Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-864/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŠA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vanja Peh, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vanja Peh& Jelena Batarelo u Zagrebu, protiv tuženice Opće bolnice Pula- Ospedale Generale di Pula, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnik Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj Pr-411/2020-22 od 8. travnja 2024. godine, dana 24. travnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženice, ukida presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-411/2020-22 od 8. travnja 2024. godine i predmet vraća istome prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

II O trošku žalbenoga postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici da tužiteljici isplati iznos od 47,77 eura[1] /359,94 kuna bruto na ime mjesečnih novčanih iznosa sa osnova razlike plaće i naknada sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno izrekom (točka I izreke). Naloženo je tuženoj da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 597,12 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2024. godine do isplate (točka II izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do svibnja 2016. i to za isplatu dodataka za sate prekovremenog rada blagdanom, praznikom i neradnim danom te za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate prekovremenog rada blagdanom, praznikom i neradnim danom, te naknade za godišnji odmor.

5. U ovom postupku, obzirom na vrijednost predmeta spora riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467.a. ZPP.

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP.

7. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario) valja zaključiti da se žaliteljica u svojoj žalbi nedopušteno poziva na zakonske žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa obzirom na sadržaj odredbe čl. 467. st. 1. i 2. ZPP valja istaknuti i da se u postupku u sporovima male vrijednosti o žalbi tuženika mora odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog tijekom prvostupanjskog postupka.

8. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izreka prvostupanjske presude razumljiva te se može ispitati, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, te nije ustanovljeno da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tužene na radnom mjestu doktora medicine, specijaliste interne medicine, te da radi ovisno o potrebama posla subotom, nedjeljom i državnim blagdanima.

10. Među strankama je sporno:

- obračunava li tuženica ispravno plaću tužiteljici kada ona radi na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna od ponedjeljka do petka,

- tumačenje Zaključka broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

11. Prvostupanjski sud je tijekom postupka proveo financijsko vještačenje, te je prihvatio varijantu I nalaza i mišljenja vještaka (list 96- 97 spisa) prema kojoj sveukupna razlika plaće koju je tužiteljica trebala primiti u odnosu na plaću koju je primila iznosi 47,77 eura u korist tužiteljice.

12. Obrazlažući pobijanu presudu sud citira pojedine odredbe Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.; dalje: ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ 143/13., 96/15. i „Narodne novine“ broj 29/18., 16/19., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20.; dalje: KU), odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj 128/17., 47/18., 123/19., 66/20., 56/22.; dalje: TKU), Dodatka KU iz 2015. kojima je regulirano pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, za rad nedjeljom, blagdanom, neradni dan dodatak za posebne uvjete rada, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, naknade plaće za godišnji odmor, dodatke za sate odrađene u prekovremenom radu, radu u drugoj smjeni, radu u turnusima, noćni rad, time da tužiteljica ima pravo i za redovan rad kao i za prekovremeni rad na iste dodatke na plaću - što je sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa VIII sjednice Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. godine. Sud citira i tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Povjerenstvo) obzirom na odredbe članka 18. i 19. KU jer ista imaju snagu i učinke kao i sam KU, a koja tumačenja se odnose na utvrđivanje mjesečnog redovnog fonda sati.

13. Povjerenstvo je na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., u svezi upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, donijelo Zaključak broj 148. koji glasi: „Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu ili turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom“.

14. Isto Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.“ 15. Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene. Kako je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio na snagu 1. prosinca 2013. to se tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje broj 148. stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

16. Prvostupanjski sud citira prethodno navedena Tumačenja i zaključuje da mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike jer je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne i odrađene uračunavajući ih u redovni mjesečni fond sati i kao takve plaćao, jednako kao i tužiteljici koja je za blagdan radila i za te dane joj isplaćivao plaću zajedno s pripadajućim dodacima. Nadalje, navodi da pravilnom primjenom zaključka 153. u redovan mjesečni fond radnih sati mogu se uračunavati samo radni dani umanjeni za subote i nedjelje, ali se pritom neradni dani ne smiju uračunavati u redovan mjesečni fond radnih sati. Navedeno je da su neradni dani taksativno navedeni u čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 110/19). Stoga je zaključno stajalište prvostupanjskoga suda da u konkretnom slučaju valja primijeniti oba Zaključka i to Zaključak broj 148 do 20. prosinca 2015. godine, te Zaključak broj 153. od 21. prosinca 2015. godine nadalje, ali tumačenjem navedenih Zaključaka kako je naprijed obrazloženo jer da bi svako drugačije tumačenje bilo na štetu medicinskog u odnosu na nemedicinsko osoblje.

17. Iz prethodno navedenog obrazloženja prvostupanjskog suda jedino je za zaključiti da je sud zanemario tumačenje Povjerenstva da sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima se evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu i činjenicu da je tužiteljica radila u turnusima, te da bez obzira da li radnik radi prema rasporedu rada samo u prvoj smjeni, ili u smjenskom radu ili u turnusima, dežurstvima i pripravnostima i taj rad također ulazi u mjesečni fond radnih sati, a tek ono što prelazi mjesečni fond radnih sati, na temelju tumačenja Povjerenstva ulazi u prekovremeni rad.

18. S obzirom na navedeno te na tumačenja Povjerenstva o načinu na koji se izračunava mjesečni fond radnih sati, potpuno je irelevantno na koji način je tuženik izračunavao fond radnih sati za radnike koji ne rade u turnusima, a prema varijanti II nalaza i mišljenja financijskog vještaka (list 72- 82 spisa). Naime, bilo je potrebno jedino utvrditi mjesečni fond radnih sati za svaki utuženi mjesec sukladno tumačenjima Povjerenstva i mjesečni fond sati koji je stvarno odradila tužiteljica za svaki utuženi mjesec bez obzira da li u noćnoj smjeni, na dane blagdana, subotama i nedjeljama te tek ako bi na taj način njezin ukupni fond sati prelazio mjesečni fond radnih sati koji se izračunava sukladno tumačenju Povjerenstva isti bi predstavljao prekovremeni rad. Naravno da tužiteljici pripada uvećanje plaće za rad na dane blagdana, subotama, nedjeljama kao i u prekovremenom radu sukladno KU ukoliko je na te dane radila. U ovom postupku se ne utvrđuje da li je tuženik pravilno/nepravilno obračunavao plaće radnika koji ne rade u smjenskom radu ili u turnusima već da li je pravilno/nepravilno obračunao plaću tužiteljice na način kako to propisuje Kolektivni ugovor i tumačenja zajedničkog Povjerenstva.

19. S obzirom na sve prethodno navedeno, osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima opširno obrazlaže razloge zbog čega je neprihvatljiva varijanta I nalaza i mišljenja knjigovodstveno- financijskog vještačenja (list 87- 97 spisa) na temelju kojeg je sud donio osporenu presudu.

20. Kako zbog pogrešnog pravnog stava u vezi tumačenja Zaključka 153. nisu pravilno utvrđene činjenice u ovoj pravnoj stvari, činjenično stanje za sada nije pravilno i potpuno utvrđeno pa je zbog tih razloga pobijana presuda ukinuta na temelju članka 370. ZPP i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zato je odlučeno kao pod točkom I izreke ovoga rješenja.

21. Zato je trebalo ukinuti i odluku o parničnom trošku jer se o zahtjevu za naknadu parničnih troškova odlučuje u odluci kojom se završava postupak pred tim sudom (čl. 166. ZPP u vezi čl. 164. st. 4. ZPP, sve u vezi čl. 154. ZPP).

22. O trošku žalbenoga postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 164. st. 4. ZPP).

23. U nastavku postupka, ukoliko se ukaže potreba, prvostupanjski sud će obnoviti vještačenje uzimajući u obzir da tužiteljica radi u turnusima, da svaki njezin odrađeni radni sat, bilo subotom, nedjeljom, blagdanom, u noćnom radu ulazi u redovni fond sati te tek ukoliko na taj način ukupni broj odrađenih radnih sati u pojedinom mjesecu prelazi redovni mjesečni fond sati koji se izračunava sukladno tumačenjima Povjerenstva isti predstavlja prekovremeni rad (koji se isto kao i za redovno odrađeni sat rada uvećava za sve dodatke na koje ima pravo na temelju kolektivnog ugovora i plaća u povećanom iznosu sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja) te će donijeti novu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva imajući u vidu pravna stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske, glede istovjetnih predmeta spora kao i u ovom postupku (npr. Revd-3157/21-2 od 15. veljače 2022., Rev-743/21-2 od 9. studenog 2021., Rev-683/22-2 od 13. rujna 2022.).

U Zagrebu 24. travnja 2026.

Sutkinja:

Vlatka Fresl Tomašević