Poslovni broj: K-191/2025-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Dubravki Pavišić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Biljane Friščić kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv I. okrivljene US i II. okrivljene BS, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11), povodom optužnice državnog odvjetništva broj KO-DO-176/2025, nakon održane rasprave zaključene dana 23. travnja 2026. u prisutnosti Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, I. i II. okrivljenica, a koja presuda je objavljena dana 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.  Okrivljena US, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćeri U i BS, rođene JS, rođene **.**.1995. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa],  državljanka  Republike  Hrvatske, pismene, sa završenom srednjom školom, konobar, nezaposlena, neudana, bez djece

II.  Okrivljena BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćeri B i JS, rođene J, rođena **.**.1965. u [adresa], državljanke RH, sa prebivalištem  u [adresa], umirovljenica, udana, majka troje djece

k r i v e  s u

što su

- dana 3. rujna 2025. oko 20,35 sati u Velikoj Buni krećući se lokalnim cestama prema Velikoj Gorici, u prijevozu migranata zatečene i zaustavljene od strane policijskih službenika Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica i to nakon što su, zajedno i po prethodno dogovoru, u cilju vršenja prijevoza ilegalnih migranata poradi stjecanja nepripadne imovinske koristi za neutvrđeni novčani iznos, nešto ranije u večernjim satima, u šumi, na ranije dogovorenoj lokaciji u blizini naselja Maljevac na području Karlovačke županije u osobno vozilo, marke „Alfa Romeo“ registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo II. okrivljene BS, smjestile ĆS, rođen **.**.1980. u mjestu, [adresa], MS rođen **.**.2003. u mjestu [adresa] i USD, rođen **.**.2008. u mjestu Gazi Antp, te se uputile lokalnim cestama prema Velikoj Gorici, da trojicu stranih državljana prevezu na područje grada Zagreba, kako bi isti mogli ilegalnim putem na neutvrđen način prijeći u neku od zemalja Europske unije

- dakle, iz koristoljublja omogućile drugim osobama nedozvoljeno kretati se po Republici Hrvatskoj

- čime su počinile kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11.

pa se I. okrivljena US i II. okrivljena BS, temeljem čl. 326. st. 1. KZ/11

o s u đ u j u

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

te se I. i II. okrivljenicama na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora na koju su I. i II. okrivljenice osuđene, neće izvršiti ukoliko iste u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

te im se temeljem čl. 40. st. 5. KZ/11

i z r i č e

SPOREDNA NOVČANA KAZNA

u visini od 100 dnevnih iznosa

s visinom dnevnog iznosa od 25,00 eura (dvadesetpeteura)

ŠTO SVEUKUPNO IZNOSI 2.500,00 eura (dvijetisućepetstoeura)

na način da je svaka od njih dužna platiti

iznos od 2.500,00 eura

Temeljem čl. 43. st. 1. KZ/11 okrivljenice su dužne novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti ove presude, a u slučaju neplateža iste u navedenom roku, novčana kazna u smislu odredbe čl. 43. st. 1. Kaznenog zakona naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije tj. Fine ukoliko na računima okrivljenica bude raspoloživog novca, sukladno odredbama posebnog zakona.

Temeljem čl. 43. st. 2. KZ/11, ako se izrečena novčana kazna ne bude mogla niti prisilno naplatiti putem Fine u slijedećem roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati.

Temeljem čl. 43. st. 3. i 4. KZ/11, ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje sa jednim danom zatvora, a rad za opće dobro zamijenit će se sukladno odredbama čl. 55. st. 2. Kaznenog zakona, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od 12 mjeseci.

Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. točka 6. ZKP/08 1. i 2. okrivljenice dužne su platiti troškove ovoga kaznenog postupka u paušalnom iznosu, svaka od po 100,00 eura, u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podnijelo je optužnicu protiv I. okrivljene US i II. okrivljene BS, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

2. Pozvane da se očituju kakav stav zauzimaju prema optužbi, I. i II. okrivljenice su izjavile da se smatraju krivima za kazneno djelo koje im je stavljeno na teret.

3. Prvi puta ispitana u ovom postupku I. okrivljenica US priznala je počinjenje kaznenog djela u bitnome navodeći da je na Facebook stranici u Info grupi Sisak pronašla oglas za posao vozači za transfere, u kojem se navodilo prijevoz turista od točke A točke B. U navedenom oglasu nije bilo kontakt telefona već je sa osobom iz Republike Bosne i Hercegovine kontaktirala putem Mesengera. Dogovorili su se da će se naći na pola puta. Pitala ga je da li je to sve uredno, obzirom da je ona radila kao taksist te je radila transfere u [adresa] i [adresa]. Isti joj je rekao da se radi o turistima koji se prevoze od hotela do hostela. S njim se trebala naći u Bosni i Hercegovini kod kafića „Kord“. Kada je tamo došla njega nije bilo, a ona nije imala signala na mobitelu, te su se naknadno dogovorili da se nađu kod Prijedora. Kada su se našli isti joj je rekao da se radi o legalnom poslu, da se obavljaju transferi ljudi koji imaju papire i da ih treba prevoziti do hotela, a ona da će na kraju mjeseca za to primiti naknadu. Odmah joj je bilo sumnjivo obzirom da je ta osoba iz Bosne i Hercegovine, međutim obzirom na lošu financijsku situaciju pristala je na posao. Kada je krenula prema doma isti ju je kontaktirao i poslao joj lokaciju da dođe u Vojnić da treba pokupiti ljude. Kada je došla u Vojnić ponovno joj je poslao drugu lokaciju u kojoj su bili samo neki brojevi i krenula je prema toj lokaciji. Vidjela je da ulazi u mjesto Maljevac, te kada se zaustavila na cesti, nije bilo nikakvog hotela niti hostela već je to bila šuma, tada su istrčala trojica muškaraca crne puti, osjetila je kako smrde, te je pokušala kontaktirati tu osobu iz Bosne i Hercegovine, ali nije bilo signala. Oni su se u autu svađali i govorili joj na engleskom jeziku „go Zagreb“. Jako se uplašila i bila je pod velikim stresom, osjetila je iza leđa da joj je nešto prislonjeno te je mislila da je nož, ali je tek kasnije shvatila da se radi o bateriji. Ljudi u automobilu pokazivali su joj lokaciju gdje treba ići, ali joj je majka rekla, obzirom da poznaje to područje gdje da ide. Tada je vidjela policiju, a oni su krenuli za njom i zaustavili ju. Nadalje je navela kako je zbog svoje naivnosti sada ovdje, žao joj je i zna da je kriva.

3.1. Na raspravi dana 23. travnja 2026. I. okrivljena US ponovo je navela da u cijelosti priznaje počinjenje predmetnog kaznenog djela. Djelo se dogodilo na način kako je to i navedeno. Žao joj je zbog počinjenja istog. S time da trenutno radi samo na 2 sata u Boltu i može zaraditi po 50,00 eura na dan a nekada i manje, zavisi o tome koliko vožnji ima. Vozi taxi i ne može se zaposliti dokle god se vodi ovaj kazneni postupak, a htjela bi se što prije zaposliti i osobito otići raditi na more preko sezone. Nema nikakvu imovinu u svome vlasništvu, niti nekretnine niti pokretnine. Ni je udata i nema djece. Živi s majkom, tj. II. optuženom.

4. Prilikom prvog ispitivanja II. okrivljena BS iznosila je obranu, u bitnome navodeći da je kćer US našla oglas na stranicama Facebooka za taksiranje gdje bi se prevozili turisti od točke A do točke B. To je bio sličan posao jer se njezina kćer ranije bavila taksiranjem, kćer ju je tražila da joj posudi auto i ona je išla s njom kada se išla naći sa gospodinom iz oglasa. Kada su se našle s njim, ona je stajala sa strane, ali je čula da joj je rekao da se radi o poslu koji se obavlja na području Republike Hrvatske od točke A do točke B i da je isplata na kraju mjeseca. Kada su se vraćale prema kući isti je njezinu kćer zvao na mobitel da odveze jedan transfer i poslao joj lokaciju. Prvo su došle u Vojnić i zatim je dobila drugu lokaciju blizu graničnog prijevoza Maljevac. Kada su došle na navedenu lokaciju usporile su, a tada su u auto uletjela trojica muškaraca koji su počeli galamiti i svađati se. Na tom području nije bilo signala i nisu mogle zvati policiju. Jedan od njih je pokazao mobitel i lokaciju na koju ih se treba odvesti. Bila je jako uplašena jer je odmah shvatila da se radi o nečem nezakonitom, te je govorila kćeri da trebaju odmah nazvati policiju.

4.1. Na raspravi dana 23. travnja 2026. II. okrivljena BS navela je da u cijelosti priznaje počinjenje predmetnog kaznenog djela. Djelo se dogodilo na način kako je to i navedeno. Žao joj je zbog počinjenja istog.

4.2. Taj oglas našle su na Facebooku i na Sisak Info i uopće ni je u prvom trenutku pomišljala da se radi o migrantima. Inače ima mirovinu od 400,00 eura i 100,00 eura kredita. Živi sa kćerkom tj. I. optuženom u kući i nema nikakvu drugu imovinu. Ima jedino auto koji im je oduzet u ovom kaznenom postupku, a za koji bi mogla dobiti oko 3.000,00 eura kada bi ga prodala.

5. Iz spisu priležećeg izvješća policijskih službenika sa fotografijama od 3. rujna 2025., proizlazi kako su policijski službenici navedenog dana oko 20,35 sati u na državnoj cesti D-31 u razini vojarne Buna, zaustavili osobno vozilo marke Alfa Romeo, registarskih oznaka [registarska oznaka], a kojim automobilom je upravljala I. okrivljena US, dok se na suvozačevom mjestu nalazila II. okrivljena BS. Na stražnjim sjedalima na mjestu putnika zatečene su 3 NN muške osobe, kod kojih izvršenim pregledom nisu pronađeni osobni dokumenti, te su isti izjavili da su državljani Turske.

6. Valja istaći da su u završnom govoru I. i II. optuženice navele da mole da im se izrekne uvjetna osuda, a što se tiče novčane kazne, mogle bi istu nadoknaditi u nekom primjerenom roku ukoliko one budu izrečene u iznosima od 2.500,00 eura svakoj, i to na način da bi se mogao prodati predmetni auto koji vrijedi oko 3.000,00 eura, a ostatak bi mogla zaraditi I. optužena i to radom na moru preko sezone. Iste navode da nemaju nikakvih drugih izvora prihoda, osim što I. optužena bi mogla raditi ako se završi ovaj postupak, a II. optužena je s mirovinom od 400,00 eura, sa kreditom od 100,00 eura te iste mole da se sve to uzme u obzir prilikom odmjere kazne.

7. U dokaznom postupku, uz suglasnost stranaka, pročitani su materijalni dokazi i to: Izvješće policijskih službenika sa fotografijama od 3. rujna 2025. (list 11-19 spisa), Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 3. rujna 2025., broj 00316783 (list 20 spisa), Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 3. rujna 2025., broj 511-19-

36/3-K-368/25 (list 21 spisa), Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj:

00316782 od 3. rujna 2025. (list 22 spisa), Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 3. rujna 2025., broj 511-19-36/3-K-368/25 (list 23 spisa), Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 3. rujna 2025., broj 00316784 (list 24 spisa), Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 3. rujna 2025., broj 511-19-36/3-K- 368/25 (list 25 spisa), Zapisnik o ispitivanju I. osumnjičene US temeljem zakonske odredbe iz članka 208a. ZKP/08 sa audio – video snimkom obavljenog ispitivanja od 3. ožujka 2025. (list 27-32 spisa), Zapisnik o ispitivanju II. osumnjičene BS temeljem zakonske odredbe iz članka 208 a. ZKP/08 sa audio – video snimkom obavljenog ispitivanja od 3. ožujka 2025. (list 34-39 spisa), Zapisnik o prvom ispitivanju I. okrivljene US sa audio – video snimkom obavljenog ispitivanja od 5. rujna 2025. (list 60-63 spisa), Zapisnik o prvom ispitivanju II. okrivljene BS sa audio – video snimkom obavljenog ispitivanja od 5. rujna 2025. (list 64-67 spisa), izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije.

8. Na temelju rezultata tako provedenog dokaznog postupka i to ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza u cjelini, sud je utvrdio da su I. i II. okrivljenice počinile kazneno djelo protiv javnog reda i to protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11, upravo na način kako im je to stavljeno na teret, čime su svojim ponašanjem ostvarile sva subjektivna i objektivna obilježja terećenog im kaznenog djela.

9. Naime, da su I. i II. okrivljenice počinile predmetno kazneno djelo proizlazi iz naprijed navedenih dokaza, kao i iz priznanja okrivljenica, no s obzirom na odredbe članka 459. stavka 7. ZKP/08 i to obzirom što su se okrivljenice očitovale da se u cijelosti smatraju krivim za predmetno kazneno djelo, dakle, obzirom da su u cijelosti priznale počinjenje predmetnog kaznenog djela, stoga obrazloženje presude treba sadržavati samo podatke iz članka 459. stavka 6. ZKP/08, odnosno u konkretnom slučaju potrebno je navesti i uzeti u obzir samo okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne.

10. Stoga, imajući u vidu sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, pa tako stupanj krivnje I. i II. okrivljenica, društvenu opasnost djela, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, osobne prilike okrivljenica i njihov iskaz pa im je sud, kako je naprijed navedeno, a temeljem čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 i to zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu, na način da ih je osudio na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine, koja kazna se neće izvršiti ukoliko iste u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

11. Navedena sankcija izrečena je okrivljenicama iz razloga što ovaj sud nalazi da u konkretnom slučaju postoje olakotne okolnosti koje se odnose na potpuno priznanje i iskazano žaljenje zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela, kao i cjelokupnu njihovu obiteljsku i materijalnu situaciju koja je naprijed navedena kao i dosadašnju neosuđivanost. Dakle, ovdje treba uzeti u obzir kod odmjeravanja sankcije priznanje okrivljenica, njihov kritički stav prema počinjenju ovog kaznenog djela, iskazano žaljenje i činjenicu da se radi o majci i kćeri koje su oglas za prijevoz ovih stranih državljana našle na stranicama Facebooka i Info Sisak te kako su navele, u prvom trenutku nisu pomišljale da se radi o migrantima koji su u RH došli ilegalno. Treba uzeti u obzir i njihovu lošu materijalnu situaciju u kojoj su se našle, osobito sada kada se vodi ovaj kazneni postupak jer I. okrivljena je osoba mlađe životne dobi od 30 godina starosti koja se zbog vođenja ovog postupka ne može zaposliti, a njena majka tj. II. okrivljena ima mirovinu od samo 400,00 eura i kredit od 100,00 eura te su navele da shvaćaju svu štetnost ovog protupravnog ponašanja i zamolile da im se izrekne uvjetna osuda i novčana kazna koju mogu platiti jedino ako se I. okrivljena zaposli kao i od prodaje predmetnog auta. Stoga je stav ovog suda da će navedena uvjetna osuda i novčana kazna u potpunosti i na dovoljan način utjecati na okrivljenice, a već i samo vođenje ovog postupka dovelo ih je u tešku materijalnu situaciju bez auta i mogućnosti zaposlenja sa izrazito malom mirovinom II. okrivljenice, tj. nedovoljnom za život njih dvije u današnje vrijeme.

12. Iako se radi o kaznenom djelu iz članka 326. stavka 1. KZ/11, sud nalazi da će se ovako izrečenom uvjetnom osudom i sporednom novčanom kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenice da ubuduće ne čine ovakva ili slična kaznena djela, ali i na druge potencijalne počinitelje ovakvih kaznenih djela, čime se ostvaruje opća i posebna svrha kažnjavanja.

13. Dakle, sve naprijed navedeno sud je uzeo u obzir pri odmjeravanju sankcije okrivljenicama. Sud ocjenjuje da je na okrivljenice već sam ovaj postupak i u dovoljnoj mjeri utjecao da ih odvrati od činjenja kaznenih djela, jer sve naprijed navedene okolnosti dakle i njihovo potpuno priznanje i iskazano žaljenje ukazuju na to da je svrha kažnjavanja u ovom konkretnom slučaju u cijelosti postignuta već dosadašnjim vođenjem ovog postupka i izricanjem u izreci navedene sankcije, tj. uvjetne osude i sporedne novčane kazne. Naime, sud je imao u vidu težinu predmetnog kaznenog djela, stoga su okrivljenice osuđene na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine, dakle u dosta dugom trajanju sa najdužim rokom kušnje od 5 (pet) godina. Sve to kako bi se okrivljenice odvratilo od daljnjeg činjenja kaznenih djela, a iste su do sada kazneno neosuđivane osobe pa sud nalazi da će se izrečenom sankcijom u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenice da ubuduće ne čine kaznena djela, s obzirom što su iste očito svjesne protupravnosti svog ponašanja, a svjesne su i svih štetnih posljedica ovakvog predmetnog ponašanja pa sud nalazi da je naprijed navedena sankcija tj. uvjetna osuda i sporedna novčana kazna najadekvatnija u konkretnom slučaju i to zbog svih naprijed navedenih okolnosti.

14. Stoga, zbog svega naprijed navedenog ovaj sud je mišljenja kako će izrečena kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenice da ubuduće ne čine ovakva kaznena djela te da će pozitivno djelovati na njihovo buduće ponašanje, a i u svrhu generalne prevencije drugima biti dovoljno upozorenje da se ne čine takva, slična ili druga kaznena djela. Sud je cijenio i činjenicu da su u počinjenje predmetnog kaznenog djela okrivljenice ušle zajednički očito pod pritiskom egzistencijalnih problema, a koje su i navele u svome iskazu, kao i nepromišljenost u trenutku kada su na Facebooku i stranicama Info Sisak vidjele oglas gdje se traži prijevoz ljudi. S obzirom na visok rok kušnje od pet godina, sud smatra da je prijetnja izvršenjem zatvorske kazne od jedne godine u ovom slučaju dovoljno snažno jamstvo da okrivljenice više neće činiti kaznena djela. Rok kušnje od pet godina postavljen je na zakonski maksimum upravo kako bi se osigurala dugotrajna kontrola nad njihovim ponašanjem, što u potpunosti zadovoljava i specijalnu i generalnu prevenciju.

15. Sud je temeljem čl. 40. st. 5. KZ/11 I. i II. okrivljenicama izrekao i sporednu novčana kazna u visini od 100 dnevnih iznosa s visinom dnevnog iznosa od 25,00 eura (dvadesetpeteura) što sveukupno iznosi 2.500,00 eura (dvijetisućepetstoeura), na način da je svaka od njih dužna platiti iznos od 2.500,00 eura. Predmetno kazneno djelo je u pravilu motivirano koristoljubljem koje se doduše u ovom konkretnom slučaju nije uspjelo ostvariti jer okrivljenice nisu uspjele prevesti migrante niti dobiti novac za taj prijevoz, već su uhićene od strane policije tijekom njihove vožnje, stoga je izricanje sporedne novčane kazne po stavu ovog suda nužno kako bi se poslala poruka da se takva djela nikako ne isplati činiti. Iako II. okrivljena ima niska primanja (mirovinu od 400,00 eura umanjenu za kredit od 100,00 eura), a I. okrivljena je nezaposlena i to zbog stigmatizacije vođenja ovog postupka, stoga je sud i odmjerio novčanu kaznu od 2.500,00 eura svakoj, vodeći računa o tome da ih ne dovode u potpunu materijalnu propast, ali da kazna sadrži svoj karakter korigiranja protupravnog ponašanja. Upravo iz razloga te njihove teške materijalne situacije u kojoj one žive, sud im je posebnim rješenjem vratio privremeno oduzeto vozilo obzirom što su iste navele da će prodajom tog vozila koje na tržištu vrijedi 3.000,00 eura moći isplatiti dio sporedne novčane kazne, a drugi dio će I. optuženica pokušati zaraditi po okončanju ovog kaznenog postupka. Dakle, prodajom tog vozila okrivljenice će doći do sredstava kojima mogu namiriti izrečene sporedne novčane kazne.

16. Temeljem čl. 43. st. 1. KZ/11 okrivljenice su dužne novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti ove presude, a u slučaju neplateža iste u navedenom roku, novčana kazna u smislu odredbe čl. 43. st. 1. Kaznenog zakona naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije tj. Fine ukoliko na računima okrivljenica bude raspoloživog novca, sukladno odredbama posebnog zakona.

17. Temeljem čl. 43. st. 2. KZ/11, ako se izrečena novčana kazna ne bude mogla niti prisilno naplatiti putem Fine u slijedećem roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenica donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati.

18. Temeljem čl. 43. st. 3. i 4. KZ/11, ako osuđenice ne pristanu na rad za opće dobro ili ga ne izvrše, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje sa jednim danom zatvora, a rad za opće dobro zamijenit će se sukladno odredbama čl. 55. st. 2. Kaznenog zakona, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od 12 mjeseci. Sud nalazi da je navedena sporedna novčana kazna uz izrečenu uvjetovanu zatvorsku kaznu primjerena svim okolnostima predmetnog slučaja i osobama I. i II. okrivljenica.

19. Sud je temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. točka 6. ZKP/08 odlučio da su okrivljenice dužne platiti troškove ovoga kaznenog postupka u paušalnom iznosu, svaka od po 100,00 eura, u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude. Navedeni troškovi bili su neophodni obzirom što su okrivljenice svojim postupanjem, tj. činjenjem predmetnog kaznenog djela uzrokovale vođenje ovog postupka, a iz odredbe članka 148. Zakona o kaznenom postupku proizlazi da kada sud okrivljenike proglasi krivim, naložit će im u presudi da podmire troškove kaznenog postupka, pri čemu je sud cijenio složenost postupka i imovno stanje okrivljenica, smatrajući da se dosuđenim minimalnim troškovima neće ugroziti njihova egzistencija, kao i egzistencija njihove obitelji pa im je stoga i dodijeljen primjereni rok za plaćanje svih troškova od 6 mjeseci od pravomoćnosti ove presude. Dakle, sud je obvezao okrivljenice na naknadu troškova ovog postupka od 100,00 eura svaka, smatrajući da bi potpuno oslobođenje bilo nepravedno prema društvenoj zajednici, a obzirom na težinu predmetnog kaznenog djela, ali se ipak uvažila njihova materijalna situacija te ime se omogućila obročna otplata od šest mjeseci kako se ne bi ugrozili minimalni uvjeti njihove egzistencije.

10. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Velikoj Gorici 24. travnja 2026.

ZAPISNIČAR

SUDAC

Biljana Friščić

Dubravka Pavišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude. Žalba se predaje u 5 (pet) primjeraka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.