Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-4649/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja ĐE iz [adresa], koji je boravio u Prihvatnom centru Ježevo, Obedišće Ježevsko, Đ [adresa], a trenutno nepoznatog boravišta, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Ulica Rudolfa Fizira bb, OIB: 36162371878, kojeg zastupa TE, prema generalnoj punomoći Su-321/25, radi određivanja ograničenja slobode kretanja, nakon zaključene nejavne i usmene rasprave dana 10. travnja 2026., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 24. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/44, URBROJ: 511- 19-48-25-1 od 12. studenog 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćeniku tužitelja Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 19. studenog 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216- 03/25-03/44, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 12. studenog 2025. godine, kojim se točkom 1. izreke ĐE, rođen **.**.2002., od oca ZE, u mjestu Takhar, Afganistan, državljanin Afganistana, nositelj laissez-passer ser. br. [serijski broj]-423 izdanog od strane Njemačke, smješta u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, dok se točkom 2. izreke smještaj u Centar određuje na najkraće moguće vrijeme, a najduže do tri (3) mjeseca . Prema točki 3. izreke smještaj se računa od dana donošenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je pobijanim rješenjem povrijeđen zakon, pogrešno i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje, te je temeljem tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donesena nezakonita odluka u ovom postupku, s time da je tijekom postupka počinjeno niz nepravilnosti koje dovode u pitanje zakonitost cijelog postupka. Ukazujući da je tužitelj već dva puta izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom, tretira li tuženik tužiteljev zahtjev kao prvotni ili naknadni. Ukoliko se radi o naknadnom zahtjevu, tada postoji rok u kojem se naknadni zahtjev treba riješiti, a to je temeljem članka 47. stavka 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti petnaest dana od dana zaprimanja zahtjeva, pa stoga ne dolazi u obzir izricanje zadržavanja od tri mjeseca. Tužitelj ističe da tuženik navodi da tužitelj posjeduje laissez-passer, te čak navodi i serijski broj, dakle, dokument kojim mu se omogućava slobodan prolazak, a što je pak proturječno mjeri koja je uvedena u informacijski sustav. Nadalje, ukoliko se navodi da je tužitelj temeljem dublinskog postupka vraćen iz Njemačke na područje Republike Hrvatske, a koja je država članica, te koja je tužitelja prihvatila u okviru dublinske procedure, te još usto je tužitelj imao laisses-passer, tada se postavlja pitanje po kojim je kriterijima tužitelj prekršio bilo koji propis koji se navodi u obrazloženju pobijanog rješenja, a pošto je Republika Hrvatska odlučila prihvatiti nadležnost za rješavanje tužiteljeva zahtjeva za međunarodnom zaštitom. Dakle, tužitelj je upravo napravio sve legalno, došao u Republiku Hrvatsku temeljem legalnih dokumenata (laissez-passer), te se odmah stavio na raspolaganje u postupku međunarodne zaštite. Nadalje, ukoliko je tužitelj sve to napravio na način da je poštivao zakon, te da je poštivao izdane dokumente, te u trenutku slanja tužitelja u Republiku Hrvatsku temeljem odredbe dublinskog sporazuma tužitelj bio na raspolaganju, tada se postavlja pitanje koji su to elementi individualne procjene iz članak 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti koji su prevagnuli da se u odnosu na tužitelja mora primijeniti ovakva mjera.

Pored ovakvog činjeničnog stanje ne može doći u obzir primjena članka 54. stavka 2. točke 3. i stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, jer jednostavno činjenično stanje ne odgovara ni činjeničnom, ni pravnom opisu iz tih normi.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže sudu poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/44 od 12. studenog 2025. godine, te da naloži tuženiku da odmah pusti tužitelja iz Prihvatnog centra za strance Ježevo, [adresa]. Nadalje, predlaže da sud odobri besplatnu pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu, te naloži tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć. Podredno tužitelj predlaže da ukoliko sud ne bi prihvatio gore navedeni tužbeni zahtjev, da isti poništi točku 2. izreke rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/44 od 12. studenog 2025. godine u dijelu kojim je ograničenje kretanja određeno preko razdoblja od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva za međunarodnom zaštitom. Ujedno tužitelj predlaže da sud donese rješenje kojim se ĐE odobrava besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, upravni postupak je proveden po službenoj dužnosti temeljem članka 54.stavka 11., članka 54. stavka 2. točke 6. i članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 70/15, 127/17, 33/23. i 17/25.), kojom je prilikom nedvojbeno utvrđeno da je predmetnom državljaninu Afganistana potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Tuženik dalje ističe kako se državljanin Afganistana, ĐE, očitovao o svim činjenicama i okolnostima nakon čega je Postaja aerodromske policije Pleso donijela zakonito rješenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, o čemu je sačinjen zapisnik o saslušanju stranca. Nadalje, predmetni državljanin Afganistana, ĐE, je temeljem članka 52. stavka 3. točke 8. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti bio dužan ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, a što nije učinio već je više puta napuštao područje Republike Hrvatske. Predmetni je po dolasku u Zračnu luku „Franjo Tuđman" dana 12. studenog 2025. godine izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, čiji zahtjev je bez odgode zaprimljen. No, poradi gore navedenog istome je bilo potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 mjeseca.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, a posebice u rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-

03/44, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 12. studenog 2025. godine (stranica 5-6 spisa), zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći (stranica 7-10 spisa), te zapisnik o saslušanju stranca Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso od 12. studenog 2025. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 12. studenog 2025. godine. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je da je predmetni vraćen sukladno dublinskom postupku iz Hamburga, Njemačka, charter letom broj ENT-551 dana 12. studenog 2025. godine u Zračnu luku „Franjo Tuđman". Po dolasku isti izražava namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj koja je i zaprimljena. Nadalje, provjerom osobe putem Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno je da je predmetni više puta podnosio zahtjev za međunarodnom zaštitom i to prvi put dana 12. rujna 2023. godine u VII. PP Zagreb, nakon čega je dana 20. lipnja 2024. godine vraćen u RH sukladno Dublinskom postupku iz Francuske te je ponovno vraćen po Dublinskom postupku dana 12. kolovoza 2025. godine iz Njemačke u RH, kojom prilikom je ovoj policijskoj postaji ponovo izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom. Sukladno navedenom, temeljem članka 54. stavka 2. točke 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, istom je potrebno ograničiti slobodu kretanja tijekom postupka međunarodne zaštite, poradi opravdanog rizika od bijega, te neposjedovanja putne isprave.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da je individualnom procjenom utvrđeno da se tužitelju kao tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance, a ne drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. točkama 1. do 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, imenovani stranac saslušan je dana 12. studenog 2025. godine o razlozima vraćanja po dublinskom postupku i izlaska iz Republike Hrvatske. Tako je isti izjavio da je ilegalno ušao u Republiku Hrvatsku dana 12. rujna 2023. godine kada je legitimiran u Zagrebu od strane policijskih službenika, te je pritom izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom. Bio je upućen javiti se u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, što nije učinio, jer se uputio u Pariz. U Francuskoj je boravio nezakonito do 15. lipnja 2024. godine, kada je zatečen od strane francuske policije, pa je državljanin treće zemlje vraćen dana 20. lipnja 2024. godine u Republiku Hrvatsku. Tom prilikom je ponovno izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, s time da je 22. lipnja 2024. godine ponovno otputovao za Hamburg u Njemačku. Tamo ga je zatekla njemačka policija u nezakonitom boravku, pa je vraćen u Republiku Hrvatsku po dublinskom postupku dana 12. lipnja 2025. godine kada ponovno izražava namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, te je bio upućen javiti se u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, a što nije učinio, budući da je opet otputovao u Hamburg. Nakon pronalaska od strane njemačke policije u nezakonitom boravku, isti je vraćen dana 12. studenog 2025. godine po dublinskom postupku charter letom. Po dolasku je opet izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu, s time da je bio izviješten od strane policijskih službenika da će biti smješten u Prihvatni centar za strance. Stoga je bilo potrebito na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja ograničiti slobodu kretanja tražitelja smještajem u prihvatni centar za strance, a sve radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima imenovani temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se činjenice ne bi mogle utvrditi bez ograničenja kretanja, jer se ocijenilo da postoji rizik od bijega, a sve shodno članku 54. stavku 2. točki 1. ZMPZ. Razvidno je da je imenovani stranac u više navrata nezakonito napuštao Republiku Hrvatsku, čime je postupao protivno članku 52. stavku 3. točki 8. ZMPZ-a, koji propisuje da je tražitelj dužan ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz priloženog zahtjeva za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 19. studenog 2025. godine, s time da za točnost podataka iz tog zahtjeva tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost. Dakle, isti ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu, te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. Osim toga, isti ne ostvaruje prihode.

11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, u vezi s Tbr. 27. i Tbr. 46. Odvjetničke tarife, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, zastupanje na raspravi 10. travnja 2026. godine – 500,00 eura, te PDV-a – 250,00 eura.

U Zagrebu 24. travnja 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2

2. Policijska uprava zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, 10410

Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira bb

3. U spis