REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5110/2022-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Jaminu Jusufhodži, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d. d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupan po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 11.016,13 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku od 9.5.2019. do isplate.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od 2.921,11 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2026. godine pa do isplate koje se obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude do isplate.

III Prebija se tužbeni zahtjev tužitelja s osnove razlike u depozitu i utvrđuje se tražbina tuženika u iznosu od 1.333,06 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2026. godine pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao potrošač s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 5114201029 prema kojem mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos od 81.035,85 CHF, s rokom otplate u trajanju od 156 mjeseca, a tužitelj se obvezao vratiti taj iznos te plaćati ugovorne kamate prema promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi 4,40%. Dospijeće svakog anuiteta je prvog dana u mjesecu, a anuiteti se plaćaju u kunama prema srednjem tečaju ESB na dan plaćanja. Početak otplate bio je 1.11.2007. Tuženica je prvotno ugovorenu kamatnu stopu mijenjala nekoliko puta (podaci o promjenama navedeni su u tablici koju je za tužitelja izradila stalna sudska vještakinja za financije i računovodstvo gđa. Francika Palatinuš, dipl. oec., čiji nalaz i mišljenje su kao specifikacija tužbenog zahtjeva dostavljeni u prilog tužbe i čine njezin sastavni dio). Tužitelj tvrdi da je tuženica nezakonito i protupravno mijenjala stopu ugovorene kamatne stope koju su stranke ugovorile, kao i da ugovor o kreditu sadrži ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica kredita vezana uz švicarski franak, o čemu se nije pojedinačno pregovaralo te se poziva na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojima je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju kako nepoštene odredbe o ugovornoj redovnoj kamati koja je tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tuženice tako i nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica kredita vezana uz švicarski franak, te da su obje nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora jer njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Slijedom navedenoga, tužitelj u ovom parničnom postupku tvrdi da su zbog ništetnih odredba Ugovora o kreditu broj 5114201029 u odnosu na klauzulu kojom je glavnica kredita vezana uz švicarski franak, tužitelju nastala šteta u iznosu od 85.752,68 HRK s osnove promjene tečaja. Dodatno, tužitelj traži da mu tuženica plati zakonske zatezne kamate s osnova promjene tečaja, koje prema izračunu iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo gđa. Francika Palatinuš, dipl. oec., na dan 9.5.2019. iznose 52.025,96 HRK, kao i pripadajuće zakonske zatezne kamate nakon tog datuma.

2. Tuženiku u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Odredbom čl. 118. ZPP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, zakonodavac je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi o postupcima o naknadi štete, pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 29. rujna 2022. godine, to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Kako je gore navedeno, predmetnom tužbom tužitelj potražuje iznos kn 137.778,64 zajedno za zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 09.05.2019. godine pa do isplate. Kako tužitelj navodi u historijatu tužbe, na osnovi preplaćenih tečajnih razlika potražuje kn 85.752,68, a na osnovi zakonskih zateznih kamata obračunatih na taj iznos do dana 09.05.2019. godine potražuje iznos od kn 52.025,96. Na oba navedena iznosa odnosno na iznos od kn 85.752,68 (navodno preplaćene tečajne razlike) i na iznos od kn 52.025.96 (zakonske zatezne kamate), odnosno ukupno kn 137.778,64, tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate od 09.05.2019. godine pa do isplate. Tuženik ističe da ovako postavljenim tužbeni zahtjevom tužitelj potražuje iznose zakonskih zateznih kamata koje teku na zakonske zatezne kamate. Stoga je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata koje teku od 09.05.2019. godine pa do isplate na iznos zakonskih zateznih kamata od kn 52.025,96. Ujedno tuženik ističe da se status potrošača ne presumira, već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je tada teret dokaza te činjenice na tužitelju. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbaci tužbu tužitelja, podredno odbije sve tužbene zahtjeve tužitelja i naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 5114201029, nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., dopunski nalaz i mišljenje aneks ugovora broj od 17. prosinca 2015. godine, iskaz tužitelja, zapisnici s ročišta te priležeći podnesci.

4. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili namjenski ugovor o kreditu br. 5114201029 kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 81.035,85 CHF.

5. Nesporno je da je u ugovoru o kreditu ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja za CHF, nesporno je da je tužitelj zatvorio krediti izvršio svoje obveze prema tuženiku , nesporno je da su tužitelj i tuženik dana 17.12.2015. godine sklopili aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama zakona o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju.

6. Sporno je da li je tuženik jednostranim odlukama mijenjao tečaj valutne klauzule, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te je time tužitelj doveden u neravnopravan položaj, sporna je zastara potraživanja, da li je aneksom izmijenjen osnovni ugovor o kreditu, bez značaja obnove kao i osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. U odnosu na prigovor zastare tijek zastare za valutnu klauzulu je prekinut podnošenjem kolektivne tužbe i počeo je ponovno teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od dana 14.06.2018., a prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana kada je vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze, od dana utvrđenja ništetnosti, počinje teći tužiteljevo pravo zahtijevati isplatu, te je tužba podnesena u roku manjem od 5 godina.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kod tuženika htio zaključiti ugovor o kreditu za kupnju stana, pa je razgovarao sa zaposlenikom tuženika ĐP. Ponudio mu je ugovor u CHF i rekao da je to najsigurniji i najpovoljniji ugovor. Tražio ga je ugovor u EUR jer se kvadrat stana vezao za EUR, a on mu je rekao da može biti isključivo u CHF. Navodi da je ugovor pročitao prije potpisivanja i nije imao primjedbe na ugovorene odredbe, a niti je stručnjak, odnosno pravnik ili ekonomist, što se tiče početne mjesečne rate bio je zadovoljan i potpisao je ugovor kod javnog bilježnika. Godinu dana se nije dizala mjesečna rata, a nakon toga se počela dizati, slali su mu povremeno dopise da su dignuli mjesečnu ratu. Zna da je plaćao preko trajnog naloga i bio je u banci jer mu je bilo čudno da su ga ovršili za dio. Tada su mu objasnili da se mjesečna rata povećala. Navodi da nije bio korisnik kod tuženika, ali radi toga da bih kupio stan mora je preći kod tuženika da bi mogao dignuti kredit. Stan je koristio za stanovanje, nikada nije imao obrt u stanu, stan iznajmljuje negdje unatrag 7, 8 ili 10 godina. Napravili su kuću pa su se u istu preselili i od tada je počeo iznajmljivati stan. Navodi da mu je tuženik poslao dopis da li želi konvertirati kredit, nakon toga su mu dostavili izračun koliko je dužan i da li želi potpisati novi aneks ugovora, konverziju i nakon toga se tuženik nije javio. Navodi da je platio iznos koji su tražili od 90.000,00 kn i zatvorio je kredit i tada je potpisao da nema nikakvih dugovanja prema tuženiku.

9. Prema odredbi čl. 296. st. 2. ZOO-a, ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očigledno neravnopravnost u obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak iako su opći uvjeti koji sadrže odobreni od nadležnog tijela. Prema odredbi istog čl. st. 2. ZOO-a prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimam se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge, koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovor kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana. Nesporno je da je dana 07.04.2013. Trgovački sud u Zagrebu donio presudu br. P-1401/2012., a koja je potvrđena presudom br. Pž-6632/2017. od 14.06.2018. Visokog trgovačkog suda RH, u odnosu na promjenjivu redovnu kamatu u skladu s jednostranim odlukama tuženika je nepoštena i ništetna, a u odnosu na valutnu klauzulu utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, u odnosu na ugovornu valutnu klauzulu koja glavnica je vezana švicarski franak. Valutna klauzula je tzv. zaštitna klauzula i njena je funkcija čuvanje vjerovnika i dužnika od aprecijacije i deprecijacije domaćeg tečaja, odnosno devalvacije i hiperinflacije. Sva plaćanja za navedeni kredit i iznos ugovora o kreditu kojeg je tuženik ispatio tužitelju te anuitete koje je tužitelj plaćao tuženiku, plaćali su se isključivo u hrvatskim kunama. Hrvatska kuna kao valuta je ostala stabilna dok je vrijednost CHF oscilirala i aprecirala, te je tuženik bio dužan izvršiti korekciju iznosa u CHF valuti a ne u hrvatskoj kuni. Iz navedenog proizlazi da je funkcija valutne klauzule zaštitna funkcija, očuvanje jednake vrijednosti činidaba iz čega proizlazi da je ugovaranje valutne klauzule i njezina implementacija na način koji je to tuženik činio, ništetna. Prema odredbi čl. 502c ZPP-a, propisuje se direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošači obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi. Sud je utvrdio da se na tužitelju primjenjuje Zakon o potrošačima jer je tužitelj potpisao ugovor kao fizička osoba- potrošač i plaćao je sve mjesečne rate, a što je i iskazao u svom iskazu, stoga ne stoji prigovor da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku. Teret dokazivanja je bio na strani tuženika, a prema čl. 221a ZPP-a. Tuženik nije dokazao da li je zaposlenik tuženika dao odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora, na okolnost pregovaranja o značenju promjenjive kamatne stope i o metodi i parametrima kod ugovaranja promjenjive kamatne stope i rizika tečaja CHF-valutne klauzule te da li su stranke pregovarale o potrebnim parametrima i metodi kod obračuna promjenjive kamatne stope i da li je tuženik upozorio tužitelja na rizik vezivanja kredita u stečaj CHF, promjene tečaja CHF i promjene kamatne stope na financijske obveze tužitelja po ovom kreditnom odnosu, a što je i tužitelj iskazao da su mu nudili kredit u švicarcima jer je najstabilniji i nisu ništa rekli u odnosu na rizik valutne klauzule. Sud zaključuje da je tuženik nesavjesni stjecatelj, a radi ništetnosti dijela navedenog ugovora u odnosu na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu, a prema odredbi čl. 1111 koji je u svezi s čl. 1115 ZOO-a, jer u ovom slučaju je stjecatelj nepošten od dana stjecanja iz razloga jer je tuženik nesavjesni stjecatelj .

10. Vještak Petra Blašković navodi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana izračuna konverzije kredita nije mogao mijenjati tečaj: 1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije kredita iznose 11.016,13 EUR. Vještak napominje da prilikom otplate tečaj nije bio niži od početnog tečaja, odnosno tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita, pa shodno navedenom nema ni negativnih razlika. Ad 2) Glavnica po kreditu u CHF, temeljem stvarnog otplatnog plana, uzevši u obzir početni tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita bi na dan 30.09.2015.g. iznosila 164.126,21 kn dok je konverzijom utvrđena nedospjela glavnica u iznosu 183.710,53 kn. Slijedom navedenog, razlika u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem stvarnog otplatnog plana i tečaja iznosi 2.599,29 EUR. Prilikom provođenja konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c., te utvrdio preplatu tužitelja na dan sklapanja Aneksa broj 1. Ugovora o kreditu u iznosu 6.278,23 EUR. Vještak napominje da utvrđenja ovog nalaza, iznosi ukupno iskazane preplate, u ovom nalazu, za vrijeme otplate kredita u CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđena preplata u uplatama polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn, ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi.

11. Vještak u dopuni nalaza je mišljenja da je vrijednost oročenog depozita i pripisa kamate, po Ugovoru o oročenom deviznom depozitu br. [broj depozita]/73406038-7500095793, po tečaju koji je vrijedio prilikom uplate je iznosila 17.842,63 kn, dok je vrijednost istog depozita sa pripisom kamata po kupovnom tečaju tuženika na dan povlačenja oročenog depozita iznosila 27.886,54 kn. Slijedom navedenog, zbog rasta tečaja iznos depozita je na dan povlačenja depozita bio veći ukupno za 10.043,91 kn, što primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro daje iznos od 1.333,06 EUR.

12. Sud je dao vjeru vještaku da je svoje vještačenje iznio savjesno u skladu s pravilima znanosti i vještine prema čl. 258. ZPP-a.

13. Sporazum o konverziji je sklopljen temeljem zakona o izmjeni i dopunama zakona o potrošačko kreditiranju koji ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovanog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Sud je mišljenja da u sudskom postupku kao što je ovaj i nakon izvršene konverzije po odredbama zakona o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju može se zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao potrošača i banaka kao davatelja kredita. Korisnik kredita, ovdje tužitelja, ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovanog ugovora o kreditu sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu po pravilima zakona o potrošačkom kreditiranju. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19c st. 1 toč. 6 Zakona o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenog iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita i to po pravilima o stjecanju bez osnove. Sklapanje navedenog sporazuma mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite potrošača kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana koje je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Dodatkom ugovoru o kreditu sklopljenom prema odredbama navedenog zakona uređuju se pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istog ali ne i onih nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih, a iz sadržaja dodatka ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužitelj odrekao svojih prava koji u ovom postupu zahtijeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama istog zakona već je tom odredbom čl. 41 Zakona o zaštiti potrošača propisano da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. U konkretnom slučaju sklapanjem dodatka ugovora o kreditu tužitelj i tuženik su u skladu s odredbama zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju trajno i konačno uredili svoj pravni odnos za razdoblje njegova sklapanja, a ne i za razdoblje koje je tome prethodilo stoga aneks ugovora ne utječe na osnovanost potraživanja tužitelja s osnove ništetnosti u odnosu na tečaj valutne klauzule.

14. Sud je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva prema odredbi članka 190. st. 2. i 3. ZPP-a, jer je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja, a prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda sa sjednice održane 26. studenog 2021. godine. Tužitelj nije izmijenio ni pravnu ni činjeničnu osnovu u tužbi nego je povisila tužbeni zahtjev. Neosnovan je prigovor zastare za dio tražbine za povišeni iznos tužbenog zahtjeva jer je za nastupanje zastare bitan identitet tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičkog zahtjeva određen činjeničnom osnovom s time se nije promijenila istovjetnost zahtjeva.

15. Budući da je sud utvrdio da je ništetna valutna klauzula u dijelu.navedenog ugovora, jer je protivna odredbi čl. 81., 82., 90., 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, a prema odredbi čl. 322., 323. i 324. ZOO-a, sud je tužitelju na ime stjecanja bez osnove dosudio iznos g od 11.016,13 eur u odnosu na preplaćenu valutnu klauzulu (čl. 1111. ZOO-a koji je u svezi s čl. 1115. ZOO-a.) sve to sa zakonskim zateznim kamatama, od 9.05.2019 pa do isplate a mjesečne iznose tekuće od svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa sve do isplate, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, koji je u svezi s čl. 183. ZOO-a. Sud je odlučio da zakonske zatezne kamate teku od dana 9.05.2019. pa do isplate jer je vještak izračunao ukupan iznos pretplate stoga kamate teku od navedenog dana a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a

16. Prošireno vijeće Vrhovnog suda RH zauzelo je pravno shvaćanje da banke nemaju pravo prebijati razlike tečaja ako nisu na vrijeme tijekom prvostupanjskog postupka, istaknule prigovor radi prebijanja. Tuženik je zatražio pravo prebijati razliku tečaja do zaključenja prethodnog postupka stoga osnovano izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove razlike u depozitu, a koja iznosi 1.333,06 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24. travnja 2026. godine pa do isplate iz razloga jer je bio nesavjesni stjecatelj i nepošten prema tužitelju, stoga zakonske zatezne kamate teku od dana presuđenja pa do isplate.

17. Sud je dosudio parnični trošak tužitelju temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a iznos od 2.921,11 eur, a koji se sastoji od: tužba 100 bodova, ročište 04.10.2023. g. 100 bodova, podnesak 02.11.2023. g. 100 bodova, ročište 4.04.2024. g. 100 bodova, ročište 4.06.2024. g. 100 bodova, ročište 10.10.2024. g. 100 bodova, ročište 10.06.2025. g. 100 bodova, podnesak 04.03.2026. g. 100 bodova, ročište 12.03.2026. g. 100 bodova, a što ukupno iznosi 1.800,00 eur za rad odvjetnika prema OT, PDV 450,00 eur, trošak financijskog vještačenja 400,00 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu 114,66 eur, trošak sudske pristojbe na presudu 156,45 eur

U Zagrebu, 24. travnja 2026.

Sudac:

Saša Bušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 8 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun

- tuženiku po pun