Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. I. Lebovića 42

Poslovni broj: P-86/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Zlati Bašek Skrba, u pravnoj stvari tužitelja TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o., Novaki, Dr. Franje Tuđmana 22, OIB: 53883696257, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Varaždin, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 24. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. Novaki, Dr. Franje Tuđmana 22, OIB: 53883696257, iznos od 262,86 eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2024. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 325,78 eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu stope zakonske zatezne kamate veće od dosuđenih iz toč. I. i II. izreke presude kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu više zatraženog troška u iznosu od 44,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. srpnja 2025. podnio tužbu radi isplate iznosa od 262,86 eura. U tužbi tužitelj u bitnom navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 6. srpnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke i tipa MERCEDES-BENZ GLE 350, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Nadalje navodi da je predmetnu štetu tuženik mu obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20. 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO). Nadalje navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 10. srpnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248203203123. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu da su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja RH u svojim smjernicama od 20. veljače 2020., KLASA: 034-08/18-01-093 navodi sljedeće: „...AZTN ističe kako je nužno da oštećenik ima pravo samostalno odabrati auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne...”.

1.1.Tužitelj ukazuje da i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u svojim smjernicama navodi isto, odnosno: „...Oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak potraživati isplatu naknade štete odnosno naknade iz osiguranja…“. Nadalje navodi da je oštećenik za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 476/01/01, a koji račun u ukupnom iznosu od 792,36 eura (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 529,50 eura. Razliku od 262,86 eura po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Dakle, tuženik je platio iznos od sveukupno 529,50 eura po računu, međutim nije platio iznos od 262,86 eura te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik da je priznao pravnu osnovu štete.

1.2. Nadalje tužitelj u tužbi navodi da osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Posebno je indikativno što na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) nije napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, dok je tužitelj likvidirao njegov rad na 42,11 eura / sat plus PDV u ovoj šteti. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 42,11 eura / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru.

1.3. Tužitelj nadalje ističe kako se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno što potvrđuju i sljedeći stavovi nadležnih državnih agencija kao i sudska praksa. Sudske prakse u istovrsnim predmetima (i činjenično i pravno iste osnove samo druge stranke) Visokog trgovačkog suda RH koji je u pravomoćnoj presudi, posl. broj: Pž-3749/12 usvojio tužbeni zahtjev tužitelja (auto servisne radionice) nedvojbeno proizlazi „...stoga činjenica da tuženik (kao osiguravatelj štetnika) ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisa nije od nikakvog utjecaja na njegovu dužnost da taj trošak nadoknadi...”, kao i nadalje „...niti je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima, a takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu, dužan je u cijelosti podmiriti nastalu štetu...”. Stav tužitelja kako odgovorni osiguratelj ne može nametati cijenu sata rada servisima je potvrdio i Visoki trgovački sud RH u presudi posl. broj: Pž-1749/2023 od dana 12. siječnja 2024. godine prema kojoj u predmetu slične činjenične i pravne osnove isti smatra „...S obzirom na ovakvo ponašanje tuženika, kao i na dostavljeno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja te dopis HANFA-e, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen, te tuženiku naloženo da tužitelju plati trošak popravka rada prema satnici tužitelja...”

1.4. Nadalje tužitelj ukazuje i na stajališta sudske prakse i to na stav Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu slične činjenične i pravne osnove, ali protiv drugog odgovornog osiguratelja je također potvrdio Visoki Trgovački sud RH u presudi posl. broj: Pž-387/2024 od dana 06. veljače 2024. godine prema kojoj isti sud u točki 11. presude navodi: „...Pravilno je sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio odredbu čl. 1085. ZOO-a i utvrdio da oštećeniku pripada pravo na naknadu štete s osnove radova popravka prema cijenama po kojoj popravke naplaćuje radionica koju oštećenik odabire, kao i da se odabir radionice koja ima više cijene popravaka ne smatra doprinosom oštećenika vlastitoj šteti u smislu odredbe čl. 1092 ZOO-a.”, a isti stav je nadležni Visoki trgovački sud Republike Hrvatske zauzeo i u sudskoj praksi presudi posl. broj: Pž-3971/2023 2 od dana 29. veljače 2024. godine, kao i u presudi posl. broj: Pž-914/2024-2 od dana 18. ožujka 2024. godine. Dakle, postupanje tuženika je pogrešno obzirom da nema ugovorni odnos sa tužiteljem niti zakonsku osnovu da bi „priznavao”, ”uvećavao” ili „umanjivao” nečiju cijenu rada, u konkretnom slučaju tužitelja. U tom smislu, tužitelj ukazuje i na smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja RH od dana 20. veljače 2020. godine, KLASA: 034-08/18-01-093 koja nedvojbeno ističe sljedeće: „...kako cijenu radnog sata za izvođenje limarskih, lakirerskih i drugih radova u slučaju štetnog događaja na vozilu, treba određivati mjerodavno tržište popravka vozila, odnosno auto servisne radionice koje su registrirane za obavljanje djelatnosti popravka i održavanja vozila na određenom području, prema cijenama koje imaju istaknute u svojim cjenicima u poslovnom prostoru...”.

1.5. Zaključno tužitelj navodi da su s obzirom na prethodno navedeno ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 10. veljače 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 262,86 eura na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 262,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2024. do isplate i potražuje troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbenim zahtjev u cijelosti, te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika, te predlaže sudu da tužitelja odbije u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova. Tuženik nadalje u bitnom navodi da tužitelj i tuženik nisu u nikakvom ugovornom odnosu, te osporava nastanak osiguranog slučaja/osiguranog rizika. Tuženik osporava činjenične navode tužbe, te ističe da tužitelj nije dostavio nikakvih dokaza o mjestu, vremenu i načinu nastanka navodnog osiguranog slučaja. Nadalje, tuženik navodi da nije sporno da je tuženik u ugovornom odnosu sa vlasnikom vozila reg. oznaka [registarska oznaka] Čačija Iva, [adresa] i to temeljem Ugovora o kasko osiguranju. Sva prava i obaveze stranaka regulirana su važećim Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila koji su sastavni dio ugovora o osiguranju. Pravo na naknadu štete po polici osiguranja ima osiguranik koji je definiran Uvjetima. Tuženik zaključuje da nitko treći osim osiguranika po kasko polici nema pravo na isplatu osigurnine niti je Uvjetima predviđen prijenos prava na isplatu osigurnine na nekog trećeg te da je isplata osigurnine strogo osobno pravo te da i sam ugovor /polica osiguranja/ prestaje promjenom vlasnika vozila. Podredno ističe da u svakom slučaju treća osoba na koju je preneseno pravo potraživanja ne može prema osiguratelju imati veća prava od samog osiguranika. Tuženik ukazuje koja su prava i obaveze osiguranika kao i posljedice kršenja istih i da je isto definirano Uvjetima. Smatra da je osiguranik umjesto kod tužitelja mogao svoje vozilo popraviti u radionici na istom području, iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Ukazuje da je satnica popravka vozila kod drugih radionica 20 eura + pdv (25 e) i 26 eura sa uključenim PDV-om, dok je cijena sata kod tužitelja 42,11 eura + PDV=52,64 eura, daleko iznad tržišne cijene.

2.1. Tuženik nadalje ukazuje da se u točki 7.5. Uvjeta navodi kako je osiguranik/vlasnik vozila i korisnik dužan prije dovođenja vozila u prvobitno stanje odnosno prije raspolaganja oštećenim vozilom, omogućiti tuženiku pregled vozila ili omogućiti utvrđenje štete i, koliko se to razumno može očekivati, zatražiti dopuštenje za popravak ili obnovu, a da je tuženik ovlašten dati detaljne upute u pogledu odabira prikladnog servisa. Navodi da je sukladno Uvjetima vlasniku vozila 11. srpnja 2024. dostavio Uputu o radionici za popravak vozila te dana 26. srpnja 2024. Suglasnost na uputu o radionici za popravak vozila te je sukladno Uvjetima upućen u jednu od 2 ponuđene radionice te je upozoren da u slučaju odlaska u neku drugu radionicu neće biti priznati troškovi popravka. Osiguranik nije prigovarao na dostavljenu Uputu, a slijedom čega mu je dostavljena Suglasnost. Zaključuje da je postupanje osiguranika bilo protivno Uvjetima te se osiguratelj oslobađa od činidbe. Slijedom čega nema obaveze osiguratelja prema osiguraniku, a time niti prema tužitelju. Osim toga i prema načelima obveznog prava postupanje oštećenika/osiguranika ne može ići na štetu osiguratelja. Tuženik zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Podneskom od 12. rujna 2025. (str. 138-142 spisa), koji je sud uzeo u obzir temeljem odredbe čl. 299. a st. 5. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), tužitelj se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu, navodeći, u bitnome, da se generalno protivi svim navodima tuženika iz istih, kao potpuno pravno neosnovanim te se dodatno poziva na sudsku praksu.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u isprave i to: račun tužitelja 476/01/01 od 1. listopada 2024. (str. 10 spisa), izvid štete tuženika broj 248203203123 od 10. srpnja 2024. (str. 12), uvid u prometnu dozvolu (str. 14-17), suglasnost na uputu o radionici za popravak vozila od 26. srpnja 2024. (str. 18), ponuda tuženika od 2. listopada 2024. (str. 20), uplata tuženika tužitelju od 17. listopada 2024. (str. 22), e-mail korespondencija (str. 24), službeni cjenik radionice tužitelja od 1. rujna 2022. (str. 26), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 10. veljače 2025. (str. 28-31), notifikacija od 10. veljače 2025. i potvrda o njenom slanju (str. 32-35), e-mail korespondencija i odgovor Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (str. 53-54), stručno mišljenje AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093 od 20. veljače 2020. (str. 72-75), izvršen je uvid i u priloženu sudsku praksu uz tužbu.

4.1. Nadalje izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu i to: policu kasko osiguranja 03068200101560 (str. 88-89 spisa), uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (str. 90-128), račune popravka radionica (str. 129-132), e- mail osiguratelja kojim se dostavlja Uputa i Suglasnost (str. 133-134), uputu o radionici za popravak vozila (str. 135-136), suglasnost na uputu o radionici za popravak vozila (str. 137). Izveden je dokaz saslušanjem ŽČ kao svjedoka na okolnosti nastanka štetnog događaj i sklapanja ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja po zamoljenom sudu te je u ovom postupku pročitan zapisnik Trgovačkog suda u Zagrebu od 21. siječnja 2026. broj Pom-34/2025 o izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka TČ.

4.2. Tužitelj je ostao kod dokaznog prijedloga izvođenja prometno tehničkog vještačenja na okolnost cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e i saslušanja zz tužitelja na okolnost visine i cijene radova, dok je tuženik ostao kod dokaznog prijedloga da se po potrebi provede prometno tehničko vještačenje na okolnost utvrđivanja kalkulacije troškova popravka po izvidu štete, kao i cijena radnog sata radionica na području prebivališta osiguranika. Navedene dokaze sud nije izvodio budući se odlučne sporne činjenice mogu utvrditi na temelju izvedenih dokaza imajući u vidu i ekonomičnost postupka te odredbe čl. 464.a ZPP-a.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP) sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 262,82 eura te se radi o sporu male vrijednosti.

7. Tijekom postupka:

-sporno je li se dogodilo štetni događaj 6. srpnja 2024. te je li u štetnom događaju nastala šteta na vozilu, marke i tipa MERCEDES-BENZ GLE 350, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

-nije sporno da je štetni događaj oštećenik TČ prijavila tuženiku te su djelatnici tuženika 10. srpnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj:248203203123,

-nije sporno da je tužitelj izvršio popravak vozila te ispostavio račun broj 476/01/01 ukupnog iznosa 792,36 eura sa uključenim PDV-om,

-nije sporno da je tužitelj račun popravka poslao tuženiku te da je tuženik likvidirao predmetni račun za iznos od 529,50 eura,

-nije sporno da daljnji iznos od 262,86 eura po predmetnom računu tuženik nije platio,

-sporna je aktivna i pasivna legitimacija stranaka,

-sporna je visina cijene sata rada limara i lakirera i time visina utužene tražbine kako je to navedeno na pripremnom ročištu.

-nije sporno da je tuženik u ugovornom odnosu sa vlasnikom vozila reg. oznaka [registarska oznaka] BČ, [adresa] i to temeljem Ugovora o kasko osiguranju,

-sporno je je li postupanje osiguranika bilo protivno Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila tuženika i je li osiguratelj oslobađen od činidbe.

8. Tijekom postupka bila je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija.

9. Uvidom u Izvid štete tuženika (str. 12 spisa), račun (str. 10 spisa), te potvrdu o uplati (str. 22 spisa), utvrđeno je da se isti odnose na vozilo marke i tip MERCEDES-BENZ GLE 350, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Tužitelj je pozivajući se na broj štete naveden u Izvidima štete tuženika izdao predmetni račun br. 476/01/01 od 1. listopada 2024. s rokom plaćanja od 20 dana izdan na ime TČ u ukupnom iznosu od 792,36 eura (PDV uključen). Tuženik je temeljem navedenog tužiteljevog računa isplatio tužitelju iznos od 529,50 eura na ime ukupne osigurnine povodom predmetnog štetnog događaja.

10. Uvidom u Zapisnik o izvidu štete na vozilu (str.12 spisa) sud je utvrdio da je izvid napravio tuženik u Malinskoj po procjenitelju Željku Ružić te je kao dan nezgode naznačeno 6. srpnja 2024. i dan pregleda 10. srpnja 2024. za predmetno vozilo te su kao oštećenja na vozilu navedena vrata prednja lijeva i vrata stražnja lijeva te je navedeno u odnosu na sporne sate rada da je potrebno radno vrijeme popravka limara 5 sati i lakirera 5,90 sati.

11. Uvidom u policu kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068200101560 (str. 89-89 spisa) sud je utvrdio da je sklopljen između ugovaratelja TČ koja je navedena i kao osiguranik te da je osigurano predmetno vozilo i da je ugovoreno puno kasko osiguranje te je predmetnu policu izdao tuženik. Iz sadržaja police proizlazi da je bila važeća u vrijeme nastanaka štetnog događaja.

12. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 31. listopada 2023. (str. 28-31 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između TČ kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja za novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 262,86 eura, prema računu za popravak štete broj 476/01/01 u ukupnom iznosu od 792,36 eura temeljem izvida štete tuženika broj 248203203123.

12.1. Nadalje, u ugovoru je navedeno da je tužitelj/primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja i ispostavio račun za popravak štete broj 476/01/01 u ukupnom iznosu od 792,36 eura dužniku/tuženiku koji ga je dužan podmiriti s osnove police kasko osiguranja oštećenika i temeljem izvida štete. Ustupitelj je primatelju ustupio radi ispunjenja svoje potraživanje prema dužniku/tuženiku u iznosu od 262,86 eura (čl. 2. Ugovora).

13. Uvidom u dopis/notifikaciju tuženika od 10. veljače 2025. (str. 32 spisa), utvrđeno je da je tužitelj tuženika obavijestio o predmetnom ustupu potraživanja i to putem e-mail korespondencije dana 27. ožujka 2023. s pozivom da se tražbina ispuni u roku od 15 dana od primitka e-maila (str. 34 spisa).

14. Uvidom u Cjenik tužitelja (str. 26 spisa) utvrđen je način izračuna cijene radnog sata kod tužitelja i to za lakirerske radove 52,64 eura s PDV-om i za limarske radove isti iznos.

14.1. Iz Upute tuženika o radionici za popravak vozila od 11. srpnja 2024. (str. 135-136 spisa) proizlazi da je navedena uputa TČ da popravak vozila izvrši u jednoj od dvije radionice navedene u toj uputi, s time da se ne radi o radionici tužitelja. U samom uvodu naznačeno je da se radi o osiguranom slučaju od 6. srpnja 2024. i odštetnom zahtjevu od 8. srpnja 2024. te je navedena i registarska oznaka predmetnog vozila. Iz Suglasnosti tuženika na Uputu o radionici za popravak vozila od 26. srpnja 2024. (str. 137 spisa) proizlazi da je upućena TČ s istom oznakom osiguranog slučaja i odštetnog zahtjeva te je, između ostalog navedeno da je utvrđeno postojanje obveze tuženika na isplatu činidbe po odštetnom zahtjevu te da je odštetni zahtjev pravno osnovan. Nadalje je navedeno da će naknadu iz osiguranja uplatiti radionici koja je izvršila popravak vozila nakon primitka računa o troškovima postupka. Nadalje se navodi da za slučaj da ne poštuje upute, da primi na znanje činjenicu da će joj priznati troškove popravka koji nastanu popravkom u drugoj radionici u visini kalkulacije troškova popravka u radionicama navedenim u Uputi o radionici za popravak vozila.

15. Stranke su tijekom postupka bile suglasne da se dokaz saslušanjem svjedoka TČ, vlasnice oštećenog vozila izvrši zamolbenim putem i to putem Trgovačkog suda u Zagrebu s obzirom da ista ima prebivalište u [adresa] te je ista na taj način i saslušana. Trgovački sud u Zagrebu dostavio je zapisnik o saslušanju svjedokinje (str. 191-193 spisa) koja je saslušana kod tog suda dana 21. siječnja 2026. na okolnosti nastanka štetnog događaja i sklapanja ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja te je tijekom postupka pročitan navedeni zapisnik.

15.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je na poseban upit suda da iskaže na okolnost nastanka štetnog događaja navela da se predmetni štetni događaj dogodio u srpnju 2024. Navodi da su tom prilikom došli do svog auta koji se nalazio na parkiralištu u Malinskoj na Krku kada su primijetili da se na vozačevim vratima kao i na vratima iza vozačevih vrata nalaze ogrebotine u vidu par paralelnih crta povučenih duž oba vrata. Pretpostavlja da je netko navedene crte potegao s oštrim predmetom. Navodi da nisu zvali policiju već da su mislili popraviti auto kada se vrate u Zagreb s godišnjeg odmora. Ne može se sjetiti kada je točno prijavljena šteta. Na poseban upit suda da iskaže vezano na sklapanje Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja svjedokinja navodi da je bila upoznata sa tim Ugovorom i pristala ga je potpisati. Na upit punomoćnika tužitelja iz kojeg razloga je izabrala tužitelja za popravak automobila svjedokinja navodi po preporuci muževa prijatelja (poznanika) s preporukom da kvalitetno rade. Na upit punomoćnika tužitelja je li nakon popravka bila zadovoljna popravkom svjedokinja navodi da je. Na upit punomoćnika tuženika je li u vrijeme predmetnog štetnog događaja imala sklopljenu policu osiguranja s tuženikom svjedokinja navodi da je i to kasko. Na upit punomoćnika tuženika sjeća li se je li nakon prijave osiguranog slučaja imala nekakvu komunikaciju ili prepisku s tuženikom, svjedokinja da navodi da se ne sjeća. Na upit punomoćnika tuženika sjeća li se je li ju tuženik uputio na popravak u određene radionice, svjedokinja navodi da se ne sjeća. Na upit punomoćnika tuženika je li se prethodno raspitivala o cijenama popravka, svjedokinja navodi da nije budući da je već prije popravljala drugi automobil pa je otprilike znala o kojim cijenama bi mogla biti riječ. Na upit punomoćnika tuženika je li prethodno pitala tužitelja koliko će iznositi popravak, svjedokinja navodi da nije. Na upit punomoćnika tuženika može li se sjetiti je li i kada je obavijestila tuženika o popravku i iznosu popravka, svjedokinja navodi da se ne sjeća. Na upit punomoćnika tuženika bili da je sama morala podmiriti štetu prethodno se raspitala koji bi bio iznos popravka same štete, svjedokinja navodi da bi.

15.2. Punomoćnik tuženika prigovorio je iskazu svjedokinje u onim dijelovima koji su u suprotnosti s dokumentacijom dostavljenom u spisu od strane tuženika.

15.3. Ovaj sud prihvaća iskaz svjedoka kao vjerodostojan jer je TČ životno iskazivala u odnosu na sporne odlučne činjenice te nije utvrđeno da bi iskaz bio u suprotnosti s dokumentacijom dostavljenom u spis.

16. Ugovorom o ustupu potraživanja od **.**.2025. TČ je, kao ustupitelj, ustupila tužitelju, kao primatelju, tražbinu koju ustupitelj ima prema tuženiku na temelju računa br. 476/01/01 za popravak vozila u iznosu od 262,86 eura, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika, pa je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim. Također je prema ocjeni ovog suda neosnovan navod tuženika da bi se radilo o tražbini strogo osobne naravi, te prema ocjeni ovog suda ne radi se o tražbini iz čl. 80. st. 1. ZOO-a prijenos koje ne bi bio dopušten.

17. Kako tijekom postupka nije bilo sporno da je štetni događaj oštećenik TČ prijavila tuženiku te su djelatnici tuženika 10. srpnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248203203123 te je tužitelj izvršio popravak vozila te ispostavio račun broj 476/01/01 ukupnog iznosa 792,36 eura sa uključenim PDV-om, te imajući u vidu i prihvaćeni iskaz svjedokinje iz kojeg proizlazi da se štetni događaj dogodio u srpnju 2024. na parkiralištu u Malinskoj na Krku kada je primijetila da se na vozačevim vratima kao i na vratima iza vozačevih vrata nalaze ogrebotine u vidu par paralelnih crta povučenih duž oba vrata, ovaj sud utvrđuje da su osnovani navodi tužitelja da je u štetnom događaju 6. srpnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke i tipa MERCEDES-BENZ GLE 350, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu TČ.

18. Iz iskaza svjedokinje i iz izvida štete tuženika od 10. srpnja 2024. (str. 12 spisa) proizlazi da je osigurani slučaj nastao kada su 6. srpnja 2024. oštećena vrata vozila. Naime, u izvidu štete tuženika se navode dijelovi za popravak vrata prednja i stražnja lijeva vrata a koja oštećenja odgovaraju onima o kojim je navodila svjedokinja u iskazu.

19. Kako nije sporno da je tuženik u ugovornom odnosu sa vlasnikom vozila reg. oznaka [registarska oznaka] TČ i to temeljem Ugovora o kasko osiguranju neosnovno tuženik ističe prigovor pasivne legitimacije i nedostataka aktivne legitimacije. Pasivna legitimacija tuženika proizlazi i iz činjenice da ju je i sam tuženik priznao i to kada je tuženik podmirio popravak osobnoga automobila svog osiguranika u nespornom dijelu od 529,50 eura temeljem police kasko osiguranja, a aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz Ugovora o ustupu potraživanje između njega i osiguranika tuženika kojim osiguranik prenosi potraživanje na ime potraživanja prema tuženiku u odnosu na nepodmireni dio tražbine u iznosu od 262,86 eura.

20. Člankom 921. Zakona o obveznim odnosima (Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje: ZOO), propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

21. Dakle, sklapanjem predmetnog ugovora o kasko osiguranju tuženik je kao osiguratelj preuzeo obvezu da će, ako se ostvare ugovorene okolnosti, isplatiti naknadu iz osiguranja.

22. Odredbom članka 80. stavka 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Odredbom članka 81. stavka 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Odredbom članka 82. stavka 1. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a određeno je da primatelj ustupljene tražbine ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

23. Odredbom članka 1085. stavka 1. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Tužitelj je nesporno popravio oštećeno vozilo tuženikovog osiguranika, a što proizlazi iz provedenih dokaza i time je uspostavljeno stanje vozila prije nego što je šteta nastala.

24. Iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije podmirio utuženi iznos od 262,86 eura osporavajući razliku u cijeni rada limara i lakirera koju priznaje tuženik i cijene rada limara i lakirera koja je sadržana u tužiteljevom računu. Naime, iz računa tužitelja (str. 10 spisa) i cjenika radnog sata tužitelja za limariju i lakirnicu od 1. rujna 2022. (str. 26 spisa), vidljivo je da je tužitelj izdao račun za popravak vozila za radove po tuženikovom izvidu štete: lakirer 5,90 sati i limar 5 sati. Nadalje proizlazi da je tužitelj za rad na popravku predmetnog vozila utrošio toliko sati (10,90 sati) po cijeni od 42,11 eura za sat, te je stoga ukupna cijena popravka predmetnog vozila s potrošnim materijalom od 174,89 eura navedenim u računu tužitelja ukupno 633,89 eura, uvećano za PDV od 158,47 eura, ukupno 792,36 eura.

25. Prema shvaćanju ovog suda oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju naplaćuje prema cjeniku priloženom uz tužbu. Nadalje shvaćanje da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020.

26. Tuženikov osiguranik oštećenica TČ imala je do ustupanja potraživanja prema tuženiku tražbinu na ime naknade štete u iznosu od 262,86 eura, jer je račun popravka vozila glasio na ukupni iznos od 792,36 eura, a tuženik joj je nesporno platio 529,50 eura. Prema tome, tuženik joj kao svom osiguraniku nije u cijelosti naknadio štetu nastalu u osiguranom slučaju te je ostao nepodmireni iznos po računu od 262,86 eura.

27. Postupanje osiguranika tuženika kada je sklopio ugovor o cesiji i kada je izabrao radionicu za popravak vozila po svom izboru nije bilo protivno Ugovoru o kasko osiguranju i Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila i u tom smislu nisu ispunjeni uvjeti da se tuženik kao osiguratelj oslobodi obveze isplate kako to ukazuje u odgovoru na tužbu jer osiguranik tuženika nije postupao s ciljem utjecanja na utvrđivanje tuženikove obveze kao osiguratelja, niti njenog opsega te se u tom smislu ne može smatrati da je u tom smislu postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a) niti suprotno dužnosti suradnje (čl. 5. ZOO-a). U odnosu na ukazivanje tužitelja na pojedine odredbe Općih uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila u odgovoru na tužbu valja navesti da prema ocjeni ovog suda TČ kao osiguranik nije prilikom prijave tražbine onemogućila tuženiku bilo pregled vozila niti je onemogućila utvrđivanje štete te ne postoje razlozi za oslobađanje od činidbe tuženika. Naime, tuženik nije dobrovoljno ispunio utuženu tražbinu niti povodom e- mail od 27. ožujka 2025. upućenog od strane tužitelja kojem je u tom trenutku već bila ustupljena tražbina radi ispunjenja u kojem e-mailu je zatražena isplata upravo utuženog iznosa u roku od 15 dana s napomenom da će se u suprotnom tražbina potraživati sudskim putem te se stoga ne može smatrati niti da nije prigovoreno na upute tuženika o radionici za popravak vozila.

28. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020. (str. 72-75 spisa), koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

29. Dakle, iz provedenih dokaza i utvrđenih činjenica proizlazi da je TČ popravila vozilo kod tužitelja koji je auto servis čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), i koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, te je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke i za svoju uslugu ispostavio račun popravka broj 476/01/01, a koji račun u iznosu od 792,36 eura (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik.

30. Sukladno navedenom u odnosu na neplaćen dio tražbine po računu broj 476/01/01 tužitelj kao primatelj ustupljene tražbine osnovano u ovom postupku od tuženika potražuje iznos od 262,86 eura, sve s obzirom na valjani ugovor o cesiji, te mu je tuženik, kao osiguratelj temeljem ugovora o kasko osiguranju u obvezi isplatiti osigurninu temeljem odredbi čl. 921. ZOO-a u svezi čl. 80. st. 1. i čl. 84. st. 1. ZOO-a jer je to bio u obvezi i prema svom osiguraniku - ustupitelju, pa je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim u odnosu na isplatu iznosa od 262,86 eura, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

31. Naime, tuženik je, kao osiguravatelj oštećenice TČ, koja je svoju tražbinu ustupila tužitelju, dužan naknaditi štetu u cijelosti prema tužiteljevom računu i tako uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Naime, za oštećenicu šteta je nastala u iznosu koji je naveden u računu popravka vozila, pa je tužbeni zahtjev osnovan za neplaćeni dio štete i odlučeno je kao u točki I. izreke.

32. Dodatno se navodi da sud nije provodio dokaz saslušanjem tužiteljevog zastupnika po zakonu, a ni dokaz prometnim vještačenjem, jer je sud temeljem drugih provedenih dokaza dovoljno razjasnio sve sporne činjenice relevantne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te bi provođenje tih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka i dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka.

33. Odredbom čl.81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

34. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate na glavnicu koje su zatražene tekuće od 22. listopada 2024., te su i određene od tog dana sukladno odredbama čl. 943. ZOO-a i čl. 29. stavak 2. ZOO-a. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je po stopi za ostale odnose budući se u konkretnom slučaju ne radi o sporu koji se odnosi na trgovačke ugovore niti o sporu između trgovca i osobe javnog prava te je odlučeno kao u toč. I. izreke. Slijedom čega tužitelj je toč. III. izreke odbijen sa zahtjevom za zatraženu zakonsku zateznu kamatu preko navedene stope. Valja dodati da je tužiteljev račun za popravak vozila ispostavljen 1. listopada 2024. te je u istome naznačen rok dospijeća od 20 dana, te bi i prema navedenom zadnji dan roka za ispunjenje bio 21. listopada 2024. te bi tuženik padao u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, odnosno od 22. listopada 2024. Od navedenog dana su i određene zakonske zatezne kamate na glavnicu.

35. Primjenom odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju, kao troškove potrebne za vođenje postupka, naknaditi trošak parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT), Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/2023, dalje: Tarifa). Tužitelju se određuje zatraženi trošak i to na ime sastava tužbe 50,00 eura prema Tbr. 8/1, sastav obrazloženog podneska od 12. rujna 2025. 50,00 eura prema Tbr. 8/1, trošak pristupa na ročište 28. listopada 2025. (održano kod ovog suda), 21. siječnja 2026. (održano kod Trgovačkog suda u Zagrebu) i 10. ožujka 2026. (održano kod ovog suda), 50,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9/1, ukupno je određen trošak u iznosu 250,00 eura za navedene radnje uvećano za trošak PDV-a sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu 62,50 eura. Ukupno 312,50 eura.

36. Nadalje tužitelju se ne određuje trošak pristupa na ročište za objavu presude u visini od 25,00 eura, uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 6,25 eura budući nitko nije za tužitelja pristupio ročištu.

37. Tužitelju se određuje i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura koliko iznos je i plaćen, isti iznos određuje se tužitelju i na ime sudske pristojbe na presudu primjenom odredbi Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/2023). Tužitelju je sukladno Zakonu o sudskim pristojbama određen trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od ½ pristojbene obveze i to iznos od 6,64 eura (13,27 eura/2). Naime, smislenim tumačenjem zakonskih odredbi čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama u vezi s čl. 335. st. 9. i st. 10. ZPP-a ovaj sud zaključuje da se tužitelju kojemu je presuda dostavljena na ročištu za objavu presude, treba omogućiti plaćanje pristojbene obveze u polovici propisanog iznosa, ako on to učini u roku od tri dana od dana dostave presude, jednako kao što je to posebnim propisom omogućeno onim tužiteljima kojima se dostava presude obavlja elektroničkim putem (takvo pravno shvaćanje izrazio je i Visoki trgovački sud RH u odluci broj Pž- 463/2024-2 od 29. siječnja 2024.). Činjenica da bi tužitelj mogao odlučiti platiti sudsku pristojbu na presudu po proteku tog roka ne može ići na štetu tuženika na način da ga se obvezuje na plaćanje punog iznosa pristojbe.

38. Zaključno, tužitelju je određen parnični trošak u ukupnom iznosu od 325,78 eura. Sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a tužitelju na utvrđen parnični trošak pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja odluke po stopi za ostale odnose, te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

39. Toč. III. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu stope zakonske zatezne kamate veće od dosuđenih iz toč. I. i II. izreke presude kao neosnovan budući je kako je već naprijed obrazloženo stopa određena za ostale odnose u odnosu na glavnu tražbinu i u odnosu na parnične troškove.

40. Tužitelju nije određen parnični trošak u ukupnom iznosu od 44,51 eura te mu se taj dio zahtjeva za naknadu troška odbija kao neosnovan pa je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Bjelovar, 24. travnja 2026.

Sutkinja

Zlata Bašek Skrba

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu. Žalba se podnosi u tri primjerka. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).