REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: P-282/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sutkinji toga suda Ivi Raos kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice- specijalistice Tene Abram Pitner, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku Krešimiru Čurkoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice GB (ranije G) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Nenadu Škare, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nenad Škare i Silvije Petrović iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 26. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja punomoćnika tuženika, 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja:

"Nalaže se tuženici GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju CROATIA osiguranju d.d., OIB 26187994862 , Vatroslava Jagića 33, Zagreb, isplati ukupan iznos od 8.002,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na:

- iznos od 2.286,15 EUR teku od dana 9. lipnja 2020.

- iznos od 127,41 EUR teku od dana 8. lipnja 2020.

- iznos od 585,64 EUR teku od dana 23. lipnja 2020.

- iznos od 33,84 EUR teku od dana 31. kolovoza 2021.

- iznos od 3.441,37 EUR teku od dana 8. srpnja 2021.

- iznos od 1.528,44 EUR teku od dana 5. lipnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se do 31.12.2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana".

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog parničnog postupka, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od iznosi 500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio 30. ožujka 2025. tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u kojoj navodi da je 6. studenog 2019. oko 17:15 sati tuženik upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] kroz grad Zagreb, vozeći se Ilicom. Kada je došao do kbr. 393 nije ostavio dovoljan razmak između svojeg vozila i vozila koja su se na raskrižju zaustavila na crveno svjetlo na semaforu, a uslijed čega je došlo do udarca prednjeg dijela vozila reg. oznake [registarska oznaka] u stražnji dio vozila reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je zbog siline udarca udarilo u vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a ovo potonje u vozilo reg. oznake [registarska oznaka]. Kod tuženika je tom prilikom utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 0,68 g/kg. Tužitelj, nadalje navodi da je zbog počinjenog prekršaja iz čl. 199. st. 2., temeljem čl. 285. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje u tekstu: ZSPC), tuženiku privremeno oduzeta vozačka dozvola uz Naredbu za određenje mjere opreza. Zbog izazivanja prometne nesreće protiv tuženika podnesena je kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, budući da su prema provedenim izvidima prikupljeni dokazi iz kojih proizlazi postojane osnovane sumnje daje tuženik počinio kazneno djelo iz čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona. Vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je tuženik skrivio predmetnu prometnu nesreću, bilo je na dan štetnog događaja osigurano kod tužitelja policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 016241953958. Tužitelj ističe kako je na ime naknade imovinske štete koja je nastala LB na vozilu [registarska oznaka] temeljem odštetnog zahtjeva isplatio iznos od 2.286,15 EUR dana 9. lipnja 2020., na ime naknade imovinske štete koja je nastala JB, na vozilu [registarska oznaka] tužitelj je temeljem odštetnog zahtjeva isplatio iznos od 127,41 EUR dana 8. lipnja 2020., na ime naknade imovinske štete koja je nastala IB na vozilu [registarska oznaka] tužitelj je temeljem odštetnog zahtjeva isplatio iznos od 585,64 EUR dana 23. lipnja 2020., na ime naknade neimovinske štete koju je pretrpjela TB upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] tužitelj je temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-2401/2020 od dana 17. lipnja 2021. isplatio iznos od 5.003,65 EUR i to iznos od 33,84 EUR dana 31. kolovoza 2021., iznos od 3.441,37 EUR dana 8. srpnja 2021., iznos od 1.528,44 EUR dana 5. lipnja 2020. Tužitelj, nadalje navodi da je tuženik kritične zgode vozilom upravljao pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice od 0,5 g/kg pa je tužitelj trenutkom isplate štete stekao pravo povrata isplaćenog iznos od tuženika sve na temelju odredbi čl. 24. st. 1. t. 4. u vezi s čl. 24. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u vezi s čl. 3. st. 1. t. 4. odnosno čl. 3. st. 3. primjenjivih Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti. Tužitelj je tuženika pozivao na plaćanje regresnog duga po kojima tuženik nije postupio.

2. Tužena u svom odgovoru na tužbu od 7. listopada 2025. navodi kako prije svega ističe prigovor zastare. Ističe kako tužitelj navodi da je tužena 6. studenog 2019. skrivila prometnu nesreću u kojoj je osim materijalne štete nastala i nematerijalna šteta u vidu povrede prava osobnosti zbog čega je kao osiguratelj ostalim sudionicima prometne nesreće tijekom 2020. i 2021. isplaćivao određene iznose na ime naknade štete. Tužena ističe kako je tužitelj podnio ovu tužbu radi regresne isplate dana 30. ožujka 2025. iako je u odnosu na sve isplaćene iznose nastupila zastara koja teče od prvog dana iza dana kad je osiguratelj isplatio naknadu štete. U prilog svojih navoda dostavlja brojnu sudsku praksu.

3. U svom očitovanju iznesenom na ročištu 26. ožujka 2026. na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj se pozvao na presudu Županijskog suda u Zagrebu pod brojem Gž-5547/18-2 od 13. studenog 2018. u kojoj je zauzeto stajalište da u slučajevima regresnih zahtjeva zastarni rok teče od trenutka isplate i iznosi 5 godina.

4. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 4. travnja 2025., poslovni broj Su- 198/2025-5 određena je stvarana nadležnost Općinskog suda u Sesvetama za postupanje u ovom predmetu.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u obavijest o primitku elektroničkog podneska, zapisnik o očevidu od 1. veljače 2020. (str.7-10 spisa), izjavu osiguranika o štetnom događaju (str.13-14 spsia), duplikat police osiguranja( str. 15- 16 spisa), Uvjeti za obvezno osiguranje od utomobilske odgovornosti (str. 17—18 spisa), prijava i odštetni zahtjev iz osiguranja od auto odgovornosti sa prometnom i vozačkom dozvolom (str.19-26, 80-91, 101-112 spisa), oglas njuškalo (str.33—34 spisa), fotografije vozila (str.35-79, 92-100, 113-126 spisa), dopis tužitelju od 12. ožujka 2020. sa tužbom i prilozima (str.127-161 spisa), ponovni pozivi za plaćanje regresnog duga (str.173-182 spisa), izjava o namirenju (str.183 spisa).

6. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022 i 114/22 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

7. Predmet ovog spora jest zahtjev tužitelja, kao osiguratelja prema tuženici, kao svom osiguraniku radi regresne isplate naknade štete u iznosu od 8.002,06 eura sa zakonskim zateznima kamatama temeljem ugovora o osiguranju.

8. Među strankama u ovom postupku sporno je da li je potraživanje tužitelja u zastari.

9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženice sud je utvrdio da je isti osnovan. Prema odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11, 78/15, 29/18 i 156/22 , dalje: ZOO) tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen drugi rok zastare. Nadalje, odredbom članka 234. st. 3. propisano je da tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine. Dakle, predmetnom odredbom propisan je takav poseban rok zastare kod ugovora o osiguranju, te je određeno da tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine.

10. Uvidom u spis sud je utvrdio da je tužitelj podnio tužbu sa regresnim tužbenim zahtjevom dana 30. ožujka 2025., a isplate štete izvršene su u lipnju 2020., srpnju i kolovozu 2021. te je nesporno da je prošao trogodišnji zastarni rok iz članka 234. stavka 3. ZOO -a za podnošenje tužbe.

11. Predmetno pravno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev-232/2022, a i u ranijim sudskim odlukama Rev-56/00 od 08. srpnja 2004., Rev-1371/09 od 20. travnja 2010., Rev-1432/10 04. travnja 2012., Rev- 420/14 od 09. rujna 2014., Rev-x-345/15 od 01. rujna 2015.

12. Obzirom da je tužbeni zahtjev već iz gore obrazloženog razloga valjalo odbiti sud se, vođen načelom ekonomičnosti postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP-a nije upuštao u daljnju ocjenu tužiteljevih navoda, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

13. Slijedom svega navedenoga, a obzirom da je tužba podnesena nakon isteka zastarnog roka od tri godine u smislu čl. 234. stav 3. Zakona o obveznim odnosima, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovanim te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

14. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka te odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

15. Odluka o naknadi parničnog troška tužene temelji se odredbi članka čl. 154. st. 1., čl. 155. st 1. i 2. i čl. 164. st. 1., 2. i 3. ZPP-a. Tuženoj je priznat trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(Narodne novine broj 138/2023 – nastavno: "Tarifa"), a imajući u vidu troškovnik predan na ročištu 26. ožujka 2026., kao i vrijednost predmeta spora te činjenice da je tužena u cijelosti uspjela u sporu.

Tuženoj je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 7. listopada 2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) i trošak zastupanja na ročištu 26. ožujka 2026. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife.) što ukupno iznosi 200,00 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 400,00 EUR, odnosno s pripadajućim PDV-om od 100,00 EUR ukupno iznosi 500,00 EUR. Tuženoj nije priznat trošak podnesak od 4. veljače 2026. budući da isti nije bio potreban za vođenje ovog parničnog postupka jer je istim predloženo zakazivanje pripremnog ročišta.

16. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženoj je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO i Uredbe o izmjeni ZOO-a (Narodne novine broj 156/22) te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Svetom Ivanu Zelini 24. travnja 2026.

S U D A C:

Iva Raos

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. tužitelju, po pun.

2. tuženici, po pun.