REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
Poslovni broj P-1140/2023-54
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Marijani Capurso Kulišić,, u pravnoj stvari tužiteljice SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branimir Rozić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o., radi isplate nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, odsutnosti uredno pozvane tuženice, 24. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se Tuženiku: ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da Tužitelju: SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po pojedinim kalendarskim mjesecima i ukupno, isplati stečeno bez osnove u iznosu od 100.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2005. godine do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, tužiteljici SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.005,34 EUR (osam tisuća i pet eura i trideset i četiri centa), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to na način kako slijedi:
- 9,68 sa zateznim kamatama od 05.10.2007. do isplate
- 9,68 sa zateznim kamatama od 06.11.2007. do isplate
- 9,68 sa zateznim kamatama od 04.12.2007. do isplate
- 9,66 sa zateznim kamatama od 03.01.2008. do isplate
- 9,66 sa zateznim kamatama od 02.02.2008. do isplate
- 9,66 sa zateznim kamatama od 04.03.2008. do isplate
- 36,49 sa zateznim kamatama od 01.04.2008. do isplate
- 36,47 sa zateznim kamatama od 03.05.2008. do isplate
- 36,46 sa zateznim kamatama od 03.06.2008. do isplate
- 36,45 sa zateznim kamatama od 03.07.2008. do isplate
- 36,43 sa zateznim kamatama od 01.08.2008. do isplate
- 36,42 sa zateznim kamatama od 02.09.2008. do isplate
- 36,41 sa zateznim kamatama od 02.10.2008. do isplate
- 40,68 sa zateznim kamatama od 04.11.2008. do isplate
- 36,38 sa zateznim kamatama od 03.12.2008. do isplate
- 62,54 sa zateznim kamatama od 01.01.2009. do isplate
- 65,63 sa zateznim kamatama od 03.02.2009. do isplate
- 67,02 sa zateznim kamatama od 03.03.2009. do isplate
- 63,13 sa zateznim kamatama od 04.04.2009. do isplate
- 63,85 sa zateznim kamatama od 06.05.2009. do isplate
- 57,90 sa zateznim kamatama od 05.06.2009. do isplate
- 53,63 sa zateznim kamatama od 04.07.2009. do isplate
- 54,64 sa zateznim kamatama od 08.08.2009. do isplate
- 56,92 sa zateznim kamatama od 05.09.2009. do isplate
- 56,70 sa zateznim kamatama od 06.10.2009. do isplate
- 54,34 sa zateznim kamatama od 06.11.2009. do isplate
- 58,69 sa zateznim kamatama od 05.12.2009. do isplate
- 62,17 sa zateznim kamatama od 06.01.2010. do isplate
- 67,13 sa zateznim kamatama od 06.02.2010. do isplate
- 65,96 sa zateznim kamatama od 06.03.2010. do isplate
- 72,70 sa zateznim kamatama od 03.04.2010. do isplate
- 71,38 sa zateznim kamatama od 01.05.2010. do isplate
- 73,86 sa zateznim kamatama od 05.06.2010. do isplate
- 95,47 sa zateznim kamatama od 06.07.2010. do isplate
- 90,99 sa zateznim kamatama od 04.08.2010. do isplate
- 104,58 sa zateznim kamatama od 07.09.2010. do isplate
- 99,83 sa zateznim kamatama od 01.10.2010. do isplate
- 92,24 sa zateznim kamatama od 06.11.2010. do isplate
- 108,16 sa zateznim kamatama od 07.12.2010. do isplate
- 117,80 sa zateznim kamatama od 05.01.2011. do isplate
- 103,69 sa zateznim kamatama od 05.02.2011. do isplate
- 109,08 sa zateznim kamatama od 05.03.2011. do isplate
- 102,76 sa zateznim kamatama od 06.04.2011. do isplate
- 103,87 sa zateznim kamatama od 06.05.2011. do isplate
- 130,44 sa zateznim kamatama od 02.06.2011. do isplate
- 133,01 sa zateznim kamatama od 06.07.2011. do isplate
- 155,21 sa zateznim kamatama od 05.08.2011. do isplate
- 143,77 sa zateznim kamatama od 06.09.2011. do isplate
- 131,23 sa zateznim kamatama od 06.10.2011. do isplate
- 108,56 sa zateznim kamatama od 08.11.2011. do isplate
- 107,62 sa zateznim kamatama od 06.12.2011. do isplate
- 113,32 sa zateznim kamatama od 06.01.2012. do isplate
- 118,28 sa zateznim kamatama od 07.02.2012. do isplate
- 118,92 sa zateznim kamatama od 07.03.2012. do isplate
- 115,44 sa zateznim kamatama od 07.04.2012. do isplate
- 117,74 sa zateznim kamatama od 08.05.2012. do isplate
- 119,31 sa zateznim kamatama od 07.06.2012. do isplate
- 116,60 sa zateznim kamatama od 07.07.2012. do isplate
- 117,28 sa zateznim kamatama od 07.08.2012. do isplate
- 115,24 sa zateznim kamatama od 07.09.2012. do isplate
- 110,93 sa zateznim kamatama od 06.10.2012. do isplate
- 115,53 sa zateznim kamatama od 07.11.2012. do isplate
- 117,73 sa zateznim kamatama od 06.12.2012. do isplate
- 116,08 sa zateznim kamatama od 08.01.2013. do isplate
- 107,32 sa zateznim kamatama od 02.02.2013. do isplate
- 114,71 sa zateznim kamatama od 07.03.2013. do isplate
- 115,33 sa zateznim kamatama od 03.04.2013. do isplate
- 112,39 sa zateznim kamatama od 07.05.2013. do isplate
- 103,30 sa zateznim kamatama od 07.06.2013. do isplate
- 103,04 sa zateznim kamatama od 06.07.2013. do isplate
- 105,23 sa zateznim kamatama od 07.08.2013. do isplate
- 108,76 sa zateznim kamatama od 07.09.2013. do isplate
- 113,67 sa zateznim kamatama od 08.10.2013. do isplate
- 111,08 sa zateznim kamatama od 01.11.2013. do isplate
- 112,86 sa zateznim kamatama od 01.12.2013. do isplate
- 114,86 sa zateznim kamatama od 08.01.2014. do isplate
- 77,04 sa zateznim kamatama od 08.02.2014. do isplate
- 79,24 sa zateznim kamatama od 08.03.2014. do isplate
- 78,51 sa zateznim kamatama od 08.04.2014. do isplate
- 76,05 sa zateznim kamatama od 08.05.2014. do isplate
- 75,26 sa zateznim kamatama od 10.06.2014. do isplate
- 75,61 sa zateznim kamatama od 08.07.2014. do isplate
- 78,39 sa zateznim kamatama od 07.08.2014. do isplate
- 80,72 sa zateznim kamatama od 06.09.2014. do isplate
- 80,24 sa zateznim kamatama od 07.10.2014. do isplate
- 82,25 sa zateznim kamatama od 07.11.2014. do isplate
- 83,62 sa zateznim kamatama od 06.12.2014. do isplate
- 82,81 sa zateznim kamatama od 08.01.2015. do isplate
- 83,01 sa zateznim kamatama od 07.02.2015. do isplate
- 83,01 sa zateznim kamatama od 07.03.2015. do isplate
- 83,01 sa zateznim kamatama od 11.04.2015. do isplate
- 82,99 sa zateznim kamatama od 11.06.2015. do isplate
- 82,99 sa zateznim kamatama od 11.06.2015. do isplate
- 82,98 sa zateznim kamatama od 08.07.2015. do isplate
- 82,98 sa zateznim kamatama od 07.08.2015. do isplate
- 82,97 sa zateznim kamatama od 05.09.2015. do isplate
prema stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate prema stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu 3.600,00 EUR (tri tisuće i šest stotina eura) sa zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu koji sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije tužitelja, kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, stoga smatra da je valutna klauzula ništetna. Isto tako tvrdi da su tužitelj obvezao tuženici plaćati kamatu koja nije određena jer je uglavljena kao promjenjiva, a nije odrediva jer ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa kamate može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju uredi. Tvrdi da je tužitelj ovim postupanjem tuženiku počinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ne osporava da su stranke sklopile aneks uz ugovor o kreditu, međutim smatra da tuženik nije ispunio izvanugovornu obvezu vraćanja onoga što je stekao bez osnove, n iti je to izvanugovorna obveza prestala na neki od način predviđen odredbama Zakona o obveznim odnosima.
1.1. Tijekom postupka tužiteljica je podneskom od 13. srpnja 2020 . uredila tužbeni zahtjev na način da zahtjeva:
"I. Nalaže se Tuženiku: ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da Tužitelju: SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po pojedinim kalendarskim mjesecima i ukupno, isplati stečeno bez osnove u iznosu od 100.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2005. godine do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se Tuženiku da Tužitelju naknadi trošak postupka s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.
EVENTUALNO KUMULIRANI ZAHTJEV 1
Ukoliko sud ne bi usvojio tužbeni zahtjev naveden pod I. gore utemeljen na navodima iz toč. 2., 3. i 4. ove tužbe, predlaže se da sud usvoji eventualno kumulirani tužbeni zahtjev utemeljen na navodima iz toč. 2., 5. i 4. ove tužbe, kako slijedi:
I. Nalaže se Tuženiku: ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da Tužitelju: SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po pojedinim kalendarskim mjesecima i ukupno, isplati stečeno bez osnove u iznosu od 90.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2005. godine do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.
EVENTUALNO KUMULIRANI ZAHTJEV 2
Ukoliko sud ne bi usvojio tužbeni zahtjev naveden pod I. gore utemeljen na navodima iz toč. 2., 3. i 4. ove tužbe, niti prethodno istaknuti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, predlaže se da sud usvoji sljedeći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev utemeljen na navodima iz toč. 3. i 4. ove tužbe, kako slijedi:
I. Nalaže se Tuženiku: ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da Tužitelju: SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po pojedinim kalendarskim mjesecima i ukupno, isplati stečeno bez osnove u iznosu od 80.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2005. godine do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.
EVENTUALNO KUMULIRANI ZAHTJEV 3
Ukoliko sud ne bi usvojio tužbeni zahtjev naveden pod I. gore utemeljen na navodima iz toč. 2., 3. i 4. ove tužbe, niti ijedan od prethodno istaknutih eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva, predlaže se da sud usvoji sljedeći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev utemeljen na navodima iz toč. 5 i 4. ove tužbe, kako slijedi:
I. Nalaže se Tuženiku: ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da Tužitelju: SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po pojedinim kalendarskim mjesecima i ukupno, isplati stečeno bez osnove u iznosu od 70.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2005. godine do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.
EVENTUALNO KUMULIRANI ZAHTJEV 4
Ukoliko sud ne bi usvojio tužbeni zahtjev naveden pod I. gore utemeljen na navodima iz toč. 2., 3. i 4. ove tužbe, niti ijedan od prethodno istaknutih eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva smatrajući da se iznos koji Tužitelj potražuje po ovoj Tužbi ima umanjiti za iznos koji je Tužitelj eventualno stekao od Tuženika sukladno dodatku Ugovoru koje su isti sklopili temeljem odredba Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 102/15), predlaže se da sud svoji sljedeći eventualno kumulirani zahtjev kako slijedi:
I. Nalaže se Tuženiku: ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da Tužitelju: SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po pojedinim kalendarskim mjesecima i ukupno, isplati stečeno bez osnove u iznosu od 60.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2005. godine do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana."
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, predlaže ga odbiti uz naknadu parničnog troška. Tuženik ističe prigovor zastare. Ističe da su stranke sklopile aneks uz ugovor o kreditu kojim su konvertirale ugovor o kreditu, sukladno za tuženika prisilnim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju te u tom smislu se mora smatrati za nepoštenu odredbu kao da nikad nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala. Ističe da se navedenim prisilnim propisom uredio način potpune restitucije potrošača kao posljedicu presumirano ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu, a posebno i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Smatra da i kondemnatorni zahtjev koji je predmetom raspravljanja u potpunosti konzumiran prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem aneksa uz ugovor o kreditu. Nadalje, ističe u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi da je u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o kreditima, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze, u potpunosti postupao sukladno svim važećim kogentnim propisima te da predstavlja dopuštenu i odredivu kamatnu stopu kao i da su stranke sklapanjem ugovora o kreditu, prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope, postupale suglasno svojoj stvarnoj volji te je tužitelju ta stopa bila prihvatljiva. U odnosu na navode o ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, ističe da se o ovoj odredbi pojedinačno pregovaralo pa ista ne može biti ništetna sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača. Ističe da je kreditni referent prilikom sklapanja ugovora tužitelju objasnio značenje ugovaranja valutne klauzule, kao i ekonomske posljedice koje ona može imati za tužitelja. Nadalje, ističe da je ista odredba bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva pa je stoga i poštena. Prema tome smatra da predmetni ugovor o kreditu sadrži odredbu o valutnoj klauzuli koje ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
3.. Predmet ovog spora je ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je određeno pravo tuženice da jednostrano mijenja kamatnu stopu i primjena valutne klauzule u CHF za otplatu kredita, te vraćanje stečenog temeljem navedenih odredbi ugovora o kreditu.
4. Iz izvedenih dokaza te navoda stranaka u postupku proizlazi da je među strankama nesporno:
- da su dana 6. travnja 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 266-120/2005,
- da je prema navedenom ugovoru glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF,
- da su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu,
- da je ugovoreno pravo tuženice da svojom odlukom mijenja visinu kamatne stope,
- da je tuženica tijekom otplate kredita svojim odlukama povećavala kamatnu stopu,
- da je tijekom otplate došlo do znatnog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu, te
- da su stranke dana 4. ožujka 2016. sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu, kojim su izvršile konverziju kredita promjenom valute i kamatne stope.
4.1. Sporno je između stranaka:
- može li se u konkretnom postupku primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora,
- jesu li ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na jednostranu promjenu kamatne stope i primjenu valutne klauzule u CHF nepoštene ugovorne odredbe, odnosno: je li se o tim odredbama pregovaralo, jesu li one nejasne, nerazumljive ili neuočljive, te je li tuženica prilikom sklapanja Ugovora o kreditu postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja,
- učinci sklopljenog Aneksa uz Ugovor o kreditu na prava tužiteljice iz osnovnog Ugovora o kreditu,
- postojanje i visina potraživanja tužiteljice,
- zastara potraživanja tužiteljice.
5. U postupku su pročitani ugovor o kreditu broj 266-120/2005 (list 7-15 spisa), specifikacija uplata (list 22-25 spisa), Aneks uz ugovor o kreditu sa sporazumom osiguranja novčane tražbine (list 26-28 spisa), Izračun konverzije kredita (list 95-97 spisa9, Obavijest o provedenoj konverziji (list 98-99 spisa), Otplatni plan (list 100- 103, 221-234, 239-243, 246-250, 252-260, 262-284 spisa) Metodologija promjene kamatnih stopa (list 104—105 spisa), Obavijest o promjeni kamatne stope (list 235- 238, 244-245, 251, 261 spisa), saslušana je tužiteljica (list 25-26 spisa) svjedokinja ĐD (list 624-625 spisa), financijsko vještačenje po vještakinji Stefani Gardašanić (list 631-662 spisa), saslušana je sudska vještakinja.
6.1. Tuženik je u podnesku od 5. rujna 2024. naveo da odustaje od saslušanja javnog bilježnika Anđelka Stanića, ako ne pristupi na ročište za glavnu raspravu, a navedeni svjedok nije pristupio na ročište 11. rujna 2024.
7. Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata provedenog postupka zaključak je suda da je glavni tužbeni zahtjev neosnovan, a prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev osnovan.
8. Iz sadržaja Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 6. travnja 2005. proizlazi da su stranke istim ugovorile stambeni kredit i kunskoj protuvrijednosti CHF 76,500 uz redovnu kamatnu stopu 4,99%, promjenjivu u skladu s Odlukom kamatnoj stopi Kreditora, uz rok otplate 30. travnja 3032. u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važeće na dan dospijeća prema otplatnom planu.
9. Iz iskaza tužiteljice, saslušane u svojstvu parnične stranke, proizlazi da ugovor o kreditu sklopila za potrebe renoviranja stana koji je i tada, a i sada njen dom. Obišla je nekoliko banaka, njena primanja u to vrijeme nisu bila velika i od svih tih banaka, jedino joj je tadašnja Hypo baka rekla da može dobiti kredit s tim da joj je rečeno da može dobiti kredit samo u CHF. Nju je to zbunilo jer joj je ta valuta bila nepoznata i nije ništa o tome znala pa ih je pitala da joj pojasne zašto ta valuta i što to znači. Rekli su da s njenim primanjima može dobiti jedino tu vrstu kredita. Predočili su joj nekakve grafikone da joj pokažu da je ta valuta stabilan godinama Pitala je bi li moglo biti kakvih problema, a oni su rekli da je taj kredit povoljan da je valuta stabilna i da bi sve trebalo biti super. Pristala je na taj kredit joj je trebao, a nije imala drugog izbora. Radi odobravanja kredita prebacila je svoj tekući račun u tu banku. Banka je sastavili taj ugovor koji je pročitala i shvatila sam ono što je trebala u smislu iznosa kredita kao i da joj je rata koja je navedena prihvatljiva obzirom na primanja. Radi toga je išla kod javnog bilježnika, no njega nije niti vidjela već su samo njegovi djelatnici odnijeli ugovor njemu na potpis. Njoj su u banci predočili kolika će joj biti rata i nije bilo govora o tome da bi ona rasla, dapače uvjeravali su je da je stabilan i da ne bi trebalo biti nikakvih promjena koje bi bile značajne. Kredit je isplaćen i ja ona je rate plaćala mjesečno. Što se tiče kamate prezentirana joj je kao promjenjiva, ali su joj i tu rekli da ne bi trebalo biti nekih odskakanja i da ne očekuju promjene, odnosno da bi se trebalo biti u normalnim gabaritima. Dogodilo se da se rata uduplala tako da joj je s nekih cca 1.000,00 i nešto kuna došla na nekih 2.600,00 kuna, a njena primanja su u tom trenutku iznosila oko 3.000,00 kuna. Nastao joj je pakao jer je skrbila i o majci koja je bila dementna i imala sina adolescenta i to kao samohrana majka. Bila je prisiljena raditi više poslova samo da bi preživjeli. U nekom trenutku se počelo govoriti o konverziji kredita i njoj je to bio jedini način da obuzda ovu situaciju koja se omakla kontroli. Nije znala što će se dalje događati i koliko će to još rasti pa je u banci samo pitala je li može sklopiti takav kredit da joj rata više ne raste. Oni su na to pristali i ona je shvatila da su time riješili da joj ubuduće neće biti više takvih povećanja rate. Bila je u strahu jer joj je život zbog tog kredita godinama bio izvan kontrole. Nije mogla ništa s bankom pregovarati već joj je predočeno kao mogućnost "uzmi ili ostavi". Uopće nisu razgovarali o tome o čemu bi ovisila kamatna stopa u tom trenutku.
10. Svjedok ĐD, iskazala je da je bila zaposlenica Addiko banke u periodu od 2001. do 2013., te je kao takva radila na kreditnom poslovanju i kao osobni bankar. U ponudi su imali kredite vezane za CHF i kredite vezane za EUR. Krediti vezani za CHF su bili znatno povoljniji te se većina klijenata odlučivala za njih. Radilo se tome da je kamatna stopa bila dosta manja u odnosu na kredite u EUR-u, a što je značilo da je klijentu manji mjesečni anuitet. Oni bi njima predočili da su ti krediti povoljniji kroz analizu otplate. Klijentima bi objasnili da to znači da se naplata kredita veže uz tečaj, odnosno kao protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju. Nisu znali zašto su ti kredit povoljniji i nisu mogli klijentima reći raspon promjene anuiteta tijekom otplate. Kamatna stopa je mogla bit promjenjiva ili fiksna kroz prvih 5 godina otplate. Koliko se sjeća ta fiksna kamata je bila povoljnija u odnosu na promjenjivu i većina klijenta se za nju odlučila izuzev onih koji bi procijenili da je za njih povoljnija promjenjiva kamatna stopa. Nisu znali točne parametre na temelju kojih se kamata mijenja, imali su ranije iskustvo sa kreditima u EUR-u pa su očekivali da će to biti isto ili slično, konkretno da će se kamata određivati po uvjetima na tržištu. Znali su da promjena kamate ovisi o odluci banke, a ja pretpostavlja da se ta odluka donosila u vezi sa cijenom po kojoj je banka nabavljala sredstava i uvjetima na tržištu. Ugovor je sastavljala pravna služba te se radilo o tipskom ugovoru. Klijenti nisu mogli pregovarati o tom ugovoru i da nisu htjeli potpisati takav ugovor, ne bi dobili kredit. Iznimno za klijente od posebnog značaja, znači klijente koji su imali poslovnu suradnju a bankom, se moglo vratiti kredit u ponovnu proceduru radi procjene povoljnijih uvjeta. Klijente bi sa ugovor poslali kod javnog bilježnika. Sjeća se da su klijenti dolazili kada je počeo rast anuiteta, a oni u banci nisu imali nikakav konkretan ugovor. Nudilo se eventualno reprogramiranje u kredit u EUR, no to klijentima nije bilo povoljno jer bi se nakon prebacivanja glavnice iz CHF-a u kune, pa u EUR došlo do situacije da bi im glavnica bila veća od one koju su inicijalno uzeli.
11. Već iz samog sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu, vremena njegova sklapanja te nesporne činjenice da je ugovoren uz valutnu klauzulu u CHF, jasno proizlazi da se zahtjev tužiteljice u ovom postupku temelji na istovjetnom činjeničnom i pravnom interesu kao i zahtjev koji je bio predmet postupka vođenog po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu na ovdje tuženika. U navedenom je postupku pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF ništetne u dijelu u kojem je promjena kamatne stope ugovorena isključivo odlukom banke, kao i u dijelu u kojem su obveze ugovornih strana vezane uz tečaj kune prema tečaju CHF, a da se o tim odredbama nije individualno pregovaralo, niti su korisnici kredita kao potrošači bili primjereno informirani o parametrima koji utječu na njihova prava i obveze.
12. Slijedom navedenoga, tužiteljica je, sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku, ovlaštena pozvati se na utvrđenja suda donesena u navedenom kolektivnom postupku.
13. U navedenom kolektivnom sporu, u kojem je tuženica bila stranka u ulozi tuženika, a koji se odnosio na ugovore o kreditu sklopljene u istom razdoblju kao i ovdje predmetni ugovor, uz ugovaranje valutne klauzule u CHF te pravo banke da jednostranom odlukom, bez ugovorom određenih jasnih i objektivnih parametara, mijenja kamatnu stopu tijekom otplate kredita, u bitnome je utvrđeno da su ništetne one odredbe ugovora o kreditu o kojima se nije individualno pregovaralo, osobito u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a sve zbog izostanka potpunog informiranja potrošača o parametrima bitnima za donošenje valjane i svjesne odluke. Takve su odredbe, prema utvrđenju suda u tom postupku, dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
13.1. Usporedbom tih utvrđenja s sadržajem predmetnog Ugovora o kreditu, u kojem je ugovoreno da tuženica može jednostrano određivati visinu kamatne stope, i to bez ugovorenog objektivnog kriterija, uz obvezu tužiteljice da takvu odluku bezuvjetno prihvati, te uz činjenicu da je tužiteljica tijekom otplate kredita, zbog jednostranog povećanja kamatne stope i porasta tečaja CHF, otplaćivala znatno uvećane anuitete, ovaj sud zaključuje da je tuženica, kao profesionalni trgovac, tužiteljici nametnula sporne ugovorne odredbe kao „jača” ugovorna strana. Na taj je način banka ugovorila pravo da cijenu svoje usluge mijenja po vlastitom nahođenju, bez obveze da promjenu veže uz objektivne razloge, i bez mogućnosti potrošača da na to utječe, čime je tužiteljica dovedena u bitno nepovoljniji položaj.
13.2. Sud je ocijenio razumnim i životno uvjerljivim da tužiteljica, kao prosječni potrošač bez stručnog znanja iz područja financija, nije bila svjesna rizika vezanih uz otplatu kredita denominiranog u švicarskim francima (CHF). Za razliku od tuženice – banke, kao profesionalne financijske institucije koja raspolaže specifičnim znanjem o valutnim kretanjima – tužiteljica nije mogla predvidjeti moguće posljedice takvog ugovornog aranžmana, osobito imajući u vidu da valuta CHF u vrijeme sklapanja ugovora nije bila uobičajeno platežno sredstvo u Republici Hrvatskoj, već je predstavljala relativno novu i složenu financijsku pojavu.
13.3. Iz uvjerljivog i logičnog iskaza tužiteljice i svjedokinje, djelatnice banke, proizlazi da se o konkretnim ugovornim odredbama nije individualno pregovaralo, niti se moglo pregovarati te da tužiteljica nije bila informirana o svim bitnim parametrima potrebnima za donošenje valjane odluke. Tužiteljici nije bila predočena niti jedna informacija iz koje bi mogla razumjeti da se anuitet može znatno povećavati tijekom otplate, već joj je kredit bio prikazan bez pojašnjena parametara, iako je bio vezan uz valutu koja nije bila u primjeni u Republici Hrvatskoj niti je predstavljala valutu u kojoj je ostvarivala prihode. Kad se dovede u vezu da je tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu s povjerenjem u profesionalnost tuženice, kao pouzdanog partnera pri sklapanju stambenog kredita, a da banka pri tome nije upozorila tužiteljicu na rizik rasta anuiteta niti na nepostojanje gornje granice rasta cijene kredita, proizlazi da tužiteljica nije bila valjano i potpuno informirana o bitnim parametrima otplate kredita.
13.4. Uzevši u obzir i činjenicu da je ugovor sklopljen s namjenom – obnove stana u kojem živi, tužiteljica u konkretnom slučaju ima položaj potrošača.
14. Valja naglasiti da ugovor može predstavljati stvarni izraz volje ugovornih strana samo ako su njegove bitne odredbe jasno i nedvojbeno utvrđene, osobito one koje se odnose na način određivanja visine tražbine i kriterije njezine promjene. U predmetnom slučaju ti uvjeti nisu bili ispunjeni. .
14.1. Tužiteljica je, kao potrošač, bila svjesna osnovnih elemenata ugovora – iznosa kredita koji joj je isplaćen, visine kamatne stope, visine početne mjesečne rate i roka otplate – te je logično očekivala mogućnost manjih promjena uslijed promjene tečaja ili kamate. Međutim, sukladno načelima obveznog prava o ravnoteži činidbi te načelu savjesnosti i poštenja, legitimno je očekivanje potrošača da promjene tijekom trajanja ugovora neće dovesti do znatnog pogoršanja njegova položaja, odnosno do takvih promjena koje bi ugrozile mogućnost redovne otplate kredita. Tuženici je bilo, ili je moralo biti, poznato da preuzimanje takvih obveza od strane potrošača zahtijeva prethodno realno preispitivanje mogućnosti otplate, kao i da je kredit potrošaču bio prezentiran kao najpovoljniji, što je bio odlučujući razlog njegova prihvaćanja. Stoga sud ocjenjuje da je postupanje tuženice kojom tužiteljicu, kao nestručnu osobu, nije jasno i potpuno informirala o rizicima ugovora, te joj nije pojasnila da sporne ugovorne odredbe omogućuju neograničeno povećanje njezinih obveza, suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Tužiteljica nije bila ničim zaštićena od znatnog umanjenja svoje imovine zbog takvih odredbi, dok je tuženica svoje potraživanje osigurala založnim pravom na nekretnini i zadržala mogućnost da jednostrano povećava cijenu kredita, odnosno obvezu potrošača.
15. Slijedom navedenoga, ocjena je ovog suda da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je otplata kredita vezana uz valutu CHF (članak 3. točka II.) te kojima je ugovoreno pravo tuženice da jednostranom odlukom mijenja kamatnu stopu (članak 6. Ugovora), nepoštene u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 96/03).
16. Obzirom na nepoštenje navedenih odredbi ugovora o kreditu, odnosno ništetnost istih odredbi, tužiteljica bi sukladno čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO) imala pravo na vraćanje stečenog temeljem ništetnih ugovornih odredbi, konkretno više plaćenih anuiteta kao posljedice rasta tečaja i kamatne stope.
17. Kako proizlazi iz tvrdnji stranaka te samog Dodatka ugovora o kreditu, nakon sklapanja osnovnog ugovora o kreditu koji sadrži predmetne ništetne odredbe ugovora, stranke su 4. ožujka 2016. provele postupak konverzije osnovnog ugovora o kreditu.
18. Čitanjem Dodatka Aneksa uz Ugovor o kreditu broj 266-120/2005., solemniziran kod javnog bilježnika Anđelka Stanića OV-2047/2016 od 4. ožujka 2016. utvrđeno je da je isti sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15), pri čemu se u Dodatku konstatira stanje preostale neotplaćene glavnice denominirane u kunama s valutnom kaluzulom u EUR koja na dan 30. rujna 2015. iznosi 39,741,91 EUR., da pretplata na isti dan iznosu 0,00 EUR, a manjak iznosi 1.197,31 EUR te da stranke suglasno utvrđuju da se visina iznosa manjka može primijeniti u prijelaznom razdoblju,, a čime će se uvećati preostala neotplaćena glavnica. Dalje, je Aneksom određena buduća otplata anuiteta po srednjem tečaju HNB za euro na dan dospijeća, uz promjenjivu kamatnu stopu. Sadržaj Dodatka jasno pokazuje da se time mijenja dio odredbi osnovnog ugovora, odnosno glavnica je denominirana u eurima, otplata vezana za tečaj EUR-a u odnosu na kunu, a kamatna stopa jasno ugovorena, dok sve ostale odredbe ugovora ostaju neizmijenjene, uključujući i sredstva osiguranja kredita. Iz Dodatka je razvidno da su prijašnje uplate po kreditu uračunate u novi izračun glavnice, ali se niti jednom odredbom ne uređuje pitanje odricanja izvanugovornih potraživanja u vezi s uplatama tužiteljice tijekom otplate kredita prije sklapanja Aneksa.
19. Vrhovni sud RH je u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. potvrdio pravno shvaćanje da korisnik kredita sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru nije izgubio pravni interes za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredbi, dok je u oglednom postupku Gos 1/19 od 4. ožujka 2020. jasno navedeno da sporazum o konverziji sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je, iako se radi o ništetnim odredbama osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
20. U ovom postupku nije sporna valjanost Aneksa, koji ima pravne učinke na odnose stranaka po otplati kredita, budući da predstavlja osnovu za izračun svih budućih anuiteta. Sporno je u ovom postupku je ima li tužiteljica pravo na vraćanje stečenog uslijed preplata mjesečnih anuiteta zbog rasta tečaja CHF i rasta kamatne stope temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ukoliko je s tuženicom sklopila Dodatak ugovora o kreditu (tzv. konverziju), a prilikom koje konverzije su sve ranije uplate tužiteljice uzete u obzir pri izračunu buduće glavnice kredita na koju je tužiteljica pristala tzv. konverzijom.
21. Člankom 19. b Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., dalje u tekstu ZPD) je jasno pod naslovom ¨načelo konverzije kredita¨ propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
21.1. U svezi navedenog, a imajući na umu i tumačenje Ustavnog suda Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017., proizlazi da osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj: povećanje socijalne zaštite, sprječavanje nepoštene prakse kreditnih institucija i smanjenje rizika produbljivanja dužničke krize. Navedena mjera konverzije kredita ocijenjena je proporcionalnom cilju jer je bila nužna i prikladna, a nije nametnula prekomjeran teret kreditnim institucijama. Iz toga je jasno da je zakonsko uređenje konverzije ugovora o kreditu vezanih za CHF bilo izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera zakonodavca, uvedena radi saniranja financijske krize građana uzrokovane znatnim rastom cijene takvih kredita. Zakonska intervencija omogućila je sklapanje dodataka ugovora radi zaštite građana koji su bili egzistencijalno ugroženi – zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita s hipotekom na nekretninama ili zbog potpune neizvjesnosti kretanja svojih obveza prema bankama – a istovremeno je težila uspostavi izvjesnosti i određene ravnoteže prava i obveza za obje strane..
21.2. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu, njegovog Dodatka i odredbi glave IV.a ZPD-a proizlazi da je konverzijom kredita glavnica utvrđena kompromisno: veća je od iznosa koji bi potrošač vratio da nije došlo do rasta tečaja CHF i jednostrane promjene kamatne stope, ali manja od iznosa koji bi platio da nije pristao na konverziju. Time je tužiteljica konverzijom formalno dovedena u položaj u kojem bi bila da je od početka sklopila ugovor denominiran u EUR, a ne u CHF.
21.3. Ocjena ovog suda, u svjetlu ranijeg stava VSRH da potrošač zadržava pravni interes za utvrđenje ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu čak i nakon sklapanja valjanog Dodatka ugovora (konverzije), jest da činjenica što je tužiteljica, deset godina nakon sklapanja i otplate ugovora, dovedena u položaj u kojem formalno otplaćuje kredit denominiran u EUR, ne znači da je pristala da tuženica zadrži sva sredstva stečena temeljem ništetnih odredbi niti da se odrekla svojih potraživanja po toj osnovi.
21.4. Tužiteljica je konverzijom pristala da se dio njene imovine, koji je tuženica prethodno stekla bez valjane osnove, iskoristi za buduću otplatu kredita, što je učinjeno uz informirano pristajanje i u skladu sa zakonskim odredbama kroz sklapanje Dodatka ugovora o kreditu. Međutim, nije mogla niti je pristala da sklapanjem Dodatka prestanu sva njezina potraživanja prema tuženici, koja su u vezi s valutnom klauzulom još uvijek bila predmet kolektivne sudske zaštite potrošača.
21.5. Objektivno, potrošač nakon konverzije nije bio u istom položaju kao potrošač koji je kredit otplaćivao u EUR prije konverzije, jer je prethodni ugovor predviđao znatno nižu mjesečnu obvezu, omogućujući mu planiranje financijskih i životnih mogućnosti, dok je tužiteljica bila dovedena u situaciju da plaća gotovo dvostruku obvezu, na koju nije pristala niti je mogla utjecati.
21.6. Ravnoteža i položaj stranaka ne mogu se retroaktivno mijenjati, jer oni odražavaju trenutno i buduće stanje; narušena ravnoteža može se isključivo kompenzirati naknadom štete ili isplatom u obveznopravnim odnosima.
21.7. Ocjena ovog suda je da izračunom buduće obveze tužiteljice konverzijom, i to na način da je ista odgovarala obvezi koju bi imala da je od početka sklopila ugovor u EUR, i to bez mogućnosti izbora i uskrate (trajni nalog i založno pravo kojim je takvo ispunjenje osigurano), nije prestalo pravo tužiteljice na povrat iznosa koji tuženica stekla bez pravne osnove, a koji iznosi nisu bili predmetom konverzije jer su navedene uplate samo djelomično iskorištene u konverziji, čime je samo tom dijelu uplata dana osnova temeljem koje tuženice nije dužna vratiti stečeno.
21.8. Da je prethodno navedeno prava volja potrošača i sukladno odredbama ZPD- a te samog Dodatka ugovora o kreditu, jasno proizlazi iz činjenice da pri konverziji ugovora o kreditu nije vršen obračun pretplata anuiteta zbog rasta tečaja CHF i jednostrane promjene kamatne stope, da ZPD i Dodatak koji je sklopljen sukladno odredbama istog uopće ne sadrže odredbe o ovim izvanugovornim pravima potrošača, a sve uz činjenicu da je i strankama ugovora u vrijeme sklapanja Dodatka, a i zakonodavcu pri uređenju instituta konverzije, bilo poznato da je u tijeku kolektivni spor u kojem udruge potrošača zahtijevaju utvrđenje ništetnosti odredbi o primjeni valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope u odnosu na banke, pa i ovdje tuženicu.
21.9. Logično je i životno da utvrđenje ništetnosti podrazumijeva pravni interes za isto, pa ako potrošači u kolektivnom sporu protiv ovdje tuženice za istovrsne kredite sklopljene u istom periodu zahtijevaju utvrđenje ništetnosti predmetnih odredbi ugovora o kreditu, jasno je da navedeno čine zbog naknade štete koja im je uslijed istih nastala, a koja je kao takva još bila sporna po osnovi u vrijeme provođenja konverzije kredita, što je tuženici bilo poznato u trenutku kada je konverzijom uređivala postojeći ugovorni odnos za ubuduće.
22. Slijedom navedenog, a u vezi s odlukama Suda Europske unije u predmetima C-118/17 GD protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. te C - 452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A. od 9. srpnja 2020., ocjena ovog suda je da izvanugovorna potraživanja tužiteljice (stečena bez osnove) nisu bila predmet razmatranja stranaka prilikom konverzije ugovora o kreditu niti su tim aktom regulirana. Činjenica da je dio uplaćenih sredstava bez osnove uključen u izračun glavnice buduće obveze pokazuje da je tužiteljica konverzijom pristala da tuženica zadrži taj dio njene imovine, čime je tuženici stvorena pravna osnova za navedeno. Preostali iznos neosnovano stečene imovine, uz znanje tuženice i u kontekstu tekućeg kolektivnog spora, ostao je nereguliran između stranaka (Vrhovni sud – rješenje Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022.).
23. Prema čl. 323. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem ugovora, a ako to nije moguće, isplaćuje se odgovarajuća naknada u novcu. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je za štetu nastalu drugoj strani, ukoliko ta nije znala niti je morala znati za uzrok ništetnosti. Čl. 324. ZOO-a propisuje da ništetnost pojedine odredbe ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako ugovor može opstati bez nje. Čl. 1111. i 1115. ZOO-a uređuju vraćanje onoga što je stečeno bez pravne osnove, uključujući plodove i zatezne kamate, pri čemu obveza nastaje od dana stjecanja ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
23.1. Jedine odredbe Ugovora o kreditu koje su u razdoblju od sklapanja osnovnog ugovora do sklapanja Dodatka ugovora bile jasno određene, razumljive i neposredno primjenjive, odnose se na kamatnu stopu od 4,99% godišnje, kao jedinu jasno ugovorenu cijenu zajma, te na iznos glavnice isplaćen tužiteljici prilikom ugovaranja kredita, obračunat prema tečaju CHF na dan isplate. Radi se o parametrima koji su tužiteljici, kao potrošaču, bili poznati i u potpunosti objašnjeni, što omogućuje utvrđenje stvarnog iznosa temeljnog duga.
23.2. Sukladno odredbama čl. 323. i 324. ZOO-a, a u vezi s načelom povrata onoga što je primljeno bez valjane pravne osnove, sud je naložio sudskoj vještakinji da za razdoblje od sklapanja Ugovora o kreditu do sklapanja Dodatka izračuna iznos anuiteta kredita, uz primjenu početno ugovorene kamatne stope (3,95%) godišnje i tečaja CHF prema kunskoj protuvrijednosti na dan isplate kredita, pri čemu se uzima u obzir jedino ono što je bilo jasno određeno i ugovoreno između stranaka.
23.3. Za odluku u ovoj pravnoj stvari relevantna je cijena o kojoj su stranke pregovarale i na istu po objektivnom kriteriju pristale, a to je u ovom slučaju jedino inicijalno ugovorena kamatna stopa i iznos glavnice vezan za tečaj kada je glavnica isplaćena potrošaču, za koju je tužiteljica kao potrošač znala u trenutku sklapanja ugovora i na nju, kao točno određenu, pristala.
24. Stalna sudska vještakinja za knjigovodstvo i financije je nalazu mišljenja (sve samo uzevši u obzir pozitivne tečajne razlike):
- da je konverzija provedene po zakonu
- da je prilikom konverzije utvrđen manjak u iznosu 1.197,31 EUR, a ne višak
- da je tužiteljica platila više zbog rasta kamata 2.838,36 EUR, s pojedinačnim mjesečnim iznosima prikazanim u tablici
- da je tužiteljica platila više zbog rasta tečaja 5.166,98 EUR s pojedinačnim mjesečnim iznosima prikazanim u tablici
- da je zatezna kamata na pretplatu kamata i tečaja (utvrđenu u prethodnim alinejama) iznosila 3.373,66 EUR, pojedinačni mjesečni iznosi prikazani u tablici.
25. Tuženik u očitovanju na nalaz i mišljenje ne iznosi konkretne primjedbe na matematički izračun nalaza i mišljenja, već iznosi svoje primjedbe pravne prirode, ustraje u prijedlogu da se naloži vještakinji da na izračun primjeni kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK na dan sklapanja predmetnog ugovora.
26. Tužiteljica je po zaprimanju nalaza i mišljenja, na kojeg nije imala primjedbi, ali je zahtijevala dopunu nalaza i mišljenja s obzirom na više postavljenih kumuliranih zahtjeva, na način da vještakinja izračuna po pojedinim kalendarskim mjesecima i ukupno, izračuna iznos više stečenog po tuženiku od tužiteljice po ugovoru o kreditu iz tužbe u odnosu na ono što bi stekao: da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO (obračun kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do Konverzije, a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do Konverzije), sukladno toč. 2., 3. i 5. tužbe - izračun anuiteta, da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO (obračun kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do Konverzije), sukladno toč. 3. i 5. tužbe - izračun kamate, smatra da je tužiteljici potreban izračun vještaka glede svih istaknutih pravnih osnova.
26.1. Tužiteljica je istim podneskom s obzirom na nalaz i mišljenje sudske vještakinje uredila dio zahtjeva: I. kumulirani tužbeni zahtjev tako sud naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 8.005,34 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose kako je to navedeno u podnesku, prema zakonskoj stopi, te III. kumulirani tužbeni zahtjev tako zahtjeva da su naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.838,36 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečine iznose navedene u podnesku prema zakonskoj kamatnoj stopi.
26.2. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, naglašavajući da je tužiteljica tek sad po prvi put postavila određeni tužbeni zahtjev. Međutim, navedeno nije točno jer je tužiteljica prvi put određeni tužbeni zahtjev postavila u podnesku od 13. srpnja 2020. kada je naznačila za glavni tužbeni zahtjev iznos od 100.000,00 kn, a kao prvi podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev iznos od 90.000,00 kn sa zateznim kamatama od 7. travnja 2005. pa do isplate, pa kada je podneskom nakon provedenog vještačenja ovaj zahtjev odredila u visini 8.005,34 EUR s tijekom pojedinačnih mjesečnih zateznih kamata, što je manje od ranije traženog iznosa, nije preinačila tužbu. I tada se tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva. Međutim, tuženica polazi od pogrešne pretpostavke, jer se u konkretnom slučaju nije radilo o preinaci tužbe, već o uređenju tužbenog zahtjeva, prvotno neodređeno postavljenog u stupnjevitoj tužbi iz odredbe čl. 186.b st. 3. Zakon o parničnom postupku (""Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) koji je uređen sukladno odredbi čl. 186.b st. 4. ZPP-a (tako i VSRH Revd-3649/2023 od 6. veljače 2024.).
26.3. Tužiteljica glavnim kondemnatornih zahtjevom potražuje od tuženika povrat više stečenog uz pripadajuće zatezne kamate po osnovi terećenja tužiteljice pozivom na valutnu klauzulu u CHF i stopu kamate višu od stope kamate propisane člankom 26. st.3. ZOO-a. Dakle, ovim zahtjevom tužiteljica potražuje razliku u kamatnoj stopi koju je tuženik naplaćivao od one na koju bi ima la pravo u slučaju kada kamatna stopa nije određena pa se po zakonu treba primijeniti kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Dok prvim kumuliranim zahtjevom potražuje u ovom postupku vještačenjem utvrđenu razliku koja je obračunata na osnovu kamatne stope koja je ugovorena, i to 4,99% odnosno nakon 1.1. 2014. 3,23%.
26.4. Sud smatra da u konkretnom slučaju, a što je već ranije obrazloženo , tužiteljici jedino ono što je bilo određeno i poznato to je kamatna stopa koja je ugovorena (4,99%) te je ista bila jasna i u navedenom dijelu odredba ugovor o kreditu nije ništetna pa se kao dovoljno jasan parametar ima primijeniti na pravni odnos među strankama, uz primjenu zakonske kamate od 3,23% koja je bila određena u odnosu na potrošače u svezi stambenih kredita, nakon 1. siječnja 2014. Dakle , prema stavu ovog suda ne radi se o dijelu koji je utvrđen ništetnim pa da kamatna stopa ne bi bila neodređena, a u kojem slučaju bi došlo tek do primjene odredbe članka 26. st.3. ZOO-a. Prema tome, sud smatra tužiteljičin zahtjev za dopunom vještačenja u smislu izračuna navedenih parametara suvišnim pa ga nije odlučio provesti, a ovakav glavni kondemnatorni zahtjev tužiteljice je valjalo odbiti kao neosnovan. Iz istih razloga sud je odlučio ne provesti dopunu kako je to predložio tuženik izračunom na način da se primjeni kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK na dan sklapanja predmetnog ugovora.
27. Kako na matematički izračun u nalazu i mišljenju sudske vještakinje nije bilo primjedbi te kako je jasno i nedvosmislen prikazala tablično i opisno prema početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi (odnosno od 1. travnja 2014. po zakonskoj kamatnoj stopi) pozitivne razlike onog što je tužiteljica platila na temelju ništetnih odredbi zbog promjene tečaja i kamatne stope i što je trebala platila, uz obračun i samo zateznih kamata na utvrđene iznose pretplate (s osnova kamata i valute), a što je sve sukladno zadatku suda, nalaz i mišljenje je prihvaćeno u cijelosti, kao vjerodostojno i izrađeno temeljem pravila struke.
27.1. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje, što proizlazi i iz Aneksa uz Ugovor o kreditu, da tužiteljici tuženica nije ništa priznala u konverziji kao pretplatu. Dalje je utvrđeno da je tužiteljica platila više zbog rasta kamata 2.838,36 EUR, s pojedinačnim mjesečnim iznosima prikazanim u tablici te da je tužiteljica platila više zbog rasta tečaja 5.166,98 EUR s pojedinačnim mjesečnim iznosima prikazanim u tablici. Isto tako utvrđeno je da je ukupni iznos pretplate koji pripada tužiteljici u iznosu 8.005,34 EUR-a, s pojedinačnim mjesečnim iznosima kako je to navedeno u Tablici 1.7. pisanog nalaza i mišljenja (list 658 spisa) pa je valjalo prihvatiti 1. podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtjeva isplatu upravo ovog iznosa zbog čega je odlučeno kao u izreci.
27.2. Dakle, banka je provedbom konverzije nije obeštetila tužiteljicu jer je prilikom konverzije samo raniji iznos kredita u CHF doveden u stanje kao da je tužiteljica sklopila ugovor o kreditu u EUR, a prilikom takve konverzije nije utvrđeno da bi tužiteljici bio priznat ikakav iznos pretplate pa se u ovom postupku nema što ni umanjivati već tužiteljici pripada cjelokupni iznos pretplate po osnovi ništetnih odredbi kojim je kredit vezan za valutu CHF i promjenama kamatne stope, a koji iznos je vještakinja utvrdila u visini 8.005,34 EUR, s mjesečni iznosima i dospijećima (Tablica 1.7. – list 658 spisa).
27.3. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužiteljica tijekom otplate kredita prije konverzije preplatila svaki pojedini anuitet, koji je podmiren po povećanom tečaju u odnosu na početni tečaj te s obzirom na kamatu koja je vrijedila prema jednostranoj odluci banke pa takva preplata čini glavnicu njenog potraživanja, a nije sporno da na svaku pojedinu preplatu po anuitetima teku zakonske zatezne kamate od dana plaćanja anuiteta do isplate pa kako tuženica tužiteljici nije ništa priznala prilikom konverzije tužiteljica, pored glavnice preplate, ima prema tuženiku potraživanje i zakonskih zateznih kamata koje su tekle od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate. Naime, tuženica se nije pridržavala odredbi Zakona o zaštiti potrošača pa se smatra nesavjesnim stjecateljem od dana primanja uplate jer se prilikom izmjene kamatnih stopa i ugovaranja valutne klauzule u CHF nije vodio načelom savjesnosti i poštenja i prilikom svake uplate znao je da prima nešto što mu ne pripada je kamata na glavnicu dosuđena primjenom odredbe članka 1115 ZOO-a. Stopa je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a.
28. U odnosu na prigovor zastare, valja istaknuti da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (tužba podnesena 4. travnja 2012.) došlo do prekida zastare sukladno čl. 241. ZOO -a. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. izričito potvrdio da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku. Građanski odjel Vrhovnog suda (rješenje Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.) utvrdio je da zastarni rok za restitucijske zahtjeve iz čl. 323. ZOO-a počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, neovisno o naknadnom utvrđivanju ništetnosti istovjetnih odredbi u individualnim parnicama.
29. Tužiteljica traži povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule, a opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO-a) pa zastarni rok počinje teći:
- u odnosu na promjenu kamatne stope, pravomoćnost u kolektivnom sporu 13. lipnja 2014.,
- u odnosu na promjenu valute CHF, pravomoćnost u kolektivnom sporu 14. lipnja 2018., pa s obzirom na podnošenje tužbe 12. lipnja 2019., zastarni rok u oba slučaja nije protekao, pa prigovor zastare tuženika nije osnovan.
30. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u postupku pa sukladno čl. 154. st. 1. ZPP -a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, ima pravo na nadoknadu troška nastalog uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) i to kako slijedi: za tužbu (100 b, Tbr. 7/1), za sastav 4 obrazložena podneska i to 26.11.2019., 14.7.2020., 5.4.2024., 26.9.2024. (po 100 b Tbr. 8/1), za ostale obrazložene podneske izvan navedenog od 25.9.2025., 21.10.2025. (po 50 b, Tbr. 8/3), za zastupanje na ročištima 27.1.2020., 6.7.2020., 15.3.2024., 11.9.2024., 4.2.2025., 26.3.2026. (svako po 100 b, Tbr. 9/1), što imajući na umu vrijednost jednog boda i PDV iznosi 3.000 EUR, Tome valja dodati plaćene troškove za vještačenje (600,00 EUR) pa ukupno tužiteljici pripada parničnog troška u visini 3.600,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja je određena primjenom čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a pa je odlučeno kao u točki III. izreke.
30.1. Tužiteljici sud nije priznao trošak sastava žalbe na rješenje o prekidu jer s istom nije uspjela.
U Dubrovniku 24. travnja 2026.
Sutkinja
Marijana Capurso Kulišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
