Poslovni broj 19 P.1553/2019-34

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ani Srhoj, u pravnoj stvari tužitelja DS iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Branka Skansi Ratković, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv tuženika Popovski zbor u Dubrovniku, Paska Miličevića 4, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Kaznačić, odvjetnik iz Dubrovnika, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 12. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj ŽS vlasnik cjeline čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje vlasništvo je stečeno dosjelošću, pa je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na ovim nekretninama uz prethodno brisanje do sada svih svojih uknjiženih prava na istim, a sve na temelju ove presude.

Ukoliko bi se tuženik protivio tužbi i tužbenom traženju, tada je dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom u visini propisanoj čl. 29. st.2 ZOO koja teče od dana donošenja odluke do isplate."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je na čest. zgr. [katastarska čestica]-kuća, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uknjiženo pravo vlasništva na ime tužitelja u cijelosti. Na čest. Zem. [katastarska čestica]- neplodno i 46- vrt z. u. [broj ZK uloška] , k. o. [katastarska općina], uknjiženo je pravo vlasništva na ime tuženika u cijelosti.

1.1 Na temelju rješenja Općinskog suda u Dubrovniku br. Z-7148/2019 (Ozn RZ- 118/2012) od 20. kolovoza 2019. godine, a nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka toč. 2. izreke rješenja odbijen je prijedlog tužitelja za ispravkom na čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a toč. 3. izreke rješenja upućen je tužitelj da pokrene parnicu pred nadležnim sudom radi utvrđivanja prava vlasništva na čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.2. Tužitelj tvrdi da je vlasnik i posjednik cjeline čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje vlasništvo a temeljem Ugovora o prodaji stana od 24. prosinca 1997. godine, i neprekidnim i isključivim posjedom ovih nekretnina preko 20 godina je stekao dosjelošću.

1.3. Ugovorom o prodaji stana br. NS. -129/501 od 24. prosinca 1997. godine zaključen između Fonda za stambeno i komunalno gospodarstvo Dubrovnik kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, tužitelj je kupio stan u čest. Zgr. [katastarska čestica] (cjelinu ove zgrade), te toč.5 ugovora, a sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade kupac kupnjom stana postaje suvlasnikom i zemljišta koje je pripadnost čest. Zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a to su čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U novoj izmjeri čest. Zgr. [katastarska čestica] i čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nosi katastarsku oznaku k. č. br. [katastarska čestica]- kuća i dvorište površine 319 m[2] , k. o. [katastarska općina] a što je vidljivo iz uvjerenja Područnog ureda za katastar u Dubrovniku od 20. ožujka 2012. godine i priloženog popisa posjeda, kopije katastarskog plana nove izmjere od 20. ožujka 2012. godine i iz skice izmjere od 1955. godine. Čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi je vrt u isključivom posjedu tužitelja, a koji je putem svojih pravnih prednika ovu nekretninu u sklopu tada stanarskog prava posjedovao i koristio preko 60 godina, a nakon kupnje 1997. godine, kao vlasnik i posjednik, u uvjerenju da su ove nekretnine njegovo vlasništvo. Jedini prilaz na čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je iz vlasništva tužitelja. Drugi prilaz ovim nekretninama ne postoji, a što je i utvrđeno u predmetu RZ-118/12 na očevidu od 5. listopada 2018. godine .

1.4. Slijedom navedenog, predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da je tužitelj vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a koje vlasništvo je stečeno dosjelošću, pa da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na ovim nekretninama, sve uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi svim navodima iz tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu. Tuženik navodi da je tuženik Popovski zbor u Dubrovniku upisani i stvarni vlasnik predmetnih čest. Zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje predstavljaju zasebne nekretnine s odvojenim pravnim statusom u odnosu na čest. Zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te iste nisu bile predmetom Ugovora o prodaji stana pod brojem NS 129/501-97 od 24. prosinca 1997. godine kojeg je tužitelj zaključio s Fondom za stambeno i komunalno gospodarstvo-Dubrovnik. Prethodno navedeno nedvojbeno proizlazi iz sadržaja odredbe čl. 1-toč. 1 i 2 predmetnog Ugovora o prodaji stana u kojem je navedeno kako je predmet kupoprodaje stan koji se nalazi u Dubrovniku, na adresi [adresa], u suterenu i I. katu čest. Zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 101,10 m[2] , a koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, predsoblja sa skalama, hodnika, ostave i balkona.

2.1. Tuženik nadalje ističe kako predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavljaju pripadnost čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], neovisno o okolnosti što prema podacima tzv. nove izmjere iste nose jedinstvenu oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz razloga što su navedene nekretnine, po svom obliku prema podacima tzv. stare izmjere, bile povezane s Ulicom od Tabakarije, dok s druge strane, predmetna čest. Zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ima pristup isključivo iz [adresa], katastarske oznake čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2.2. Tuženik posebno navodi činjenicu da je tužitelj pravo vlasništva stana u čest. Zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao temeljem Ugovora o prodaji stana od 24. prosinca 1997. godine, kao bivši nositelj stanarskog prava, slijedom čega su u potpunosti neosnovane tvrdnje da je pravo vlasništva nekretnina stekao temeljem dosjelosti, budući je sve do dana zaključenja predmetnog Ugovora znao odnosno morao znati i imati uvjerenje da sve nekretnine koje posjeduje ne predstavljaju njegovo vlasništvo.

2.3. S time u vezi potrebno je istaknuti kako je tuženik samostalna pravna osoba Katoličke Crkve u RH, pa je za eventualno stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, temeljem čl. 159 st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, potrebno da posjed traje dvostruko više vremena (najmanje 40 godina) od rokova iz st. 2 i 3 istog članka, a koji rok u konkretnom slučaju nije protekao.

3. Tijekom postupka sud je pročitao i pregledao isprave iz spisa, i to izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 5-8 spisa), uvjerenje od Državne geodetske uprave od 20. ožujka 2012.(stranica 9 spisa), izvod iz popisa katastarskih čestica od 23. ožujka 2012. (stranica 10 spisa), kopija katastarskog plana (stranica 11-13 spisa), Ugovor o prodaji stana od 24. prosinca 1997. (stranica 14-18 spisa), rješenje ovog suda od 20. kolovoza 2019. poslovni broj Z-7148/2019 (stranica 19-21 spisa), izvršen je uvid u spis ovog suda poslovni broj Rz-118/12 (Z-7148/2019), saslušao svjedoka VS (stranica 50-51 spisa), saslušao tužitelja (stranica 51-52 spisa), proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju Stjepana Grmoljeza (stranica 66-67 spisa), koji je u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje (stranica 73-86 spisa) i usmeno ga iznio na ročištu od 12. ožujka 2026. (stranica 93-94 spisa).

4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pozivom na institut dosjelosti.

5. Nakon pregleda isprava iz spisa predmeta i temeljem navoda stranaka, proizlazi da su sljedeće činjenice nesporne:

- da je tužitelj vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je tužitelj Ugovorom o prodaji stana zaključenim s Fondom za stambeno i komunalno gospodarstvo Dubrovnik od 24. prosinca 1997. kupio stan koji se nalazi u [adresa], suterenu i I. katu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čiji je sastavni dio drvarnica,

- da predmet tog kupoprodajnog ugovora nisu bile predmetne čestice,

- da se tužitelj temeljem tog ugovora uknjižio kao vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u pojedinačnom ispravnom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Z-7148/19 (RZ-118/2012),

- da je u tom pojedinačnom ispravnom postupku odbijen s prijedlogom za ispravak na predmetnim nekretninama i upućen pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva,

- da je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetnih kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je tužitelj u isključivom posjedu predmetnih kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6. Sporno je:

- jesu li predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripadnost čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u tužiteljevom vlasništvu ili su zasebne nekretnine u odnosu na predmetnu nekretninu,

- pravo vlasništva predmetne nekretnine, odnosno jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani tužitelja.

7. Odredbom članka 159. stavak 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14; u daljem tekstu ZVSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom tih stvari, a ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1). Stavkom 2 istog članka propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo nad tom nekretninom protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. istog članka propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

7.1. Odredbom članka 159. stavak 4. ZVSP-a je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

7.2. Odredbom članka 160. stavak 1. ZOV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a st. 2. istog čl. propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračuna i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni, samostalni posjednici.

7.3. Nadalje, odredbom članka 18. st.1, 2, 3, 4 i 5 ZOV-a je propisano da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed; st 1), da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (st.2), da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati, da mu ne pripada prava na posjed (st. 3), ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 4), te da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (st. 5). Člankom 11, st. 1 i 2 ZOV-a je propisano da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednog posjednika, nesamostalni je posjednik, a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava

– samostalni je posjednik (st. 1), s tim da će se posjed smatrati samostalnim ako se ne dokaže suprotno (st. 2).

8. Pregledom Ugovora o prodaji stana od 24. prosinca 1997. (stranica 14-18 spisa) utvrđeno je da je u članku 1. točka 5. ugovora naznačeno da sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade kupac kupnjom stana postaje suvlasnikom odgovarajućeg dijela zemljišta u omjeru i po cijeni koja će se naknadno utvrditi temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

9. Saslušan je svjedok DSA koji je iskazao da mu je poznato zašto ga je sud pozvao jer ga je ŽS zamolio da mu bude svjedok i on je na to pristao, jer oni su od rođenja živjeli u [adresa], a ŽS tamo živi i danas. On je živio na broju 6, a on odnosno familija DS s lijeve strane na broju 5, dakle bili su bliski susjedi. ŽS i on su se igrali kao djeca, pa bi se tako igrali i u đardinu gdje su bile smokve na koje su se penjali, a ŽS je jednom i pao i slomio ruku. Na broju 5 živjela je samo obitelj DS i nitko drugi. Do đardina se dolazilo na način da bi prolazili kroz kuću i došli do đardina, a to je bio đardin te obitelji. Tko je koristio stan i đardin prije njih njemu nije poznato, a nikada nije čuo da bi obitelj D itko osporavao pravo na stan ili đardin. Osim smokava u đardinu je bilo i povrće kao što je kupus i pomadore, a to je uzgajala obitelj DS, a posebno se sjeća nona Ž koji se time bavio. On je tamo stanovao do 1974. kada je otišao u Lapad. Na poseban upit punomoćnice tužitelja tko su sve bili članovi obitelji DS navodi da su to bili Darkov otac, gospar V i majka gospođa R, Darkov nono B i njegova supruga M, a kasnije su došli i Darkov sin i kćer V i H. Na broju 6 je živio od svog rođenja.

10. Saslušan je tužitelj RS koji je iskazao da su njegov pokojni nono B i nona M živjeli na Pločama, on je bio i drvodjelac i lugar, imao butižicu i stalno doma nešto radio, a uz to još volontirao za tadašnju biskupiju, pa je došao u priču s don K koji mu je rekao da ima za njega jedan prijedlog, ponudivši mu ovaj stan u kojem sada on živi rekavši kako je stan u kojem trenutno živi mali, a da će se kćer danas sutra udati, a da on ima veću kućicu s đardinom koja bi mu bolje odgovarala, a bilo mu je poznato da on voli kopati i saditi jer je lugar, na što je njegov nono odgovorio da će se dogovoriti sa ženom i kćerkom i nakon dogovora na to pristao. U kuću su se preselili 1930. ili 1931. dakle preko 90 godina su tamo živjeli, najprije nono, majka nastavila i onda on. Nono je u đardinu sadio povrće, a tamo bi se sušila i roba. Đardinu su pristupali kroz kuću, a drugog načina za pristup đardinu nema. Sama kuća je stara i u derutnom stanju, izgrađena je 1763. ili 1765., a za đardin pretpostavlja da je to prije zapravo bio nasip zbog svega što je pronađeno kada bi se iz nekog razloga kopalo. Nije mu na žalost poznato tko je koristio kuću i đardin prije njih. S je dogovor s K imao i napismeno u smislu da on daje u zamjenu stančić u kojem je do tada živio, a koji je odgovarao za jednog svećenika. On je uredno sve plaćao Gradu, a kada je došlo do mogućnosti za otkup i otkupio stan. Točno se sjeća da je u katastru pitao službenika što je sa đardinom, a on mu rekao da je to sve jedna čestica, da je to sve skupa i da u tom smislu nema brige, a sjeća se da je to bilo 1997. Problem se pojavio tek prije nekoliko godina kada su ga susjedi i poznanici počeli zafrkavati da će mu netko uzeti đardin, pa je to počeo rješavati, jer smatra da je to njegovo, oduvijek su to koristili, djeca su četvrta generacija i nikada nije bilo problema niti bi itko spominjao da to ne bi bilo njihovo, a njih su pitali i za odobrenje primjerice kada bi netko u okolici nešto gradio da tu ostavi materijal i slično.

11. Proveden je uviđaj na licu mjesta 24. listopada 2025. uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Stjepana Grmoljeza koji je identificirao predmetne nekretnine i kuću u vlasništvu tužitelja kroz koju se prelazi i pristupa na čest. zem. [katastarska čestica] koja je u naravi taraca, ispred čest. zgr. [katastarska čestica], a južno od čest. 45 nalazi se čest. zem. [katastarska čestica] koja je u naravi omeđena zidovima a sve četiri strane, a na njoj se nalaze posađene biljke smokve, palme, lovorika, đenerika, naranča i drugo bilje. Čest. zgr. [katastarska čestica] nije niti jednim dijelom izgrađena na čet. zem. 45, nego samo postoje na južnom fasadnom zidu vrata kroz koja se pristupa na čest. zem. [katastarska čestica], a također i prozori iz suterena prvog kata i potkrovlja usmjereni su prema čest. 45 i 46. Prema podacima nove izmjere kat. čest. [katastarska čestica] obuhvaća čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], dio čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica]. Na upit suda je li ulaz kroz čest. zgr. [katastarska čestica] jedini pristup na čest. zem. [katastarska čestica], vještak obilazi predmetnu nekretninu te navodi da je ovo jedini pristup istima s time da na jugozapadnom dijelu čest. zem. se nalaze željezna vrata i betonski zid čime je ista pregrađena te ne postoji direktan fizički pristup do ulice Od Tabakarije. Čest. zem. [katastarska čestica] na svome sjevernom dijelu je fizički viša otprilike 50-ak cm i ista je ograđena starim kamenim zidom na kojem postoji komunikacija između čest. zem. [katastarska čestica] a koja su u naravi 3 betonska skalina.

12. Stalni sudski vještak Stjepan Grmoljez je dostavio pisani nalaz i mišljenje (stranica 74 spisa) u kojem je naveo da čestica zemlje broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi je vrt koji je omeđen zidovima i zgradama sa svoje sjeverne istočne i južne strane dok se zapadna granica prema čestici zemlje [katastarska čestica] na terenu ne prepoznaje. U odnosu na mogućnost pristupa do čestice zemlje [katastarska čestica] isti je moguć sa javne površine to jest ulice kroz česticu zgrade [katastarska čestica] koja je u naravi stambeni objekt a potom preko čestice zemlje [katastarska čestica] dalje preko skala to jest 2 manja skalina preko kojih se savladava visinska razlika od cca 50 centimetara pristupa do čestice zemlje [katastarska čestica]. Čestica broj 46 sa svoje sjeverne i istočne strane graniči sa česticom zemlje [katastarska čestica] koja je u naravi na svojim sjevernom dijelu taraca ispred stambenoga objekta dok je sa svoje zapadne strane dio vrta. Zapadni dio čestice zemlje [katastarska čestica] je prema prikazu na kopiji katastarskog plana uska parcela koja se proteže u smjeru sjever jug ali ista je pregrađena izgradnjom objekta na južnom dijelu to jest na mjestu gdje bi se ona trebala protezati do javne površine napravljen je dio tarace u funkciji objekta izgrađenog na č. zgr. [katastarska čestica] a na samom mjestu prolaza postavljena je metalna ograda. U odnosu na usporedbu stare i nove izmjere čestica zemlje [katastarska čestica] i dio čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara izmjera su dio katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjera. U sklopu vještačenja napravljene su dvije skica lica mjesta na kojima su prikazane granice po staroj i novoj izmjeri, prethodno opisani detalji koji se nalaze na parcelama sa pisanim naznakama koje se odnose na skale vrt, ulazna vrata u česticu zgrade [katastarska čestica] i poziciju metalne ograde na jugozapadnom dijelu čestice zemlje [katastarska čestica].

13. Na ročištu glavne rasprave od 12. ožujka 2026. godine saslušan je stalni sudski vještak Stjepan Grmoljez koji je naveo da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja, a isto je napravljeno temeljem vlastitih geodetskih snimanja i dostupnih katastarskih planova. Na upit pun. tužitelja koje je godine stupila na snagu nova izmjera u katastru, vještak je odgovorio da ne zna točno godinu, a da je to bilo početkom 70- ih. Na daljnji upit je li postoji bilo koji prilaz na predmetne čestice osim iz zgrade 48, vještak je odgovorio da je isključivi prilaz na predmetne čestice iz zgrade 48. Na upit pun. tuženika može li se detaljnije izjasniti o metalnoj rešetci koju spominje u pisanom nalazu i mišljenju, vještak je odgovorio da je istu prikazao na skici lica mjesta te da ju je fotografirao, a fotografije su priložene uz nalaz i mišljenje na stranici 82 spisa. Istaknuo je da se radi o nadograđenom dijelu i da se tu nalazi metalna rešetka te da je taj nadograđeni dio izgrađen na dijelu koji je služio kao prolaz do javne ulice. Na daljnji upit je li to legalno, vještak je odgovorio da je opazio da to nije ucrtano u katastru, a da mu nalogom suda nije dan zadatak ispitati legalnost nadograđenog objekta. Na upit pun. tužitelja, a pošto vještaku predočava detaljnu skicu snimljenu 1955. (str 13 spisa) može li se vještak izjasniti je li na toj skici postoji prolaz do javne ulice, vještak je pojasnio da je predmetna skica rađena u svrhu osnivanja nove izmjere, a samim pregledom skice na jugozapadnom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] vidi se deblja linija što znači da je na tom mjestu parcela po staroj izmjeri prekinuta te vjerojatno nije postojao u to doba prolaz prema javnoj ulici jer je u postupku snimanja za novu izmjeru prikazano stvarno zatečeno stanje na terenu. Na upit pun. tuženika je li ovo što je iskazao po skici iz 1955. zna ili pretpostavlja, vještak je odgovorio da se na osnovu podataka iz skice zaključuje da u to doba nije bio na tom mjestu prolaz jer se prilikom geodetske izmjere prikazuje stvarno zatečeno stanje na terenu te da je u tom momentu zatečeni prolaz do javne ulice on bi se isto tako prikazao, a ne bi bila parcela na poziciji metalne ograde prekinuta u odnosu na prolaz do ulice.

13.1. Tužitelj nije imao prigovora ni primjedbi na nalaz i mišljenje vještak, dok je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u dijelu koji se odnosi na prolaz prema javnoj ulici, a koji nalaz daje na temelju pregleda skice sa stranice 13 spisa.

13.2. Sud smatra da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka izrađen u skladu s pravilima struke, da je sudski vještak identificirao nekretnine na licu mjesta, opisno i fotodokumentacijom prikazao zatečeno stanje, izradio dvije skice lica mjesta temeljem vlastitih geodetskih snimanja i dostupnih katastarskih podataka. Sud smatra da je sudski vještak jasno i detaljno iznio nalaz i mišljenje na ročištu, odgovorio na sva postavljena pitanja stručno i logično, a stranke nisu imale prigovora (osim tuženika u dijelu mišljenja vještaka o prolazu prema javnoj cesti). Slijedom svega navedenog, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

16. U odnosu na tvrdnju tužitelja da predmetne nekretnine čine jedinstvo s čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], treba reći da iz rješenja ovog suda poslovni broj Z-7148/2019 proizlazi da je utvrđeno da predmetne nekretnine ne predstavljaju zemljište na kojem je zgrada ucrtana već se radi o dvorištu iza predmetne zgrade te samo po sebi ne čini jedinstvo nekretnine, unatoč činjenici da do ovih nekretnina može pristupiti isključivo kroz zgradu. S obzirom na to da je i stalni sudski vještak za geodeziju Stjepan Grmoljez na uviđaju na licu mjesta održanom 24. listopada 2025. potvrdio da čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije niti jednim dijelom izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to u odnosu na prvu spornu činjenicu ovaj sud utvrđuje da su predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zasebne nekretnine, tj. da ne predstavljaju pripadnost čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da imaju zaseban pravni status.

16.1. Pozivanje tužitelja na činjenicu da predmetne čestice s čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja sukladno novoj izmjeri nose jedinstvenu oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije od utjecaja na vlasničkopravni status istih, obzirom katastarska izmjera sama po sebi ne stvara pravo vlasništva i nije pravni temelj za stjecanje prava vlasništva.

17. S obzirom na to predmetne čestice imaju zaseban pravni status od tužiteljeve nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], valjalo je raspraviti drugu spornu činjenicu – ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

18. Nesporno je da je tuženik uknjižen kao vlasnik istih, a da je tužitelj u posjedu istih. Temeljem uviđaja na licu mjesta i nalaza i mišljenje vještaka Stjepana Grmoljeza, utvrđeno je da je pristup na predmetne čestice u ovom trenutku moguć jedino iz čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na tu okolnost poziva se tužitelj držeći da se time dokazuje isključivost posjeda tužitelja, međutim, kako je navedeno, ta činjenica nije ni sporna. Stoga sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka ŽSA, obzirom je isti jedino iskazivao o činjenici posjeda tužitelja i njegovih prednika.

18.1. U odnosu na pitanje prilaza predmetnim česticama i činjenici da je prilaz moguć isključivo iz tužiteljeve nekretnine, valja reći da ovaj sud utvrđuje da to nije bilo uvijek tako. Naime, temeljem nalaza i mišljenje vještaka i pregledom skice lica mjesta stara izmjera, a što je vještak i pokazao na terenu prilikom održavanja uviđaja, utvrđen je položaj i oblik čestice 45 k. o. [katastarska općina], a koja je u naravi na svojim sjevernom dijelu taraca ispred stambenoga objekta dok je sa svoje zapadne strane dio vrta. Zapadni dio čestice zemlje [katastarska čestica] je prema prikazu na kopiji katastarskog plana uska parcela koja se proteže u smjeru sjever jug ali ista je pregrađena izgradnjom objekta na južnom dijelu to jest na mjestu gdje bi se ona trebala protezati do javne površine napravljen je dio tarace u funkciji objekta izgrađenog na č. zgr. [katastarska čestica] a na samom mjestu prolaza postavljena je metalna ograda. Vještak je iskazao da je taj nadograđeni dio izgrađen na dijelu koji je služio kao prolaz do javne ulice. Dakle, predmetne čestice 45 i 46 k. o. [katastarska općina] su nekada imale pristup iz javne Ulice od Tabakarije, dok čest. zgr. Ima pristup isključivo iz [adresa]. I ta činjenica, prema stajalištu ovog suda pokazuje da predmetni vrt izvorno nije predviđen da bi vlasnički pripadao isključivo vlasniku čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je naknadnom izgradnjom od strane drugih osoba došlo do pregrađivanja, odnosno izgradnje na dijelu koji je služio kao prolaz do javne ulice.

19. Ovaj sud prihvaća istinitim iskaz svjedoka ŽSA i tužitelja u odnosu na okolnost dugotrajnosti isključivog posjeda predmetnih čestica, koji je započeo od strane tužiteljevog djeda. Neovisno o činjenici isključivog posjeda predmetnih čestica od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika, a koji proizlazi temeljem svih provedenih dokaza, uzimajući u obzir da tuženik osporava poštenje tužitelja, ovaj sud je temeljem izvedenih dokaza stajališta da tužitelj nije bio pošteni posjednik predmetnih čestica. Naime, nije sporno da predmetne čestice nisu bile predmet Ugovora o prodaji stana od 24. prosinca 1997. godine, a temeljem kojeg je tužitelj stekao pravo vlasništva stana u čest. Zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao bivši nositelj stanarskog prava, slijedom čega je zaključak ovog suda da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina temeljem dosjelosti, budući je kao nositelj stanarskog prava sve do dana zaključenja predmetnog Ugovora znao odnosno morao znati i imati uvjerenje da sve nekretnine koje posjeduje ne predstavljaju njegovo vlasništvo. Svijest tužitelja da mu ne pripada pravo na posjed predmetnih čestica, dakle da nije pošteni posjednik, proizlazi i iz njegovog iskaza, u dijelu gdje je iskazao da je uredno sve plaćao Gradu, a kada je došlo do mogućnosti za otkup i otkupio stan. Da se sjeća da je u katastru pitao službenika što je sa đardinom, a on mu rekao da je to sve jedna čestica, da je to sve skupa i da u tom smislu nema brige, a sjeća se da je to bilo 1997. Međutim, kako je ranije navedeno katastarska izmjera sama po sebi ne stvara pravo vlasništva i nije pravni temelj za stjecanje prava vlasništva. Od sklapanja kupoprodajnog ugovora 1997. (kada je dobio zakoniti temelj i pošteni posjed stana s uvjerenjem da je stan njegovo vlasništvo), ako je bio uvjerenja da mu time pripada i pravo vlasništva vrta, pa do pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka 2012. (kojim je krenuo rješavati pitanje prava vlasništva i predmetnih čestica), nije protekao zakonom propisani rok iz članka 159. stavak 4. ZVSP-a za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, pa ni od tada nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

20. U odnosu na iskaz tužitelja u dijelu u kojem iskazuje o dugotrajnosti samostalnog posjeda predmetnih čestica njegovih prednika i načinu na koji je njegov djed stupio u posjed stana (čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i vrta (predmetne čestice), stajalište je ovog suda da iskaz tužitelja koji je izravno pravno zainteresiran uspjeti u ovom postupku, kao jedini predloženi i izvedeni dokaz na tu okolnost (svjedok DSA je iskazivao jedino o činjenici posjeda tužitelja i prednika, koja nije sporna) u odsustvu dodatnih iskaza svjedoka i materijalnih dokaza, nije dovoljan da bi se utvrdilo stjecanje prava vlasništva dosjelošću od strane tužiteljevih prednika, a tužitelj nije predložio ni priložio druge dokaze na tu okolnost. Osim toga, iz iskaza tužitelja proizlazi da je njegov djed s K koji je ranije stanovao u ovom stanu imao napismeno dogovor "u smislu da on daje u zamjenu stančić u kojem je do tada živio, a koji je odgovarao za jednog svećenika". Dakle, ni tužitelj ne iskazuje da je među prednicima stranaka postojao dogovor i ugovor o zamjeni koji bi uključivao i vrt (predmetne čestice), a za dodati je da svećenik koji je koristio stan, koji je sada u vlasništvu tužitelja, sasvim sigurno nije mogao raspolagati vlasništvom čestica koje su u vlasništvu tuženika, dakle nije mogao prenijeti više prava nego što mu pripada. Taj ugovor o zamjeni tužitelj nije predložio ni priložio u spis kao dokaz, a na okolnost kada je djed tužitelja stupio u posjed i što mu je prepušteno u posjed.

21. Slijedom svega navedenog, ovaj sud zaključuje da tužitelj nije bio pošteni posjednik predmetnih čestica i zbog toga nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću do sklapanja ugovora o kupoprodaji stana, a ni iza jer nije protekao zakonom propisani rok dosjelosti, a kako nije dokazao ni da su pravo vlasništva dosjelošću stekli njegovi pravni prednici – djed ili majka, to je temeljem članka 159. st. 1.-4. i čl. 160. st. 1 ZOV- a valjalo odlučiti kao u izreci.

22. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te ih je sud odmjerio sukladno članku 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025 dalje u tekstu: Tarifa). Kao potreban trošak tuženika za vođenje parnice, sud je utvrdio trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1.), trošak zastupanja na ročištima od 17. veljače 2022., 5. listopada 2022., 24. listopada 2025. i 12. ožujka 2026. (Tbr. 9. t. 1.), u iznosu od po 100 bodova, ukupno 500 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife iznosi 1.000,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 25% od 250,00 EUR-a, sveukupno iznosi 1.250,00 EUR-a. Slijedom navedenog, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.250,00 EUR-a u roku od 15 dana (točka II. izreke).

U Dubrovniku 24. travnja 2026.

Sutkinja

Ana Srhoj

Dostaviti:

Punomoćnik tužitelja, uz rješenje o pristojbi za presudu

Punomoćnik tuženika