REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1004/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja 1. VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Filipu Gereciju, odvjetniku u Zagrebu, Folnegovićeva ulica 6/B, 2. ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćenici Maji Tuhtan Grgurić, odvjetnici u Opatiji, Ivana Matetića Ronjgova 3, protiv tuženika Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, OIB: 84891127540, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. Grada Opatije, Opatija, Maršala Tita 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici LR, 2. CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po opunomoćeniku Senadu Vukoviću, odvjetniku u Rijeci, Pomerio 20, radi katastarske izmjere, 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-932-04/24- 06/39, URBROJ 541-11/5-24-2 od 28. svibnja 2024. i rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka, KLASA: UP/I-932-04/24-03/9, URBROJ:

541-19-01/1-24-2 od 15. travnja 2024

II. Odbija se zahtjev prvotužiteljice VR za naknadu troškova ovog upravnog spora.

III. Odbija se zahtjev drugotužiteljice ŽR i trećetužitelja IR za naknadu troškova ovog upravnog spora.

IV. Nalaže se tužiteljima da zainteresiranoj osobi CR nadoknade troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € (slovima: dvije tisuće i petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.

Obrazloženje

1. Dana 3. srpnja i 10. srpnja 2024. zaprimljene su na ovom Sudu, pod poslovnim brojevima Us I-1004/2024 i Us I-1043/2024, tužbe protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-932-04/24-06/39, URBROJ 541-11/5-24-2 od 28. svibnja 2024.

Tim drugostupanjskim rješenjem odbijene su žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka, KLASA: UP/I- 932-04/24-03/9, URBROJ: 541-19-01/1-24-2 od 15. travnja 2024., kojim je odbijen prigovor tužitelja (br. 654) uložen na podatke katastarske izmjere za katastarsku općinu [katastarska općina], u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica].

Obzirom da se tužbama osporava zakonitost rješenja kojima je tuženik odlučio o žalbama tužitelja izjavljenim protiv istog prvostupanjskog akta to je predmete posl. br. Us I-1004/2024 i Us I-1043/2024 valjalo spojiti radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke, a što je učinjeno rješenjem od 17. srpnja 2024.

2. Tužitelji osporavaju zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjena materijalnog prava te povreda pravila postupka. U tužbi i tijekom spora, izlažu kao i u tijeku upravnog postupka (prigovor, žalba) te, u bitnom, navode kako slijedi.

3. Prvotužiteljica je stava da utvrđeno stanje u novoj izmjeri ne odgovara stvarnom stanju na terenu niti podacima iz zemljišnih knjiga. Ističe da je bit cijelog ovog spora sporna međa između k. č. br. [katastarska čestica] NI (nova izmjera), odnosno ranije oznake k.č.br. *200 i 314, te između k. č. br. [katastarska čestica] NI, ranije oznake k.č.br. *200 i *199. Nastavno na prethodno, ističe da je njezina nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] neosnovano smanjena za 16 m2 na način da je taj dio pripojen k. č. br. [katastarska čestica], koju tuženik smatra nerazvrstanom cestom na temelju Potvrde Grada [adresa]. Navodi kako se predmetni dio nikada nije koristio kao javnoprometna površina, već je u njezinom isključivom vlasništvu i posjedu te istog koristi za parkiranje vozila. Na tom mjestu da ima postavljen preklopnik za koji onemogućuje pristup trećim osobama, a slijedom čega da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 98. st. 1. Zakona o cestama (NN br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23, 133/23; dalje: ZC). Smatra da tuženik, oslanjajući se isključivo na Potvrdu Grada [adresa], koja nije javna isprava, umjesto na zemljišnoknjižni izvadak, nije postupio u skladu s načelom utvrđivanja materijalne istine iz čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP).

Nadalje, u odnosu na utvrđenu među između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], prvotužiteljica navodi da je stvarna vlasnica i isključiva posjednica dijela površine k. č. br. [katastarska čestica] od 21 m2 koji novom izmjerom nije pripao njezinoj čestici (k. č. br. [katastarska čestica]). Napominje da je, radi bolje identifikacije tog dijela, dala izraditi i skicu izmjere – kopiju katastarskog plana po važećoj izmjeri, izrađenu po Krešimir d.o.o. za geodetske poslove iz Matulja, Mihelići 1A – na kojoj skici izmjere je točno vidljiv sporni dio koji se nalazi u njezinom stvarnom vlasništvu, u površini od 21 m2 šrafiran crvenom bojom. Ističe da je takvo, ispravno, stanje evidentirano čak i u arhivskim geodetskim skicama samog tuženika iz 1961. i 1994. godine, što u postupku nije uzeto u obzir. Navodi kako uknjiženi suvlasnici susjedne čestice uopće nisu u posjedu spornog dijela niti imaju fizičku mogućnost pristupa istom. U prilog njezinih tvrdnji o povredi prava vlasništva i pogrešnoj primjeni zakona govore i pokrenuti parnični postupci pred Općinskim sudom u Rijeci radi utvrđenja prava vlasništva.

4. Drugotužiteljica i trećetužitelj smatraju da je rješenje, kojim se odbija njihov prigovor na podatke katastarske izmjere za k. č. br. [katastarska čestica] (zgrada) i k. č. br. [katastarska čestica] (dvorište) k. o. [katastarska općina], neosnovano i nezakonito. Potonje iz razloga što je u postupku nove katastarske izmjere izostalo evidentiranje zemljišta nužnog za redovitu upotrebu zgrade, unatoč postojanju pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci (posl. br. Gž- 1814/2016-2 od 23. siječnja 2019.). Navedenom sudskom odlukom utvrđeno je da upravo sporno dvorište služi za redovitu upotrebu zgrade jer predstavlja jedini pristup drvarnici i pomoćnim prostorijama u suterenu, bez kojih se stan u njihovom suvlasništvu ne može u potpunosti koristiti.

Ističu da je tijekom očevida na licu mjesta došlo do različitog pokazivanja međa između nositelja prava, pri čemu su oni pokazali među sukladno sudskoj odluci, što je zabilježeno u Dopunskoj skici izmjere 628_1. Stava su da je formiranje oblika i površine čestica bez uvažavanja te dokumentacije protivno čl. 36. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (NN br. 112/18, 39/22; dalje: Zakon/18.) Osporavaju stav tuženika da je provedba navedene presude isključivo u nadležnosti zemljišnoknjižne komisije, naglašavajući da je katastarsko tijelo bilo dužno, ako već nije prihvatilo njihovo pokazivanje, barem označiti među spornom sukladno čl. 13. i 40. Pravilnika o katastarskoj izmjeri.

Glede međe između k. č. br. [katastarska čestica] (ranije grč. 199) i 627 (ranije grč. 200) k. o. [katastarska općina], navode da je dio parcele koji je označen spornim oduvijek pripadao k. č. br. [katastarska čestica] te da u naravi predstavlja južno dvorište zgrade koja se na toj čestici nalazi. Smatraju da je neosnovano pozivanje prvotužiteljice na ranije evidentirano stanje u katastru te ističu da su skice na koje se prvotužiteljica poziva bile sastavljene u svrhu provedbe elaborata evidentiranja zgrade na čestici prvotužiteljice (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) te da iste ne prikazuju stvarno stanje, odnosno da taj dio zemljišta čini dio parcele prvotužiteljice.

Nadalje, tužitelji (ad. 2. i ad. 3.) ukazuju na bitne povrede odredbi ZUP-a obzirom da se prvostupanjsko tijelo u svom obrazloženju uopće nije očitovalo o razlozima odbijanja prigovora broj 654, dok je tuženik u drugostupanjskom rješenju takav propust proglasio nevažnim za rješenje upravne stvari. Tužitelji drže da je takvo postupanje izravno suprotno čl. 98. ZUP-a, prema kojem je upravno tijelo dužno iznijeti utvrđeno činjenično stanje i jasne razloge za neusvajanje zahtjeva stranaka.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. Zainteresirana osoba Grad Opatija u svom odgovoru na tužbu navodi kako slijedi. Osporava navode prvotužiteljice da je k. č. [katastarska čestica] smanjena na način da je dio navedene čestice pripojen k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] te u vezi toga ukazuje da površina ranije grč. 200 (*200), u vlasništvu prvotužiteljice, iznosila 378 m2, dok površina novoformirane k. č. br. [katastarska čestica] iznosi 404 m2 i to bez dijelova k. č. br. [katastarska čestica], na koje prvotužiteljica polaže pravo vlasništva. Iz navedenog slijedi da u postupku nove izmjere površina k.č.

627 nije smanjena, već, naprotiv, uvećana.

Glede navoda prvotužiteljice da je nejasno zašto je tuženik kao relevantnu javnu ispravu uzeo Potvrdu Grada [adresa] umjesto da među evidentira prema stanju važećeg katastra, zainteresirana osoba (ad. 1) ističe da je temeljna svrha nove katastarske izmjere evidentiranje stvarnog stanja na terenu, u ovom konkretnom slučaju, evidentiranje izvedenog stanja nerazvrstane ceste. Nastavno na prethodno, pojašnjava kako k. č. br. [katastarska čestica], u naravi, predstavlja komunalnu infrastrukturu, nerazvrstanu cestu ([adresa]) iz čl. 59. st. 1. tč. 1. Zakona o komunalnog gospodarstvu (NN br. 68/18, 110/21, 32/20; dalje ZKG) sukladno dostavljenoj Potvrdi, KLASA: 363- 01/23-01/168, URBROJ: 2170-12-06/01-23-13 od 17. listopada 2023. s grafičkim prilogom, dostavljenim uz (tu) Potvrdu. Ističe da predmetna potvrda predstavlja javnu ispravu te u pogledu dokazne snage iste upućuje na pravno shvaćanje Visokog upravnog suda RH izraženu u presudama posł. br. Usž-2211/2022 od 8. studenog 2023., Usž-1354/2022 od 22. rujna 2022., Usž-3628/2021 od 21. siječnja 2022., Usž- 3239/2018 od 19. prosinca 2019. i dr. Zaključno, u odnosu na ovaj prigovor prvotužiteljice, navodi da nije pokazivao međe proizvoljno, nego u skladu s javnom ispravom koju je dostavio u spis, a koja ima snagu dokaza te da osnovanost takvog pokazivanja proizlazi i iz stvarnog stanja na terenu gdje su međe jasno vidljive. U odnosu na među k. č. br [katastarska čestica] prema k. č. br. [katastarska čestica] (kuća i dvorište, nositelji prava [adresa], CR, IR i ŽR) zainteresirana osoba [adresa] navodi da su suvlasnici k. č. br [katastarska čestica] inzistirali na međi prema ranijim grč. 199 (*199) i 200 (+200), sukladno starom katastarskom planu i stvarnom stanju, dok je prvotužiteljica inzistirala da sporni dio pripadne k. č. br. [katastarska čestica] zbog korištenja. Zbog različitog pokazivanja, prvostupanjsko tijelo je evidentiralo spornu među prema aritmetičkoj sredini, pozivom na odredbu čl. 40. Pravilnika o katastarskoj izmjeri i tehničkoj reambulaciji (NN br. 147/08; dalje: Pravilnik), te je prigovor odbijen. Zainteresirana osoba se slaže da nema osnove za formiranje međe primjenom čl. 40. Pravilnika, ali ne iz razloga koje navodi prvotužiteljice, već zato što sporni dio predstavlja zemljište nužno za redovnu upotrebu zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] i oduvijek je pripadao toj zgradi. Nadalje, navodi da prvotužiteljica nije dokazala pravnu osnovu stjecanja dijela k. č. br. [katastarska čestica]. te da ako ista smatra da je stekla pravo vlasništva, treba to dokazati u odgovarajućem postupku. Obrazlaže kako bi pripajanje dijela te čestice čestici prvotužiteljice dovelo do brisanja suvlasništva ili utvrđivanja suvlasnika na novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica]. Ističe da za određivanje granica između katastarskih čestica nije odlučno samo stanje na terenu već i postojeće katastarsko stanje i vlasnički odnosi, u prilog čemu da govori i bogata sudska praksa. Nastavno na prethodno, ukazuje na praksu Upravnog suda u Rijeci izraženu u presudama posl.br. Usl-69/2019 od 15. srpnja 2020. i posl. br. Usl-725/2018 od 6. lipnja 2019., prema kojoj se u postupku nove katastarske izmjere granice k.č. određuju prvenstveno prema stanju na terenu, pri čemu se treba voditi računa i o postojećoj katastarskoj dokumentaciji i postojećim vlasničkim odnosima jer katastarska izmjera nije uzurpacija zemljišta u kojem svatko označava granice svog zemljišta kako želi, bez obzira na prijašnje vlasništvo. Osim toga, ukazuje i na pravno shvaćanje ovog Suda (presude Us I-69/2019 od 15. srpnja 2020. i Us I- 1464/2019 od 29. siječnja 2020.) prema kojem objedinjavanje zgrade i dvorišta u jednu jedinstvenu katastarsku česticu u postupku katastarske izmjere nije moguće ako nema suglasnosti svih stranaka ili upravnog akta nadležnog tijela o utvrđivanju građevne čestice ili eventualno sudske odluke nadležnog suda vezano za to pitanje.

7. Zainteresirana osoba CR u svom odgovoru na tužbu navodi da su neutemeljeni navodi prvotužiteljice vezano za među između k. č. br. [katastarska čestica]. Pojašnjava da je tijekom terenskog uvida u postupku nove katastarske izmjere među opisanih katastarskih čestica pokazala sukladno tada važećem katastarskom operatu, dakle po vanjskom zidu zgrade sagrađene na grč. 200 (627 NI) k. o. [katastarska općina] i prijepora koji je sastavni dio ranije grč. 199 (626 NI) k. o. [katastarska općina] te ističe da ne postoje nikakvi razlozi niti činjenice koje bi ukazivale na drugačiji položaj međe između opisanih nekretnina, a najmanje nekakvi dokumenti te geodetske izmjere koje su navodno na raspolaganju prvostupanjskom tijelu. Nastavno na prethodno, navodi kako bez osnove prvotužiteljica navodi da bi u postupku nove katastarske izmjere trebalo promijeniti položaj, oblik i površinu opisanih katastarskih čestica sukladno njezinim vlasničkim aspiracijama za dijelom ranije grč. 199 (626 NI) k. o. [katastarska općina] pa s obzirom na faktično stanje stvari ova međa pravilno treba ostati na mjestu ranije evidentirane među u katastarskom operatu između navedenih nekretnina.

Glede navoda iz tužbe drugotužiteljice i trećetužitelja zainteresirana osoba navodi da niti propisi na koje se pozivaju tužitelji, a ni spomenuta presuda, ne daju temelja za evidentiranje nove međe opisanih nekretnina koja tijekom terenskog uvida nije postojala, niti danas postoji već je ova međa pravilno utvrđena po zidu postojeće građevine koja je sagrađena na samoj međi k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. U ovom sporu provedena je rasprava čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24 i 29/26; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

9. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Iz stanja spisa upravnog postupka proizlazi da su granice i površina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i ostali podaci za navedene čestice (oblik, položaj…) utvrđeni u postupku nove katastarske izmjere koje je započeta Odlukom Državne geodetske uprave, KLASA:931-04/07-04/41, URBROJ: 541-04-01/3-08-28 od 19. ožujka 2008. (NN br. 37/08).

Prema podacima spisa predmetne čestice bile su predmetom 3 ranija prigovora: br. 548, br. 549 i br. 628., a prigovor o kojem se odlučivao u predmetnom upravnom postupku odnosi se na izložene podatke promijenjene u okviru prigovora br. 628. Prigovor br. 548 uložila stranka VR (ovdje prvotužiteljica) na podatke k. č. br. [katastarska čestica] te je isti, nakon održanog terenskog uviđaja, od strane geodetskog izvoditelja riješen na način da je međa između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] utvrđena spornom te su ispravljeni podatci o obliku i površini garaže na k. č. [katastarska čestica].

Prigovor br. 549 su uložili IR i ŽR (drugo i treće tužitelji) te [adresa] i CR (zainteresirana osobe ad. 1. ad. 2.). Prigovor se odnosi na podatke za k. č. br. [katastarska čestica], a isti je izvoditelj radova geodetske izmjere riješio na slijedeći način. Međa između k. č. br. [katastarska čestica] utvrđena je spornom; k. č. br. [katastarska čestica] podijeljena je na k. č. br. [katastarska čestica] te je istovremeno među između novoformiranih čestica utvrđena spornom.

Prigovor br. 628. uložen je od strane VR, IR i ŽR, CR i [adresa], a isti se odnosi na promijenjene podatke po prigovorima br. 548 i 549. Prigovor je riješen kako slijedi: (1) međa između k. č. br [katastarska čestica] iz sporne promijenjena u nespornu (sukladno Zaključku Visokog upravnog suda Broj:6Su- 93/2023-22 od 2. studenog 2023. godine vezano uz (ne)evidentiranje sporne mede prema nerazvrstanoj cesti); (2) međa između k. č. br. [katastarska čestica] promijenjena iz sporne u nespornu sukladno dogovoru stranaka; (3) sukladno dogovoru stranaka korigirani podaci o kući na k. č. br. [katastarska čestica] (u istočnom dijelu); međa između k. č. br. [katastarska čestica] ostala evidentirana spornom.

12. Prema odredbi čl. 27. Zakona o katastarskoj izmjeri i katastru nekretnina (NN br. 16/07; dalje: Zakon; na snazi u vrijeme pokretanja nove katastarske izmjere) katastarska izmjera prikupljanje je i obradba svih potrebnih podataka kojemu je svrha osnivanje katastarskih čestica, evidentiranje zgrada i drugih građevina, evidentiranje posebnih pravnih režima na zemljištu i načina uporabe zemljišta te izrada katastarskog operata katastra nekretnina.

13. Sukladno odredbi čl. 30. Zakona, u vezi čl. 45. st. 3. Zakona, u okviru katastarske izmjere utvrđuju se, između ostalog, podaci o međama i drugim granicama i to prema vidljivim i trajnim oznakama kojima su nositelji prava na zemljištu dužni obilježiti granice svojih parcela, a na koju obvezu su stranke bile upozorene tč. 4. Odluke koja glasi: „Nositelji prava na zemljištima na području katastarske općine [katastarska općina] dužni su do 1. travnja 2008. godine, vidljivim trajnim oznakama i na svoj trošak označiti granice zemljišta, na kojima imaju pravo vlasništva ili druga prava.“

14. Sukladno odredbi čl. 40. st. 2. i st. 3. Pravilnika, u vezi sa čl. 21. st. 4. Pravilnika, kada je tijek međe između katastarskih čestica sporan tada se na skicama izmjere prikazuju se oba tijeka sporne međe debljom crtkanom linijom. Do rješenja spora o tijeku međe, lomne točke granice između katastarskih čestica se izračunavaju (srednja točka iz različito pokazanih točaka na terenu), a izračunate točke služe za prikazivanje granica katastarskih čestica na katastarskom planu i obračun površina.

Isto je propisano i u čl. 40. Pravilnika o katastarskoj izmjeri (NN br. 59/20) na koje se u tužbi pozivaju tužitelji ŽR i IR.

15. Sukladno odredbi čl. 101. st. 1. ZC-a nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, dok je st. 2. istog članka propisano da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste.

16. Odredbom čl. 131. st. 1. ZC-a propisano je da ceste koje se na dan stupanja na ZC-a koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu odredbi ZC-a, postaju nerazvrstane ceste (st.1.). Nerazvrstane ceste izgrađene do dana stupanja na snagu ZC-a koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz čl. 107. ZC-a i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista.

17. Odredbom čl. 133. st. 1. ZC-a propisano je da se nerazvrstane ceste iz čl. 131. st. 1. ZC-a evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe.

18. Prema Zaključku o pravnom shvaćanju sa sjednice imovinsko-pravnog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 2. studenog 2023., u postupku katastarske izmjere nije moguće evidentiranje sporne međe u smislu čl. 40. Pravilnika (o katastarskoj izmjeri i tehničkoj reambulaciji) prema nerazvrstanoj cesti (javnom dobru u općoj uporabi).

19. Prema pravnom shvaćanju iznijetom u nizu presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (npr. Usž-2211/2022 d 8. studenog 2023., Usž-1354/2022 od 22. rujna 2022., Usž-3628/2021 od 21. siječnja 2022., Usž-3239/2018 od 19. prosinca 2019.) akt jedinice lokane samouprave (Potvrda, Uvjerenje) o statusu nerazvrstane ceste predstavlja potvrdu iz čl. 159. st. 2. ZUP-a ne može se osporavati u postupku katastarske izmjere.

20. Iz prethodno citiranih odredbi Zakona i Pravilnika slijedi da u postupku izmjere izvoditelj geodetskih radova nije ovlašten pokazivati niti iskolčavati među po zahtjevu stranka već je samo dužan obilježenu među snimiti, kao i da izvoditelj radova i katarski ured nisu nadležni za uspostavu ili promjenu međa te promjenu oblika i površine katastarskih čestica ukoliko zainteresirane stranke o istome nisu suglasne, odnosno o tome ne postignu sporazum. (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Usž-4803/2018 od 24. travnja 2019.).

21. Isto tako, valja navesti i da je ovaj Sud u nizu svojih odluka (npr. Us I- 725/2018, Us I-69/2019, Us I-1464/2019, Us I-2235/2023 i dr.) zauzeo stav (1) da u postupcima (nove) katastarske izmjere nije moguće objedinjavanje zgrade i dvorišta u jednu jedinstvenu katastarsku česticu bez suglasnosti svih stranaka te (2) da se granice k.č. određuju se prvenstveno prema stanju na terenu, ali da pri tome treba voditi računa i o postojećoj katastarskoj dokumentaciji i postojećim vlasničkim odnosima jer katastarska izmjera nije uzurpacija zemljišta u kojem svatko označava granice svog zemljišta kako želi, bez obzira na prijašnje vlasništvo.

22. Nastavno na prethodno, Sud ističe da je cilj nove katastarske izmjere da se prikaže stvarno stanje na terenu, dakle onako kako se nekretnina ili njezin dio u naravi koristi, a sve radi postizanja ažurnosti, potpunosti podataka katastra, a potom i zemljišne knjige. Sukladno ranije izloženom pravnom shvaćanju (vidi tč. 21. obrazloženja ove presude) granice k.č. određuju se prvenstveno prema stanju na terenu, odnosno, snimaju se onakve kakve su zaista na terenu prilikom izmjere, ali pri tome treba voditi računa i o postojećoj katastarskoj dokumentaciji. Nadležno tijelo u postupku nove izmjere ne utvrđuje pravo vlasništva ili pravo posjeda određene katastarske čestice niti je ovlašteno rješavati sporove između nositelja prava na susjednim česticama. Slijedom toga, ovaj Sud je stava da, kada ne postoji suglasnost stranka oko tijeka međe, označavanje iste spornom treba biti iznimka, a ne pravilo. Drugim riječima, prikazivanje sporne međe na način kako to uređuje odredba 40. Pravilnika, predstavlja alat primjenjiv samo u određenim situacijama (konkretno u slučaju kada je pokrenut izvanparnični postupak uređenja međa – u smislu odredbe čl. 103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ili slučaj kada je evidencija katastarskog operata u tom dijelu manjkava, proturječna ili sl.), a ne sredstvo za ostvarivanje teritorijalnih aspiracija pojedinaca.

23. Primjenom gore citiranih zakonskih i podzakonskih propisa te izloženih pravnih shvaćanja ovog Suda i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na ukupnost činjenica koje proizlaze iz stanja spisa, Sud utvrđuje da prigovorima tužitelja iznijetim u tijeku ovog spora nije dovedena u sumnju zakonitost osporavanih akata tuženika i prvostupanjskog tijela.

Valja istaknuti da se radi o ponovljenim prigovorima iz upravnog (žalbenog) postupka o kojim (prigovorima) se tuženik detaljno i jasno očitovao u obrazloženju pobijanog drugostupanjskog akta, a koju argumentaciju ovaj Sud u cijelosti prihvaća budući da su u istoj sadržani činjenično i pravno utemeljeni razlozi zbog kojih su prigovori tužitelja ocijenjeni neosnovanim.

24. U odnosu na prigovore prvotužiteljice vezano uz k. č. br [katastarska čestica], Sud nalazi da je dio prijepora pravilno evidentiran kao dio k. č. br. [katastarska čestica]. Iako se u Potvrdi, na koju se poziva zainteresirana osoba Grad Opatija, samo opisno navodi od kojih se dijelova sastoji nerazvrstana cesta (u istoj naime nisu određene koordinate), iz grafičkog priloga spomenute Potvrde te stanja na terenu, koje je prikazano na fotografijama koje prileže spisu, proizlazi da je predmetni dio zemljišta čini dio ceste – [adresa], odnosno dio k. č. br. [katastarska čestica]. Stoga, budući da prema pravnim shvaćanjima Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (Zaključak od 2. studenog 2023., presude Usž-2211/2022, Usž-1354/2022, Usž-3628/2021, Usž-3239/2018; vidi tč. 20. i 21. obrazloženja ove presude) u postupku katastarske izmjere nije moguće evidentiranje sporne međe prema nerazvrstanoj cesti niti je u istom moguće osporavati akt jedinice lokane samouprave o statusu nerazvrstane ceste, to je pri odlučivanju o prigovoru br. 628 pravilno međa između k. č. br [katastarska čestica] iz sporne promijenjena u nespornu.

25. U odnosu na prigovore koji se tiču međe između k. č. br. [katastarska čestica], Sud je uvidom u spisu priležeću dokumentaciju utvrdio da istoj prileže isprave (skice izmjere, karte) koje prikazuju ovu među različito. Na nekima je međa označena na način na koji su u tijeku postupka ukazivali suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] (drugo i treće tužitelji, zainteresirane osobe), a što je po njihovim navodima tijek međe prema službenom (starom) katastarskom planu, dok iz drugih pak slijedi da je ta međa pomaknuta više prema k. č. br. [katastarska čestica] ( kao npr. skica iz 1961.).

Stoga, obzirom da u postupku stranke nisu postigle suglasnost oko tijeka međe, a iz prethodno navedenog slijedi da iz priloženih isprava nije moguće nedvojbeno utvrditi kuda ista točno prolazi to je, po ocjeni ovog Suda, predmetna međa ispravno označena spornom.

26. Zaključno, vezano za prigovore glede utvrđene međe između k. č. br. [katastarska čestica] prije svega valja pojasniti da je k. č. br. [katastarska čestica], u vlasništvu CR, nastala je cijepanjem od k. č. br. [katastarska čestica] po uloženom prigovoru Grada Opatije br. 549. Prema Identifikaciji k.č. nove katarske izmjere od 28. rujna 2022. (prileži uz prigovor br. 549) k. č. br. [katastarska čestica] nastala je spajanjem k. č. br. [katastarska čestica] (SI), u vlasništvu Grada Opatije, i 312/2 (SI), u vlasništvu CR. Tužitelji (ad. 2. i ad. 3.) prvotno su tražili spajanje cijele k. č. br. [katastarska čestica] sa njihovom česticom 626, a nakon cijepanja ustrajali su na zahtjevu u odnosu na novonastalu k. č. br. [katastarska čestica]. (u prigovoru br. 628) navodeći kao razlog da to da predmetni dio zemljišta predstavlja nužni dio za redovnu uporabu zgrade koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica].

Prigovor podnositelja (tužitelja ad. 2. i ad. 3.) je odbijen uz obrazloženje (tč. 7. Obrazloženja uz prigovor br. 628) da je za formiranje nužnog dijela za uporabu zgrade nužno ishoditi akt kojim se određuje što predstavlja nužni dio, odnosno koja udaljenost od objekt predstavlja nužni dio jer u presudi Županijskog suda Rijeci (posl. br. Gž- 1814/2016-2 od 23. siječnja 2019.) isto nije navedeno.

Sud u cijelosti prihvaća ovako obrazloženje budući da je isto u skladu s ranije iznesenim pravnim shvaćanjima. U postupcima (nove) katastarske izmjere nije moguće objedinjavanje zgrade i dvorišta u jednu jedinstvenu katastarsku česticu bez suglasnosti svih stranaka (presude Upravnog suda u Rijeci posl. br. Us I- 725/2018, Us I-69/2019, Us I-1464/2019, Us I-2235/2023), ili bez ogovarajućeg akta. Presuda Županijskog suda u Rijeci nije akt kojim se može formirati nova međa na način kako to zahtijevaju tužitelji ŽR i IR. Svojstvo pravomoćnosti ne stječe obrazloženje već samo izreka presude i ona je ta koja obvezuje stranke. Stoga, okolnost što se u obrazloženju spomenute sudske odluke konstatira da su tužitelji u tom postupku dokazali da je riječ o zemljištu koje služi za redovnu uporabu zgrade na grč. 199 (k. č. br. [katastarska čestica] NI) nije dovoljna da se predmetni dio zemljišta pripoji njihovoj čestici, niti su u konkretnom slučaju bili ispunjeni kriteriji (vidi tč. 22. obrazloženja) da se međa označi spornom.

27. Slijedom ovako izloženog stanja stvari Sud zaključuje da pobijanim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, na temelju odredbe čl. 1166. st. 1. ZUS- a odlučeno kao u tč. I. izreke.

28. Odluka Suda o troškovima spora (tč. II., III. i IV. izreke) temelji se na odredbama čl. 144.,147. i 148. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa).

Zainteresiranoj osobi CR priznat je trošak zastupanja po odvjetniku kojeg čini: sastav odgovora na tužbu te zastupanje na ročištu održanom 26. ožujka 2026. (svaka radnja u pojedinačnom iznosu 1.000,00 € – temeljem Tbr. 27. tč. 1. i tč. 2. Tarife), uvećano za pripadajući PDV (25%), odnosno sveukupno 2.500,00 €. Budući da tužitelji nisu uspjeli u ovome sporu to je njihove zahtjeve za naknadu troškova valjalo odbiti kao neosnovane (tč. II. i III. izreke).

U Rijeci 24. travnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice ad. 1. Filipu Gereciju, odvjetniku u Zagrebu, Folnegovićeva ulica 6/b

- opunomoćenici tužitelja ad. 2 i ad. 3. Maji Tuhtan Grgurić, odvjetnici u Opatiji, Ivana Matetića Ronjgova 3

- tuženiku Državnoj geodetskoj upravi, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20

- zainteresiranoj osobi Gradu Opatiji , Opatija, Maršala Tita 3

- opunomoćeniku zainteresirane osobe ad. 2. Senadu Vukoviću, odvjetniku u Rijeci,

Pomerio 20