REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pr-2/2026-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice EĐ (ranije GĐ), OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po opunomoćeniku Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu, Počiteljska 5, 10000 Zagreb, protiv tuženika Opće županijske bolnice Požega, Osječka 107, 34000 Požega, OIB 40589450667, zastupane po opunomoćeniku Petru Kaniću, odvjetniku u Požegi, Sv. Florijana 5, 34000 Požega, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Opće bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana, zastupane po opunomoćeniku Draženu Ivančiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, Nikole Zrinskog 12, 35000 Slavonski Brod, radi isplate, vr. p. s. 1.503,44 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. ožujka 2026. u nazočnosti tužiteljice, zamjenika opunomoćenika tužiteljice Ivana Dundovića, odvjetnika u Požegi, opunomoćenika tuženika i zamjenika opunomoćenika umješača DĐ, odvjetnika u [adresa], na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, Osječka 107, Požega, OIB 40589450667, da tužiteljici EĐ (ranije GĐ), OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 112,13 EUR (stodvanaesteuratrinaestcenti) bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 13,99 EUR od 16. listopada 2015. do isplate;

- 17,06 EUR od 16. siječnja 2016. do isplate;

- 11, 24 EUR od 16. travnja 2016. do isplate;

- 29,90 EUR od 16. rujna 2016. do isplate;

- 5,40 EUR od 16. travnja 2017. do isplate;

- 18,06 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate;

- 5,27 EUR od 16. rujna 2017. do isplate;

- 11,20 EUR od 16. prosinca 2017. do isplate;

i to od 16. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom koja se utvrđuje po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. pa do pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se utvrđuje uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (u daljnjem tekstu: z. z. kamata), osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u naprijed navedenim bruto iznosima, a u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu za iznose od:

- 92,33 EUR sa zateznom kamatom od 6. kolovoza 2015. pa do isplate;

- 96,81 EUR sa zateznom kamatom od 9. listopada 2015. pa do isplate;

- 6,93 EUR sa zateznom kamatom od 6. studenog 2015. pa do isplate;

- 129,93 EUR sa zateznom kamatom od 9. veljače 2016. pa do isplate;

- 102,81 EUR sa zateznom kamatom od 8. travnja 2016. pa do isplate;

- 69,30 EUR sa zateznom kamatom od 10. svibnja 2016. pa do isplate;

- 33,07 EUR sa zateznom kamatom od 8. srpnja 2016. pa do isplate;

- 173,24 EUR sa zateznom kamatom od 8. kolovoza 2016. pa do isplate;

- 37,27 EUR sa zateznom kamatom od 9. siječnja 2017. pa do isplate;

- 233,05 EUR sa zateznom kamatom od 8. svibnja 2017. pa do isplate;

- 158,09 EUR sa zateznom kamatom od 6. rujna 2017. pa do isplate;

- 82,07 EUR sa zateznom kamatom od 8. prosinca 2017. pa do isplate;

- 176,51 EUR sa zateznom kamatom od 8. siječnja 2018. pa do isplate, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, Osječka 107, Požega, OIB 40589450667, da tužiteljici EĐ (ranije GĐ), OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 270,00 EUR (dvjestosedamdeseteura) sa z. z. kamatom počev od 24. travnja 2026. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

IV S preostalim zahtjevom za isplatu troška parničnog postupka u iznosu od 3.812,50 EUR (tritisućeosamstodvanaesteurapedesetcenti) i z. z. kamatom od 24. travnja 2026. pa do isplate, tužiteljica se kao neosnovanim odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica EĐ (ranije GĐ), OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], je u tužbi koju je podnijela 5. svibnja 2020. protiv tuženika Opće županijske bolnice Požega (u daljnjem tekstu: tužiteljica i tuženik) istakla da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinska sestra, od 1. siječnja 2014. do 1. siječnja 2018. radni odnos tužiteljice reguliran je Ugovorom o radu, Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19, u daljnjem tekstu: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN,143/13), Dodatkom I. KU 96/15, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno TKU) (NN 141/12), Dodatak II. TKU-a, 150/13, Ispravak Dodatka II. TKU-a (NN 153/13),TKU-a (NN 24/17), TKU-a (NN 128/17), kao i Rješenjem o plaći. Rad tužiteljice je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. U smislu članka 47. KU 143/13 tužiteljičina plaća regulirana je na način: „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ Osim potonjeg mjerodavnog materijalnog prava, u spornom razdoblju na snazi je i TKU 128/17, 47/18, koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu koji plaću radnika u članku 50. definirana na identičan način kako je opisano u potonje navedenim KU. U odredbama članka 51, 57, 60. KU (143/13) te u odredbi članka 53. i 54. TKU (128/17, 47/18), propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Tužiteljica je od 1. travnja 2015., kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. (NN 91/14 i 127/17). Nadalje, odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13), u primjeni od 01. prosinca 2013.) propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću“ .

Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivao dodatak od 20% zbog otežanih uvjeta rada, odnosno posebnih uvjeta rada (odnosno dodatke iz članak 57. KU) na jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila, u redovnom i prekovremenom radu. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 1. listopada 2015.) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“. Tuženik od 1. listopada 2015. tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Tužiteljica je u navedenom vremenskom razdoblju kao medicinska sestra radila u otežanim uvjetima rada, pa joj je prema čl. 94. Zakona o radu, pripadalo pravo na povećanu plaću. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana ( primjena Zakona o blagdanima i neradnim danima, i međunarodni ugovori), te bolovanja. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Odredbom članka 36. KU (143/13) propisano je „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.“, a u st. 2. istog članka propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenima neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“ Odredbom članka 58. (TKU128/17), (47/18), propisano je u st.1. „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“, a u st.2. istog članka, propisano je „ Naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.“. (potonja odredba sadržana je u TKU 24/17 i TKU 141/12, u čl. 59.) Sukladno čl. 9. st. 3. Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, propisano je: „ Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“, tuženik je bio u obvezi postupiti u skladu s rečenim odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužiteljici te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužiteljici.

2. Budući da su podaci o rasporedu rada i obliku rada vidljivi samo na evidencijama rada, a radi se o dokumentaciji kojom raspolaže tuženik, tužiteljica nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, pa je stoga predložila temeljem članka 186.b. Zakona o parničnom postupku, da ovaj sud donese rješenje u kojem će stajati: nalaže se tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi: tužiteljičinu evidenciju rada za period od 1. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018., platne liste tužiteljice za period od 1. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018., a tužiteljica će sukladno odredbi članka 186.b. st. 4. Zakona o parničnom postupku, po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog financijskog vještačenja na ranije specificirane okolnosti, urediti tužbeni zahtjev i predložiti ovom sudu da donese presudu u kojoj će naložiti tuženiku, Opća županijska bolnica Požega, [adresa], OIB 40589450667, da tužiteljici, EĐ (Mitrović), OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike plaće, isplati mjesečne iznose, čija se točna visina ima utvrditi provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od svakog 15. u mjesecu za prethodni mjesec i to po stopi zatezne kamate koja je definirana odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO/05), a sve u roku od 8 dana.

Tužiteljica je od tuženika zahtijevala trošak parničnog postupka zajedno sa z. z. kamatom počev od donošenja presude pa do isplate, a u roku od 8 dana.

3. Tuženik Opća županijska bolnica Požega u odgovoru na tužbu navela je da tuženik prvo prigovora formalnim nedostacima tužbe jer tužba nije u skladu sa sadržajem odredbe članka 186. i 186. b Zakona o parničnom postupku, koje odredbe reguliraju što tužba i tužbeni zahtjev trebaju sadržavati kako bi se po takvoj tužbi moglo dalje zakonito postupati. Izostanak određenog navođenja glavnog zahtjeva, manjak u jasnoći činjeničnih tvrdnji, kao i propust da se prilože barem elementarni dokazi za tvrdnje tužitelja mane su tužbe. Opseg nedostatka je takav da je ova tužba nepogodna za daljnje pravično raspravljanje. Konkretno, tužitelj ima na raspolaganju obračune plaće koji je primio no nije niti jedan takav obračun priložio kao dokaz uz svoju tužbu a tuženik nema saznanja da bi tužitelj uopće tražio bilo kakve podatke o svome radu od Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana. Prema podacima kojima raspolaže tuženik tužitelj je bio zaposlenik te bolnice. Tužitelj ne samo da nije priložio niti se pozvao na odgovarajuće dokaze već je i činjenične tvrdnje „reducirao“ do te mjere da je narušio načelo „jednakosti oružja“ i procesni balans tako da je tuženik u ovom parničnom postupku u bitno lošijem procesnom položaju od tužitelja. Upravo tako je ocijenio slične okolnosti u svojoj odluci i Europski sud za ljudska prava u predmetu LB INTERFINANZ A.G. protiv HRVATSKE/29549/04 od 27. 3. 2008. Nije moguće zahtijevati od tuženika potpuni odgovor na nepotpunu tužbu pod prijetnjom prekluzije navođenja činjenica i predlaganja dokaza po zaključenju pripremnog ročišta. To je ozbiljan procesni nedostatak ovoga postupka u samom početku i povreda prava na pravično suđenje koja će se teško otkloniti u daljnjim stadijima ovoga parničnog postupka. Tuženik drži kako u ovom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe u smislu odredbe članka 186.b Zakona o parničnom postupku te i tome prigovara. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja te osporava kako osnov tako i visinu neodređenog tužbenog zahtjeva. Protivljenje tužbi tužitelja je u prvom redu zbog toga što tuženik drži kako tužitelj nije imao prekovremenog rada za koji bi mu pripadala plaća. Tužitelj tužbom traži isplatu neodređenog novčanog iznosa na ime dodatka na plaću i za pretpostaviti je da se tužitelj rukovodi stajalištem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom tužbi liječnika a što tužitelj u tužbi i naznačuje ali ne obrazlaže. Ako je tužba usmjerena u tome pravcu onda tuženik stavlja prigovor da tužitelj nije imao prekovremenog rada odnosno nije imao sati rada izvan svoga redovnog radnog vremena. Tužitelj u tužbi navodi da se plaća tužitelju obračunava za svaki efektivno odrađeni sat no ne navodi da su ti efektivno odrađeni sati doista postojali u prekovremenom smjenskom radu tužitelja. Kako tužitelj nije imao takovih efektivno odrađenih prekovremenih sati nije ni moglo doći do povrede njegovih prava vezanih za isplatu plaće kako se to pogrešno navodi u tužbi. Naravno iz takve pogreške se izvode i „derivati“ prava u vidu naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora ili bolovanja. Tuženik, Opća županijska bolnica Požega, stavlja i prigovor promašene pasivne legitimacije. Točno je da je u jednom razdoblju Opća županijska bolnica Pakrac bila dio sustava Opće županijske bolnice Požega ali je uvijek organizirala i evidentirala rad i poslove unutar svoje bolnice. Po okončanju povezanosti ovih bolnica između njih je izvršena podjela temeljem Odluke o podjeli Opće županijske bolnice Požega i Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana a sve temeljem odluke osnivača Županijske skupštine Požeško-slavonske županije KLASA: 021-02/17-03/4 URBROJ: 2177/1-05-05/1-17-5 od 12. rujna 2017. Upravo iz gore rečene okolnosti proizlaze druge odgovarajuće pravne posljedice koje su pravno relevantne za ovaj parnični postupak. Naime, Opća županijska bolnica Požega i Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, zaključile su 14. veljače 2018. godine sporazum kojim su utvrdile kriterije za diobenu bilancu. Rečeni sporazum stupio je na snagu danom potpisa. Tuženik naglašava da je Sporazumom od 14. veljače 2018. u članku 2. točka 4. izrijekom predviđeno da će se postupiti na slijedeći način: „Svi eventualni budući sudski sporovi podijelit će se prema lokaciji u skladu sa Sporazumom o preuzimanju radnika i diobenom bilancom obveza prema dobavljačima.“ Ovaj spor je upravo primjer takvog spora koji se očito odnosi na Opću županijsku bolnicu Pakrac i bolnicu hrvatskih veterana a ne Opću županijsku bolnicu Požega. Posljedica rečenoga Sporazuma je da sve obveze vezane za konkretnog tužitelja temeljem diobene bilance, snosi Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana a ne tuženik. Imajući u vidu rečeno tuženik predlaže sudu pozvati kao umješača na strani tuženika u ovaj parnični postupak, Opću županijsku bolnicu Pakrac i bolnicu hrvatskih veterana, [adresa]. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare prava sukladno odredbi čl. 227. Zakona o obveznim odnosima. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj zahtjev za isplatom dodataka na plaću temelji na pravu koje proizlazi iz odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013. Pravo na isplatu dodataka na plaću je novčano potraživanje koje dospijeva svakog mjeseca, pri čemu rok dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa odgovara roku dospijeća isplate plaće radniku. Iz navedenoga proizlazi da pravo na isplatu dodatka na plaću predstavlja pravo iz kojeg proizlaze povremene tražbine, na koje se primjenjuje odredba čl. 227. Zakona o obveznim odnosima, čije se odredbe podredno primjenjuju na radne odnose u dijelu u kojem isti nisu regulirani odredbama Zakona o radu. Odredba čl. 139. Zakona o radu određuje rok zastare potraživanja iz radnih odnosa, dok odredba čl. 227. Zakona o obveznim odnosima regulira institut zastare prava i primjenjuje se na sve ugovorne odnose (na koje se Zakon o obveznim odnosima barem podredno primjenjuje) čiji predmet tražbine čine povremene tražbine koje proistječu iz osnovnog prava, primjerice prava na uzdržavanje, prava na kamate na pozajmljeni novac, pravo na zakupninu za nekretninu danu u zakup i sl. Da je takvo tumačenje pravilno proizlazi iz odredbe čl. 227. st. 3. Zakona o obveznim odnosima koja navodi iznimku od pravila i to za pravo uzdržavanja određeno zakonom. Budući da je pravo uzdržavanja institut uređen odredbama Obiteljskog zakona te se i odredbe o zastari nalaze u Obiteljskom zakonu (arg ex. čl. 289. st. 3. i čl. 305. st. 3. Obiteljskog zakona), zaključuje se da se odredba čl. 227. st. 1. Zakona o obveznim odnosima primjenjuje na sve ugovorne odnose pa tako i na radno-pravne ugovorne odnose. Pravo na isplatu dodatka na plaću, kao pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine, za djelatnike u zdravstvu nastalo je 1. prosinca 2013., tj. prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Dakle, pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću prema obračunu kojim bi u osnovicu za izračun visine dodataka na plaću bila uključene i neke druge naknade, pod pretpostavkom da su osnovane, nastupile su za tužitelja prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Budući da je tužba podnesena u svibnju 2020., zaključuje se da je protekao rok zastare prava od 5 godina sukladno odredbi čl. 227. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Predlažemo da sud prije odlučivanja o ostalim pitanjima vezanim za ovaj parnični postupak odluči o ovom prigovoru zastare prava. Osim prigovora zastare prava stavlja se i, opreza radi, prigovor zastare pojedinih iznosa koji će se možda tražiti u utuženom razdoblju jer je protekao zakonski rok od pet godina od dospijeća pojedinih iznosa koje tužitelj kani zatražiti tužbenim zahtjevom. (Još jedan primjer procesnih nedostatka tužbe i procesne pozicije tuženika.) Netočna je tvrdnja tužitelja pod AD. VII. tužbe kojom se tvrdi da tuženik raspolaže podacima o „rasporedu rada“, „obliku rada“ i „evidencijama rada“ za tužitelja a što proizlazi iz prethodno obrazloženih okolnosti da je tužiteljev rad cijelo vrijeme rada bio evidentiran pri Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana te nije moguće naložiti tuženiku rješenjem da dostavi nešto o čemu nije vodio evidenciju niti njome raspolaže. Zbog toga što je ta tvrdnja tužitelja netočna, tuženik se protivi prijedlogu tužitelja da sud donese rješenje kojim će tuženiku naložiti ediciju podatka odnosno isprava koje nema. Tužitelj niti ne tvrdi da tuženik te isprave i evidencije ima već jednostavno predlaže da se tuženiku naloži da ih dostavi. Imajući u vidu i predmnijevajući da tužitelj i danas radi u Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana onda mu je poznato tko vodi i posjeduje evidenciju. Tužena daje točne i istinite podatke bitne za pravilan obračun plaća svojim djelatnicima a sukladno Zakon o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZOR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Dodatkom I. KU 96/15, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno TKU) (NN 141/12), Dodatak II. TKU (NN 150/13), Dodatku II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) no sam obračun ne obavlja tuženik već Fina putem Centraliziranog obračuna plaća u javnom sektoru (COP). Kako je tužitelj obavljao poslove u Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana ta je ustanova vodila evidenciju rada i obavljanja poslova vezanih za tužitelja a tuženik je samo te podatke prosljeđivao COP-u i temeljem toga je vršen obračun plaće tužitelju. Zbog toga je tužbena teza tužitelja o navodnim nedostacima ili pogreškama u obračunavanju dodataka na plaću izvan bilo kakvog utjecaja tuženika a time i izvan bilo kakve odgovornosti tuženika. Tužbena teza koja se odnosi na sadržaj rada u otežanim uvjetima, prekovremenog rada, kao i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, nije detaljnije obrazložena već je samo naznačena kao i zaključak da tužitelju nisu plaćeni dodaci vezani za rad u prekovremenom radu, nije točna jer je tuženik podatke o radu tužitelja koja je dobio od Županijske bolnice Pakrac samo proslijedio COP-u koji je izvršio obračun plaće tužitelja prema podacima Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana.

Odredbom čl. 57. st. 2. KU propisano je da se dodatci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću, dok su odredbom čl. 47. KU definirani pojmovi plaće, osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću. Plaća Članak 47. „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ Uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada Članak 57. „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na sljedećim radnim mjestima i poslovima...“ Tuženik drži da je tužitelj konzumirao u cijelosti svoja prava temeljem citiranih propisa a sve sukladno onome što je evidentirano u ustanovi u kojoj je obavljao posao. Prekovremeni rad, kao i ostala uvećanja plaće iz članka 51. KU i dodatak za posebne uvjete rada iz članaka 57. KU obračunavaju se u propisanom postotku od osnovne plaće, te se dodaju na osnovnu plaću, i čine plaću radnika, kako je to definirano u članku 47. KU. Izneseni stavovi potvrđeni su i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u zaključcima 58., 95. i 106. Navedeni zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora te prema odredbi čl. 19. st. 6. KU tumačenja povjerenstva su obvezna i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.“ Tumačenja Zajedničkog povjerenstva objavljena su na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva, a u nastavku se citiraju zaključci 58., 95. i 106. Zaključci sa 11. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 7. ožujka 2014. godine: Ako zaposlenik radi (osmosatno radno vrijeme) ili dežura (24 sata bez obzira što je to protivno članku 33. Kolektivnog ugovoru) u subotu a) kako je to plaćeno Zaključak broj 58 propisuje da se radniku za sve odrađene sate tijekom mjeseca obračunavaju uvećanja plaće iz članka 51. stavka 1. podstavaka 1., 2., 3. i 5. i stavka 8. Kolektivnog ugovora. Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka. Zaključci s 15. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 16. travnja 2014. godine: Zavod za hitnu medicinu prekovremene sate iz dežurstva obračunava množeći satnicu za osnovnu plaću (koeficijent x osnovica plus dodatak na radni staž 0,5%) sa 1,5 i brojem prekovremenih sati iz dežurstva. Treba li se prekovremene sate uvećati za uvećanja iz članka 51. stavka 1. podstavka 1., 2., 3., 5 i stavka 8. KU ili se prekovremeni sati uvećavaju samo sukladno članku 51. KU stavku 1. podstavku 4. KU? Isplaćuje li se naknada za dolazak na posao i odlazak s posla radnicima zdravstvene ustanove za svaki dolazak u radne prostore na poziv poslodavca iz pripravnosti? Zaključak broj 95. propisuje da se radniku za sve odrađene sate tijekom mjeseca obračunavaju uvećanja plaće iz članka 51. stavka 1. podstavaka 1., 2., 3. i 5. i stavka 8. Kolektivnog ugovora.

Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka. Povjerenstvo upućuje na Zaključak broj 25 točku g) s 4. sjednice Povjerenstva. Odredbom članka 51. Kolektivnog ugovora uređeno je povećanje plaće. Koja je osnovica za izračun redovnih sati rada blagdanom koji je u nedjelju? Koja je osnovica za izračun prekovremenih sati rada blagdanom koji je u nedjelju? Je li to osnovna plaća ili je to osnovna plaća sa svim dodacima na plaću? Zaključak broj 106 propisuje da osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću. Gornjim zaključcima stranke su riješile pitanja vezna za tumačenje KU te je nakon toga i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznio svoje neobrazloženo stajalište koje je i objavio a koje glasi:„ Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

4. Iz citiranog pravnog shvaćanja (za koje nisu navedeni razlozi) jasno je da Odjel drži kako zdravstveni radnici i u prekovremenom radu (ako postoji) imaju pravo na dodatke vezane za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, no nije jasno na koji način je tuženik povrijedio bilo koju svoju obvezu prema tužitelju. Tužba tužitelja to ne navodi niti obrazlaže a upravo to je ono što je tužba trebala sadržavati no tu tužitelj poseže za dokaznom tvrdnjom „nesporno“ iako je to sporno jer tuženik tvrdi da nije povrijedio nikakvo radno pravo tužitelja u utuženom razdoblju. Vezano uz predloženo financijsko vještačenje, ističe se da se tuženik protivi financijskom vještačenju na okolnosti iz tužbe, budući da tužitelj ni koji način nije dokazao odlučne činjenice vezane ne samo za svoj status osobe koja bi imala pravo na dodatke. Isto tako ničim nije učinjeno izvjesnim da je tužitelj uopće imao prekovremenog rada na koji je trebalo kao osobi sa statusom iz članka 59a I. dopune Kolektivnog ugovora od 1. 10. 2015. te dodatke i priznati. Zbog svega rečenog tuženik se protivi tako neodređenom tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže da sud svakako pozove umješača na strani tuženika da se umiješa u ovu parnicu kako je to već predloženo u ovom odgovoru na tužbu jer će sudjelovanje umješača svakako doprinijeti puno bržem utvrđenju činjenica u postupku. Tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti i obvezati ga da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom u visini određenoj propisom a tekućom od donošenja odluke do isplate. Tuženik također predlaže sudu da temeljem odredbe 186. d Zakona o parničnom postupku strankama i umješaču omogući mirenje jer sasvim sigurno postoji mogućnost da se ovaj spor riješi i na takav način.

5. Kako je OŽB Pakrac i bolnica hrvatskih veterana u podnesku od 31. kolovoza 2020. predložila da joj se dozvoli svojstvo umješača na strani tuženika, na pripremnom ročištu održanom 10. rujna 2020. sud je prihvatio sudjelovanje OŽB Pakrac i bolnice hrvatskih veterana kao umješača na strani tuženika u ovoj građansko-pravnoj stvari jer je utvrđen pravni interes umješača da se pridruži na strani tuženika.

6. Dakle, umješač na strani tuženika ističe tijekom postupka kako je tužiteljica radila na radnom mjestu medicinske sestre te je bila raspoređena za rad na bolničkom odjelu za koji rad je sukladno odredbi članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenoj osiguranja (NN 143/13 i 96/15), ovisno o promjenama kolektivnog ugovora određen dodatak za posebne uvjete rada od 14 %. Prigovoru tuženika vezano za zastaru potraživanja te i prigovoru tuženika da tužba na sadrži sve potrebne podatke koje treba sadržavati sukladno Zakonu o parničnom postupku umješač se također pridružio uz isticanje da pravo na podnošenje tzv. stupnjevite tužbe mora biti potkrijepljeno makar parcijalnim dokazima o odlučnim činjenicama i to već u trenutku podnošenja tužbe, a bilo bi suprotno načelu ravnopravnosti stranaka u postupku tražiti od tuženika tražiti da dostavlja svoju financijsku i drugu dokumentaciju kako bi tužiteljica tijekom postupka dokazala takvu povredu prava iz kolektivnog ugovora.

Umješač je bio stava da je tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe raspolagala s cjelokupnom dokumentacijom na temelju koje je mogla odrediti pravnu osnovu i visinu svog potraživanja, a kako tu dokumentaciju tužiteljica nije zahtijevala prije utuženja, niti od tuženika niti od umješača tada je umješač ocijenio da nisu ispunjenje pretpostavka za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe.

Umješač je posebno istekao kako je plaća tužiteljici obračunata i isplaćena u sustavu COP-a prema podacima na osnovu broja odrađenih radnih sati iz evidencije rada i prema zaključcima za tumačenje kolektivnog ugovora su potvrđeni stavovi i zauzeta stajališta oko spornih pitanja na kojima tužiteljica temelji svoju tužbu i tužbeni zahtjev pa umješač prihvaća da svi ti zaključci zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora prema odredbi članka 19. stavak 6. KU imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu tog kolektivnog ugovora. U nastavku postupka umješač u cijelosti podržava stav tuženika o tumačenju zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora broj 58, 95 i 106, a jer su tim zaključcima jasno razrješenje dvojbe oko obračunavanja i plaćanja plaće za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda sati, kao i osnovica za izračun redovnih sata rada u nedjelju i blagdan, što predstavlja osnovicu za izračun plaće.

Umješač je isticao kako je iz evidencije rada razvidno da je tužiteljici rad na blagdan evidentiran i plaćen, a plaće i svi dodaci su isplaćeni sukladno odredbama Zakona o radu, kolektivnim ugovorom i zaključcima Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Umješač smatra da treba uzeti u obzir da je tužiteljici plaćen fond sati i to puni fond sati u pojedinom mjesecu kada je tužiteljica imala manjak broja sati, a radi čega je umješač bio suglasan s prijedlogom tuženika da se strankama omogući mirenje kako bi se spor mogao razriješiti bez stvaranja dodatnih troškova.

7. Očitujući se na podnesak umješača tužiteljica je istakla da je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan jer je tuženik Opća županijska bolnica Požega kao poslodavac pasivno legitimiran u ovom sporu budući je tužiteljica i prije pripajanja Opće županijske bolnice Pakrac u Opću županijsku bolnicu Požega bila zaposlenik Opće županijske bolnice Pakrac te je i nakon razdvajanja navedenih ustanova ostala njen zaposlenik. Upravo se to može utvrditi kao nesporna činjenica, a što pokazuje i Ugovor o radu zaključen između poslodavca Opće županijske bolnice Požega i tužiteljice, a u kojem je utvrđeno da je između stranaka zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a što je potvrdila i tužiteljica u svom iskazu kada je iskazala da je glavna sestra odjela s mjestom rada u OŽB Pakrac i bolnica hrvatskih veterana.

8. Očitujući se na istaknuti prigovor zastare prava potraživanja tužiteljica je istakla da je potraživala isplatu novčanih iznosa za period od 1. travnja 2015. do 31. prosinca 2017. i s obzirom na odredbu članka 139. Zakona o radu, a koja odredba propisuje da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od 5 godina, ovaj drugi prigovor također je tužiteljica ocijenila neosnovanim. Što se tiče stupnjevite tužbe tužiteljica je istakla da je stupnjevita tužba novi institut građanskog prava i kao iznimka od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određeno postavljen u tužbi, upravo u konstrukciji stupnjevite tužbe da je sadržano pravo i dužnost tužitelja na preciziranje neodređeno postavljenog zahtjeva. Tužiteljica je ocijenila da su neutemeljeni navodi tuženika i umješača da dostava dokumentacije predstavlja dodatno opterećenje za radnike u odjelu obračuna plaća, a smatra da umješač pogrešno ističe kako su na platnim listama vidljivi svi podaci na temelju kojih se može potraživati razlike plaće odnosno utvrditi visina i osnov potraživanja tužiteljice. Upravo tuženik raspolaže dokumentacijom koju tužiteljica ne može dobiti, a to su prvenstveno evidencijske liste rada koje poslodavac ne daje radniku i tek na poziv suda dostavlja svu zatraženu dokumentaciju sudu i punomoćniku. Tužiteljica zaključuje kako tuženik upravo u tužbi spomenute dodatke nije obračunala na svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnom radu ili prekovremenom radu i da nezakonito tumačenje i evidentiranje blagdana ili neradnih dana kao redovnog rada i ubrajanja u redovnu mjesečnu satnicu (odnosno povećanje mjesečnog fonda radnih sati) u praksi dovodi do diskriminacije radnika koji u navedene dane rade u odnosu na one koji u te dane ne rade, jer radnici koji rade na blagdan moraju u tom mjesecu odraditi više sati da bi im se nakon toga priznao prekovremeni rad za razliku od radnika koji u te dane nisu radili, a primali su naknadu plaće i ti im se sati računaju u redovnu mjesečnu satnicu. Tužiteljica se pozvala na odredbe članka 51. stavak 9. i članak 10. KU/13 odnosno čl. 49 KU/18, a u kojim odredbama je utvrđeno da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđeno dnevnim rasporedom. Kako je tužiteljica u obvezi odrediti redovni mjesečni fond radnih sati u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna s time da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, a Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH u članku 1. stavak 1. i 2. određuje da se u dane blagdana u RH ne radi i tim zakonom nije propisan da se rad na blagdan uračunava u redovan rad i u redovnu mjesečnu satnicu, ustrajući s tužbom i tužbenim zahtjevom tužiteljica je zahtijevala nastavak postupka kako je to ranije predložila.

9. Budući da između stranaka nije postignuti sporazum na pripremnom ročištu od 24. rujna 2020. zaključen je prethodni postupak i sud je odlučio izvesti dokaz financijsko- knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđenja da li je tužiteljica u periodu od 1. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018. ostvarila pravo na povećanu plaću i to po osnovi razlike u dodacima na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i za posebne uvjete rada te i da li je ostvarila pravo na isplatu neisplaćenih naknada za godišnji odmor i za vrijeme bolovanja u navedenom periodu.

10. Rješenjem ovog suda poslovni broj Pr-144/2020-17 od 17. siječnja 2024. naloženo je vještaku Dajani Hart, a koja je tim rješenjem imenovana vještakom, da pregleda dokumentaciju koja se nalazi u spisu, po potrebi od umješača zatraži i dodatnu dokumentaciju, a nakon toga da dostavi pisani nalaz i mišljenje, zajedno s računom, a u kojem nalazu i mišljenju će utvrditi:

- jesu li dodaci spomenuti u stavku I izreke plaćeni tužiteljici za sve stvarno odrađene sate te ako nisu, izvršit će vještak obračun vrijednosti navedenih dodataka od vrijednosti osnovne plaće za svaki sat rada za koji nisu plaćeni navedeni dodaci,

- utvrditi postojanje i visinu dodataka za prekovremeni rad za utuženo razdoblje vodeći računa o stvarno odrađenim satima rada, odnosno obračunavajući iste dodatke na svaki stvarno odrađeni sat uz daljnje utvrđenje jesu li navedeni dodaci plaćeni za sve stvarno odrađene sate, a ako nisu tada će vještak izvršiti obračun vrijednosti navedenih dodataka od vrijednosti osnovne plaće za svaki sat rada za koji nisu plaćeni navedeni dodaci,

- utvrditi postojanje i visinu svih ostalih dodataka iz članka 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz članka 51. (dalje: KU/13), a to znači utvrditi postojanje i visinu dodataka za rad u smjeni, turnusu, noćni rad, rad subotom i nedjeljom, rad na blagdan i praznike, odnosno neradne dane za navedeno razdoblje, a pri tome vodeći računa o stvarno odrađenim satima rada, odnosno obračunavajući iste dodatke na svaki stvarno odrađeni sat bilo redovnog bilo prekovremenog rada i uz daljnje utvrđenje jesu li navedeni dodaci plaćeni za sve stvarno odrađene sate, a ako nisu tada će vještak izvršiti obračun vrijednosti navedenih dodataka od vrijednosti osnovne plaće za svaki sat rada za koji nisu plaćeni navedeni dodaci,

- utvrditi stvarni iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora za razdoblje od 1. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018., odnosno razlike za eventualno neisplaćeni iznos ove naknade, a nakon toga utvrditi i stvarni iznos plaće, odnosno naknade plaće za rad na blagdan od ponedjeljka do petka,

- utvrditi stvarni iznos naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, za utuženo razdoblje, odnosno razlike za eventualno neisplaćeni iznos ove naknade.

Imenovani vještak je bila u obvezi prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja imati u vidu da je način obračuna plaće djelatnika u zdravstvu uređen Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 26. ožujka 2018. (Narodne novine 28/18) te da sukladno Zaključku Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnih ugovora, a koje ima pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, prema Zaključku broj 148 mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, a da svi odrađeni sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad, a sukladno Zaključku Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnih ugovora broj 153, koji je donesen 21. prosinca 2015. da mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, a ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati kroz rad u turnusima, smjenski rad, na blagdan ili neradni dan, ti sati se uvećavaju u postotcima navedenim u članku 52. KU/13, odnosno članku 50. KU/18 i ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) da tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi stavka 9. članka 51. KU/13, odnosno članka 49. KU/19.

11. Imenovani vještak je dopunskim Rješenjem poslovni broj Pr-144/2020-23 od 14. ožujka 2024., a na prijedlog tuženika, u pisanom nalazu i mišljenju trebala odgovoriti je li tužiteljica na ime prekovremenog rada koristila slobodne dane i ako je u kojem broju, jesu li ti slobodni dani tužiteljici plaćeni i ako jesu u kojem iznosu, je li tužiteljica tijekom utuženog razdoblja imala manje sate rada od redovitog radnog vremena i je li tada primala punu plaću ili umanjenu, kao i da utvrdi koliko je novčani iznos tužiteljica primila po osnovi eventualne razlike.

12. Imenovani vještak Dajana Hart, stalni sudski vještak za financije i računovodstvo dostavila je po pozivu suda pisani nalaz i mišljenje, a u tom pisanom nalazu i mišljenju su dodaci sačinjeni u tablici broj 1 - izračun dodataka na sate prekovremenog rada prema podacima iz šihterice, tablice broj 2 - rekapitulacija izračuna, tablica broj 3 - usporedbe fonda radnih sati/fonda sati sa radnim satima evidentiranim u evidencijama rada tužitelja i tablica broj 4 - izračun sati rada koje tužiteljica nije radila, a koji su joj iskazani na obračunskim isplatama plaće i isplaćen.

13. Nakon što je pisani nalaz s mišljenjem dostavljen strankama putem opunomoćenika te umješaču u pisanom podnesku tuženika od 29. travnja 2024. tuženik je predložio da sud pozove i neposredno sasluša na raspravi vještaka Dajanu Hart, jer tuženik u odnosu na iskazano mišljenje vještaka ima određenu rezervu, a koja se očituje u činjenici da vještak pogrešno svoj nalaz naziva mišljenjem. Tuženik primjećuje da vještak nije iznijela svoje mišljenje i zbog toga bi trebala obrazložiti svoje mišljenje o tome treba li uzeti u obzir ranije plaćeni rad tužiteljici odnosno slobodne dane prilikom izvršenog obračuna ili ne. Tuženik je zaključio da sve te okolnosti predstavljaju one bitne činjenice koje su vezane za rad tužiteljice kod tuženika, ali i primanja tijekom korištenja slobodnih dana, a sve povezano sa satima prekovremenog rada.

14. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovore o radu na neodređeno vrijeme koji su zaključili tuženik Opća županijska bolnica Požega i tužiteljica GĐ (sada EĐ), na raspravi održanoj 7. lipnja 2024. pročitan je Sporazum zaključen između OŽB Požega i OŽB Pakrac i bolnice hrvatskih veterana Klasa: 021- 02/17-03/4, Urbroj: 2177/1-05-05/1-17-5 od 12. rujna 2017., Odluka OŽB Požega (Upravno vijeće) od 2. veljače 2018., Odluka OŽB Pakrac i bolnice hrvatskih veterana (Upravno vijeće) od 7. veljače 2018., Zaključak župana Požeško-slavonske županije od 8. veljače 2018., nakon toga je pročitan pisani nalaz s mišljenjem vještaka Dajane Hart, neposredno je saslušana vještak te i u svrhu dokazivanja tužiteljica GĐ (sada EĐ).

15. Na temelju ovako izvedenih dokaza, a nakon savjesne analize svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka, u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je specificirani tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, a kako to stoji u podnesku tužiteljice od 20. svibnja 2024. u cijelosti osnovan, a radi čega je sud presudom poslovni broj Pr-144/2020-40 od 15. srpnja 2024. usvojio tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, OIB 40589450667, [adresa], da tužiteljici GĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.503,44 eura bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 92,33 eura od 16. kolovoza 2015. do isplate

- 110,80 eura od 16. listopada 2015. do isplate

- 6,93 eura od 16. studenog 2015. do isplate

- 17,06 eura od 16. siječnja 2016. do isplate

- 129,93 eura od 16. veljače 2016. do isplate

- 114,05 eura od 16. travnja 2016. do isplate

- 69,30 eura od 16. svibnja 2016. do isplate

- 33,07 eura od 16. srpnja 2016. do isplate

- 173,24 eura od 16. kolovoza 2016. do isplate

- 29,90 eura od 16. rujna 2016. do isplate

- 37,27 eura od 16. siječnja 2017. do isplate

- 5,40 eura od 16. travnja 2017. do isplate

- 233,05 eura od 16. svibnja 2017. do isplate

- 18,06 eura od 16. srpnja 2017. do isplate

- 165,36 eura od 16. rujna 2017. do isplate

- 105,90 eura od 16. listopada 2017. do isplate

- 82,07 eura od 16. prosinca 2017. do isplate

- 185,62 eura od 16. siječnja 2018. do isplate

i to od 16. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom koja se utvrđuje po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. pa do pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se utvrđuje uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (u daljnjem tekstu: z. z. kamata), osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u naprijed navedenim bruto iznosima, a u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, [adresa], OIB 40589450667, da tužiteljici GĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.145,00 eura sa z. z. kamatom počev od 15. srpnja 2024. pa do isplate, a u roku od 15 dana."

16. S preostalim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznose od:

- 92,33 eura od 6. kolovoza 2015. do 15. kolovoza 2015.

- 110,80 eura od 9. listopada 2015. do 15. listopada 2015.

- 6,93 eura od 6. studenog 2015. do 15. studenog 2015.

- 17,06 eura od 12. siječnja 2016. do 15. siječnja 2016.

- 129,93 eura od 9. veljače 2016. do 15. veljače 2016.

- 114,05 eura od 8. travnja 2016. do 15. travnja 2016.

- 69,30 eura od 10. svibnja 2016. do 15. svibnja 2016.

- 33,07 eura od 8. srpnja 2016. do 15. srpnja 2016.

- 173,24 eura od 8. kolovoza 2016. do 15. kolovoza 2016.

- 29,90 eura od 7. rujna 2016. do 15. rujna 2016.

- 37,27 eura od 9. siječnja 2017. do 15. siječnja 2017.

- 5,40 eura od 6. travnja 2017. do 15. travnja 2017.

- 233,05 eura od 8. svibnja 2017. do 15. svibnja 2017.

- 18,06 eura od 6. srpnja 2017. do 15. srpnja 2017.

- 165,36 eura od 6. rujna 2017. do 15. rujna 2017.

- 82,07 eura od 8. prosinca 2017. do 15. prosinca 2017.

- 185,62 eura od 8. siječnja 2018. do 15. siječnja 2018.

tužiteljica se odbija, a tužiteljica je odbijena i s preostalim zahtjevom u iznosu od 1.375,00 eura za naknadu troškova parničnog postupka i z. z. kamatom od 15. srpnja 2024.

17. "Sud je pisani sastav presude obrazložio tako da je utvrdio i zaključio da prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan, da prigovor zastare potraživanja nije osnovan, a jer da: naime, upravo je sud na temelju izvršenog uvida u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, mogao utvrditi da je u članku 2. ovog Ugovora utvrđeno da je tužiteljica kao radnik kod poslodavca OŽB Požega zaposlena od 1. siječnja 2014. i to na neodređeno vrijeme, da je ove činjenice u svom iskazu potvrdila tužiteljica GĐ (sada EĐ) na raspravi od 7. lipnja 2024., a osim toga istakla je da njoj prekovremeni radni sati nisu isplaćeni, da ona nije koristila slobodne dane na ime ostvarenih prekovremenih radnih sati. Određeno je istakla da pravno zahtijeva sve ono što je za nju istakla njen opunomoćenik, a jer je uvjerenja da joj je poslodavac u navedenom razdoblju pogrešno obračunavao pravo na isplatu zbog odrađenih prekovremenih sati kao što joj je pogrešno obračunavao naknadu za godišnji odmor i naknadu za vrijeme bolovanja. Određeno je istakla da od 2018. njen poslodavac isplaćuje plaću koja je propisana zakonom i ostalim podzakonskim propisima. Nije htjela odgovoriti u svom iskazu na upit "smatrate li da vam trebaju biti plaćeni oni dani koje ste koristili kao slobodne", da iz obračunskih lista se također može utvrditi da je upravo OŽB Požega evidentirana kao poslodavac tužiteljice prilikom isplate plaće u utuženom razdoblju, a što znači da prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan, da prigovor zastare potraživanja također nije osnovan jer prema odredbi članka 139. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR/14) nedvojbeno proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije propisano, a jer je ZR/14 lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO/05), a jer se Zakonom o obveznim odnosima uređuju osnove obveznih odnosa (opći dio) te ugovorni i izvanugovorni obvezni odnosi (posebni dio), a Zakonom o radu uređuju se radni odnosi u Republici Hrvatskoj i kako je ovaj spor proizašao iz radnog odnosa tada je ocjena ovog suda da potraživanje tužiteljice određenih novčanih iznosa po navedenim osnovama nije zastarjelo jer je tužbu tužiteljica podnijela 28. travnja 2020., a njeno potraživanje se odnosi na isplatu povećane plaće zbog rada u otežanim uvjetima i dr. počev od 1. travnja 2015. pa nadalje. Kako je razlika neisplaćene plaće zahtijevana za period od 1. travnja 2015. pa zaključno s mjesecom prosinac 2017. i prema članku 92. stavak 1. ZR/14 plaću poslodavac treba isplatiti nakon obavljenog rada, a prema stavku 3. istog članka plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do 15. dana u idućem mjesecu, tada eventualna razlika koju tuženik kako poslodavac tužiteljici eventualno nije isplatio za travanj 2015. dospijeva najkasnije na isplatu 15. dana u mjesecu svibnju, a što znači da je tužiteljica tužbu podnijela prije isteka roka od 5 godina i onda niti jedno potraživanje koje je naknadno specificirano nije zastarjelo. S tim u vezi treba istaći da nisu zastarjela ni druga potraživanja tužiteljice. Tužbu tužiteljice sud nije bio u obvezi odbaciti, a kako to u svojim podnescima ističu tuženik i umješač jer je tijekom postupka utvrđeno da tužiteljica osim s obračunskim ispravama za isplatu plaće nije raspolagala s evidencijskim listama rada, a na temelju kojih samo stručna osoba može utvrditi je li u određenom razdoblju radniku na ime razlike manje isplaćene plaće za određene prekovremene sate doista manje isplaćeno novčanih sredstava ili je poslodavac u cijelosti postupio po odredbama zakona, a i drugih propisa posebno kolektivnih ugovora. Kako dokumentacijom o evidencijama liste rada nije raspolagala tužiteljica već je tim podacima raspolagao tuženik koji te podatke tijekom postupka nije predao tužiteljici tada je bilo za očekivati da će, a imajući u vidu da je predmet spora zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće za odrađene prekovremene sate za razdoblje od travnja 2015. pa zaključno s prosinac 2017. i to na ime dodataka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te naknade plaće za prekovremeni rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana te naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i privremene nesposobnosti za rad, upravo je kroz postupak vještačenja po stručnoj osobi bilo moguće utvrditi je li osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćenih plaća za određene prekovremene sate i to po navedenim osnovama. Dakle, tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu i tužbeni zahtjev je postavila nakon provedenog vještačenja, a sukladno odredbi članka 186.b stavak 3. i 4. ZPP-a, a radi čega sud nije prihvatio stav tuženika i umješača da bi uređenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja trebalo smatrati preinakom tužbe i o preinaci odlučiti. Zbog navedenih razloga (stupnjevita tužba) sud je na glavnoj raspravi od 7. lipnja 2024. odbio prijedlog tuženika i umješača da posebnim rješenjem odluči o preinaci tužbe. Na temelju izvedenih dokaza sud je, a prvenstveno prihvaćajući pisani nalaz i mišljenje vještaka i poklanjajući vjeru iskazu tužiteljice, mogao utvrditi da je tužiteljica u navedenom razdoblju doista bila zaposlena kod tuženika, ali na radnom mjestu medicinske sestre tada OŽB Požega s mjestom rada u [adresa], da je rad bio organiziran da je radila u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), a radi čega je ostvarila, kako je utvrđeno vještačenjem velik broj prekovremenih sati, a tuženik joj nije isplatio sve dodatke koje je trebao isplatiti temeljem ZR/14 kao i temeljem Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11), a i na temelju 2 različita tumačenja zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Naime, odredbom članka 94. ZR/14 propisano je da se za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi da radnik ima pravo na povećanu plaću. U članku 51. KU/13 i članku 49. KU/18 propisano je da će se osnovna plaća radniku povećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjelom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđeno dnevnim rasporedom rada i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prema članku 57. KU/13 i članku 55. KU/18 proizlazi da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje otežani uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću koji u konkretnom slučaju iznosi 25% od osnovne plaće. Prema članku 59.a KU/13 proizlazi da iznimno od članka 59. KU/13, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Takvu odredbu sadrži i članak 57. KU/18. Naime, treba istaći da kada kolektivni ugovor daje radniku istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka tada radnik ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članka 57. i članka 59.a KU/13, odnosno iz članka 55. i članka 57. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad te isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka. Ovo stoga što ako radnik u redovnom radnom vremenu radi u otežanim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, onda je pravo radnika da uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada. U tom pravcu treba istaći da je Vrhovni sud RH donio pravno shvaćanje nakon održane 8. sjednice građanskog odjela 9. prosinca 2019., a zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, a koji glasi "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." S obzirom da je sud u rješenju kojim je odredio izvođenje dokaza vještačenjem upravo imenovanog vještaka pozvao da pisani nalaz i mišljenje bude usklađen i sa Zaključcima zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora, a koje ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, prema Zaključku broj 148 i Zaključku broj 153 tada treba istaći da Zaključak broj 148 glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih stvari tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen." Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je zaključak broj 153 koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđeno dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci 21, 48 i 148." Dakle, Zaključkom broj 153 u bitnom se razlikuje propisano od onog što je propisano u Zaključku broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) i to tako što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, a Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavak 10. KU-a nije stavljen izvan snage. Treba istaći da zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenjem odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 donesene po povjerenstvu pod brojem 148 primjenjuje od njegovog stupanja na snagu, a budući da je tumačenje iz Zaključka broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem iz Zaključka broj 153 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje. Sukladno svemu proizlazi da je osnovanost tužbenog zahtjeva i visinu potraživanja u konkretnom sporu trebalo utvrditi nakon provedenog vještačenja i to primjenom Zaključka 148 za razdoblje do 21. prosinca 2015., odnosno nakon toga primjenom Zaključka broj 153, a što je imenovani vještak Dajana Hart i u svom pisanom nalazu i mišljenju cijenila i isti, po ocjeni ovog suda dostavila sukladno pravilima financijsko- knjigovodstvene struke. Dakle, imenovani vještak je u pisanom nalazu i mišljenju istakla da je cijenila svu dokumentaciju u spisu, kao i naknadno pribavljenu dokumentaciju od tuženika, a cijeneći tako pribavljenu pisanu dokumentaciju došla je do zaključaka i to: da u obračunskim listama isplate plaće tužiteljice za period od travnja 2015. do siječnja 2018. nema obračunatog i isplaćenog prekovremenog rada, a uvidom u evidencije rada (šihterice) utvrdila je da je tužiteljica određene mjesece imala manjak ili višak radnih sati dok je isplata plaće uvijek bila prema punom mjesečnom fondu sati, bez iskazanih manjkova ili viškova. Vezano za utvrđenje prekovremenih sati rada vještak je istakla da je do 21. prosinca 2015. bio na snazi navedeni Zaključak broj 148, a nakon toga je bio na snazi Zaključak broj 153, kako ga je sud ranije citirao. U tablici (stranica 154 spisa) vještak je dala usporedni prikaz odrađenih sati rada iz evidencije o radnom vremenu tužiteljice u odnosu na mjesečni fond radnih sati, odnosno fond sati, prema navedenim zaključcima te i razlike proizašle iz istih. Istakla je da se držala navedenih propisa prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja i to Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i Zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13) te i navedenih zaključaka. Promatrajući utuženo razdoblje, istakla je vještak u istom razdoblju prekovremeni sati rada nisu obračunati tužiteljici na platnoj listi, a nisu plaćeni niti su po istima obračunati dodaci na ime posebnih uvjeta rada i dodatak na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi niti je po njima mogla biti uvećana bruto plaća koja je služila za obračun naknade za korištenje godišnjeg odmora (prosjek plaće prethodna 3 mjeseca) i naknade za bolovanje. Naglasila je kako je cijenila članak 51. stavak 11. KU/13, a kojim je propisano da je poslodavac svakom radniku obvezan platiti prekovremeni rad te da ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. tog članka odobriti korištenje slobodnih dana prema satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (jedan sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada. Pregledom dostavljene dokumentacije vještak je utvrdila da je u određenim mjesecima u kojima je tužiteljica imala manjak odrađenih sati rada u obračunskim listama plaće korištena šifra obračuna 1462 – nadopuna satnice, ili šifra 1931 ili 1137 po kojim šiframa se u dane kada tužiteljica nije radila upisivao određeni broj sati kako da je radila. Na taj način se popunjavao manjak odrađenih sati određenog mjeseca i isplata plaće tužiteljici je uvijek bila kao da je radila puni mjesečni fond sati, sa svim pripadajućim dodacima (nadopuna satnice je iskazana kao rad u prvoj smjeni). Tek na kraju odnosnog mjeseca, nakon što su se unijeli svi odrađeni sati rada tužiteljice moglo se vidjeti je li taj mjesec odrađen manjak ili višak sati. Saldo odrađenog manjka ili viška pratio se na mjesečnoj bazi (ne po danima) te je kod tuženika postojao dokument naziva "evidencija viška/manjka sati" iz kojeg se moglo transparentno pratiti kretanje salda viška/manjka sati na kraju svakog mjeseca te je završni saldo na kraju prethodnog mjeseca bio početni saldo na početku slijedećeg mjeseca. Vještak je pojasnila da, ukoliko je u određenom mjesecu tužiteljica imala odrađeni manjak sati, isplata plaće je bila kao da je radila puni mjesečni fond sati, a tuženik je na taj način u svojoj evidenciji umanjivao kumulirani višak sati iz prethodnog razdoblja. Upravo ovakva obrazloženja vještaka rezultat su stručnog utvrđenja bitnih činjenica, a nakon čega je vještak upravo i odgovorila na upit iz dopunskog rješenja suda od 14. ožujka 2024., a nakon što je to tuženik podneskom od 22. veljače 2024. predložio i to u pravcu da vještak utvrdi je li tužiteljica koristila slobodne dane i ako jeste u kojoj količini, jesu li ti slobodni dani tužiteljici plaćeni i ako jesu u kojem iznosu, je li tužiteljica tijekom utuženog razdoblja imala manje sati rada od redovitog radnog vremena i je li tada primila punu plaću ili umanjenu te koliki je novčani iznos te eventualne razlike. Pregledom evidencije rada tužiteljice, odnosno šihterica, u svom pisanom nalazu vještak potvrđuje da tužiteljica niti u jednom mjesecu u kojem postoji određeni višak sati rada nije zakinuta po osnovi dodataka za odrađene sate subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, a za koje prema KU ima pravo na uvećanu plaću, a to stoga što je odrađeni višak sati oduzet od sati redovnog rada koji je najmanje plaćen, bez ikakvih dodataka, dok su dodaci za odrađene sate subotom, nedjeljom ili blagdanom isplaćeni, a što je utvrdila usporedbom šihterica i obračunskih lista plaće. Uvidom u obračunsku listu vještak utvrđuje da je tužiteljici obračunata i isplaćena uvećana plaća po svim onim osnovama i to u skladu s KU (za rad subotom uvećanje plaće 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom 150%, smjenski rad 10% i rad noću 40%). Obračun plaće napravila je vještak na bazi 168 sati (mjesečni fond sati) na koje sate je obračunala sve pripadajuće dodatke, a što znači da je obračunala razliku dodataka za posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi za 16 sati (odrađeno je 184 sata – 168 sati obračunato) – a sve iskazano u tablici broj 1 stupac broj 13. Pravilno primjenjujući Zaključak broj 148 koji je bio na snazi do 21. prosinca 2015. vještak utvrđuje i obvezu obračuna razlike plaće po osnovi viška odrađenih sati preko fonda radnih sati, koji se smatraju prekovremenim radom, a što je iskazala u tablici broj 2 stupac broj 5. Naglasila je da je u tablicama u prilogu nalaza u posebne kolone izdvojila razlike koje se odnose na dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i posebne uvjete rada, a posebno razlike naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja te je primjer izračuna razlike naknade za godišnji odmor dala za kolovoz 2016., a uzimajući u obzir novo obračunatu bruto plaću za prethodna 3 mjeseca, tj. za svibanj 2016., lipanj 2016. i srpanj 2016. Istakla je da u tablici broj 2 stupac 17 utvrđuje razlike naknade za godišnji odmor koje su nastale uslijed promjene bruto iznosa plaća prethodna 3 mjeseca (uzima se prosjek 3 prethodno isplaćene plaće). Imajući u vidu navedeni prigovor tuženika da je tužiteljica radila u sistemu preraspodjele radnog vremena, a vještak nije ovlašten odgovoriti je li rad u sistemu preraspodjele radnog vremena kod tuženika zakonit ili ne te niti odgovoriti na pitanje o tome radi li se u ovom slučaju o prekovremenim satima rada ili ne, koji se mogu ili ne mogu kompenzirati s manjkom odrađenih radnih sati, a kako je postupio tuženik u utuženom razdoblju, radi poziva suda iz navedenog rješenja vještak je u posebnoj tablici u prilogu nalaza prikazala kretanje viška/manjka odrađenih sati rada tužiteljice kroz utuženo razdoblje. Na temelju razložnog, uvjerljivog, stručnog i razumljivog pisanog nalaza i mišljenja, a posebno iz rekapitulacije izračuna, kako stoji u tablici broj 2 bilo je moguće utvrditi da su određeni sati prekovremenog rada koji nisu plaćeni utvrđeni iznosom od 162 sata (stupac 5 tablica 2), da vrijednost prekovremenog rada koji nije plaćen iznosi ukupno 1.171,68 eura (8.827,96 kn), kako to stoji u stupcima broj 9 i 8 tablice broj 2, a da razlike u dodacima na plaću vještak utvrđuje iznosima od 27,30 eura za liječničku odgovornost, u iznosu od 197,60 eura za posebne uvjete rada, razliku naknade za godišnji odmor u iznosu od 106,86 eura, sveukupno 1.503,44 eura. Dakle, imajući u vidu da je prema članku 81. ZR/14 propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) i da se prema članku 36. stavak 1. KU/13, odnosno članku 34. stavak 1. KU/18 za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu vještak je utvrdila iznos koji po ovoj osnovi tužiteljica zahtijeva kao naknadu plaće za godišnji odmor i to tako kako je prikazano u primjeru izračuna naknade za godišnji odmor za kolovoz 2016. jer je utvrđeno da je tužiteljica radila prekovremeno, noću, nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom i onda joj zahtijevano pravo pripada u visini njene prosječne mjesečne plaće isplaćene za prethodna 3 mjeseca ako je to za tužiteljicu povoljnije. Prema članku 59. TKU/12, odnosno članku 58. TKU/17 ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaća u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna 3 mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a u 100% iznosu njegove plaće u prethodna 3 mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, ako je došlo do profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Kako je vještak istakla da se ne može upuštati u pravne ocjene o tome je li rad u sistemu preraspodjele radnog vremena kod tuženika bio zakonit ili ne te da li se u konkretnom slučaju radi o prekovremenim satima rada ili ne, koji se mogu ili ne mogu kompenzirati s manjkom odrađenih radnih sati, a iz priloga nalazu i mišljenju se može utvrditi, a što je vještak i obrazložila u pisanom nalazu da je tužiteljici ukupno isplaćena plaća s dodacima kada nije radila i to u ukupnom iznosu od 990,05 eura, a što je ponovno potvrdila i na raspravi od 7. lipnja 2024. kada je neposredno dala svoj iskaz, ostalo je sporno da li ukupno isplaćenu plaću s dodacima kada tužiteljica nije radila, tj. u iznosu od 990,05 eura, tuženik može prebiti s iznosom potraživanja tužiteljice po osnovi dodataka na prekovremeni rad, a i to dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a koji su pribrojani neobračunatim naknadama za godišnji odmor i za privremenu nesposobnost za rad te su iskazani u jedinstvenom ukupnom iznosu od 1.503,43 eura. Naime, neposredno saslušana na raspravi od 7. lipnja 2024. vještak je istakla da je iznos od 990,05 eura sadržan u iznosu od 1.503,43 eura, a koji se odnosi na utvrđenu vrijednost prekovremenih sati rada koji tužiteljici nisu obračunati na platnim listama, ali koji ulaze u izračun svih dodataka i naknada, a to pod uvjetom da sud zauzme stav da se u konkretnom sporu radilo o preraspodjeli. Ponovno je vještak istakla da smatra da se radi o pravnom pitanju i nije mogla odgovoriti da li se radilo o raspodjeli ili ne. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica GĐ je istakla da nije koristila slobodne dane, a u tom dijelu sud ne može prihvatiti iskaz tužiteljice jer je upravo na temelju pisanih dokaza, posebno na temelju utvrđenja vještaka, utvrđeno da je tužiteljica koristila slobodne dane. Kraj tako utvrđenih činjenica, a polazeći od odredbe članka 67. stavak 1., 2. i 3. Zakona o radu/14 proizlazi da ako narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom razdoblja koje ne može biti duže od 12 neprekidnih mjeseci u jednom razdoblju traje duže, a u drugom razdoblju traje kraće od punog ili nepunog radnog vremena na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena te ako preraspodjela radnog vremena nije ugovorena i nije uređena Kolektivnim ugovorom, odnosno Sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, poslodavac je dužan utvrditi plan preraspodijeljenog radnog vremena s naznakom poslova i broja radnika uključenih u preraspodijeljeno radno vrijeme te takav plan preraspodjele prethodno dostaviti inspektoru rada. Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom. Imajući u vidu da nema dokaza da je kod tuženika preraspodjela radnog vremena bila ugovorena ili na drukčiji način uređena, a nema dokaza da je tuženik kao poslodavac utvrdio plan preraspodijeljenog radnog vremena s naznakom poslova i brojem radnika uključenih u preraspodijeljeno radno vrijeme, kao što nema dokaza da je takav plan preraspodjele tuženik dostavio inspektoru rada, a kako je to propisano stavkom 1. i 2. članka 67. ZR/14 tada se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti tvrdnja tuženika da je tužiteljici kroz isplatu iznosa od 990,05 eura po osnovi ukupno isplaćenih plaća s dodacima kada tužiteljica nije radila, tuženik tužiteljicu za taj navedeni novčani iznos obeštetio. Ovo stoga što je odredbom članka 96. ZR/14 propisano da poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezinog dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće. Iako je u postupku utvrđeno da je tužiteljica gotovo u potpunosti obeštećena kroz nesporno utvrđene činjenice da je koristila slobodne dane, a i da joj je ukupno isplaćeno 990,05 eura i to po osnovi redovnog rada, po osnovi isplaćenih dodataka za liječničku odgovornost i isplaćenih dodataka za posebne uvjete rada (770,42 + 27,03 + 192,60 = 990,05 eura), dakle kada nije radila, istina je, bilo bi pošteno, a sukladno načelu savjesnosti i poštenja (članak 4. ZOO/05) da je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev uskladila s tim svim utvrđenjima vještaka i onda eventualno od svog poslodavca zahtijevala samo razliku na koju bi imala pravo.

Međutim, kako je tužiteljica pravno ostala kod svega što je za nju istakao njen opunomoćenik, a koji je uredio tužbeni zahtjev sukladno podacima koje je na objektivan i stručan način u svom nalazu utvrdila vještak, polazeći od odredbe članka 92., 94. i 95. ZR/14 ovaj sud utvrđuje da je tuženik tužiteljici u navedenom periodu isplaćivao umanjenu plaću jer joj nije obračunao i isplatio utužene dodatke (uvećanja) na sve efektivno odrađene sate, a onda proizlazi da plaće nisu bile ispravno obračunavane, kao niti što nisu bile pravilno obračunavane naknade.

Zbog iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude, uz napomenu da je sud prihvatio na pojedinačne novčane iznose dosuditi tužiteljici z. z. kamatu počev od 16. dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, na iznose koji su utvrđeni kao vrijednosti dodataka na plaću i naknada koji nisu plaćeni tužiteljici, a moguće ih je utvrditi u stupcu broj 9 rekapitulacije izračuna pojedinačno za svaki mjesec u navedenom razdoblju te i u stupcima 11, 13 i 18. Zatezna kamata temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO/05 jer bez obzira što je vještak točno utvrdila datum isplate plaće po pojedinim mjesecima u navedenom razdoblju, ocjena je ovog suda da u slučaju spora zateznu kamatu na eventualne razlike tužiteljica ima pravo zahtijevati samo od prvog slijedećeg dana poslije dospijeća, a koji dan je (do 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec) kao zadnji dan isplate plaće propisan ZR/14. Uostalom tužiteljica je tako zahtijevala i u tužbi kada je istakla da će nakon izvedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tražiti zateznu kamatu koja teče od svakog 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a u vezi s odredbom članka 151. ZPP-a jer je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom, a kako ju je zastupao opunomoćenik – odvjetnik tada je valjalo utvrditi da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, a to znači da su parnični troškovi u ovom sporu oni troškovi na koje ima pravo od tužiteljice zahtijevati opunomoćenik po osnovi nagrade te i onaj trošak koji se odnosi na plaćenu nagradu radi izrade pisanog nalaza i mišljenja vještaku.

Pravilno utvrđujući procesne radnje koje su poduzimane od strane opunomoćenika tužiteljice treba istaći da opunomoćeniku tužiteljice temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) pripada nagrada za sastav tužbe i pisanih podnesaka te i radi zastupanja na pripremnim ročištima, odnosno na ročištu za glavnu raspravu. Na temelju Tbr. 7., a prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada za sastav tužbe 100 bodova, a za zastupanja na pripremnom ročištu od 10. rujna 2020. i 24. rujna 2020., kao i radi zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 7. lipnja 2024. pripada mu nagrada od 100 bodova za svaku procesnu radnju i to temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife.

Zamjenik opunomoćenika tužitelja je nazočio ročištu za donošenje, objavu i uručenje pisanog sastava presude pa mu temeljem Tbr. 9. točka 3. Tarife pripada nagrada od 50 bodova. Prema Tbr. 52. rečene Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura pa je ukupna nagrada bez PDV-a utvrđena iznosom od 1.500,00 eura. Kako je Tbr. 46. Tarife propisano da na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući PDV, a PDV iznosi 25% na osnovicu od 1.500,00 eura i iznosi 375,00 eura, ukupan trošak zastupanja sud je utvrdio iznosom od 1.875,00 eura. Tužiteljica je platila trošak vještačenja u iznosu od 270,00 eura pa je ovaj iznos pribrojen trošku zastupanja i ukupno je utvrđeno da je zbog uspjeha tužiteljice u parnici istoj trebalo dosuditi ukupno 2.145,00 eura i to sa z. z. kamatom od dana presuđenja jer je u smislu odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a z. z. kamatu tužiteljica zahtijevala na trošak parničnog postupka. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud je odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova sud je odlučio ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, a posebno činjenice da je tužiteljica u pisanim podnescima opravdano iznosila svoja očitovanja na prigovore i tuženika i umješača te na kraju i uredila tužbeni zahtjev u podnesku od 20. svibnja 2024. No, tužiteljica je putem opunomoćenika bespotrebno ponavljala činjenice u podnesku od 17. svibnja 2021. jer je osim podneska podnijetog tog dana u 10:30 sati istog dana u 10:36:06 sati i istog dana u 15:44:16 sati ponavljala sve ono što je mogla sastaviti u podnesku koji je primljen kod ovog suda 17. svibnja 201. u 10:04:30 sati. Isto tako je mogla nakon zaprimljenog pisanog nalaza i mišljenja urediti tužbeni zahtjev, kako ga je uredila u podnesku od 20. svibnja 2024., već u podnesku od 15. svibnja 2024. koji je prvi put podnijela tog dana u 11:09 i 11:28 sati. Dakle, postupajući na takav način tužiteljica je bespotrebno izazvala trošak u iznosu od 1.375,00 eura, a koji ne može ići na teret tuženika.

Kako je tužiteljica ukupno zahtijevala 3.520,00 eura eura po osnovi troška parničnog postupka, a opravdani trošak je iznosio manje, tj. 2.145,00 eura tada je s viškom zahtijevanog iznosa tužiteljicu valjalo odbiti."

18. Povodom izjavljenih žalbi tuženika i umješača Županijski sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Gž R-454/2024-3 od 10. prosinca 2025. ukinuo presudu u dijelu pod točkama I, II i IV, dakle, u pogledu isplate iznosa od 1.503,44 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospijeća pa do isplate i u cijelosti u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, a prema uputi drugostupanjskog suda ovaj sud je trebao ponovno razmotriti nespornu činjenicu da je tuženik tužiteljici isplatio iznos od 990,05 EUR s osnova redovnog rada te dodatke za posebne uvjete rada te s osnova dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a s obzirom da je sud istakao kako bi bilo "pošteno a sukladno načelu savjesnosti i poštenja da je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev uskladila s tim svim utvrđenjima vještaka i onda eventualno od svog poslodavca zahtijevala samo razliku na koju bi imala pravo." Drugostupanjski sud je u svezi s navodima ovog suda istakao: "U svezi s ovim navodima prvostupanjskog suda za reći je slijedeće. Odredbom članka 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05) propisano je kako u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Poštovanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa Svako drugačije postupanje protivno je načelima vladavine prava i pravne sigurnosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. U predmetnom slučaju parnične stranke bile su u obvezi pridržavati se načela savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a, a ovo na temelju odredbe članka 8. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 88/19, 151/22, 46/23, 64/23 – dalje: ZR/14). Naime, načelo savjesnosti i poštenja (članak 4. ZOO-a) zahtjeva da stranke u pravnim odnosima pa tako i u predmetnom radnom odnosu postupaju u skladu s moralom i svrhom prava, a zloupotreba prava je zabranjena (članak 6. ZOO-a)."

19. Dakle, na temelju upute drugostupanjskog suda proizlazi da ovaj sud nije dostatno obrazložio iz kojeg je razloga prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti obzirom na utuženu glavnicu, ukoliko je tužiteljica u odnosu sa tuženikom postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja te eventualno zlouporabila pravo.

20. Nakon ukidanja prvostupanjske presude tuženik se očitovao putem opunomoćenika o drugostupanjskoj Odluci u podnesku od 19. veljače 2026. kada je odmah primijetio kako je ovaj parnični postupak postao složen upravo zbog toga što je tužiteljica svoju tužbu usmjerila na isplatu dodataka na plaću za sate prekovremenog rada sukladno izraženom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a tijekom postupka je iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrdila i onaj obračun sati prekovremenog rada te je odlučila preinačiti tužbu i svoj zahtjev tako da uz dodatke na plaću zatraži i isplatu plaće za sve sate provedene u prekovremenom radu iako je temeljem sati prekovremenog rada koristila slobodne dane. Isticanje novog tužbenog zahtjeva uz postojeći sasvim je narušen uobičajeni tijek parničnog postupka i zbog činjenice da tuženik nije imao u vidu takvo postupanje tužiteljice nije imao ni saznanja o kojemu zahtjevu sud raspravlja niti je imao mogućnosti izjasniti se o činjenicama i pravodobno predlagati dokaze. Kako je tužiteljica tužbu podnijela radi isplate po osnovi razlika dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, razlike dodataka za posebne uvjete rada, razlike naknade za godišnji odmor i razlike naknade za vrijeme bolovanja, a u postupku vještačenja je utvrđeno da je tužiteljici isplaćena naknada plaće za sate koje nije radila u iznosu od 770,42 EUR, da joj je isplaćen dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate koje nije radila u iznosu od 27,03 EUR i da joj je isplaćen dodatak za posebne uvjete rada za sate kada nije radila, tada je ocjena tuženika da je ove činjenice iz utvrđenja vještaka sud trebao imati u vidu, a kako je ključna okolnost da je tužiteljica potraživanje s osnova prekovremenog rada zatražila tek u podnesku od 21. listopada, nastupila je zastara koja nije imala učinak prekida u vrijeme podnošenja tužbe, a s obzirom na činjenicu da takav zahtjev činjenično ni pravno nije postojao u tužbi. Dakle, tuženik je istakao prigovor zastare vezano za tužbeni zahtjev koji je tužiteljica uredila u podnesku od 20. svibnja 2024.i predložio da sud prigovor zastare prihvati i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

21. Umješač na strani tuženika u cijelosti je prihvatio pravni stav i činjenice iznesene po tuženiku, a uz dodatno obrazloženje da je ovaj sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je tužiteljici dosudio razliku plaće zbog prekovremenog rada unatoč činjenici što je tužiteljica za prekovremeni rad koristila slobodne dane, a što znači kako su tijekom postupka isticali i tuženik i umješač, tijekom postupka je sud trebao utvrditi da je, kako je utvrdila i financijsko-knjigovodstveni vještak, tužiteljica tijekom utuženog razdoblja imala manje sati rada od redovitog radnog vremena, a primala je punu plaću i za vrijeme kada nije radila tj. kada je koristila slobodne dane. Kako je tužiteljici tuženik sveukupno isplatio 990,05 EUR tada utvrđena razlika na ime neplaćenih dodataka iznosi ukupno 331,76 EUR i kada se usporede isplaćeni iznosi i dodaci za sate kada tužiteljica nije radila sa neisplaćenim iznosima za dodatke i naknade da tada jasno proizlazi kako tuženik nema nikakvih obveza s osnove neisplaćenih razlika plaća, dodataka i naknada prema tužiteljici. U svemu se pridružujući navodima tuženika umješač je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i da umješaču tužiteljica naknadi trošak parničnog postupka.

22. Nakon ukidanja citirane prvostupanjske presude od 15. srpnja 2024. ovaj sud je postupio po uputi drugostupanjskog suda i na raspravi od 20. veljače 2026. je ponovno saslušao neposredno vještaka Dajanu Hart, pročitan je njen pisani Nalaz s mišljenjem, Dopunski Nalaz i mišljenje su pročitani, a u svrhu dokazivanja je saslušana i tužiteljica.

23. Na temelju ovako izvedenih dokaza, a savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice samo djelomično osnovan, kako je presuđeno u izreci.

24. Dakle, predmet spora između tužiteljice i tuženika je razlika isplate plaće i naknade plaće tužiteljici za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 31. prosinca 2017., a što znači da je sud trebao utvrditi da li tužiteljici pripadaju pojedinačni novčani iznosi koje je specificirala u tužbenom zahtjevu od 20. svibnja 2024. i to ne samo po osnovi razlika dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, razlike dodataka za posebne uvjete rada tj. u vezi s odgovornosti za život i zdravlje ljudi, razlike naknade za godišnji odmor i razlike naknade u vrijeme bolovanja, nego i po osnovi odrađenih prekovremenih sati koji joj nisu obračunati na platnim listama, a koji, prema mišljenju vještaka ulaze u izračun prethodno navedenih dodataka i naknada.

24.1. Sud je trebao ocijeniti i je li zahtjev tužiteljice u zastari u svezi s utvrđenjem vještaka da vrijednost prekovremenih sati iznosi 1.171,67 EUR, kao što je sud trebao zaključiti je li tužiteljica tijekom utuženog razdoblja imala manje sati rada od redovitog radnog vremena te jesu li ti slobodni dani tužiteljici plaćeni i ako jesu u kojem iznosu te je li tužiteljica primala punu plaću ili umanjenu, a koliki je novčani iznos te eventualne razlike.

25. Cijeneći tijek cjelokupnog parničnog postupka, a prvenstveno prihvaćajući utvrđenja iz Nalaza i mišljenja vještaka Dajane Hart sud je utvrdio da je tužiteljici isplaćena razlika dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi i to u iznosu od 27,03 EUR, po osnovi posebnih uvjeta rada isplaćen joj je iznos od 192,60 EUR kao što joj je isplaćena plaća za sate koje nije radila u iznosu od 770,42 EUR.

26. Ova utvrđenja vještak Dajana Hart prikazuje u Tablici broj 4 i sud utvrđuje da je po osnovi razlike dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi tuženik tužiteljici u obvezi isplatiti 0,27 EUR (isplaćeno 27,03 u rujnu 2017.), a jer je mišljenje vještaka da po ovom osnovu tužiteljici pripada 27,30 EUR (27,30 EUR – 27,03 EUR = 0,27 EUR). Po osnovi razlike dodataka za posebne uvjete rada tužiteljici prema mišljenju vještaka pripada 197,60 EUR, a kako joj je tuženik isplatio 192,60 EUR po ovom osnovu tada tužiteljici pripada razlika od 5,00 EUR ( 197,60 EUR – 192,60 EUR = 5,00 EUR).

Ove novčane iznose sud je tužiteljici dosudio sa zateznom kamatom od 16. rujna 2017. pa do isplate jer je na temelju Tabelarnog prikaza vještaka utvrđeno da je tuženik tužiteljici navedene novčane iznose isplatio u rujnu 2017., a onda joj je dužan isplatiti i ovu razliku od 5,27 EUR sa zateznom kamatom od 16. rujna 2017. pa do isplate.

27. Tuženik je dužan tužiteljici isplatiti 106,86 EUR po osnovi razlike naknade za godišnji odmor i to tako da na pojedinačne novčane iznose, a koje je sud utvrdio na temelju rekapitulacije izračuna iz Tablice broj 2 (stranica 139 spisa) tužiteljici pripadaju i zatezne kamate na svaki pojedinačni novčani iznos koji je sud sam jednostavnom matematičkom operacijom izračunao uz primjenu konverzijskog tečaja 1,00 EUR = 7,53450 HRK.

28. Sud u cijelosti prihvaća stav tuženika i umješača da je prigovor zastare u odnosu na preostale novčane iznose osnovan jer je tužiteljica tek naknadno, nakon proteka roka od pet godina od tuženika zahtijevala novčane iznose po osnovi prekovremenih sati.

29. Utvrđujući na ovaj način sve pravno-relevantne činjenice, a u nemogućnosti ih utvrditi iz iskaza tužiteljice za zaključiti je da je doista tužiteljica gotovo u cijelosti obeštećena na način da joj je tuženik isplatio plaću za sate kada nije radila u iznosu od 770,42 EUR, a što znači da ukupno isplaćeni iznos od 990,05 EUR gotovo u cijelosti pokriva onaj dio zahtjeva tužiteljice po osnovi prekovremenih sati, ali u slučaju da nije osnovan prigovor zastare.

30. Sud je odlučio da je tuženik u obvezi tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 270,00 EUR, a taj trošak se odnosi na plaćanje nagrade vještaku. Naime, bez izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenog vještačenja sud ne bi mogao meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu i zbog toga je ovaj trošak bez obzira na uspjeh tužiteljice u parnici istoj dosuđen u cijelosti. Druge troškove sud tužiteljici nije dosudio jer prema odnosu između presuđenog i zahtijevanog novčanog iznosa, troškove parničnog postupka je tužiteljica trebala isplatiti tuženiku i umješaču. Međutim, sud nije postupio u konkretnom slučaju prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a jer je tužiteljica u odnosu na tuženika i umješača slabija parnična stranka, a smisao njene tužbe od samog početka je bio da joj poslodavac isplati određenu razliku po navedenom osnovu, a koju razliku tužiteljica nije mogla znati bez da je sud izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

31. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 24. travnja 2026.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Podnosi se ovom sudu, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnica Margita Plažanin, Počiteljska 5, [adresa] Zagreb

2. Odvjetnik Petar Kanić, Sv. Florijana 5, [adresa] Požega

3. Odvjetnik Dražen Ivančić, Nikole Zrinskog 12, [adresa] Slavonski Brod

4. Porezna uprava Požega, Županijska 14, [adresa] Požega, po pravomoćnosti