Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Trogiru

Put Mulina 1, Trogir

Poslovni broj: Pp-8605/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sutkinji Željki Matkov, uz sudjelovanje sudske savjetnice Josipe Grga i Milenke Vičić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TC, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine Republike Hrvatske broj 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23, dalje u tekstu: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira), povodom optužnog prijedloga podnesenog od strane Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, Klasa: 211- 07/23-5/17678, Urbroj: 511-12-33-23-1 od 17. kolovoza 2023., nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 21. travnja 2026., u nazočnosti okrivljenika, a u izočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja te objavljene u izočnosti stranaka 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. T i pok. I, rođen **.**.1952. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], završena VŠS, umirovljenik, mjesečnih primanja cca 670,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan

k r i v  j e

što je dana 3. srpnja 2023. u 17:30 sati, na plaži u mjestu Okrug Gornji, općina [adresa], remetio javni red i mir na način da je maloljetnog IC udario otvorenim dlanom ruke u predjelu lica, a potom mu se vičući obratio riječima: „Kurvin sine“,

dakle, na javnom mjestu vikao i tukao te time remetio javni red i mir,

čime je okrivljenik počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

I. Na temelju odredbe članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, okrivljeniku se

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 (tristo) eura.

Na temelju odredbe članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

Ukoliko okrivljenik u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude uplati 2/3 (dvije trećine) novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti novčani iznos od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset), dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se isti u protivnom naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Trogir pod brojem navedenim u uvodu presude podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

2. Okrivljenik TC saslušan pred ovim Sudom na glavnoj raspravi 7. listopada 2025. u svojoj obrani je izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Navodi kako se njegova kuća nalazi odmah uz more te ispred svoje kuće ima par ležaljki koje služe njemu i njegovim gostima iz apartmana. Nekoliko dana prije kritičnog događaja već da je imao problema s grupom djece od oko 14-15 godina, budući su svakodnevno premještali ležaljke na plaži. Općenito, radi se o grupi djece koja je bila jako lošeg ponašanja, motorima su uznemiravali susjedstvo. Kritične prigode uzeli su jednu ležaljku te su je odvukli jedno 100-njak metara dalje. Pristupio im je te vidio jedno dijete kako leži na ležaljci; upitao ga je zašto mu je istu uzeo, a on je pri tom zauzeo jako bahat i bezobrazan stav i rekao mu da je stari prdonja, da oni nisu uzeli tu ležaljku, već da je ista bila tu. Nakon toga uzeo je ležaljku dok je momak sjedio na njoj, isti se ustao, a on da je odnio. Nije istina da bi ga udario, ali navodi kako je moguće da mu je nešto verbalno odgovorio jer zaista nije mogao ostati imun na sve uvrede i ružno izgovorene riječi koje su mu tom prigodom uputili. Pri tom su mu konstantno naglašavali kako on njima ne može ništa jer da su oni maloljetnici. Nakon toga pozvao je policiju. Nedugo nakon poziva policiji na plažu je došao očuh jednog od maloljetnika, tražio ga je da mu da 5.000,00 kuna za navodno oštećenje naočala njegovog posinka, a nakon što mu je on rekao da je pozvao policiju- isti je promijenio stav i prestao s vikanjem i prijetnjama. Predlaže da se sasluša njegov susjed VC, koji je tom prigodom bio neposredni očevidac događaja.

3. Analizirajući obranu okrivljenika te dovodeći istu u svezi sa sadržajem isprava koje priležu spisu, a radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja i navoda iz obrane okrivljenika, Sud je za glavnu raspravu dana 3. veljače 2026. godine pozvao i svjedoke, RC, IC i ŽC.

3.1. BC, majka i zakonska zastupnica maloljetne svjedokinje ŽC, putem odvjetnice Ane Karara Čović, odvjetnice u Trogiru, dostavila je ovom Sudu podnesak dana 3. veljače 2026. godine kojim predlaže Sudu da odustane od izvođenja dokaza saslušanjem maloljetnog djeteta iz razloga što se ista osjeća nelagodno i uznemireno zbog poziva na Sud, a sudjelovanje u sudskom postupku kod iste da bi izazvalo stres i emocionalnu nelagodu. Dijete da se ne sjeća događaja koji je predmet ovog prekršajnog postupka niti raspolaže saznanjima koja bi mogla doprinijeti utvrđivanju odlučnih činjenica, zbog čega da bi njeno saslušanje bilo bez stvarne dokazne vrijednosti. Maloljetnica je zbog bolesti izostajala iz škole, a u ovom tjednu, u kojem je zakazano saslušanje, ima unaprijed određene testove i ispitivanja radi nadoknade školskih obveza, zbog čega trenutno nije u mogućnosti izostati s nastave bez štetnih posljedica za njezino obrazovanje. Radi navedenog, a kako su u svim postupcima koji se odnose na dijete Sudovi dužni prvenstveno voditi računa o najboljem interesu djeteta, njegovoj dobrobiti, dostojanstvu i razvoju, te imajući u vidu međunarodne i nacionalne standarde postupanja prema djeci u prekršajnim postupcima, kao i okolnost da se saslušanjem maloljetne svjedokinje u ovom predmetu ne bi ostvarila svrha dokazivanja, smatra da izvođenje ovog dokaza nije nužno, razmjerno niti u najboljem interesu djeteta. Slijedom svega navedenog, predlaže Sudu da odustane od saslušanja maloljetne svjedokinje ŽC u ovom prekršajnom postupku. Ukoliko Sud, unatoč navedenom, ne prihvati prijedlog za odustajanje od saslušanja maloljetne svjedokinje, moli Sud da opravda izostanak maloljetne svjedokinje, te odgodi ročište u dijelu koji se odnosi na njezino saslušanje, budući da maloljetnica zbog zdravstvenih razloga i prethodnog duljeg izostanka iz škole, kao i zbog unaprijed određenih školskih testova i ispitivanja, objektivno nije u mogućnosti pristupiti Sudu. I u ovom slučaju moli Sud da prilikom odlučivanja vodi računa o najboljem interesu djeteta, njegovoj dobrobiti, pravu na nesmetano obrazovanje te potrebi izbjegavanja nepotrebnog izlaganja djeteta stresu i ponovljenim dolascima na Sud.

4. Na glavnoj raspravi održanoj 3. veljače 2026. godine ispitani su svjedoci RC i IC.

5. Svjedok IC navodi kako su kritične prigode njegovo društvo i on nalazili se na plaži gdje su se kupali, a na toj plaži bilo je par ležaljki i stolica. Nakon što su se okupali, sjeli su na te stolice, točnije neki od njih su sjedili na žalu, a neki na stolicama, budući da nije bio dovoljan broj istih kako bi svi mogli sjesti. Nakon nekog vremena došao je ovdje okrivljeni i počeo je galamiti, govorio da je to njegova ležaljka, pri čemu je samo njega optužio da je upravo on bio taj koji je tu ležaljku uzeo iz njegovog dvorišta i donio na plažu; on da je to negirao i tu je uslijedila verbalna prepirka, a ono što sa sigurnošću može kazati da on njemu nije izgovorio niti jednu pogrdnu riječ. Okrivljeni je upravo bio taj koji je njima izgovarao ružne riječi poput „majmuni“, a njemu je uputio „čoro čoravi, kurvin sine“ itd. Da je tome tako pokazuje Sudu audio- video snimku kritične prigode u trajanju od 2:01 min, a koju je kritične zgode snimao njegov prijatelj ŠC i iz koje je razvidno kako on skuplja naočale s poda budući da je isti počeo snimati nakon što ga je ovdje okrivljeni udario otvorenim dlanom ruke u predjelu lica, pri čemu su njemu ispale naočale za vid. Ovdje okrivljeni cijelo vrijeme obraćanja prema njima je galamio, vikao, izgovarao im pogrdne riječi, prijetio da će udariti i drugog prijatelja- CC. Za istaknuti je kako je mjesto događaja javna plaža, ljetno vrijeme te je bilo par kupača u njihovoj blizini.

5.1. Okrivljenik TC upitan ima li primjedbi i pitanja za svjedoka IC navodi da nema pitanja, ali prigovara iskazu svjedoka navodeći kako isti nije u potpunosti istinit. U odnosu na udarac otvorenim dlanom ruke navodi kako istog nije udario, već je htio uzeti svoju ležaljku, a budući se maloljetni IC nije s nje htio ustati, povukao ju je, pri čemu maloljetnik nije pao s ležaljke- ostao je na nogama, ali pretpostavlja da su mu možda ispale naočale. U odnosu na izgovorene riječi ne negira da bi iste uputio kritične prigode budući da je bio isprovociran neprimjerenim ponašanjem grupe, a koje je trajalo i prethodnih dana.

5.2. U daljnjem dokaznom postupku, a u svrhu otklanjanja proturječnosti između navoda iznesenih u obrani okrivljenika i iskaza svjedoka, provedeno je suočenje između okrivljenika i svjedoka IC, pri čemu, oboje upućeni da gledaju jedan prema drugome, okrivljenik i svjedok uspostavljaju kontakt očima te svjedok iskazuje: "Ne mogu se sjetiti da li je do udarca došlo prije nego što ste povukli ležaljku ili je bilo odmah iza toga, ali udarili ste me otvorenim dlanom ruke u predjelu lica pri čemu su meni ispale naočale na pod." Okrivljenik kazuje: "Nemam riječi za ovakve laži."

6. Svjedok RC izjavio je da iako prebiva u [adresa]- šest mjeseci godišnje boravi u vikendici svoga brata u [adresa]. Poznaje sve susjede, pa tako i ovdje okrivljenog TC. Kritične prigode išao je na kavu u obližnji kafić na plaži kada je prošao pored tuša na plaži, u čijoj blizini se desila verbalna prepirka između ovdje okrivljenog i grupe djece od nekih 6-7 osoba. Ovdje okrivljeni prišao je jednom od maloljetnika, kazao da mu je ukrao šezlon (ležaljku) i za ručku je povukao put sebe, pri čemu je maloljetnik posrnuo put naprijed, i nije pao, ali su mu ispale naočale. Istina je da je bilo izgovorenih pogrdnih riječi s obje strane, društvo je ovdje okrivljenom govorilo da je „stari prdonja, pedofil“, zatim da će mu zvati plavi/ hrabri telefon i cijelo vrijeme svi prisutni su ga snimali, a to je trajalo najmanje 10-15 minuta. Istina je da je i ovdje okrivljeni njima uputio pogrdne riječi, govorio im je „čoro“, psovao im majku neodgojenu, pitao ih tko ih je tako odgajao itd. Istina je da je na plaži bilo prisutno sigurno 10-ak ljudi, gostiju. Budući da je postojala potencijalna opasnost da situacija eskalira kazao je TC kako bi bilo najbolje da pozove policiju jer su maloljetnici, a osobito je jedna ženska osoba bila jako "žestoka" u izgovaranju riječi, poglavito spominjanju pedofilije.

6.1. Okrivljenik TC upitan ima li primjedbi i pitanja za svjedoka RC, isti navodi da nema primjedbi ni pitanja.

7. U daljnjem tijeku dokaznog postupka, Sud je za glavnu raspravu dana 21. travnja 2026. godine pozvao svjedoke AC, CC, GC i ŠC.

7.1. Svjedokinja GC je, putem svog oca i zakonskog zastupnika PC, dostavila ovom Sudu podnesak dana 17. travnja 2026. godine kojim obavještava kako nije u mogućnosti odazvati se pozivu zbog unaprijed planiranog i uplaćenog školsko- turističkog putovanja u London u razdoblju od 17.04. - 21.04.2026. godine. Predujam za isto da je uplaćen 17.11.2025. godine te bi neodlazak prouzročio znatnu financijsku štetu. Prilaže dokaz o uplati aranžmana. Za svjedoka ŠC dostava poziva je bila neuredno iskazana.

8. Na glavnoj raspravi održanoj 21. travnja 2026. godine ispitani su svjedoci AC i CC.

9. Svjedok AC navodi kako su kritične prigode njegovo društvo i on nalazili se na plaži gdje su se kupali, a na toj plaži bilo je par ležaljki. Sjeli su na te ležaljke- ne znajući čije su, a ovdje okrivljeni je vrlo brzo došao i odmah je započeo s prijetnjama koje su bile upućene svima njima. Na plaži oko njih nalazilo se i drugih kupača, sigurno njih 10-ak. Verbalna prepirka između ovdje okrivljenog i IC započela je te su se obojica jedna drugome obraćala visokim tonovima, a u jednom trenutku ovdje okrivljeni tresnuo je IC, pri čemu su istom ispale naočale za vid sa glave na pod. U tom trenutku netko iz društva izvadio je mobitel i krenuo snimati, a na snimci se može vidjeti da je IC stajao na nogama i sagnuo se po naočale. IC je bio ljut i odmah je zvao očuha. Sadržaja riječi zbog proteka vremena se ne može sjetiti, ali se sjeća da su bile neugodnog sadržaja. Nakon toga vika i galama se od strane ovdje okrivljenog nastavila te je isti potom prijetio CC.

9.1. Okrivljenik TC upitan ima li primjedbi i pitanja za svjedoka AC, navodi da nema pitanja, ali prigovara iskazu svjedoka navodeći kako isti nije u potpunosti istinit te da nije vjerodostojno opisan tijek događaja. Danima prije ovo društvo da je pravilo nered na plaži ispred njegove kuće, izazivalo buku motorima i biciklima, a kritične prigode isti su uzeli njegovu ležaljku koja je bila udaljena cca 15- ak metara dalje i dovukli je te je on samo išao po svoju ležaljku, a čim je pristupio društvu i kazao dotičnom da se digne s ležaljke započele su uvrede od strane istih upućene prema njemu. Nije istina da bi on udario dotičnog, već je samo izvukao ležaljku jer se isti nije htio dignuti iz nje.

9.2. U daljnjem dokaznom postupku provedeno je suočenje između okrivljenika i svjedoka AC pri čemu, oboje upućeni da gledaju jedan prema drugome, okrivljenik i svjedok uspostavljaju kontakt očima te svjedok iskazuje: "Udarili ste IC triskom", a okrivljenik gledajući direktno u oči svjedoku, pri tome se smiješeći, kazuje: "Hvala ti."

10. Svjedok CC u svojoj je izjavio naveo kako su kritične prigode njegovo društvo i on nalazili se na plaži gdje su se kupali, a na toj plaži bilo je par ležaljki. Ispred njih na plaži također se nalazilo još kupača. Oni da su se kupali, zezali, družili, te su i sjeli na te ležaljke, a ovdje okrivljeni je došao i odmah krenuo s napadima prema njima, da su mu ukrali ležaljke, da su mu razbili katance i lance i iz dvorišta uzeli ležaljke. IC je prvi započeo s verbalnom prepirkom od sviju njih, uslijed čega ga je ovdje okrivljeni udario, odnosno tresnuo po obrazu, a njemu su ispale naočale na pod. On da je na to rekao ovdje okrivljenom da će mu zvati policiju, na što je ovdje okrivljeni njemu kazao da hoće li i on trisku i neka zove policiju, da će on (CC) ići u ćeliju, a svjedok mu je na to rekao da će zvati policiju i da sigurno neće ići u ćeliju nego da će on (okrivljenik). Nakon toga ovdje okrivljeni je otišao, a IC je zvao svoga očuha.

10.1. Okrivljenik TC upitan ima li primjedbi i pitanja za svjedoka CC, navodi da nema pitanja, ali prigovara iskazu svjedoka navodeći kako isti nije u potpunosti istinit. Naime, da se ne radi o svim tim ležaljkama nego samo o jednoj zbog koje je on reagirao jer je sa svoje terase vidio kako oni njegovu ležaljku odvlače. Ponovno negira da bi IC tresnuo.

10.2. U daljnjem dokaznom postupku provedeno je suočenje između okrivljenika i svjedoka CC pri čemu, oboje upućeni da gledaju jedan prema drugome, okrivljenik i svjedok uspostavljaju kontakt očima te svjedok iskazuje: "Molim Vas nemojte lagati, tresnuli ste IC, a meni ste prijetili“, a okrivljenik gledajući direktno u oči svjedoku kazuje: „Zašto sam ti prijetio?; Uslijed svih mogućih uvreda koje ste meni izgovorili!“, a svjedok navodi: „Upravo ste ponovno i priznali da ste prijetili."

11. U toku dokaznog postupka Sud je izvršio uvid i pročitao Optužni prijedlog Policijske postaje Trogir, Klasa: 211-07/23-5/17678 od 17. kolovoza 2023., Obavijest o počinjenom prekršaju serijskog broja: 00447589 od 3. srpnja 2023., Službenu zabilješku o dojavi od 3. srpnja 2023., te potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije iz koje proizlazi da okrivljenik nije prekršajno osuđivan, a izvršen je uvid i u cjelokupan spis.

12. Nakon završenog dokaznog postupka Sud je dao završnu riječ strankama, te je okrivljenik u završnom govoru naveo: "Molim Sud da prilikom donošenja odluke uzme u obzir sve činjenice u kontekstu navedenog događaja."

13. Na osnovu provedenog dokaznog postupka, ocjenom obrane okrivljenika, savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te uvidom u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, Sud je ocijenio kako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o prekršajima.

14. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisano je da tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.

14.1. Prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Vika mora biti tako glasno izgovaranje riječi kojima se remeti mir građana, odnosno uznemiruje javnost.

15. Prije svega treba naglasiti da navedeno mjesto gdje se odvio ovaj događaj je plaža za vrijeme trajanja ljetne sezone, dakle javno mjesto na kojem su bili prisutni i drugi kupači te prolaznici, pa je time ostvaren element javnosti kao bitan, konstitutivni, element predmetnog prekršaja.

16. Nije sporno da je kritične prigode došlo do sukoba između ovdje okrivljenog TC i skupine djevojaka i mladića, a koji je proizašao iz okolnosti vezanih uz korištenje ležaljke, zbog čega je intervenirala policija.

16.1. Sporno je da li je kritične prigode došlo do remećenja javnog reda i mira od strane okrivljenog TC onako kako mu se to stavlja na teret predmetnim optužnim aktom.

17. Iako okrivljenik negira počinjenje predmetnog prekršaja u dijelu u kojem mu se stavlja na teret da je IC udario otvorenim dlanom ruke u predjelu lica, a pri tom svoje ponašanje kritične prigode bezuspješno nastoji opravdati tvrdnjama da „nije mogao ostati imun na uvrede i ružno izgovorene riječi“, istodobno prebacujući odgovornost na skupinu djevojaka i mladića; Sud u tom dijelu nije prihvatio obranu okrivljenika, ocjenjujući ju manjkavom, nelogičnom i usmjerenom k tome da se ekskulpira od prekršajne odgovornosti, već je odluku o prekršaju temeljio na uvjerljivim i vjerodostojnim iskazima svjedoka IC, AC i CC, koji su potvrdili opisano protupravno postupanje okrivljenika, vikom i udarcem na javnom mjestu.

17.1. Dakle, u postupku je isto nedvojbeno utvrđeno putem saslušanja svjedoka IC, AC i CC, kojima je Sud poklonio vjeru u iskaze ocjenjujući iskaze istih kao detaljne, istinite, precizne, vjerodostojane i okolnosne, a koji iskazi su dani pod kaznenom odgovornošću, koji svjedoci su detaljno i okolnosno opisali konkretno postupanje okrivljenika, iz kojih iskaza proizlazi da se radilo o prekršaju iz domene javnog reda i mira, vikom, galamom i udarcem od strane okrivljenika. Iskazi imenovanih svjedoka međusobno su suglasni, pri čemu nisu utvrđene nelogičnosti, već se isti u cijelosti podudaraju u svim odlučnim okolnostima predmetnog događaja. Tijekom provedbe dokazne radnje suočenja imenovani svjedoci iskazivali su jasno, dosljedno i bez nesigurnosti, ostavljajući pritom uvjerljiv dojam, te su u cijelosti potvrdili navode koji se ovim optužnim aktom stavljaju na teret okrivljeniku. Također, nelogičnim se ukazuje da bi oštećeniku ZC naočale ispale s lica na tlo uslijed radnje druge osobe koja izmiče ležaljku (šezlon) na kojoj ista sjedi, osobito imajući u vidu da su svi svjedoci suglasno naveli kako je IC pri tom ostao „na nogama“. Slijedom navedenog, životno je i logično zaključiti da su naočale ispale kao posljedica prethodno zadobivenog udarca otvorenim dlanom ruke u predjelu lica.

17.2. Valja napomenuti je kako okrivljenik TC tijekom iznošenja svoje obrane ni u jednom dijelu nije osporio da je kritične prigode izgovorio uvredljive riječi ZC, niti je doveo u pitanje sadržaj istih.

17.3. Za istaknuti je kako činjenica koju okrivljenik navodi u svojoj obrani, da se skupina djevojaka i mladića neprimjereno ponašala prema njemu upućivanjem riječi neprimjerenog sadržaja, sve i da je istina, a što tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno nespornim, nije od utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika, budući pojam „napada“ kod instituta nužne obrane podrazumijeva napad na život i tijelo i pod taj pojam se ne može podvesti nečije verbalno obraćanje, pa ni kada je počinjeno vikom ili vrijeđanjem (presuda Visokog prekršajnog suda poslovnog broja Jž- 1794/2020 od 17. studenog 2020.).

18. Nadalje, ovaj Sud nije prihvatio iskaz svjedoka RC, ocjenjujući isti kao pristran i neuvjerljiv, budući su tri druga ispitana svjedoka, kao neposredni očevidci predmetnog događaja, jasno i uvjerljivo iskazivala suprotno njegovim navodima. Uzimajući pritom u obzir da je riječ o poznaniku okrivljenika, Sud ocjenjuje kako je njegov iskaz očito usmjeren na umanjenje odgovornosti okrivljenika.

19. Također, Sud je odustao od daljnjeg pozivanja i provođenja ispitivanja svjedoka ŽC, GC i ŠC. Po mišljenju ovog Suda izvođenje dokaza saslušanjem imenovanih svjedoka bilo bi suvišno, posebno uzimajući u obzir da su u postupku već saslušani svjedoci, i to njih troje, očevidci i sudionici predmetnog događaja, pa bi izvođenje dokaza saslušanjem imenovanih osoba bilo nepotrebno, budući da su sve relevantne, uključujući i sporne činjenice, već u potpunosti utvrđene saslušanjem ispitanih svjedoka u ovom postupku.

20. Kod ovakvog stanja stvari, Sud smatra da su se u opisanom postupanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer je na javnom mjestu vikao i udario IC te time remetio javni red i mir, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.

21. Prilikom odmjeravanja novčane kazne okrivljeniku vođeno je računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, pa je tako uzeta u obzir težina djela, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno i stupanj krivnje, kao i ranije ponašanje okrivljenika. Sud je kao olakotnom okolnosti na strani okrivljenika cijenio njegovu dosadašnju prekršajnu neosuđivanost, dok posebnih otegotnih okolnosti na strani okrivljenika Sud nije našao za cijeniti, stoga je Sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u okviru Zakonom propisanog minimuma, smatrajući da će se upravo izrečenom novčanom kaznom prema okrivljeniku postići svrha kažnjavanja u cilju izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog djela prekršaja kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.

21.1. Temeljem članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 (dvije trećine) novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 3., a u svezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalne troškove ovoga Suda, a isti su odmjereni s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

23. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Trogir, 24. travnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Milenka Vičić, v.r.

Željka Matkov, v.r.

Sudska savjetnica

Josipa Grga, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a putem ovog suda, bez takse, u roku od 8 (osam) dana od dana prijema iste, u dva istovjetna primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

- okrivljeniku NC,

- ovlaštenom tužitelju,

- za spis.