbrdice utabanim zemljanim putem pješice doći do kuće tužene, kao i činjenice da je put otvoren za prolaz takvim je sada, ali takav je bio i ranije , te da vodi do zgrade FINA-e i vrtića, zbog čega je i sama prolazila putem, sud ocjenjuje istinitim jer odgovara iskazu ZI, kojeg sud ne nalazi osobno zainteresiranim za predmet spora, odnosno odgovara utvrđenjima s očevida, mišljenju vještaka geodeta ali i navodima iz točke V tužbe samog tužitelja.

- Iskaz svjedoka ZI ocjenjuje se vjerodostojnim, riječ o tužiteljevom zetu, čija supruga je prodavateljica nekretnine tuženoj ad 1 i ne može se kazati da je taj svjedok pripremljeno iskazivao u vlastitom interesu, odnosno interesu neke od stranaka u postupku, ovo jer njegov iskaz odgovara u bitnim dijelovima iskazu ČV , te očevidnim zapažanjima . Iskazom je rekao da prolaz kao put svi koriste da nikada nije bilo prepreke ni kapije da je tu od 90 tih i do današnjeg dana kontinuirano prolazi tim putem, ugovor je potpisala njegova supruga, ugovorom je ostavljen prolaz kupcu.

- Iskazu GI sud daje povjerenje i ocjenjuje ga istinitim jer nije suprotan s ostalim dokazima posebno iskazu ZI pa tako istinitim nalazi navode svjedoka da se put koristio odavna kao prolaz da su ga svi koristili, da je prolaz bio otvoren, da je u jednom trenutku ČI njemu kazao da je prisiljen staviti kapiju što da je i učinio, da odvrati treće osobe od prolaska, no da je kapija tu kratko stajala, sa strankama postupka je u korektnim odnosima.

51. Nakon prezentiranih rezultata dokaznog postupka ovdje treba ponoviti početno utvrđenje kako sud nema ovlasti izvođenja dokaza bez prijedloga stranaka, stoga u situaciji kad je člankom 219 ZPPa- jasno propisano da je teret dokaza na strankama na način da je svaka u obvezi pružiti dokaz svojih navoda te da su stranke dužne dokazne prijedloge prezentirati do zaključenja prethodnog postupa, prema članku 299. ZPP-a, ovaj sud ocjenjujući naprijed izvedene dokaze odnosno rezultate istih zasebno i u njihovoj ukupnosti, dovodeći jedan s drugim u svezu, pozivom na članak 8 ZPP-a utvrdio je slijedeće činjenice:

- Predmet spora je željezna kapija čije vraćanje tužitelj kao uknjiženi suvlasnik traži postavljanjem na istočnom dijelu puta odnosno prolaza č zem 1884/4;

- Kapija je bila ranije postavljena, no iskazi svjedoka koji su svjedočili o vremenu njezinog postavljanja i zadržavanja ne dokazuju tvrdnju tužitelja da je tu stajala dugi niz godina jer je svjedokinja ČV kazala da je put oduvijek bio otvoren bez kapije, svjedok CV je kazao da jest kapija bila postavljena, ali da je kratko stajala i da je put odavnina otvoren, dok ZI nikada nije kapiju ni vidio, svjedočio je da je riječ o oduvijek otvorenom prolazu, što potvrđuje da kapija tu nije dugo stajala postavljena . Uostalom kako je svjedok ZI potvrdio da je pristupni prolaz njegova supruga, tužiteljeva sestra uglavila u kupoprodajnom ugovoru prilikom prodaje nekretnine, što potvrđuje navode tužene što je životno i logično da tužena realizira kupoprodaju uz pristupni put nekretnini, a koja služnost se prema iskazivanju tužene ,naprijed navedenih svjedoka i izvršavala od 1975 i danas se izvršava jer nije sporna mogućnost prolaska putem između stranaka, nisu odlučni prigovori tužitelja da je sestra kao prodavateljica ugovorom prenijela više prava nego li je smjela na kupca ovdje tuženu;

- dakle, iskaze svjedoka RV sud ocjenjuje istinitim ,životnim, jer su iskazivali u skladu sa svojim saznanjima o periodu od 80 do utuženja svakako do utuženja bez osobne zainteresiranosti za uspjeh neke od stranaka, i takvi iskazi u ukupnosti kad se dovedu u svezu s dijelom iskaza ČV koji je prihvaćen istinitim, očevidnim utvrđenjima i zaključcima vještaka geodeta, dovode do zaključka da je kapija uistinu bila postavljena jedno vrijeme no, ne i da je stajala 30 godina kako to tvrdi tužitelj;

- iskaze ŽI i JI sud nalazi osobno zainteresiranim za tužiteljev uspjeh jer je i njihov interes postavljanje kapije kako su se to sami izjasnili se, iskazom ŽI, a svjedokinja i iskazom i zahtjevom za miješanje na strani tužitelja, i koji su i sami korisnici prolaza i imaju zajednički interes da druge ljude od toga odvrate pa njihovi iskazi u dijelu koji su suprotni iskazima naprijed navedenih svjedoka, sud ocjenjuje nevjerodostojnim;

- očevidnim zapažanjima predmeta spora nalazom i mišljenjem vještaka odnosno dopunom i iskazom istog , i usmenim obrazloženjem, utvrđuje se da je prolaz u suštini dostupan svima za prolaz i da spaja cestu sa mjestom gdje se nalaze državne institucije FINA i vrtić, a da stepenice služe kako je to i vještak iskazao, kako bi se premostila ta razlika između dva visinska nivoa terena;

- pravo služnosti pristupa i prolaza tuženoj tužitelj i ne spori i ona ga je izvršavala pješice, no u spisu ne postoji dokaz da je izvršavana i služnost provozom automobilom, prvotno kako je kazala odgovorom tužena jer joj je to tužitelj branio, no u spisu nema takvog dokaza, potom i po iskazu tužene, jer nije imala automobil, dok prema iskazima svjedoka pa tako i MI, a što je jasno iz fotografija iza nalaza i mišljenja vještaka geodeta, zbog konfiguracije tla koje je neravnomjerno, na nekim mjestima je put sužen, dakle do kuće tužene nije ni bilo moguće doći vozilom;

- prohodna širina puta je 3 m prema mjerenju geodeta;

- tužena je iskazom svjedočila o lošim odnosima sa tužiteljem, razlog istome je neprimjereno ponašanje istih oko postavljanja kanalizacije, lažno optuživanje maloljetne djece zbog te stresne situacije kao posljedica istih koje su nastojali izbjeći ona i sin, ali iskazala je i time potvrdila da je kapija jedno vrijeme bila postavljena, imala je ključ, no to joj je predstavljalo otegotnu okolnost pristupa svojoj nekretnini kako njoj tako i njezinim posjetiteljima.

- u ovoj situaciji kada između stranaka nema prijepora o postojanju stvarne služnosti puta i prolaza, za istaknuti je da je riječ o stvarnom pravu koje se vezuje za nekretninu ne za osobu pa s tim u svezi istinitim se nalazi navod tužene da bi postavljanjem kapije njoj bilo onemogućen prilaz da bi bila izolirana odnosno da bi pristup njezinoj nekretnini svima ostalima koji joj dolaze u posjet bilo otežano, ovo naime potvrđuje i sam svjedok ŽI koji je svjedočio na prijedlog tužitelja i iskazao kako ni njegova supruga zbog zaključane kapije nije mogla proći; Tu je za kazati da bi postavljanjem kapije i onemogućena bila svrha služnosti u korist nekretnine čiji su suvlasnici tuženici jer bi faktično izvršenje prolaza i pristupa povlasnoj nekretnini ovisilo o ključu, a ni životno ni logično nije da svi izvršavatelji faktične vlasti odnosno korisnici dijela poslužne, u svakom trenutku imaju ključ, osim ako bi taj ključ stajao odložen na kapiji, što bi onda dovelo do pitanja svrhovitosti postavljanja kapije.

- iskaz tužitelja stoga nije ocijenjen istinitim pa tako ni navodi tužbom kojima traži vraćanje kapije na mjesto gdje je dugi niz godina ranije i stajala kako bi odvratio od uznemiravanja treće osobe koje tu prolaze. U odnosu na ovo posljednje za istaknuti je da u suštini svojim ponašanjem, tužena nije ta koja uznemirava tužitelja već uznemiravanje proizlazi iz ponašanja trećih osoba koje tu prolaze o čemu se sud i sam uvjerio prema očevidnom zapisniku, a dokazuju svjedoci MI, RV, RV da je riječ oduvijek o otvorenom prolazu. Dakle, u suštini postavlja se pitanje je li predmetna nekretnina u vlasničkom posjedu uknjiženih suvlasnika time i tužitelja kao dvorište ili je riječ o slobodnom prolazu putu kao javnoj površini. Ovdje je za kazati da fotografije očevida iz nalaza i mišljenja dokazuju da tek u jednom malom dijelu tužitelj je uredio ispred svoje kuće betonirao tlo, dok ostatak prolaza nije uređivao, dakle sam je napravio razliku dijela nekretnine č zem 1884/4 za koji u suštini smatra da mu pripada kao okućnica, od ostatka prolaza položenog na toj istoj č.zemlje koje je u stvarnoj namjeni prolaza jer ne završava zidom već stepenicama koje dalje nastavljaju na FINA-u o čemu je iskazivao vještak geodet, svjedoci, ali i činjeničnim navodima iz točke V tužbe ističe i sam tužitelj.

- Stoga kod odluke o predmetu spora sud je zaključka da je u odnosu na dio koji je označen uređenim, odvojen od ostatka nekretnine upravo radnjama tužitelja, tužena pozivom na stvarnu služnost, postupala u svrhu zaštite svojih ovlaštenja, ne u cilju uznemiravanja tužitelja, dok u preostalom dijelu površine koja se stvarno koristi kao put bez obzira što on nije uređena površina, ali činjenica je da je javni prolaz i spaja dvije javne površine, tužbeni zahtjev u tom dijelu, u biti bi trebalo odbaciti .

- No, kako u postupku nije utvrđen realni dio nekretnine koji je stvarno vlasnički posjed tužitelja kao realni dio ovog dogovorom s ostalim suvlasnicima, jer tako nešto nije ni zatraženo, a sud nema ovlasti sam predlagati dokaze i izvoditi iste, onda je zaključka da izvedeni dokazi ne dokazuju tužbeni zahtjev pa je isti trebalo u cijelosti odbiti.

52. Da je riječ o put i prolazu koji je otvoren kojim se svi služe dakle i treće osobe, a da tužitelj nije dokazao da je riječ o kapiji koja je zagrađivala dvorište i time bila prepreka prolasku svih ovih godina, već je otvoreni put, dokazuju i fotografije očevida koje potvrđuju postojanje stepenica, na koje se ovaj put prolaz nastavlja, isto potvrđuje i sam vještak geodet pa proizlazi da tužitelj nije dokazao da je u odnosu na ostatak nekretnine stvarno izvršavao suvlasničke ovlasti dugi niz godina, odnosno da se treće osobe nisu koristile njegovim suvlasničkim dijelom .

53. Stoga, postavljanje kapije onemogućio bi se i prolaz dostupan svima, koji iako nije uređen u smislu betoniranosti, odnosno asfaltiranosti, a riječ je o prolazu otvorenim još od 80 tih godina pri čemu nije bitno je li put asfaltiran je li proveden u javnim knjigama kao takav već njegova namjena, odnosno trenutak kada je oduzet iz isključivog suposjeda suvlasnika i to što služi svima za prolaz. Uostalom , sam prolaz i stepenice na dnu terena vidno je drugačijeg uređenja i konfiguracije tj. razlikuju se od ostatka okućnice tužitelja koje je popločano i uređeno . Stoga ovdje se ocjenjuje da je dio nekretnine i otvoreni putu još od 1975. o čemu dokazuje ugovor o kupoprodaji, iskazi naprijed navedenih svjedoka jer iz stanja spisa proizlazi i da su se treće osobe korisnici nekretnine kroz povijest i prolazili pješački tim prolazom dijelom predmetne čestice 1884/4, ne pitajući nikoga za dopuštenje, tj. samostalno i kad god su imali potrebu ovo u smislu odredbe članka 101. stavak 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11),pa u odnosu na taj dio nekretnine nije ni moguće postojanje kakvog stvarnog prava pa time niti zaštita istih.

54. Naposljetku, za dodati je kako su u postupku tuženicima označeni i tuženi ad 2 i 3 koji nisu pokazali interes za postupak, no kako je riječ o suvlasnicima povlasne nekretnine, u ovom postupku oni su ispravno pasivno legitimirani i s tuženom ad1 su u statusu jedinstvenih i nužnih suparničara.

55. Stoga, kako je u odnosu na tuženu ad1 tužbeni zahtjev odbijen, a tuženici su prema okolnostima konkretnog slučaja jedinstveni, nužni suparničari procesno se predmet u odnosu na iste može riješiti jednako za sve tuženike to je tužbeni zahtjev i u odnosu na tuženike ad2 i 3 odbijen kao neosnovan.

56. Naposljetku, traženje tužitelja da ga sud obveže na predaju ključa tuženiku, nalazi se kao nedopušten zahtjev koji je u suštini trebalo odbaciti, no kako je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev time nije bilo posebnog mjesta za odbačaj dijela tužbenog zahtjeva.

57. Odluka o trošku donesena je na temelju članka 154 st 1 u svezi s 155 st 1 i 164 st 1 i 2 ZPP-A , tužena ad1 zastupana po punomoćnici, odvjetnici, koja je u cijelosti uspjela u sporu, zatražila je i popisala određeni trošak. Na temelju Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine „ br 138/23) priznat joj je trošak prema vrijednosti predmeta spora i to sastav odgovora na tužbu 100 b, sastav podneska od 8. 10.2024., 21.1.2026., 17.2.2026 od po 100 b (Tbr 7.t.1 i 8.t1 OT), za pristup ročištima od 9.3.2023.,17.4.2023., 19.6.2023. i 7.3.2025 priznato im je od po 50 b prema Tbr t 9 t 2 i 7 t 1 OT) za pristup ročištima 31.8.2023., 20.10.2023., 19.9.2024., 11.10.2024., 9.12.2024., 11.2.2025, 15.5.2025, 16.7.2025, 15.10.2025., 10.12.2025, 2.2.2026., 19.3.2026 svaki od po 100b ( Tbr 9. t 1. i T 7. t.1. OT) dakle ukupno 1800 b pomnoženo s 2.00 eur-a (1 b=2,00 eur-a) daje iznos od 3,600, 00 eur-a uvećano za trošak PDV-a od 25% (90,00 eur-a)daje iznos od 4,500,00 eur-a koliko je tužitelj u obvezi tuženiku isplatiti parnični trošak dok više zatraženi zahtjev, odbija kao neosnovano popisan jer tuženik ad 1 nije pristupio ročištima 4.12.2019, 8.9.2020., 11.11.2020. i 14.1.2021.pa trošak nije ni nastao, dok trošak pristojbe nije priznat jer nije popisan prema članku 164 st 1 i 2 ZPP-a .

58. Tuženoj ad 1 pripada pravo i na zakonsku zateznu kamatu na troškove parničnog postupka od dana donošenja presude, 24. travnja 2026. pa do isplate, sukladno odredbi članka 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) u svezi s odredbom članka 151. st. 3. ZPP-a.

U Trogiru 24. travnja 2026.

Sutkinja

Mirna Veža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u tri primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun.tužitelja,

- pun. tuženice ad 1

- tuženici ad2 i ad3, osobno

- u spis