Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5017/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja SS, [adresa], koji je boravio u Prihvatnom centru za strance, Ulica Slavka Kolara 82, 10370 Obedišće Ježevsko, a trenutno nepoznatog boravišta, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke Postaja aerodromske policije Pleso, Rudolfa Fizira bb, 10150 Velika Gorica, OIB: 36162371878, kojeg zastupa AS, prema generalnoj punomoći Su - 321/25, radi određivanja ograničenja slobode kretanja, nakon zaključene nejavne i usmene rasprave dana 10. travnja 2026., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 24. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke Postaja aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/50, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 2. prosinca 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćeniku tužitelja Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Tratinska ulica 62, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 4. prosinca 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke Postaja aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/50, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 2. prosinca 2025. godine, kojim se točkom 1. izreke KS, rođen **.**.2002. od oca S, u mjestu Balid, Alžir, državljanin Alžira, nositelj laissez-passer ser. br. N853385 izdanog od strane Švicarske, smješta u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova , dok se prema točki 2. izreke smještaj u Centar određuje na najkraće moguće vrijeme, a najduže do tri mjeseca. Prema točki 3. izreke smještaj se računa od dana donošenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi predlaže da sud usvoji zahtjev tužitelja za odobrenje besplatne pravne pomoći, jer tužitelj nema sredstava za život, niti ima u vlasništvu vrijednije pokretnine ili nekretninu, odnosno tužitelj ispunjava sve uvjete iz članka 8 Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Tužitelj podnosi ovu tužbu te od suda traži sudsku zaštitu protiv nezakonitog rješenja tuženika, KLASA: NK UP/I-216-03/25-03/50, URBROJ: 511-19-48-25-1, od 2. prosinca 2025. godine i nezakonitog postupanja prvostupanjskog tijela, koje se postupanje očituje u propuštanju utvrđenja svih odlučnih činjenica, odnosno pogrešnog utvrđenja činjenica. Osim toga, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nadalje, osporavano rješenje je nezakonito iz razloga što je tuženo tijelo donijelo pobijano rješenje protivno načelu materijalne istine (članak 8. ZUP-a), te načelu samostalne i slobodne, savjesne i brižljive ocjene dokaza (članak 9. ZUP-a). Tužitelj ističe da je državljanin Alžira, te je izrazio u RH namjeru za međunarodnu zaštitu. Navodi kako nema namjeru bježati, te kako nije nikakav kriminalac. Tuženik je dana 2 . prosinca 2025. donio pobijano rješenje te ograničio kretanje tužitelja smještajem u prihvatilište Ježevo, čime je tužitelju oduzeo slobodu kretanja. Tužitelj osporava da bi egzistirali razlozi za ograničenje kretanja, te rješenje nije moguće ispitati. Pobijano rješenje suštinski nije obrazloženo, jer je obrazloženje svedeno na prepisivanje zakonskih članaka, bez navođenja odlučnih činjenica iz kojih bi bilo razvidno zašto je tužitelju ograničena sloboda kretanja. Tužitelju nije poznato koji je razlog ograničavanja slobode kretanja. Nadalje, tužitelj smatra da je tuženi propustio konkretizirati i obrazložiti individualnu procjenu temeljem koje je donio pobijano rješenje, pa se iz tog razloga rješenje ne može ispitati, jer je izostalo valjano obrazloženje. Očito je da nije proveden potpuni ispitni postupak, te je očito da nisu utvrđene odlučne činjenice. Nije razvidno niti da li je tužitelju prije donošenja rješenja omogućeno da se očituje o svim okolnostima bitnima za donošenje rješenja. Tužitelj smatra da su povrijeđena temeljna načela vezana za opravdanost ograničavanja slobode kretanja. Isti smatra da u pobijanom rješenju nisu navedeni konkretni razlozi oduzimanja slobode tužitelju. Naime, razlozi oduzimanja odnosno ograničavanja slobode kretanja moraju biti ne samo navedeni, već je potrebno da budu relevantni i dostatni razlozi koji opravdavaju ograničavanje slobode kretanja, a što ovdje očito nije slučaj. U prilog takvom tumačenju svakako ide i praksa Europskog suda za ljudska prava u postupcima lišavanja slobode. Slijedom navedenog tužitelj smatra da je pobijano rješenje doneseno protivno članku 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, jer je prvostupanjsko tijelo propustilo:

Utvrditi sve činjenice i okolnost konkretnog slučaja te iznijeti relevantne i dostatne razloge i dokaze za ovakvu odluku; relevantno i dostatno obrazložiti na temelju čega i kako je utvrdio da postoje razlozi iz članka 54. stavka 2. točke 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, tj. poglavito kako je utvrđeno da tužitelj ima namjeru zloporabiti postupak, tj. da je namjera za azilom iznesena radi onemogućavanja daljnjeg postupanja, jer za to ne postoji nijedan dokaz; relevantno i dostatno obrazložiti na temelju čega i kako je utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 2. točke 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, tj. zašto se posegnulo za najtežom mjerom – smještaja u prihvatni centar. Tužitelj ističe kako odluke o ograničavanju slobode kretanja ne bi trebalo donositi arbitrarno, kao što to čini tuženi, jer je riječ o osnovnom ljudskom pravu. Ograničenje slobode kretanja tražitelja azila je posljednje sredstvo, te je prvostupanjsko tijelo bilo u obvezi primijeniti blaže mjere, odnosno posegnuti za ograničavanjem kretanja smještajem u prihvatilište tek u slučaju da svrhu nije moguće postići blažom mjerom. Obzirom da se obrazloženje pobijanog rješenja ne osvrće na razloge odabira mjere iz članka 54. stavka 2. točke 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, tj. zašto se posegnulo za najtežom mjerom – smještaja u prihvatni centar, rješenje nije moguće ispitati. Tužitelj navodi duljina trajanja mjere određene u pobijanom rješenju uopće nije obrazložena. Tužitelj opravdano smatra da je ograničenje kretanja određeno na predugi period, te kako se niti istražni zatvor u kaznenom postupku ne određuje na ovako dug period.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev , da poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: NK UP/I-216-03/25-03/50, URBROJ: 511-19-48-25-1 od dana 2. prosinca 2025. godine, te usvoji zahtjev tužitelja za odobrenje besplatne pravne pomoći, kao i da naloži tuženiku naknaditi tužitelju uzrokovan trošak u roku od 15 dana. Nadalje, tužitelj sukladno članku 26. ZUS-a i članku 51. stavku 2. ZMPZ-a predlaže odgodni učinak tužbe, jer su ispunjeni svi uvjeti. Naime, sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Tužitelju je bez opravdanog razloga oduzeta sloboda kretanja. Naime, nepovredivost čovjekove slobode je temeljni ustavni postulat u RH zajamčen Ustavom, zakonima i nizom međunarodnih konvencija. Slijedom navedenog svako neosnovano zadržavanje i/ili ograničavanje predstavlja teško nadoknadivu štetu. Obzirom je tužitelju ograničeno kretanje temeljem nezakonitog rješenja, a svrha bi se svakako postigla i blažom mjerom, predlaže se odgodi učinak tužbe 4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. U upravnom postupku utvrđene su sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je donijeto rješenje. Upravni postupak je proveden po službenoj dužnosti temeljem članka 54. stavka 11., članka 54. stavka 2. točke 1. i članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj 70/15, 127/17, 33/23. i 17/25.) kojom je prilikom nedvojbeno utvrđeno da je predmetnom državljaninu Alžira potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Ističemo kako se državljanin Alžira, KS, očitovao o svim činjenicama i okolnostima nakon čega je Postaja aerodromske policije Pleso donijela zakonito rješenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance o čemu je sačinjen zapisnik o saslušanju stranca. Nadalje, predmetni državljanin Alžira, KS, je temeljem članka 52. stavka 3. točke 8. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti bio dužan ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, a što nije učinio već je po izražavanju namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj odmah i napustio područje Republike Hrvatske. Isto tako za predmetnog je provjerom putem Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom kao i Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno da ima raspisane mjere u Schengenskom informacijskom sustavu, „Državljanin treće zemlje na kojeg se odnosi odluka o vraćanju - članak 3. Uredbe (EU) 2018/1860“, od strane Republike Francuske i Bugarske te je od ureda Interpola Švicarske zaprimljena obavijest da se isti vodi u kriminalističkim evidencijama, što je također navedeno u obrazloženju rješenja. Predmetni je po dolasku u Zračnu luku „Franjo Tuđman" dana 2. prosinca 2025. godine izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj čiji zahtjev je bez odgode zaprimljen, no poradi gore navedenog istome je bilo potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 mjeseca.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, a posebice u rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke Postaja aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/50, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 2. prosinca 2025. godine (stranica 9-10 spisa), zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći od 4. prosinca 2025. godine (stranica 11- 13 spisa), te zapisnik o saslušanju stranca Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso od 2. prosinca 2025. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 2. prosinca 2025. godine. Naime, u provedenom upravnom postupku utvrđeno je da je predmetni vraćen sukladno dublinskom postupku iz Zuricha, Švicarska, charter letom broj 2L-8114 dana 2. prosinca 2025. godine u Zračnu luku „Franjo Tuđman". Tom prilikom isti izražava namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, koja je i zaprimljena. Provjerom osobe putem Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom kao i Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno je da se isti vodi u Schengenskom informacijskom sustavu s mjerama "Državljanin treće zemlje na kojeg se odnosi ova odluka o vraćanju – članak 3. Uredbe (EU) 2018/1860", a koju je raspisala Republika Francuska i Bugarska. Također, ova ustrojstvena jedinica je dana 2. prosinca 2025. zaprimila obavijest ureda Interpola Švicarske da se isti vodi u kriminalističkim evidencijama, a poradi krađe, sitne krađe, oštećenja imovine te sprječavanja obavljanja službene radnje. Sukladno navedenom tuženik se poziva na članak 54. stavak 2. točku 1. ZMPZ, te na članak 54. stavak 6. istog zakona. Naime, člankom 54. stavkom 6. navedenog zakona određeno je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodno j i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, odnosno predmetni nakon izražavanja namjere za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj napustio Republiku Hrvatsku, te ne posjeduje vlastitu putnu ispravu.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da je individualnom procjenom utvrđeno da se tužitelju kao tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance, a ne drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. točkama 1. do 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, imenovanog stranca saslušali su dana 2. prosinca 2025. godine policijski službenici u postupku donošenja rješenja o smještaju u Prihvatni centar za strance, kako bi isti pojasnio razloge vraćanja u Republiku Hrvatsku. Tužitelj je izjavio da je prvi puta u Hrvatsku došao 2023. godine, kada je ušao nezakonito, te ga je policija zaustavila, pa je tražio azil. Nakon toga otišao je u Francusku, Pariz, jer su mu tamo brat i sestra. U Francuskoj je radio u firmi za vodoinstalacije, jer je po struci vodoinstalater, s time da mu je posao pomogla pronaći obitelj. Nakon Francuske otišao je u Švicarsku i tamo je tražio azil. U Basselu je obavljao poslove vodoinstalatera, te je živio u kampu u blizini grada, gdje je imao problema s A. Jedan njegov poznanik ukrao je nekakvu odjeću, a što tužitelj nije znao, te je nosio tu odjeću u kampu, pa su ga osudili kao suučesnika u toj krađi, koju stvarno nije učinio. Kada su mu rekli da ga vraćaju u Hrvatsku i da mu nedaju azil u Švicarskoj, isti je dobio i 10 godina zabrane ulaska i boravka u Švicarskoj. Pri tome je potrebito naglasiti da je tužitelj bio dužan temeljem članka 52. stavka 3. točke 8. ZMPZ ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, a što nije učinio. Naime, po iskazivanju namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj odmah je napustio područje Republike Hrvatske. Protiv istog su raspisane mjere u Schengenskom informacijskom sustavu od strane Republike Francuske i Bugarske, te je od ureda Interpola Švicarske zaprimljena obavijest da se tužitelj vodi u kriminalističkim evidencijama. Stoga je bilo potrebito na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja ograničiti slobodu kretanja tražitelja smještajem u prihvatni centar za strance, a sve radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima imenovani temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se činjenice ne bi mogle utvrditi bez ograničenja kretanja, jer se ocijenilo da postoji rizik od bijega, a sve shodno članku 54. stavku 2. točki 1. ZMPZ. Naime, u provedenom upravnom postupku utvrđeno je da je predmetni vraćen sukladno dublinskom postupku iz Zuricha, Švicarska, charter letom broj 2L-8114 dana 2. prosinca 2025. godine u Zračnu luku „Franjo Tuđman". Tom prilikom isti izražava namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, koja je i zaprimljena.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz priloženog zahtjeva za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 4. prosinca 2025. godine, s time da za točnost podataka iz tog zahtjeva tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost. Dakle, isti ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu, te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. Osim toga, isti ne ostvaruje prihode.

11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, u vezi s Tbr. 27. točkom 1. i Tbr. 46. Odvjetničke tarife, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, zastupanje na raspravi 10. travnja 2026. godine – 500,00 eura, te PDV-a – 250,00 eura.

12. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, budući da isti nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS -a. Naime, članak 51. stavak 2. ZMPZ propisuje da tužba može sadržavati zahtjev za odgodnim učinkom, sukladno propisima kojima se uređuju upravni sporovi, osim u slučaju iz članka 41. stavka 1. točke 6. istog Zakona. Nadalje, članak 51. stavak 1. točka 4. ZMPZ propisuje da tužba podnesena upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja, osim u slučaju odlučivanja o ograničenju slobode kretanja tražitelja, sukladno članku 54. stavku 11. ovoga Zakona. Treba naglasiti da kod određenja odgodnog učinka tužbe nije dovoljno da postoji eventualna mogućnost nastanka štete, već ista mora biti jasno konkretizirana i takve naravi da bi se teško mogla popraviti, a što u ovom slučaju nije učinjeno vjerojatnim.

U Zagrebu 24. travnja 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Milan Banić, [adresa] Zagreb, Tratinska ulica 62

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaja aerodromske policije Pleso, [adresa] Velika Gorica, Rudolfa

Fizira bb

3. U spis