REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-85/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja MEHANIKA SAKAČ j.d.o.o., OIB 82956036526, Ulica Stjepana Radića 9, Ljubešćica zastupanog po punomoćnici Janica Plantak, odvjetnici u Varaždinu, Ive Vojnovića 17, protiv tuženika JA, vl. obrta [obrt]" OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici Maji Črnja Stanković, odvjetnici u [adresa], radi isplate , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ivana Rački iz Svetog Ivana Zeline, Trg Ante Starčevića 14 posl. br. Ovrv-650/2022 25. svibnja 2023. kojim je naloženo tuženiku namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 4.126,68 € sa zakonskom zateznom kamatom od 23. veljače 2022. do isplate kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 190,79 € sa zakonskom zateznom kamatom od 25. svibnja 2023.

II. Nalaže se tuženiku isplati tužitelju iznos od 2.256,29 € sa zakonskom kamatom od 23. veljače 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 9.978,05 € sa zateznim kamatama na iznos od 5.000,94 € od 29. siječnja 2023. do isplate i na iznos od 4.977,11 € sa zateznim kamatama od 28. veljače 2023. do isplate istaknuta radi prebijanja u ovom parničnom postupku.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 359,50 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (ovrhovoditelja), javni bilježnik Ivan Rački iz Svetog Ivana Zeline, Trg Ante Starčevića 14 donio je rješenje posl. br. Ovrv-650/2022 25. svibnja 2023. na temelju vjerodostojne isprave, računa, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 4.126,68 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

2. Općinski sud u Sesvetama se rješenjem posl. br. Povrv-214/2023 od 3. studenog 2023. oglasio stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja predmet dostavio Trgovačkom sudu u Zagrebu kao stvarno nadležnom.

3. Protiv rješenja o ovrsi tuženik (ovršenik) je pravodobno izjavio prigovor pa je vaj sud postupajući po prigovoru, primjenom izričite odredbe članka 58. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje OZ), rješenjem posl. br. Povrv-85/2024 od 6. veljače 2024. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U prigovoru na rješenje o ovrsi ovršenik-tuženik osporava rješenje o ovrsi u cijelosti navodeći kako nema dugovanja prema ovrhovoditelju-tužitelju, a nije jasno ni na što se dugovanje odnosi, pa predlaže ukinuti rješenje o ovrsi u cijelosti.

5. Tužitelj se podneskom od 15. veljače 2024. očitovao na prigovor navodeći kako je tužitelj po nalogu tuženika izveo radove popravka i servisa na kamionu marke Mercedes Actros reg. oznaka [registarska oznaka] i pojašnjava da je kamion dva puta bio na popravku kod tužitelja i to prvi put 07. rujna 2021. kada su napravili popis poslova i za to dogovorili cijenu od 2.256,29 € (17.000,00 kn) i drugi put 28. prosinca 2021. Ističe da je odradio sve poslove za tužitelja, ispostavio mu račun za oba puta kada je kamion bio na popravku kojeg tuženik nije platio obrazlažući to time da je dogovor bio da će radovi koštati 2.256,29 € (17.000,00 kn).

6. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to u račun 60/1/1 (list 10, 86 spisa), u bilješke (list 55 spisa), u radne naloge (list 56 i 57 spisa), u dopis tužitelja tuženiku (list 60 spisa), u storno računa 60/1/1 (list 61 spisa), u korespondenciju stranaka (list 62 do 65, 88 do 92 spisa), u račune (list 73 do 77 spisa), u dopise Porezne uprave (list 104 i 105 spisa), saslušao zakonskog zastupnika tužitelja EA i tuženika ZA, vlasnika obrta, saslušao svjedoke IA, HA, GA, ĆA i KA, proveo je strojarsko vještačenje po vještaku mr.sc. Krunoslavu Ormuž dipl. ing. str.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP -a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Među strankama nije sporno da je tuženik dovezao tužitelju kamion na popravak, da su zajedno pregledali kamion i dogovorili cijenu od 2.256,29 € (17.000,00 kn), kao i da će kamion biti popravljen u roku od 10-tak dana.

9. Među strankama nije sporno da kamion nije popravljen na vrijeme, nije sporno ni da je tuženik imao prigovora na obavljene radove.

10. Među strankama nije sporno ni da je tužitelj uzeo dvije hidraulične pumpe od tuženika po cijeni od 900,00 € svaka i da su dogovorili da tužitelj cijenu jedne pumpe odbije od računa za popravak.

11. Među strankama je sporno da li je kamion popravljen na vrijeme, da li je tuženik naručio ugradnju dodatnih dijelova i da li naručio i drugi popravak.

12. Među strankama je sporno što je bilo dogovoreno za dvije hidraulične pumpe.

13. Radi razjašnjenja spornih činjenica saslušani su zakonski zastupnik tužitelja CA i tuženik ZA, vlasnik obrta, saslušani su svjedoci IA, HA, GA, ĆA i KA, proveo je strojarsko vještačenje po vještaku mr.sc. Krunoslavu Ormuž dipl. ing. str.

14. CA saslušan kao stranka je iskazao da je JA dovezao svoj kamion na popravak i tada su zajedno pregledali kamion i sastavili popis radova koje treba obaviti i popis dijelova koje treba zamijeniti, a koje dijelove se gosp. JA obvezao donijeti, ali kada su skinuli mjenjač utvrdili su da treba još popraviti i kućište koje je bilo oštećeno o čemu su obavijestili tuženika koji je rekao da mogu sami naručiti dijelove koje treba zamijeniti, a dogovorili su i rok trajanja popravka ali se to odužilo jer su neke dijelove kamiona odnijeli svojim kooperantima na reparaciju a i kabinu je lakirao jedan njihov kooperant pa je i to produžilo vrijeme popravka, a o svemu tome je tuženik bio obaviješten. Prije ovog popravka kamiona tužitelj je od tuženika uzeo hidrauličnu pumpu i dogovorili su se za cijenu od 900 € tako da su za taj iznos dogovorili smanjenje računa za popravak kamiona. Tuženik je nakon mjesec dana ponovno došao i žalio se da mu ne radi podizač stakla, da se pali kontrolna lampica motora i da mu slabo drži motorna kočnica i tužitelj je odradio sve te radove, a radi se o radovima koji nisu bili prije dogovoreni tako da je tuženiku izdan račun na 4.120,00 €, koji račun obuhvaća i one prve i ove naknadne radove jer tužitelj nije tuženiku mjesec dana izdao nikakav račun niti je on išta platio nego mu je tek izdan račun za sve izvršene radove. Tuženik je poslao račun za dvije hidraulične pumpe i to jednu koju je tužitelj već oduzeo od računa i za drugu hidrauličnu pumpu koju je tuženik trebao preuzeti kod tužitelja ali on nije nikada došao po tu drugu hidrauličnu pumpu i ona je još uvijek kod na skladištu. Ta druga hidraulična pumpa je bila na kamionu tuženika i on je tražio da je skinemo jer da mu više neće trebati budući da neće više vuči prikolicu i rekao je da će doći po nju.

15.

JA saslušan kao stranka je iskazao da je tužitelju dovezao kamion na popravak i zajedno su pregledali što sve treba popraviti na kamionu i dogovorili da će to koštati cca 17.000,00 tadašnjih kuna odnosno 2.256,00 € i da će posao biti odrađen za desetak dana, a prošlo je preko dva mjeseca do trenutka kada je on prvi put došao u radionicu i vidio da kamion nije popravljen. Prilikom prvog dogovora dao je gospodinu CA jednu hidrauličnu pumpu i dogovorili su cijenu od 900 € koji iznos će prebiti s računom tužitelja, a preuzeo je još jednu isto za 900 € koja se još nalazi kod njega. Kada je došao po kamion vidio je da je samo površno lakirano a ne kvalitetno kako je trebalo. Navodi da mu je tužitelj nakon šest mjeseci ispostavio račun kojeg nije platio jer smatra da radovi nisu dobro odrađeni tako da je morao nakon preuzimanja kamiona još tri – četiri puta vraćati kamion tužitelju na popravak, uglavnom tuženik ništa nije odradio kako treba i zato nije platio račun. Ja sam tužitelju ispostavio dva računa za dvije hidraulične pumpe ali ne kako je bilo dogovoreno 900 € po komadu nego po 2.500,00 € po komadu jer ni tužitelj nije dao povoljnije svoje radove, pa mu ni on nije dao hidraulične pumpe povoljnije. Istaknuo je da se kamion često kvario na putu i to stajanje puno košta.

16. Iz saslušanja svjedoka IA proizlazi da je on vlasnik autolakirerskog obrta " [obrt]" i tužitelj je dovezao kamion Mercedes actros na lakiranje i oni su lakirali dijelove koje je bilo potrebno lakirati i to kabinu i prednji dio kamiona, za to ispostavili račun tužitelju od 663,61 € zajedno s PDV-om koji je on i platio, a nije bilo reklamacija na obavljeni rad

17. Iz saslušanja svjedoka HA proizlazi da je on vlasnik obrta " [obrt]" koji se bavi automehaničarskim poslovima i sjeća se da je pred 2, 3 godine vozač gosp. JA dovezao kamion i njegovi djelatnici su zamijenili na tom kamionu servo kvačilo, a gospodin JA je platio račun od cca 700,00 €.

18. Iz saslušanja svjedoka GA proizlazio da je on prevezao rabljene kiper hidraulike zajedno sa svim pripadajućim dijelovima, a sjeća se da je jedanput iz hotela Antonović iz Sesveta povezao vozača kamiona Mercedes koji je morao prespavati u hotelu jednu noć jer kamion koji je bio na popravku u Mahanici Sakač nije bio gotov. Navodi da je dijelove koje je trebalo zamijeniti na tom kamionu, nabavio njegov stric, JA.

19. Iz saslušanja svjedoka ĆA proizlazi da je ona zaposlena kod ZA na poslovima ispostavljanja i plaćanja računa i ništa joj nije poznato o međusobnom odnosu tužitelja i tuženika iz neposrednog opažanja jer nije sudjelovala ni u kakvim pregovorima ni razgovorima nego zna samo ono što joj je rekao suprug, JA. Kada je tužitelj ispostavio račun tuženiku za plaćanje suprug joj je rekao da taj račun ne plati jer da to nije bilo dogovoreno. Navodi da je ona tužitelju ispostavila račun za dvije hidraulične pumpe koje je tužitelj uzeo od tuženika koje su trebale ići pod račun za popravak kamiona i jedan račun za auto dane u kojima je kamion bio neupotrebljiv.

20. Iz saslušanja svjedoka KA proizlazi da je on bio prisutan kad su se CA i JA dogovarali što treba popraviti, koliko će to otprilike koštati i koliko će trajati popravak. Sjeća se da je trebalo obojati odnosno lakirati kabinu i šasiju, popraviti kočnice, promijeniti diskove kočnica, odnosno popraviti sve što nedostaje, a LA je rekao da će sve odraditi za 15- tak dana i da će sve zajedno koštati cca 17.000,00 tadašnjih kuna (2.256,59 €), ali je popravak trajao od mjesec i po do dva.

21. Sud je nije posebno cijenio iskaze svjedoka IA, HA, GA, ĆA i KA jer oni nisu uspjeli razjasniti sporne činjenice jer im ustvari ništa konkretno i nije poznato o međusobnom odnosu stranaka.

22. Sud smatra da ni iskaz PA ni ZA saslušanih kao stranke nisu bili logični ni uvjerljivi jer su obojica kontradiktorno iskazivali što su se dogovorili pa sud smatra dokazanim samo nesporno dogovoreni iznos od 2 .256,29 €

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka mr.sc. Krunoslava Ormuš, dipl. inž. str, utvrđeno je da se rezervni dijelovi navedeni u računima Ciaktruck broj 25857-06-1 od 11. rujna 2021. ne odnose na predmetni kamion već su namijenjeni za ugradnju u osobne automobile, a radovi navedeni u radnim nalozima tužitelja broj 78 i broj 110, kao i dijelovi navedeni u računu br. 60/1/1 su sukladni količini izvedenih radova i vrijednosti predmetnih dijelova i radova i odgovaraju stanju na tržištu u vrijeme obavljanja istih. Navodi kako je kamion prodan pa pregled nije bio moguć, a tehnički gledano pregled nije niti bilo potrebno provesti jer nije moguće utvrditi kvalitetu mehaničarskih niti lakirerskih radova koji su na kamionu izvršeni prije više godina, posebice imajući na umu uvjete u kojima je predmetni kamion radio (gradilišta).

24. Tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti i predložio vještaka pozvati na ročište radi usmenog davanja odgovora na prigovore tuženika.

25. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje.

26. Sud je zakazao ročište za 11. ožujka 2024. na kojem je vještak mr.sc. Krunoslava Ormuš, dipl. inž. str. usmeno obrazložio i naveo kako u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja time da je pojasnio da je sve dokumente analizirao iz sudskog spisa i internetskih portala dobavljača auto dijelova za automobile kako bi utvrdio jesu li ili ne predmetni dijelovi namijenjeni ugradnji u predmetno vozilo, a samo vozilo nije pregledao jer bi to tehnički gledano bi bilo nepotrebno, a vozilo je u međuvremenu prodano.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještak mr.sc. Krunoslava Ormuš, dipl. inž. str. kao stručan i sačinjen u skladu s pravilima struke, kao i dodatno očitovanje vještaka mr.sc. Krunoslav Ormuž, dipl. inž. str. izneseno na ročištu 11. ožujka 2026. koji je stručno i detaljno obrazložio

28. Temeljem čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 78/2015., 29/2018.,126/21, 114/22, 156/23, 43/24, dalje u tekstu: ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakovog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

29. Tužitelj je popravio kamion, ali sa zakašnjenjem i s nedostacima o čemu je tuženik, temeljem čl. 608. st. 1 ZOO-a obavijestio tužitelja što ovaj ni ne spori i ponovo popravljao kamion i ugrađivao dodatne dijelove za koje nije dostavio dokaz da ih je tuženik naručio i nije dokazao da su stranke dogovorile cijenu iznad 2.256,29 €.

30. Tuženik je stavio prigovor prijeboja po računu 401/2022/A1/1 i to za isporuku dvije kip hidraulične pumpe u iznosu od 5.000,94 € i po računu 403/2022/A1/1 za dane stajanja kamiona u ukupnom iznosu od 4.977,11 € dakle u ukupnom iznosu od 9.978,05 €.

31. Sud smatra kako tužitelj nije naručio dvije kip hidraulične pumpe, naročito ne po cijeni od 2.500,00 € svaka jer su obje stranke iskazale da su dogovorile cijenu od 900,00 € svaka pa je utvrđeno da ne postoji tražbina tuženika u iznosu od 5.000,94 € koja je u ovoj parnici istaknuta radi prebijanja s utuženom tražbinom.

32. Što se tiče računa 403/2022/A1/1 za dane stajanja kamiona tuženik ničim nije dokaza koje je to dogovorene ture imao za kamion a koje nisu odvožene zbog stajanja kamiona pa je utvrđeno da ne postoji tražbina tuženika u iznosu od 4.977,11 € koja je u ovoj parnici istaknuta radi prebijanja s utuženom tražbinom.

33. Tuženik ima pravo na sniženje cijene temeljem čl. 610. st. 3. ZOO-a pa je sud temeljem čl. 451. st. 3. ZPP ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi i odlučio kao u toč. I izreke.

34. Temeljem čl. 590. i čl. 610 st. 3. ZOO-a naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.256,29 € za popravak kamiona i ugradnju dogovorenih dijelova umanjeno za trošak dodatnih radova i ugradnju dodatnih dijelova, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke.

35. Odluka o parničnom trošku iz točke III izreke presude temelji se na čl. 154. st. 2., 155. st. 1. i 2. i 164. st. 1. ZPP. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje u tekstu: OT).

36. Vrijednost predmeta spora iznosi 4.126,68 €.

37. Sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 2.256,29 €, a neosnovan u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 1.870,39 €, tako da je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom sa cca 55%, a tuženik sa cca 45%.

38. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 132,72 € (Tbr.11.1.), javnobilježnički trošak u iznosu od 24,86 €, za sastav podneska 2. travnja 2024. u iznosu od 200,00 € (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu 25. rujna 2024., 29. studenog 2024., 27. siječnja 2025., 7. travnja 2025. i 11. ožujka 2026. u iznosu od po 200,00 € (Tbr.9.1.), 29. studenog 2024., kao i trošak izbivanja iz pisarnice u iznosu od 50,00 € (Tbr.39), dakle ukupno 1.407,58 € uvećano za PDV 25% u iznosu od 351,92 € (Tbr.46.), dakle ukupno 1.759,50 €, kao i trošak u iznosu od 500,00 € dakle sveukupno 2.259,50 €.

Tužitelju nije priznat trošak za sudsku pristojbu prema obračunu suda temeljem čl. 164. st. 1 ZPP-a jer taj zahtjev nije određen.

39. Tužitelj je uspio u sporu s cca 55%, to mu pripada pravo na naknadu troškova u iznosu od 1.242,72 €

40. Tuženiku su priznati kao potrebni za vođenje postupka zatraženi troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 € i sastava podneska 4. ožujka 2024. i 3. prosinca 2025. u iznosu po 200,00 € (Tbr.8.1.), za sastav podneska 3. svibnja 2024. u iznosu od 50,00€ (Tbr.8.3.) jer tim podneskom ponavlja sve već izneseno, za zastupanje na ročištu 25. rujna 2024., 27. siječnja 2025., 7. travnja 2025. i 11. ožujka 2026. u iznosu od po 200,00 € (Tbr.9.1.), kao i trošak pristupa na ročište za objavu presude 24. travnja 2026. u iznosu od 50,00 € dakle ukupno 1.500,00 € uvećano za PDV 25% u iznosu od 375,00 € (Tbr.46.), dakle sveukupno 1.875,00 € kao i trošak sudske pristojba na prigovor u iznosu od 87,72 € dakle sveukupno 1.962,72€.

Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište 29. studenog 2024. jer je na tom ročištu dosuđen trošak tužitelju jer je ono odgođeno na teret tuženika.

41. Tuženik je uspio u sporu sa cca 45%, to mu pripada pravo na naknadu troškova u iznosu od 883,22 €

42. Kada se međusobno prebiju osnovani troškovi tužitelja i tuženika (1.242,72 € – 883,22 € = 359,50 €) ostaje za obvezati tuženika naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 359,50 € te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 24. travnja 2026.

SUDAC:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA

- tužitelju po punomoćniku uz nalog za plaćanje pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana