Poslovni broj: Povrv-627/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja Bošana d.o.o. Biograd na moru, Ulica kralja Petra Svačića 26, OIB: 47665065525, kojeg zastupa punomoćnik Marin Birkić, odvjetnik u Zadru, protiv I. tuženika JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i II. tuženice OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Žarko Adamek, odvjetnik u Samoboru, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 19.03.2026., dana 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Damira Andrašića iz Zagreba, kao sudskog povjerenika, poslovni broj Ovrv- 18216/2024 UPP/OS-Ovrv-1070/2024 od 19.09.2024., u dijelu u kojem je I. tuženiku JČ i II. tuženici OČ naloženo da tužitelju Bošana d.o.o. isplate 81,96 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 8,99 EUR od 30.11.2023. do isplate;

- na iznos 8,99 EUR od 31.12.2023. do isplate;

- na iznos 8,99 EUR od 31.01.2024. do isplate;

- na iznos 8,99 EUR od 29.02.2024. do isplate;

- na iznos 8,99 EUR od 31.03.2024. do isplate;

- na iznos 0,35 EUR od 31.03.2024. do isplate;

- na iznos 8,99 EUR od 30.04.2024. do isplate;

- na iznos 8,99 EUR od 31.05.2024. do isplate;

- na iznos 8,99 EUR od 30.06.2024. do isplate;

- na iznos 0,35 EUR od 30.06.2024. do isplate;

- na iznos 8,99 EUR od 31.07.2024. do isplate;

- na iznos 0,35 EUR od 31.07.2024. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 8 dana.

II. Ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Damira Andrašića iz Zagreba, kao sudskog povjerenika, poslovni broj Ovrv-18216/2024 UPP/OS-Ovrv- 1070/2024 od 19.09.2024., u dijelu u kojem je I. tuženiku JČ i II. tuženici OČ naloženo da tužitelju Bošana d.o.o. isplate iznos 61,04 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je doneseno po javnom bilježniku Damiru Andrašiću iz Zagreba kao sudskom povjereniku pod posl. br. Ovrv- 18216/2024 UPP/OS-Ovrv-1070/2024 od 19.09.2024. naloženo je ovršenicima JČ i OČ da ovrhovoditelju Bošana d.o.o. isplate iznos 143,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, s time da je radi naplate tih iznosa određena ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi ovršenici su podnijeli pravovremeni prigovor kojim su osporili dužnost plaćanja navedenog iznosa.

3. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-627/2024-2 od 18.10.2024. rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je njime određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to Izvadak iz poslovnih knjiga (str. 19 spisa), Cjenik (str. 42-52 spisa), Odluka o načinu pružanja usluge prikupljanja komunalnog otpada (str. 53-70 spisa), računi (str. 71-86 spisa), zk izvadak (str. 89 spisa), Potvrda od 10.11.2025. (str. 110 spisa), ispis evidencije (str. 111-115 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet parnice je opstojnost platnog naloga koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženicima naloženo da tužitelju plate iznos 143,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Platni nalog je izdan temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz tužiteljevih poslovnih knjiga.

8. Prema činjeničnim navodima tužitelja tražbina iz platnog naloga odnosi se na naknadu za odvoz komunalnog otpada za stan u [adresa], i to za prosinac 2022., za siječanj-lipanj 2023., listopad-prosinac 2023. te siječanj-lipanj 2024.

9. Iz Izvatka iz poslovnih knjiga od 25.08.2024. (str. 19 spisa) proizlazi da je u poslovnim knjigama tužitelja za navedene mjesece evidentirano dugovanje tuženika u ukupnom iznosu 143,00 EUR, i to u mjesečnim iznosima od po 8,99 EUR, osim za prosinac 2022. za koji je evidentirano dugovanje 6,75 EUR te za lipanj 2023., veljaču, svibanj i lipanj 2024. za koje je evidentirano dugovanje po 9,34 EUR (8,99 EUR + 0,35 EUR).

10. Iz priloženih računa (str. 71-86 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženicima ispostavljao račune za naknadu za odvoz komunalnog otpada u navedenim iznosima, s time da je na svakom računu naznačeno da se oni odnose na minimalnu cijenu javne usluge u iznosu 8,99 EUR. Pored navedene minimalne cijene javne usluge koja je obračunata za svaki od utuženih mjeseci, dodatno je za lipanj 2023. te veljaču, svibanj i lipanj 2024. obračunato i pražnjenje spremnika u iznosu od po 0,35 EUR za svaki od ta četiri mjeseca.

11. Iz Potvrde od 10.11.2025. (str. 110 spisa) proizlazi da su po tužiteljevoj evidenciji tuženici zaduženi za 3 spremnika od 1100 litara, čipovi br. 004078, 004079 i 004080.

12. Iz Ispisa iz Komunalnog informacijskog sustava (str. 111-115 spisa) proizlazi da su tuženici zaduženi za 3 spremnika te da se pražnjenje tih spremnika vrši još od siječnja 2019. po jednom ili više puta mjesečno, s time da je za lipanj 2023. te veljaču, svibanj i lipanj 2024. (za koje je u ispostavljenim računima obračunato i pražnjenje) naznačeno po jedno pražnjenje, i to 26.06.2023., 05.02.2024., 02.05.2024. i 21.06.2024.

13. Iz zk izvatka (str. 89 spisa) proizlazi da su tuženici vlasnici stana površine 46,64 m2, koji se nalazi u zgradi mješovite uporabe u [adresa].

14. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da su tuženici vlasnici stana u [adresa] te da na raspolaganju imaju spremnike za odlaganje komunalnog otpada.

15. Po Zakonu o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 84/2021, 142/2023; dalje: ZGO):

− javna usluga prikupljanja komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada (čl. 64);

− odluku o načinu pružanja javne usluge donosi odluku predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave (čl. 66.);

− kriterij obračuna količine otpada može biti masa predanog miješanog komunalnog otpada ili volumen spremnika i broj pražnjenja u obračunskom razdoblju (čl. 67);

− javnu uslugu pruža davatelj usluge kojeg odredi jedinica lokalne samouprave (čl. 68.);

− davatelj usluge je dužan, između ostaloga, osigurati korisniku usluge spremnike za primopredaju otpada i obračunavati cijenu javne usluge (čl. 69.);

− korisnik javne usluge prikupljanja komunalnog otpada je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine (čl. 70 st. 1.);

− korisnik javne usluge dužan je, pored ostaloga, koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika , platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje i davatelju usluge dostaviti ispunjenu Izjavu o načinu korištenja javne usluge (čl. 70. st. 4.);

− ugovor o korištenju javne usluge smatra se sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge (čl. 78. st. 1. ZGO);

− cijena javne usluge prikupljanja komunalnog otpada se sastoji od cijene obvezne minimalne javne usluge i cijene za količinu predanog miješanog komunalnog otpada (čl. 75.);

− cjenik javne usluge je opći akt kojeg donosi davatelj usluge (čl. 77. st. 1.);

− davatelj usluge je dužan u digitalnom obliku voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju (čl. 82.).

16. U skladu sa citiranim zakonskim odredbama svaki vlasnik kuće ili stana (osim onih koji se trajno ne koriste – čl. 71. ZGO) dužan je u skladu sa odlukom jedinice lokalne samouprave koristiti javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada, otpad je dužan odlagati isključivo u spremnike koje osigurava davatelj usluge te je dužan plaćati cijenu javne usluge koja se sastoji od minimalne cijene javne usluge i cijene za predanu količinu miješanog komunalnog otpada.

17. U konkretnom slučaju, iz Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada Gradskog vijeća Grada Biograda na moru od 25.03.2022. (str. 53 - 69 spisa; dalje: Odluka) proizlazi da je na području [adresa] organizirano prikupljanje komunalnog otpada (čl. 3. i čl. 4.) i da tu uslugu pruža upravo tužitelj (čl. 5.), s time da se kao kriterij količine predanog otpada uzima volumen spremnika i broj pražnjenja (čl. 6.). Nadalje proizlazi da je tužitelj kao davatelj usluge dužan korisniku usluge osigurati spremnik (čl. 8.), dok je korisnik usluge dužan preuzeti spremnik i sav otpad predavati davatelju usluge putem tog spremnika (čl. 9.). Kućanstva od 1 člana se zadužuju za spremnike od 60 litara, a kućanstva sa više članova za spremnike od 120 litara (čl. 10).

18. Iz tužiteljevog Cjenika (str. 42-51 spisa) na kojeg je zaključkom Grada Biograda na moru od 30.09.2022. dana suglasnost (str. 52 spisa) proizlazi da cijena obvezne minimalne javne usluge korisnika kućanstvo za spremnik od 120 litara iznosu 7,96 EUR (bez PDV), dok cijena jednog odvoza za spremnik od 120 litara iznosi iznosi 1,06 EUR (bez PDV), dok se kod zajedničkog spremnika u zgradama ukupna cijena dijeli na stanove sukladno broju vlasnika u zgradi.

19. U skladu sa citiranim odredbama ZGO, Odluke o načinju pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada Grada Biograda na moru i tužiteljevog Cjenika, tuženici su kao vlasnici stana u [adresa] dužni koristiti tužiteljevu javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada te su otpad dužni odlagati isključivo u spremnike tužitelja, za što su dužni plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge (bez obzira na količinu proizvedenog otpada) i cijenu za količinu predanog otpada (koja se računa po kriteriju veličine spremnika i broja pražnjenja).

20. Neosnovani su navodi tuženika da nemaju zadužen spremnik, kada iz Ispisa iz Komunalnog informacijskog sustava (str. 111-115 spisa), kojeg tužitelj vodi na temelju sa čl. 82. ZGO, jasno proizlazi da se od siječnja 2019. pa sve do danas, za zgradu u kojoj oni imaju stan, bar jednom mjesečno (a u pravilu više puta mjesečno) vrši pražnjenje spremnika, s time da su u toj evidenciji naznačeni točni datumi i sati pražnjenja spremnika. Tužitelj je dostavio svoju Potvrdu 10.11.2025. u kojoj je navedeno da su tuženici zaduženi za 3 spremnika od 1100 litara te je obrazložio da se u čitavoj zgradi nalazi 36 stanova i da je ustvari čitava zgrada zadužena za 3 spremnika po 1100 litara (a ne jedino tuženici), kakvo obrazloženje sud prihvaća kao životno, logično i u skladu sa općim pravilima životnog iskustva. Notorno je da se prilikom korištenja bilo kojeg stambenog prostora, pa makar i da se radi o povremenom korištenju, stvara komunalni otpad kojeg je potrebno odlagati, pa je neuvjerljiva tvrdnja tuženika da nemaju spremnik za odlaganje otpada kada se radi o stambenoj zgradi sa 36 stanova, a takva tvrdnja bi značila da tuženici nigdje ne odlažu otpad koji nužno proizvode kada koriste predmetni stan, što je sve potpuno neživotno, nelogično i neuvjerljivo. Dakle sud utvrđuje da tuženici imaju na raspolaganju spremnik koji se redovito prazni još od siječnja 2019. godine, pa je time u skladu sa čl. 78. st. 1. ZGO uspostavljen ugovorni odnos između njih i tužitelja.

20.1. Tuženici su i sami priznali da su za zgradu postojali spremnici, čime su ustvari potvrdili da je došlo do uspostavljanja ugovornog odnosa u smislu čl. 78. st. 1. ZGO. Tuženici međutim tvrde da je tuženik te spremnike u jednom trenutku uklonio, no sud te tvrdnje ne prihvaća jer je neživotno, nelogično i neuvjerljivo da bi javni isporučitelj usluge prikupljanja komunalnog otpada višestambenoj zgradi oduzeo spremnike za otpad. No sve i da je u određenom trenutku došlo do „nestanka“ spremnika, valja istaknuti da je i po ZGO i po Odluci tužitelj dužan osigurati spremnik, a tuženici kao korisnici usluge su ga dužni sami preuzeti (čl. 9. Odluke), pa čak i ako je u određenim okolnostima došlo do toga da spremnika u zgradi više nema, tuženici su se trebali obratiti tužitelju radi preuzimanja novog spremnika. S obzirom na postojanje ugovornog odnosa, tuženici bi i u tom periodu bili dužni plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge, jer se radi o fiksnoj cijeni koja ne ovisi o potrošnji odnosno o količini predanog otpada. S obzirom na navedeno, sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za njihovo saslušanje kao stranke na okolnost da nemaju zadužen spremnik, a posebno iz razloga što je na temelju Ispisa iz Komunalnog informacijskog sustava (str. 111-115 spisa), koji predstavlja evidenciju u smislu čl. 82. ZGO, utvrđeno da se u njihovoj zgradi spremnik redovito prazni od siječnja 2019. (uz navođenje točnih datuma i sati pražnjenja), pa stoga saslušanje samih tuženika kao stranaka niti nije adekvatan dokazni prijedlog za dokazivanje činjenice o suprotnom.

20.2. Neosnovani su navodi tuženika da po načelu „onečišćivač plaća“ nisu dužni plaćati naknadu za prikupljane komunalnog otpada, jer tu naknadu u skladu sa čl. 71. ZGO nisu dužni plaćati samo vlasnici onih stanova koji se trajno (dulje od 12 mjeseci) ne koriste i koji takvo trajno nekorištenje stana prijave kod davatelja usluge, što tuženici ne tvrde da su napravili i da je kod njih slučaj, već su upravo suprotno u podnesku od 27.11.2025. potvrdili da stan koriste dva mjeseca godišnje.

21. Slijedom navedenoga tuženici su tužitelju za svaki mjesec, bez obzira koliko su koristili stan i koliko su otpada proizveli, dužni plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge od 8,99 EUR (7,96 EUR + 13%PDV) prema spremniku od 120 litara. Tuženici su suvlasnici predmetnog stana pa se onda ne može smatrati da se radi o kućanstvu sa jednim članom pa da bi cijenu minimalne javne usluge bili dužni plaćati po spremniku od 60 litara, već ih je tuženik u skladu sa čl. 10. Odluke osnovano zadužio za spremnik od 120 litara.

22. Nadalje radi o zgradi sa više stanova, a tuženici nisu tvrdili ni dokazali da su tužitelju dostavili Izjavu o načinu korištenja javne usluge odnosno da su se svi vlasnici stanova usuglasili o udjelima u korištenju zajedničkog spremnika, sve u smislu čl. 74. ZGO i čl. 19. Odluke, pa su onda tuženici na temelju čl. 74. st. 6. ZGO i čl. 22. Odluke za svako pražnjenje spremnika bili dužni plaćati razmjerni dio cijene pražnjenja, prema njihovom udjelu u spremniku kojeg je izračunao sam tužitelj jer mu nije dostavljena Izjava o načinu korištenja javne usluge odnosno suglasnost suvlasnika o udjelima u korištenju zajedničkog spremnika. Iz ispostavljenih računa proizlazi da je evidentirani udio tuženika u spremniku 0,03 (a prema tužiteljevom obrazloženju radi se o udjelu do kojeg se dođe kada se jedan spremnik podijeli sa brojem stanova u zgradi). Budući da prema Cjeniku cijena jednog pražnjenja spremnika od 120 litara iznosi 1,20 EUR (1,06 EUR + 13%PDV), to znači da cijena jednog pražnjenja spremnika od 1100 lita ra koji se faktično prazni iznosi 10,78 EUR (9,54 EUR + 13%PDV), što prema udjelu tuženika od 0,03 iznosi 0,35 EUR po svakom pražnjenju.

22.1. Budući da iz Ispisa iz Komunalnog informacijskog sustava (str. 111 -115 spisa) proizlazi da je u lipnju 2023. te veljači, svibnju i lipnju 2024. izvršeno po jedno pražnjenje spremnika, onda su tuženici za te mjesece – pored cijene obvezne minimalne javne usluge od 8,99 EUR – bili dužni platiti i dodatnih 0,35 EUR.

23. Stoga su tuženici bili dužni plaćati račune koje im je tužitelj ispostavljao, a u kojima je njihova obveza plaćanja naknade za prikupljanje otpada u cijelosti obračunata u skladu sa odredbama ZGO, Odluke i Cjenika (8,99 EUR cijene obvezne minimalne javne usluge te 0,35 EUR po jednom pražnjenju spremnika) te se tuženici takve svoje obveze ne mogu osloboditi tvrdnjama da predmetni stan samo povremeno koriste.

24. Međutim djelomično je osnovan prigovor zastare koje su istaknuli tuženici. Naime radi se o odvozu komunalnog otpada za potrebe kućanstva, pa se stoga u skladu sa čl. 232. ZOO na utuženo potraživanje primjenjuje jednogodišnji zastarni rok. Prema ispostavljenim računima dospijeće svake mjesečne obveze je posljednjeg dana u idućem mjesecu (čl. 173. st. 3. ZOO), dok je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u ovom predmetu podnesen 28.08.2024. Slijedom navedenoga, zastarjelo je tužiteljevo potraživanje zaključno sa lipnjem 2023. (dospijeće 31.07.2024.), dok kasniji utuženi mjesečni iznosi nisu u zastari.

25. Stoga je platni nalog valjalo održati na snazi za iznos 81,96 EUR (listopad 2023. - lipanj 2024.), a ukinuti za 61,04 EUR (prosinac 2022. -lipanj 2023.), pa je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke.

26. Stranke su kvalitativno i kvantitativno u parnici uspjele u približno jednakim omjerima, pa je na temelju čl. 154. st. 4. ZPP odlučeno da svaka strana snosi svoj trošak ovog postupka.

U Zagrebu 24. travnja 2026.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Marin Birkić;

2. odvjetnik Žarko Adamek.