REPUBLIKA HRVATSKA

P-3444/2021

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika pod 1. TOMIČIĆ d.o.o., Solin, Hektorovićeva 42, OIB: 54633761248 , zastupan po zz UF a ovaj po punomoćniku PF, odv. U Splitu, pod.2. CF kao vlasnik armiračkog obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], , koju zastupa punomoćnik Stipica Kovačević, odvjetnik iz Splita, Smiljanićeva 2, isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 04. veljače 2026., u nazočnosti zz tuženika pod 1. UF, sa punomoćnika PF, odv. u Splitu te punomoćnikom tuženika pod 2. Stipicom Kovačević, odv. u Splitu, te na ročištu za objavu 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženicima solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju štetu

- u iznosu od 8.239,08 eura sa pripadajućim zakonskih kamatama koje teku od 15.10.2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate,

- u iznosu od 5.214,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 01.04.2024. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate sve u korist državnog proračuna RH br. [broj bankovnog računa] model 26, poziv na br. 5908-27-19-03369759095.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu 24.08.2021. protiv tuženika u kojoj navodi da je tužitelj rješenjem br. 306569 od 11.01.2019. osiguraniku tužitelja BF rođ. **.**.1967. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti čiji uzrok 60% je ozljeda na radu kod tuženika pod 2. Imenovani je doživio ozljedu na radu 03.10.2014. za vrijeme obavljanja poslova pomoćnog armirača kao djelatnik tuženika pod 2 na način da je pao s drugog kata objekta u izgradnji. . Odgovornost tuženika pod 1. i 2. za nastanak navedene ozljede na radu utvrđena je obavljenim inspekcijskim nadzorom od strane inspektorata rada.

1.1. Presudom Općinskog suda u Splitu br. K-619/15 od 01.03.2016. djelatnik tuženika pod 1. proglašen je krivim jer je za vrijeme navedenog štetnog događaja postupio protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu.

1.2. Isplatom mirovine tužitelj trpi štetu koja za razdoblje od 24.02.2016. do 30.04.2021. iznosi 62.077,36 kn. Osnova odgovornosti za štetu tuženika pod 1. i 2. proizlazi iz članka 162. Zakona o mirovinskom osiguranju a visina štete iz članka 161. istog zakona.

1.3. Radi navedenog tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom bi solidarno obvezao tuženike pod 1. i 2. na naknadu štete u iznosu od 62.077,36 kn sa zz kta od 15.10.2021. do isplate sve u korist državnog proračuna, u roku od 15 dana.

2. Tuženik pod 1. u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu sa prijedlogom da ste isti odbije kao neosnovan a tužitelj obveže na snošenje troškova postupka, da ne postoji solidarna odgovornost tuženika pod 1. i 2. iz razloga što je tuženik pod 1 bio podizvođač a ne glavni izvođač što je bio tuženik pod 1.. Osim toga, BF je bio zaposlenik tuženik pod 2. a ne tuženika pod 1., da tuženik pod 1. kao podizvođač nije imao nikakve odgovornosti u konkretnom slučaju, osim toga ističe i suodgovornost ozlijeđenog radnika tuženika pod 2. BF.

3. Tuženik pod 2. u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu sa prijedlogom da ste isti odbije kao neosnovan a tužitelj obveže na snošenje troškova postupka, ističe kako je njegov radnik BF bio obučen za rad na siguran način, te je trebao nositi korekcijske naočale i slušni aparat, a što nije nosio. Osim toga tuženik pod 2. je poduzeo sve potrebne mjere i radnje da se radni proces odvija po pravilima struke na gradilištu, pa ističe suodgovornost BF za ozljedu koja mu se dogodila. Naime, u konkretnom slučaju radnik BF je postupao sa krajnjom nepažnjom svjesno je prihvatio opasnost od nastanka nezgode na radu. Tuženik pod 1. koji je obavljao poslove demontiranja dijela hodnika stropa prvog kata odgovoran na nastalu štetu i to isti odgovora po načelu krivnje. Osim toga tuženik pod 2. odgovora po načelu objektivne odgovornosti a kako je šteta nastala isključivo radnjom tuženika pod 1. tj BF to u odnosu na tuženika pod 2. ne postoji nikakva odgovornost.

4. Tijekom postupka tužitelj ustraje u navodima iz tužbe ističući kako su inspekcijskim nadzorom utvrđeni propuste u primjeni mjera zaštite na radu koji se tiču tuženika pod 2. i to da je radnik BF raspoređen na poslovima sa posebnim uvjetima rada a da ne zadovoljava tražene uvjete- liječnički pregled, ljestve koje su korištene za komunikaciju između prvog i drugog kata objekta nisu bile u ispravnom stanju a što je trebao osigurati upravo tuženik pod 2., da poslodavac nije osigurao da najmanje jedan radnik bude osposobljen za pružanje prave pomoći u slučaju ozljede na radu. Prebacivanje odgovornosti na radnika i tuženika pod 1. u postupnosti je neosnovano. Osim toga tužitelj i nakon podnošenja tužbe trpi štetu pa bi ista za razdoblje od 01.05.2021. do 31.12.2023. iznosila 5.214,91 eura što je 60% od 8.691,52 eura, radi čega tužitelj potražuje iznos o kojemu je sud odlučivao u izreci ove presude.

4.1. Tužitelj ističe kako je radnik EF od tuženika pod 1. i 2. potraživao naknadu štete a koji postupci su vođeni pred Općinskom sudom u Splitu br. Pr-794/2015 i Pr 785/2017.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu br.K-619/15., Pr-794/2015, Pr -785/2017., spis Državnog inspektorata, PU Split, Služba za nadzor zaštite na radu KLASA: 116-03/25-01/583, Urbroj: 443-02- 03-09-25-2, saslušanjem zz tuženika pod 1. UF, pregledom i čitanjem Rješenja HZMO PS Split br. Klasa 141-02/19-01/03369759095, Ur.br.: 341-18-05/3- 19-000261, od 11.01.2019. ( str 4., 5.), izračun mirovine ( str 6,7), Nalaz i mišljenje vještaka o smanjenoj ranoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnom ili potpunom gubitku radne sposobnosti od 04.03.2016.(8-14), od 01.04.2016 ( str 16- 18.), Zapisnik o inspekcijom nadzoru RH Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, PU Split, od 30.10.2014. ( str 20-36), presuda Općinskog suda u Splitu br. K-619/15 od 01.03.2016. ( str 36-40.), Podaci HZMO i isplaćenim invalidskim mirovinama od 11.05.2021. ( str 42) i od 26.02.2024. ( str 85) kao i spisu druge priložene dokumentacije u vidu specificiranih isplate ŠF kroz utuženo razdoblje od 24.02.2016. do 31.12.2023.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Među strankama nije sporno:

- da je protiv radnika tuženika pod 1. UFB vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Splitu br. K-619/15, u kojem je protiv istoga izdan kazneni nalog te je isti proglašen krivim radi počinjenja kaznenog dijela protiv opće sigurnosti jer je iz nehaja pri građenu postupao protivno propisima i opće priznatim pravilima strke izazvao opasnost za život i tijelo ljudi radi čega je prouzročena teška tjelesna ozljeda radnika vlasnice obrta tuženika pod 2. , kako to proizlazi iz uvida u navedeni spis i presudu,

- da je radnik tuženika pod 2. BF vodio postupak naknade štete protiv tuženika pod 1. i 2. poradi imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio u svezi sa ozljedom na radu pred Općinskim sudom u Splitu br. Pr -794/15, u kojem je istome dosuđena naknada štete u kojoj je utvrđena solidarna odgovornost tuženika pod 1. i 2. , kako je to razvidno iz uvida u navedeni spis i presudu,

- da je državni inspektorat Područni ured Split vodio inspekcijski postupak

KLASA:UP/I-115/04/14-01/36, Urbroj:524-10-04-02/10-14-1koji je na temelju rezultata nadzora 22.12.2014. podnio kaznenu prijavu protiv HF zz Grading d.o.o. kao investitora i izvoditelja radova, PFB voditelja gradilišta zaposlenog kod Tomičić d.o.o., i SF koordinatora zaštite na radu na gradilištu investitora, kako je to razvidno iz navedenog spisa Inspektorata,

- da je tužitelj na temelju Rješenja br. Klasa 141-02/19-01/03369759095, Ur.br.: 341- 18-05/3-19-000261, od 11.01.2019. osiguraniku ČF, zaposleniku tuženika pod 2. priznao pravo na invalidsku mirovinu 60% radi ozljede na radu a 40% zbog bolesti, radi djelomičnog gubitka radne sposobnosti, kako to proizlazi iz uvida u navedeno rješenje,

- da je tužitelj isplatio invalidsku mirovinu osiguraniku ČF, radniku tuženika pod 1. , za utuženo razdoblje od 24.02.2016. do 31.12.2023. kako je to razvidno iz priložene dokumentacije u vidu specificiranih isplate ČF kroz utuženo razdoblje od 24.02.2016. do 31.12.2023. te podataka HZMO o isplaćenim invalidskim mirovinama od 11.05.2021. ( str 42) i od 26.02.2024. ( str 85), te obračunu 60% -tnog iznosa.

9. U ovoj pravnoj stvari valjalo je utvrditi je su li tuženici pod 1. i 2. solidarno odgovorni za štetu koju trpi tužitelj kao osiguravatelj temeljem čl. 161. i 162. Zakona o mirovinskom osiguranju koji je vrijedio u vrijeme isplata mirovine, a u svezi sa ozljedom na radu koju je doživio osiguranik tužitelja a radnik tuženika pod 2. time a je radnik tuženikom pod 1. utvrđen kazneno odgovoran poradi ozljede na radu osiguranika tužitelja. Odnosno p redmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženicima te potražuje naknadu štete koja je nastala isplaćivanjem invalidske mirovine korisniku tužitelja BF u razdoblju od 24.02.2016. do 31.12.2023 . za 60% tni iznos iste, koliko je utvrđeno da je isti radi ozljede na radu ostvario pravo na invalidsku mirovinu radi djelomičnog gubitka radne sposobnosti .

10. Dakle, u vrijeme isplata utvrđene invalidske mirovine BF za utuženo razdoblje od 24.02.2016. do 31.12.2023. bio je na snazi Zakona o mirovinskom osiguranju Narodne novine br. 157/ 2013 , 151/ 2014 , 33/ 2015 , 93/ 2015 , 120/ 2016 , 18/ 2018 , 62/ 2018 , 115/ 2018 , 102/ 2019 , 84/ 2021 , 119/ 2022 koji propisuje

- u članku 161. u st. 1. da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, st.2. da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu, st.3. da zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

- čl. 162. st.1. da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, st. 2. da sko je štetu iz stavka 1. ovoga članka uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno, st.3. da za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

11. Uvidom u Zapisnik o inspekcijom nadzoru KLASA:UP/I-115/04/14-01/36, Urbroj:524-10-04-02/10-14-7 od 30.10.2014. utvrđeni su propusti u primjeni mjera zaštite na radu:

- neusklađenost prilikom izvođenja radova na privremenom gradilištu jer na prvom katu objekta su izvođeni radovi demontiranja dijela hodnika stropa prvog kata od strane radnika Tomičić d.o.o. a da ranici obrata [obrt] o tome nisu obaviješteni ni upozoreni čime je ugrožena sigurnost i zdravlje radnika,

-nema imenovanja glavnog inženjera gradilišta,

- radnik BF je raspoređen na poslove sa posebnim uvjetima rada a da ne zadovoljava tražene uvjete,

Ljestve koje su korištene za komunikaciju između prvog i drugog kata objekta nisu u ispravnom stanju,

- poslodavac nije osigurano najmanje jednog radnika koji će biti osposobljen za pružanje prve ponomoći u slučaju ozljede na radu.

Osim toga izdano je usmeno rješenje koje je postalo izvršno danom uručenja zapisnika, a kojim se zabranjuje poslodavcu [obrt] Armirački obrt [obrt] vlasnice CF svako danje raspoređivanje radnika BF zaposlenom na radnom mjestu pomoćnog radnika za vrijeme dok se ne utvrdi da isti ispunjava uvjete za poslove sa posebnim uvjetima za navedene poslove.

12. Uvidom u spis i presudu Općinskog suda u Splitu br. K-619/2015. koji je vođen po optužnici ODO Split protiv UFB, isti je utvrđen krivim da je 03.10.2014. u Splitu, Brnik 4. na privremenom zajedničko gradilištu izgradnje stambeno- poslove građevine Laky, kao zaposlenika trgovačkog društva TOMIČIĆ d.o.o. te voditelj tesarskih i betonskih radova navedene izgradnje postupio protivno odredbi čl. 14., čl.62. st.1. i čl. 74.st.1. Zakona o zaštiti na radu ( NN 71/14, 118/14) i čl. 70. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstva (NN 42/68) kao i dodatka IV dio B-II točke 12.2. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima ( NN 51/08), na način da nije osigurao da se radovi na gradilištu obavljaju sukladno s posebnim propisima i pravilima zaštite na radu te ujedno nije osigurao da se prije demontaže dijela hodnika stropa prvog kata na drugom katu postavi zaštitna ograda ni znak sigurnosti koji bi upozoravao na moguću opasnost olako držeći da time neće ugroziti sigurnost radnika i da neće nastupiti štetna posljedica, a što se upravo i dogodilo budući su po njegovoj uputi djelatnici t.d. TOMIČIĆ d.o.o. pristupili demontaži dijela stropne ploče hodnika na razini prvog kata na način da su pod istom izvukli podupirače, nakon čega je djelatnika armiračnog obrta [obrt] BF koji je obavljao radove na postavljanju armaturne mreže donje zone i armaturnih vilica oko vanjskih zidova na ploči drugog kata, zagazio na navedeni neosigurani dio oplatne ploče stupa prvog kata koji je pod njegovom težinom propao uslijed čega je BF s visine od oko 5,5 metara pao na pod i pritom zadobio povrede teške naravi u vidu više ivernog prijeloma desnog ivera s pomakom koštanih ulomaka te prijeloma čeone kosti i etmoidnog sinusa, dakle, iz nehaja pri građenju postupajući protivno propisima i opće priznatim pravilima i opće priznatim pravilima struke izazvao opasnost za života i tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe, pa da je time počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti- teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti- djelo opisano u čl. 222.st.3. u vezi s čl. 221.st.1.i 2. KZ-a kažnjivo po čl. 222.st.3. istoga zakona, poradi čega je protiv istoga izdan Kazneni nalog- presuda od 01.03.2016., kojim se isti osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

12.1. Dakle, radnik tuženika pod 1. utvrđen je kazneno odgovornim radi propusta i postupanja protivno Zakonu o zaštiti na radu, pa je sam tim tuženik pod 1. po načelu objektivne odgovornosti odgovoran za štetu koju je pretprio osiguranik tužitelja , a isplatama invalidske mirovine i tužitelj.

13. Uvidom u gore navedeni kazneni spis na str 133. nalazi se Ugovor o izvođenju radova koji je zaključen između Grading d.o.o. Split i tuženika pod 1. društva TOMIČIĆ d.o.o. Split od 11.06.2014. u kojem u završnim odredbama u st.1. tuženik pod 1. preuzeo obvezu imenovati odgovornu osobu za izvođenje ugovorenih radova te radove izvoditi sa stručnim, obučenim, osiguranim i zaposlenik radnicima, da provodi mjere sigurnosti i zaštite na radu za svoje radnike i za radove koje izvodi primijeniti sva zaštitna sredstava na radu u skalu sa zakonom i istovremeno voditi brigu da svojim aktivnostima na gradilištu ne ugrozi sigurnost drugih izvoditelja i objekta. Izvoditelj snosi svu odgovornost i sve troškove štetnih posljedica koje bi mogle nastupiti nepridržavanjem propisanih mjera zaštite na radu.

13.1. Na str 137. nalazi se zaključen Ugovor o izvođenju radova između Grading. d.o.o. kao naručitelja i [obrt] u vlasništvu CF, radi obavljanja armiračkih radova na objektu tj gradilištu, u kojem ugovoru u završnim odredbama st. 1. stoji ista ugovorena obveza kao i u ugovoru zaključenim sa TOMIČIĆ d.o.o. Split.

14. Dakle, tuženici pod 1. i 2. su zaključenjem gore navedenih ugovora preuzeli obvezu postupanja po Zakonu o zaštitu na radu ne samo prema svojim radnicima tj zaposlenicima već i u odnosu na sve radnike tog privremenog gradilišta. Činjenica što su isti bili podizvođači glavnog izvođača radova Grading d.o.o. Split ne otklanja njihovu odgovornost prema tužitelju, jer su i to tuženik pod 1. kao poslodavac radnika koji je utvrđen kazneno odgovornim radi počinjenja kaznenog dijela iz nehaja pri građenju postupajući protivno propisima i opće priznatim pravilima i opće priznatim pravilima struke izazvao opasnost za života i tijelo ljudi, a tuženik pod 2. kao poslodavac oštećenog osiguranika tužitelja istoga nije smio poslati na rad na gradilište jer je bio raspoređen na poslove sa posebnim uvjetima rada čije uvjete ne zadovoljava, radi čega je tuženiku pod 2. izdana usmena zabrana njegova rada kako to proizlazi iz gore citiranog zaključka Zapisnika inspekcijskog nadzora Inspektorata Zaštite na radu.

15. Naime, tuženici pod 1. i 2. postupili su protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu Narodne novine br. 71/2014, 118/2014, 154/2014 sadržanim u člancima 17., 36, i 76. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05; dalje ZOO), kao tad važećeg materijalnog prava, tuženik pod 1. bi se mogli osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno, tuženik pod 2. koji odgovara po načelu objektivne odgovornosti temeljem odredbe članka 25.st.1. Zakona o zaštiti na radu u svezi sa člankom 1064. Zakona o obveznim odnosima, u ovom slučaju da je šteta nastala unatoč tome što je poduzeli odgovarajuće mjere zaštite na radu, pa je teret dokazivanja na tuženicima.

15.1. U članku 17. st.1. propisano je da je poslodavac je obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima, u st.2. da je poslodavac je obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima, pri čemu mora osigurati radnicima najveću moguću razinu zaštite na radu, u st.3. da je pri organiziranju i provođenju zaštite na radu, poslodavac je obvezan uvažavati prirodu obavljanih poslova te prilagoditi zaštitu na radu promjenjivim okolnostima radi poboljšanja stanja, au st.4. da je poslodavac u organizaciji radnog procesa i povjeravanju poslova radniku obvezan voditi računa o sposobnostima radnika koje mogu utjecati na zaštitu na radu. U članku 36. u st. 1. propisano je da poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom iz stavka 6. ovoga članka, odnosno posebnim propisom za te poslove, a u članku 76. propisano je da poslodavci koji obavljaju poslove na istom mjestu rada, odnosno kada više poslodavaca dijeli mjesto rada ili kada na istom mjestu rada radove izvode ili je predviđeno da ih izvode dva ili više poslodavca, odnosno drugih osoba (izvođača), obvezni su, uzimajući u obzir prirodu poslova, provoditi zaštitu na radu, koordinirati svoje aktivnosti, provoditi informiranje i surađivati u primjeni sigurnosnih i zdravstvenih odredbi ovoga Zakona radi zaštite i prevencije od rizika na radu te organizirati rad i osigurati izvođenje radova tako da pri izvođenju radova ne ugrožavaju sigurnost i zdravlje radnika drugih poslodavaca i drugih osoba.

16. Iz utvrđenih činjenica nedvojbeno proizlazi da je u procesu organizacije rada tuženika pod 1. i 2. u radnim procesima istih na zajedničkom gradilištu postupili protivno gore citiranim odredbama Zakona o zaštiti na radu, tj da su propustili poduzeti one mjere koje su propisane tim odredbama a upravo jer je tuženik pod 1. putem svog radnika propustio , kao poslodavac, po odredbi članka 14.., 62., i 74. Zakona o zaštiti na radu, odnosno nije osigurao da se prije demontaže dijela hodnika stropa prvog kata na drugom katu postavi zaštitna ograda ni znak sigurnosti koji bi upozoravao na moguću opasnost olako držeći da time neće ugroziti sigurnost radnika i da neće nastupiti štetna posljedica, a tuženik pod 2. uputio je na rad radnika koji nije ispunjavao svim potrebnim uvjetima za rad na posebnim poslovima. Stoga je dakle sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 14. ZZR-a tuženici pod 1. i 2. odgovorni za predmetnu nesreću na radu zbog koje je osiguranik tužitelja zaposleniku tuženika pod 2. priznato pravo na invalidsku mirovinu 60% radi ozljede na radu a 40% zbog bolesti, radi djelomičnog gubitka radne sposobnosti.

16.1. Obzirom da tužitelj traži solidarnu odgovornost tuženika pod 1. i 2. to tuženik pod 1. odgovora po principu krivnje a tuženika pod 2. po principu objektivne odgovornosti. Međutim, kako se prema okolnostima slučaja nije niti moguće razgraničiti u kojem postotku je koji tuženik odgovoran za štetu koju trpi tužitelj, to je valjalo iste solidarno obvezati za utuženu štetu i to temeljem odredbe članka 1107. ZOO-a. Slijedom navedenog tuženici su sukladno odredbi čl. 161. st. 1. i 3. i 162. st.1. ZMO-a su obvezni tužitelju naknaditi štetu nastalu isplatom mirovine radniku koji je umirovljen zbog ozljede na radu radi propusta u radu tuženika pod 1. i 2. Za istaći je kako na strani osiguranika tužitelja prema okolnostima slučaja nema nikakve odgovornosti na što se pozivao tuženika pod 2. Naime, radnik BF je postupio po nalogu svog poslodavca koji je trebao znati da isti ne ispunjava posebnim uvjetima za rad, te ga je tuženik pod 2.kao njegov poslodavac nije niti smio poslati na predmetno gradilište, a kada je poslodavac ili od njega ovlaštena osoba vidjela da isti ne nosi naočale kao ni slušni aparat trebao ga je udaljiti sa gradilišta.

17. Uvidom u p odatke HZMO o isplaćenim invalidskim mirovinama od 11.05.2021. ( str 42) i od 26.02.2024. ( str 85) kao i spisu druge priložene dokumentacije u vidu specificiranih isplate BF kroz utuženo razdoblje od 24.02.2016. do 31.12.2023. proizlazi :

- da je tužitelj svom osiguraniku BF za razdoblje od 24.02.2016. do 30.04.2021. isplatio ukupan iznos od 103.462,27 kn, a da bi 60% iznosilo 62.077,36 kuna tj sada 8.239,08 eura,

- a da je za daljnje razdoblje od 01.05.2021. do 31.12.2023. isplatio ukupno 8.691,52 eura a da bi 60% iznosilo 5.214,91 eura, tj iznose koje osnovano tužitelj potražuje.

17.1. Sud je uvidom u spisu priloženu dokumentacije te kasnije jednostavnom računskom operacijom zbrajanja i postotnim računom putem računala provjerio predmetno tužiteljevo potraživanje, te je utvrdio kako je isti ispravan. Osim toga tuženici nisu osporavali samu visinu potraživanja.

17.2. Radi navedenog valjalo je zatražene iznose dosuditi tužitelju i to sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 8.239,08 eura od 15.10.2021. , a na iznos od 5.214,91 eura od 01.04.2024. , do isplate, koja je određena čl. 29.st.2. ZOO-a, kako je to tužitelj tražio tužbenim zahtjevom, te odlučiti kao u izreci ove presude.

18. Obzirom da je tužitelj nije tražio parnični trošak to je odluka o istome izostala.

U Splitu, 24. travnja 2026.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika pod 1, i 2.

- u spis