Poslovni broj: XLII P-2341/2019
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u parničnom predmetu tužitelja: 1. FU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. HU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. VU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 4. ČU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima Matteu Cattonaru i Nikoli Kardumu, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika ERSTE & STEIERMAKRISCHE BANK d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 20. travnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 24. travnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su odredbe, odnosno dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102079339 od 7. listopada 2004., solemniziranog od javnog bilježnika Koka Borasa iz Crikvenice, pod brojem OU-280/2004, sklopljenog između ŽU iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB 23057039320, a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, i to slijedeće odredbe:
- točka 7. „Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnom rizicima promjene tečaja.“
- točka 8. „Kamatna stopa je promjenjiva...“ „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici FU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnove preplaćene promjenjive kamatne stope, u iznosu od 236,10 EUR (slovima: dvjesto trideset šest eura i deset centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznose od:
- na iznos od 0,0025 EUR od 02.01.2005. do isplate,
- na iznos od 0,0025 EUR od 01.04.2005. do isplate,
- na iznos od 0,0075 EUR od 01.10.2005. do isplate,
- na iznos od 0,0025 EUR od 20.11.2005. do isplate,
- na iznos od 0,0025 EUR od 02.12.2005. do isplate,
- na iznos od 2,4150 EUR od 24.01.2006. do isplate,
- na iznos od 4,8200 EUR od 29.03.2006. do isplate,
- na iznos od 2,4075 EUR od 26.04.2006. do isplate,
- na iznos od 2,4025 EUR od 16.05.2006. do isplate,
- na iznos od 2,4025 EUR od 21.06.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3975 EUR od 25.07.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3950 EUR od 02.08.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3925 EUR od 02.09.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3900 EUR od 02.10.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3850 EUR od 02.11.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3825 EUR od 02.12.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3775 EUR od 02.01.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3775 EUR od 02.02.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3725 EUR od 02.03.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3700 EUR od 02.04.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3675 EUR od 02.05.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3625 EUR od 02.06.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3600 EUR od 02.07.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3575 EUR od 02.08.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3525 EUR od 02.09.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3475 EUR od 02.10.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3475 EUR od 02.11.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3425 EUR od 02.12.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3375 EUR od 02.01.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2350 EUR od 02.02.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2300 EUR od 02.03.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2250 EUR od 02.04.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2200 EUR od 02.05.2008. do isplate,
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
- na iznos od 3,2150 EUR od 02.06.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2100 EUR od 02.07.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2050 EUR od 02.08.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2000 EUR od 02.09.2008. do isplate,
- na iznos od 3,1950 EUR od 02.10.2008. do isplate,
- na iznos od 3,1875 EUR od 02.11.2008. do isplate,
- na iznos od 3,1825 EUR od 02.12.2008. do isplate,
- na iznos od 3,1750 EUR od 02.01.2009. do isplate,
- na iznos od 3,1700 EUR od 02.02.2009. do isplate,
- na iznos od 3,1650 EUR od 02.03.2009. do isplate,
- na iznos od 3,1600 EUR od 02.04.2009. do isplate,
- na iznos od 5,0325 EUR od 02.05.2009. do isplate,
- na iznos od 5,0225 EUR od 02.06.2009. do isplate,
- na iznos od 5,0150 EUR od 02.07.2009. do isplate,
- na iznos od 5,0050 EUR od 02.08.2009. do isplate,
- na iznos od 4,9950 EUR od 02.09.2009. do isplate,
- na iznos od 4,9875 EUR od 02.10.2009. do isplate,
- na iznos od 4,9775 EUR od 02.11.2009. do isplate,
- na iznos od 4,9675 EUR od 02.12.2009. do isplate,
- na iznos od 14,8400 EUR od 31.03.2010. do isplate,
- na iznos od 14,7500 EUR od 29.06.2010. do isplate,
- na iznos od 4,8950 EUR od 07.07.2010. do isplate,
- na iznos od 4,8850 EUR od 14.08.2010. do isplate,
- na iznos od 13,3225 EUR od 20.11.2010. do isplate,
- na iznos od 16,6425 EUR od 18.04.2012. do isplate,
- na iznos od 17,3250 EUR od 11.05.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3350 EUR od 13.06.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3325 EUR od 19.07.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3325 EUR od 28.08.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3300 EUR od 11.09.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3300 EUR od 12.10.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3275 EUR od 07.11.2012. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici FU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule, u iznosu od 1.377,54 EUR (slovima: tisuću tristo sedamdeset sedam eura i pedeset četiri centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznose od:
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
- na iznos od 2,0000 EUR od 31.03.2010. do isplate,
- na iznos od 9,5575 EUR od 29.06.2010. do isplate,
- na iznos od 3,9500 EUR od 07.07.2010. do isplate,
- na iznos od 3,9100 EUR od 14.08.2010. do isplate,
- na iznos od 14,8525 EUR od 20.11.2010. do isplate,
- na iznos od 12,4000 EUR od 08.09.2011. do isplate,
- na iznos od 12,2300 EUR od 23.09.2011. do isplate,
- na iznos od 5,7200 EUR od 14.10.2011. do isplate,
- na iznos od 11,2050 EUR od 08.11.2011. do isplate,
- na iznos od 10,5475 EUR od 09.12.2011. do isplate,
- na iznos od 12,1650 EUR od 24.01.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,0875 EUR od 10.02.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,3550 EUR od 13.03.2012.. do isplate,
- na iznos od 11,9300 EUR od 18.04.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,1075 EUR od 11.05.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,3975 EUR od 13.06.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,0050 EUR od 19.07.2012.. do isplate,
- na iznos od 11,9450 EUR od 28.08.2012.. do isplate,
- na iznos od 11,1950 EUR od 11.09.2012.. do isplate,
- na iznos od 11,7125 EUR od 12.10.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,0875 EUR od 07.11.2012.. do isplate,
- na iznos od 6,9300 EUR od 19.04.2013. do isplate,
- na iznos od 4,7800 EUR od 14.11.2013. do isplate,
- na iznos od 6,8400 EUR od 04.03.2014. do isplate,
- na iznos od 6,7550 EUR od 02.04.2014. do isplate,
- na iznos od 6,6950 EUR od 18.04.2014. do isplate,
- na iznos od 6,6050 EUR od 08.05.2014. do isplate,
- na iznos od 7,1400 EUR od 12.11.2014. do isplate,
- na iznos od 144,5625 EUR od 16.04.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 16.05.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 16.06.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 16.07.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 18.08.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 17.09.2015. do isplate,
- na iznos od 5,8300 EUR od 19.01.2016. do isplate,
- na iznos od 24,8550 EUR od 18.02.2016. do isplate,
- na iznos od 18,2925 EUR od 16.03.2016. do isplate,
- na iznos od 18,0175 EUR od 19.04.2016. do isplate,
- na iznos od 17,6350 EUR od 17.05.2016. do isplate,
- na iznos od 18,6125 EUR od 17.06.2016. do isplate,
- na iznos od 18,1625 EUR od 21.07.2016. do isplate,
- na iznos od 18,2550 EUR od 19.08.2016. do isplate,
- na iznos od 17,9900 EUR od 20.09.2016. do isplate,
- na iznos od 18,2400 EUR od 20.10.2016. do isplate,
- na iznos od 19,1150 EUR od 22.11.2016. do isplate,
- na iznos od 4,6025 EUR od 14.03.2017. do isplate,
- na iznos od 13,8775 EUR od 29.03.2017. do isplate,
- na iznos od 13,3750 EUR od 10.05.2017. do isplate,
- na iznos od 13,2850 EUR od 22.06.2017. do isplate,
- na iznos od 12,6900 EUR od 20.07.2017. do isplate,
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
- na iznos od 11,3925 EUR od 05.09.2017. do isplate,
- na iznos od 207,8600EUR od 12.10.2017. do isplate,
- na iznos od 7,6250 EUR od 23.11.2017. do isplate,
- na iznos od 3,7650 EUR od 14.12.2017. do isplate,
- na iznos od 103,7950 EUR od 17.01.2018. do isplate,
- na iznos od 91,1075 EUR od 21.03.2018. do isplate,
- na iznos od 71,6275 EUR od 07.06.2018. do isplate,
- na iznos od 14,2750 EUR od 12.06.2018. do isplate,
- na iznos od 0,0075 EUR od 02.07.2018. do isplate,
- na iznos od 12,5250 EUR od 11.07.2018. do isplate,
- na iznos od 0,0075 EUR od 02.08.2018. do isplate,
- na iznos od 13,5050 EUR od 18.09.2018. do isplate,
- na iznos od 29,6025 EUR od 02.02.2019. do isplate,
- na iznos od 40,5200 EUR od 19.02.2019. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici HU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] preplaćeni iznos s osnove preplaćene promjenjive kamatne stope, u iznosu od 236,10 EUR (slovima: dvjesto trideset šest eura i deset centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznose od:
- na iznos od 0,0025 EUR od 02.01.2005. do isplate,
- na iznos od 0,0025 EUR od 01.04.2005. do isplate,
- na iznos od 0,0075 EUR od 01.10.2005. do isplate,
- na iznos od 0,0025 EUR od 20.11.2005. do isplate,
- na iznos od 0,0025 EUR od 02.12.2005. do isplate,
- na iznos od 2,4150 EUR od 24.01.2006. do isplate,
- na iznos od 4,8200 EUR od 29.03.2006. do isplate,
- na iznos od 2,4075 EUR od 26.04.2006. do isplate,
- na iznos od 2,4025 EUR od 16.05.2006. do isplate,
- na iznos od 2,4025 EUR od 21.06.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3975 EUR od 25.07.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3950 EUR od 02.08.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3925 EUR od 02.09.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3900 EUR od 02.10.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3850 EUR od 02.11.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3825 EUR od 02.12.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3775 EUR od 02.01.2007. do isplate,
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
- na iznos od 2,3775 EUR od 02.02.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3725 EUR od 02.03.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3700 EUR od 02.04.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3675 EUR od 02.05.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3625 EUR od 02.06.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3600 EUR od 02.07.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3575 EUR od 02.08.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3525 EUR od 02.09.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3475 EUR od 02.10.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3475 EUR od 02.11.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3425 EUR od 02.12.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3375 EUR od 02.01.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2350 EUR od 02.02.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2300 EUR od 02.03.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2250 EUR od 02.04.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2200 EUR od 02.05.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2150 EUR od 02.06.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2100 EUR od 02.07.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2050 EUR od 02.08.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2000 EUR od 02.09.2008. do isplate,
- na iznos od 3,1950 EUR od 02.10.2008. do isplate,
- na iznos od 3,1875 EUR od 02.11.2008. do isplate,
- na iznos od 3,1825 EUR od 02.12.2008. do isplate,
- na iznos od 3,1750 EUR od 02.01.2009. do isplate,
- na iznos od 3,1700 EUR od 02.02.2009. do isplate,
- na iznos od 3,1650 EUR od 02.03.2009. do isplate,
- na iznos od 3,1600 EUR od 02.04.2009. do isplate,
- na iznos od 5,0325 EUR od 02.05.2009. do isplate,
- na iznos od 5,0225 EUR od 02.06.2009. do isplate,
- na iznos od 5,0150 EUR od 02.07.2009. do isplate,
- na iznos od 5,0050 EUR od 02.08.2009. do isplate,
- na iznos od 4,9950 EUR od 02.09.2009. do isplate,
- na iznos od 4,9875 EUR od 02.10.2009. do isplate,
- na iznos od 4,9775 EUR od 02.11.2009. do isplate,
- na iznos od 4,9675 EUR od 02.12.2009. do isplate,
- na iznos od 14,8400 EUR od 31.03.2010. do isplate,
- na iznos od 14,7500 EUR od 29.06.2010. do isplate,
- na iznos od 4,8950 EUR od 07.07.2010. do isplate,
- na iznos od 4,8850 EUR od 14.08.2010. do isplate,
- na iznos od 13,3225 EUR od 20.11.2010. do isplate,
- na iznos od 16,6425 EUR od 18.04.2012. do isplate,
- na iznos od 17,3250 EUR od 11.05.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3350 EUR od 13.06.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3325 EUR od 19.07.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3325 EUR od 28.08.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3300 EUR od 11.09.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3300 EUR od 12.10.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3275 EUR od 07.11.2012. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici HU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule, u iznosu od 1.377,54 EUR (slovima: tisuću tristo sedamdeset sedam eura i pedeset četiri centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznose od:
- na iznos od 2,0000 EUR od 31.03.2010. do isplate,
- na iznos od 9,5575 EUR od 29.06.2010. do isplate,
- na iznos od 3,9500 EUR od 07.07.2010. do isplate,
- na iznos od 3,9100 EUR od 14.08.2010. do isplate,
- na iznos od 14,8525 EUR od 20.11.2010. do isplate,
- na iznos od 12,4000 EUR od 08.09.2011. do isplate,
- na iznos od 12,2300 EUR od 23.09.2011. do isplate,
- na iznos od 5,7200 EUR od 14.10.2011. do isplate,
- na iznos od 11,2050 EUR od 08.11.2011. do isplate,
- na iznos od 10,5475 EUR od 09.12.2011. do isplate,
- na iznos od 12,1650 EUR od 24.01.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,0875 EUR od 10.02.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,3550 EUR od 13.03.2012.. do isplate,
- na iznos od 11,9300 EUR od 18.04.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,1075 EUR od 11.05.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,3975 EUR od 13.06.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,0050 EUR od 19.07.2012.. do isplate,
- na iznos od 11,9450 EUR od 28.08.2012.. do isplate,
- na iznos od 11,1950 EUR od 11.09.2012.. do isplate,
- na iznos od 11,7125 EUR od 12.10.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,0875 EUR od 07.11.2012.. do isplate,
- na iznos od 6,9300 EUR od 19.04.2013. do isplate,
- na iznos od 4,7800 EUR od 14.11.2013. do isplate,
- na iznos od 6,8400 EUR od 04.03.2014. do isplate,
- na iznos od 6,7550 EUR od 02.04.2014. do isplate,
- na iznos od 6,6950 EUR od 18.04.2014. do isplate,
- na iznos od 6,6050 EUR od 08.05.2014. do isplate,
- na iznos od 7,1400 EUR od 12.11.2014. do isplate,
- na iznos od 144,5625 EUR od 16.04.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 16.05.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 16.06.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 16.07.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 18.08.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 17.09.2015. do isplate,
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
- na iznos od 5,8300 EUR od 19.01.2016. do isplate,
- na iznos od 24,8550 EUR od 18.02.2016. do isplate,
- na iznos od 18,2925 EUR od 16.03.2016. do isplate,
- na iznos od 18,0175 EUR od 19.04.2016. do isplate,
- na iznos od 17,6350 EUR od 17.05.2016. do isplate,
- na iznos od 18,6125 EUR od 17.06.2016. do isplate,
- na iznos od 18,1625 EUR od 21.07.2016. do isplate,
- na iznos od 18,2550 EUR od 19.08.2016. do isplate,
- na iznos od 17,9900 EUR od 20.09.2016. do isplate,
- na iznos od 18,2400 EUR od 20.10.2016. do isplate,
- na iznos od 19,1150 EUR od 22.11.2016. do isplate,
- na iznos od 4,6025 EUR od 14.03.2017. do isplate,
- na iznos od 13,8775 EUR od 29.03.2017. do isplate,
- na iznos od 13,3750 EUR od 10.05.2017. do isplate,
- na iznos od 13,2850 EUR od 22.06.2017. do isplate,
- na iznos od 12,6900 EUR od 20.07.2017. do isplate,
- na iznos od 11,3925 EUR od 05.09.2017. do isplate,
- na iznos od 207,8600EUR od 12.10.2017. do isplate,
- na iznos od 7,6250 EUR od 23.11.2017. do isplate,
- na iznos od 3,7650 EUR od 14.12.2017. do isplate,
- na iznos od 103,7950 EUR od 17.01.2018. do isplate,
- na iznos od 91,1075 EUR od 21.03.2018. do isplate,
- na iznos od 71,6275 EUR od 07.06.2018. do isplate,
- na iznos od 14,2750 EUR od 12.06.2018. do isplate,
- na iznos od 0,0075 EUR od 02.07.2018. do isplate,
- na iznos od 12,5250 EUR od 11.07.2018. do isplate,
- na iznos od 0,0075 EUR od 02.08.2018. do isplate,
- na iznos od 13,5050 EUR od 18.09.2018. do isplate,
- na iznos od 29,6025 EUR od 02.02.2019. do isplate,
- na iznos od 40,5200 EUR od 19.02.2019. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici VU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] preplaćeni iznos s osnove preplaćene promjenjive kamatne stope, u iznosu od 236,10 EUR (slovima: dvjesto trideset šest eura i deset centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznose od:
- na iznos od 0,0025 EUR od 02.01.2005. do isplate,
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
- na iznos od 0,0025 EUR od 01.04.2005. do isplate,
- na iznos od 0,0075 EUR od 01.10.2005. do isplate,
- na iznos od 0,0025 EUR od 20.11.2005. do isplate,
- na iznos od 0,0025 EUR od 02.12.2005. do isplate,
- na iznos od 2,4150 EUR od 24.01.2006. do isplate,
- na iznos od 4,8200 EUR od 29.03.2006. do isplate,
- na iznos od 2,4075 EUR od 26.04.2006. do isplate,
- na iznos od 2,4025 EUR od 16.05.2006. do isplate,
- na iznos od 2,4025 EUR od 21.06.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3975 EUR od 25.07.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3950 EUR od 02.08.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3925 EUR od 02.09.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3900 EUR od 02.10.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3850 EUR od 02.11.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3825 EUR od 02.12.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3775 EUR od 02.01.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3775 EUR od 02.02.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3725 EUR od 02.03.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3700 EUR od 02.04.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3675 EUR od 02.05.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3625 EUR od 02.06.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3600 EUR od 02.07.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3575 EUR od 02.08.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3525 EUR od 02.09.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3475 EUR od 02.10.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3475 EUR od 02.11.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3425 EUR od 02.12.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3375 EUR od 02.01.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2350 EUR od 02.02.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2300 EUR od 02.03.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2250 EUR od 02.04.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2200 EUR od 02.05.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2150 EUR od 02.06.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2100 EUR od 02.07.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2050 EUR od 02.08.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2000 EUR od 02.09.2008. do isplate,
- na iznos od 3,1950 EUR od 02.10.2008. do isplate,
- na iznos od 3,1875 EUR od 02.11.2008. do isplate,
- na iznos od 3,1825 EUR od 02.12.2008. do isplate,
- na iznos od 3,1750 EUR od 02.01.2009. do isplate,
- na iznos od 3,1700 EUR od 02.02.2009. do isplate,
- na iznos od 3,1650 EUR od 02.03.2009. do isplate,
- na iznos od 3,1600 EUR od 02.04.2009. do isplate,
- na iznos od 5,0325 EUR od 02.05.2009. do isplate,
- na iznos od 5,0225 EUR od 02.06.2009. do isplate,
- na iznos od 5,0150 EUR od 02.07.2009. do isplate,
- na iznos od 5,0050 EUR od 02.08.2009. do isplate,
- na iznos od 4,9950 EUR od 02.09.2009. do isplate,
- na iznos od 4,9875 EUR od 02.10.2009. do isplate,
- na iznos od 4,9775 EUR od 02.11.2009. do isplate,
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
- na iznos od 4,9675 EUR od 02.12.2009. do isplate,
- na iznos od 14,8400 EUR od 31.03.2010. do isplate,
- na iznos od 14,7500 EUR od 29.06.2010. do isplate,
- na iznos od 4,8950 EUR od 07.07.2010. do isplate,
- na iznos od 4,8850 EUR od 14.08.2010. do isplate,
- na iznos od 13,3225 EUR od 20.11.2010. do isplate,
- na iznos od 16,6425 EUR od 18.04.2012. do isplate,
- na iznos od 17,3250 EUR od 11.05.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3350 EUR od 13.06.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3325 EUR od 19.07.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3325 EUR od 28.08.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3300 EUR od 11.09.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3300 EUR od 12.10.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3275 EUR od 07.11.2012. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
VII. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici VU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule, u iznosu od 1.377,54 EUR (slovima: tisuću tristo sedamdeset sedam eura i pedeset četiri centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznose od:
- na iznos od 2,0000 EUR od 31.03.2010. do isplate,
- na iznos od 9,5575 EUR od 29.06.2010. do isplate,
- na iznos od 3,9500 EUR od 07.07.2010. do isplate,
- na iznos od 3,9100 EUR od 14.08.2010. do isplate,
- na iznos od 14,8525 EUR od 20.11.2010. do isplate,
- na iznos od 12,4000 EUR od 08.09.2011. do isplate,
- na iznos od 12,2300 EUR od 23.09.2011. do isplate,
- na iznos od 5,7200 EUR od 14.10.2011. do isplate,
- na iznos od 11,2050 EUR od 08.11.2011. do isplate,
- na iznos od 10,5475 EUR od 09.12.2011. do isplate,
- na iznos od 12,1650 EUR od 24.01.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,0875 EUR od 10.02.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,3550 EUR od 13.03.2012.. do isplate,
- na iznos od 11,9300 EUR od 18.04.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,1075 EUR od 11.05.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,3975 EUR od 13.06.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,0050 EUR od 19.07.2012.. do isplate,
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
- na iznos od 11,9450 EUR od 28.08.2012.. do isplate,
- na iznos od 11,1950 EUR od 11.09.2012.. do isplate,
- na iznos od 11,7125 EUR od 12.10.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,0875 EUR od 07.11.2012.. do isplate,
- na iznos od 6,9300 EUR od 19.04.2013. do isplate,
- na iznos od 4,7800 EUR od 14.11.2013. do isplate,
- na iznos od 6,8400 EUR od 04.03.2014. do isplate,
- na iznos od 6,7550 EUR od 02.04.2014. do isplate,
- na iznos od 6,6950 EUR od 18.04.2014. do isplate,
- na iznos od 6,6050 EUR od 08.05.2014. do isplate,
- na iznos od 7,1400 EUR od 12.11.2014. do isplate,
- na iznos od 144,5625 EUR od 16.04.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 16.05.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 16.06.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 16.07.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 18.08.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 17.09.2015. do isplate,
- na iznos od 5,8300 EUR od 19.01.2016. do isplate,
- na iznos od 24,8550 EUR od 18.02.2016. do isplate,
- na iznos od 18,2925 EUR od 16.03.2016. do isplate,
- na iznos od 18,0175 EUR od 19.04.2016. do isplate,
- na iznos od 17,6350 EUR od 17.05.2016. do isplate,
- na iznos od 18,6125 EUR od 17.06.2016. do isplate,
- na iznos od 18,1625 EUR od 21.07.2016. do isplate,
- na iznos od 18,2550 EUR od 19.08.2016. do isplate,
- na iznos od 17,9900 EUR od 20.09.2016. do isplate,
- na iznos od 18,2400 EUR od 20.10.2016. do isplate,
- na iznos od 19,1150 EUR od 22.11.2016. do isplate,
- na iznos od 4,6025 EUR od 14.03.2017. do isplate,
- na iznos od 13,8775 EUR od 29.03.2017. do isplate,
- na iznos od 13,3750 EUR od 10.05.2017. do isplate,
- na iznos od 13,2850 EUR od 22.06.2017. do isplate,
- na iznos od 12,6900 EUR od 20.07.2017. do isplate,
- na iznos od 11,3925 EUR od 05.09.2017. do isplate,
- na iznos od 207,8600EUR od 12.10.2017. do isplate,
- na iznos od 7,6250 EUR od 23.11.2017. do isplate,
- na iznos od 3,7650 EUR od 14.12.2017. do isplate,
- na iznos od 103,7950 EUR od 17.01.2018. do isplate,
- na iznos od 91,1075 EUR od 21.03.2018. do isplate,
- na iznos od 71,6275 EUR od 07.06.2018. do isplate,
- na iznos od 14,2750 EUR od 12.06.2018. do isplate,
- na iznos od 0,0075 EUR od 02.07.2018. do isplate,
- na iznos od 12,5250 EUR od 11.07.2018. do isplate,
- na iznos od 0,0075 EUR od 02.08.2018. do isplate,
- na iznos od 13,5050 EUR od 18.09.2018. do isplate,
- na iznos od 29,6025 EUR od 02.02.2019. do isplate,
- na iznos od 40,5200 EUR od 19.02.2019. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
VIII. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju ČU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] preplaćeni iznos s osnove preplaćene promjenjive kamatne stope, u iznosu od 236,10 EUR (slovima: dvjesto trideset šest eura i deset centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznose od:
- na iznos od 0,0025 EUR od 02.01.2005. do isplate,
- na iznos od 0,0025 EUR od 01.04.2005. do isplate,
- na iznos od 0,0075 EUR od 01.10.2005. do isplate,
- na iznos od 0,0025 EUR od 20.11.2005. do isplate,
- na iznos od 0,0025 EUR od 02.12.2005. do isplate,
- na iznos od 2,4150 EUR od 24.01.2006. do isplate,
- na iznos od 4,8200 EUR od 29.03.2006. do isplate,
- na iznos od 2,4075 EUR od 26.04.2006. do isplate,
- na iznos od 2,4025 EUR od 16.05.2006. do isplate,
- na iznos od 2,4025 EUR od 21.06.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3975 EUR od 25.07.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3950 EUR od 02.08.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3925 EUR od 02.09.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3900 EUR od 02.10.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3850 EUR od 02.11.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3825 EUR od 02.12.2006. do isplate,
- na iznos od 2,3775 EUR od 02.01.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3775 EUR od 02.02.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3725 EUR od 02.03.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3700 EUR od 02.04.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3675 EUR od 02.05.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3625 EUR od 02.06.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3600 EUR od 02.07.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3575 EUR od 02.08.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3525 EUR od 02.09.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3475 EUR od 02.10.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3475 EUR od 02.11.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3425 EUR od 02.12.2007. do isplate,
- na iznos od 2,3375 EUR od 02.01.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2350 EUR od 02.02.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2300 EUR od 02.03.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2250 EUR od 02.04.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2200 EUR od 02.05.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2150 EUR od 02.06.2008. do isplate,
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
- na iznos od 3,2100 EUR od 02.07.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2050 EUR od 02.08.2008. do isplate,
- na iznos od 3,2000 EUR od 02.09.2008. do isplate,
- na iznos od 3,1950 EUR od 02.10.2008. do isplate,
- na iznos od 3,1875 EUR od 02.11.2008. do isplate,
- na iznos od 3,1825 EUR od 02.12.2008. do isplate,
- na iznos od 3,1750 EUR od 02.01.2009. do isplate,
- na iznos od 3,1700 EUR od 02.02.2009. do isplate,
- na iznos od 3,1650 EUR od 02.03.2009. do isplate,
- na iznos od 3,1600 EUR od 02.04.2009. do isplate,
- na iznos od 5,0325 EUR od 02.05.2009. do isplate,
- na iznos od 5,0225 EUR od 02.06.2009. do isplate,
- na iznos od 5,0150 EUR od 02.07.2009. do isplate,
- na iznos od 5,0050 EUR od 02.08.2009. do isplate,
- na iznos od 4,9950 EUR od 02.09.2009. do isplate,
- na iznos od 4,9875 EUR od 02.10.2009. do isplate,
- na iznos od 4,9775 EUR od 02.11.2009. do isplate,
- na iznos od 4,9675 EUR od 02.12.2009. do isplate,
- na iznos od 14,8400 EUR od 31.03.2010. do isplate,
- na iznos od 14,7500 EUR od 29.06.2010. do isplate,
- na iznos od 4,8950 EUR od 07.07.2010. do isplate,
- na iznos od 4,8850 EUR od 14.08.2010. do isplate,
- na iznos od 13,3225 EUR od 20.11.2010. do isplate,
- na iznos od 16,6425 EUR od 18.04.2012. do isplate,
- na iznos od 17,3250 EUR od 11.05.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3350 EUR od 13.06.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3325 EUR od 19.07.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3325 EUR od 28.08.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3300 EUR od 11.09.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3300 EUR od 12.10.2012. do isplate,
- na iznos od 0,3275 EUR od 07.11.2012. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
IX. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici ČU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule, u iznosu od 1.377,54 EUR (slovima: tisuću tristo sedamdeset sedam eura i pedeset četiri centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznose od:
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
- na iznos od 2,0000 EUR od 31.03.2010. do isplate,
- na iznos od 9,5575 EUR od 29.06.2010. do isplate,
- na iznos od 3,9500 EUR od 07.07.2010. do isplate,
- na iznos od 3,9100 EUR od 14.08.2010. do isplate,
- na iznos od 14,8525 EUR od 20.11.2010. do isplate,
- na iznos od 12,4000 EUR od 08.09.2011. do isplate,
- na iznos od 12,2300 EUR od 23.09.2011. do isplate,
- na iznos od 5,7200 EUR od 14.10.2011. do isplate,
- na iznos od 11,2050 EUR od 08.11.2011. do isplate,
- na iznos od 10,5475 EUR od 09.12.2011. do isplate,
- na iznos od 12,1650 EUR od 24.01.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,0875 EUR od 10.02.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,3550 EUR od 13.03.2012.. do isplate,
- na iznos od 11,9300 EUR od 18.04.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,1075 EUR od 11.05.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,3975 EUR od 13.06.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,0050 EUR od 19.07.2012.. do isplate,
- na iznos od 11,9450 EUR od 28.08.2012.. do isplate,
- na iznos od 11,1950 EUR od 11.09.2012.. do isplate,
- na iznos od 11,7125 EUR od 12.10.2012.. do isplate,
- na iznos od 12,0875 EUR od 07.11.2012.. do isplate,
- na iznos od 6,9300 EUR od 19.04.2013. do isplate,
- na iznos od 4,7800 EUR od 14.11.2013. do isplate,
- na iznos od 6,8400 EUR od 04.03.2014. do isplate,
- na iznos od 6,7550 EUR od 02.04.2014. do isplate,
- na iznos od 6,6950 EUR od 18.04.2014. do isplate,
- na iznos od 6,6050 EUR od 08.05.2014. do isplate,
- na iznos od 7,1400 EUR od 12.11.2014. do isplate,
- na iznos od 144,5625 EUR od 16.04.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 16.05.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 16.06.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 16.07.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 18.08.2015. do isplate,
- na iznos od 21,6850 EUR od 17.09.2015. do isplate,
- na iznos od 5,8300 EUR od 19.01.2016. do isplate,
- na iznos od 24,8550 EUR od 18.02.2016. do isplate,
- na iznos od 18,2925 EUR od 16.03.2016. do isplate,
- na iznos od 18,0175 EUR od 19.04.2016. do isplate,
- na iznos od 17,6350 EUR od 17.05.2016. do isplate,
- na iznos od 18,6125 EUR od 17.06.2016. do isplate,
- na iznos od 18,1625 EUR od 21.07.2016. do isplate,
- na iznos od 18,2550 EUR od 19.08.2016. do isplate,
- na iznos od 17,9900 EUR od 20.09.2016. do isplate,
- na iznos od 18,2400 EUR od 20.10.2016. do isplate,
- na iznos od 19,1150 EUR od 22.11.2016. do isplate,
- na iznos od 4,6025 EUR od 14.03.2017. do isplate,
- na iznos od 13,8775 EUR od 29.03.2017. do isplate,
- na iznos od 13,3750 EUR od 10.05.2017. do isplate,
- na iznos od 13,2850 EUR od 22.06.2017. do isplate,
- na iznos od 12,6900 EUR od 20.07.2017. do isplate,
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
- na iznos od 11,3925 EUR od 05.09.2017. do isplate,
- na iznos od 207,8600EUR od 12.10.2017. do isplate,
- na iznos od 7,6250 EUR od 23.11.2017. do isplate,
- na iznos od 3,7650 EUR od 14.12.2017. do isplate,
- na iznos od 103,7950 EUR od 17.01.2018. do isplate,
- na iznos od 91,1075 EUR od 21.03.2018. do isplate,
- na iznos od 71,6275 EUR od 07.06.2018. do isplate,
- na iznos od 14,2750 EUR od 12.06.2018. do isplate,
- na iznos od 0,0075 EUR od 02.07.2018. do isplate,
- na iznos od 12,5250 EUR od 11.07.2018. do isplate,
- na iznos od 0,0075 EUR od 02.08.2018. do isplate,
- na iznos od 13,5050 EUR od 18.09.2018. do isplate,
- na iznos od 29,6025 EUR od 02.02.2019. do isplate,
- na iznos od 40,5200 EUR od 19.02.2019. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
X. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženice prema tužiteljima u iznosu od
5.574,36 EUR / 42.000,00 kn na ime ostatka nepodmirenog iznosa kredita.
XI. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženice prema svakom od tužitelja u iznosu od po 211,36 EUR na ime manje plaćenih iznosa s osnove valute zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- 0,03 EUR od 21.12.2004. pa do isplate,
- 0,54 EUR od 02.01.2005. pa do isplate,
- 0,62 EUR od 02.02.2005. pa do isplate,
- 3,53 EUR od 01.04.2005. pa do isplate,
- 0,10 EUR od 02.04.2005. pa do isplate,
- 2,85 EUR od 05.07.2005. pa do isplate,
- 3,59 EUR od 30.07.2005. pa do isplate,
- 2,11 EUR od 02.09.2005. pa do isplate,
- 2,52 EUR od 01.10.2005. pa do isplate,
- 2,20 EUR od 05.11.2005. pa do isplate,
- 8,15 EUR od 20.11.2005. pa do isplate,
- 2,49 EUR od 02.12.2005. pa do isplate,
- 2,49 EUR od 24.01.2006. pa do isplate,
- 3,14 EUR od 03.03.2006 pa do isplate,
- 3,77 EUR od 29.03.2006 pa do isplate,
- 4,35 EUR od 26.04.2006. pa do isplate,
- 3,12 EUR od 16.05.2006. pa do isplate,
- 3,40 EUR od 21.06.2006. pa do isplate,
- 4,42 EUR od 25.07.2006 pa do isplate,
- 3,93 EUR od 02.08.2006 pa do isplate,
- 3,47 EUR od 02.09.2006 pa do isplate,
- 0,06 EUR od 12.09.2006 pa do isplate,
- 3,56 EUR od 02.10.2006 pa do isplate,
- 0,10 EUR od 05.10.2006 pa do isplate,
- 3,50 EUR od 02.11.2006 pa do isplate,
- 0,15 EUR od 07.11.2006 pa do isplate,
- 3,65 EUR od 02.12.2006 pa do isplate,
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
- 0,18 EUR od 13.12.2006 pa do isplate,
- 4,13 EUR od 02.01.2007 pa do isplate,
- 0,21 EUR od 10.01.2007 pa do isplate,
- 4,48 EUR od 02.02.2007 pa do isplate,
- 0,21 EUR od 16.02.2007 pa do isplate,
- 4,25 EUR od 02.03.2007 pa do isplate,
- 0,27 EUR od 21.03.2007 pa do isplate,
- 4,21 EUR od 02.04.2007 pa do isplate,
- 0,45 EUR od 12.04.2007 pa do isplate,
- 4,92 EUR od 02.05.2007 pa do isplate,
- 0,60 EUR od 09.05.2007 pa do isplate,
- 5,72 EUR od 02.06.2007 pa do isplate,
- 6,00 EUR od 02.07.2007 pa do isplate,
- 6,00 EUR od 02.08.2007 pa do isplate,
- 5,61 EUR od 02.09.2007 pa do isplate,
- 6,19 EUR od 02.10.2007 pa do isplate,
- 6,21 EUR od 02.11.2007 pa do isplate,
- 5,80 EUR od 02.12.2007 pa do isplate,
- 5,84 EUR od 02.01.2008 pa do isplate,
- 5,03 EUR od 02.02.2008 pa do isplate,
- 4,44 EUR od 02.03.2008 pa do isplate,
- 3,86 EUR od 02.04.2008 pa do isplate,
- 5,22 EUR od 02.05.2008 pa do isplate,
- 5,60 EUR od 02.06.2008 pa do isplate,
- 5,18 EUR od 02.07.2008 pa do isplate,
- 6,01 EUR od 02.08.2008 pa do isplate,
- 5,82 EUR od 02.09.2008 pa do isplate,
- 5,01 EUR od 02.10.2008 pa do isplate,
- 1,16 EUR od 02.11.2008 pa do isplate,
- 4,09 EUR od 02.12.2008 pa do isplate,
- 0,62 EUR od 02.01.2009 pa do isplate,
- 0,40 EUR od 02.02.2009 pa do isplate,
- 0,18 EUR od 02.03.2009 pa do isplate,
- 0,84 EUR od 02.04.2009 pa do isplate,
- 0,91 EUR od 02.05.2009 pa do isplate,
- 1,58 EUR od 02.06.2009 pa do isplate,
- 0,10 EUR od 13.06.2009 pa do isplate,
- 2,15 EUR od 02.07.2009 pa do isplate,
- 0,24 EUR od 11.07.2009 pa do isplate,
- 2,16 EUR od 02.08.2009 pa do isplate,
- 1,53 EUR od 02.09.2009 pa do isplate,
- 2,14 EUR od 02.10.2009 pa do isplate,
- 2,20 EUR od 02.11.2009 pa do isplate,
- 1,48 EUR od 02.12.2009 pa do isplate,
- 0,37 EUR od 02.10.2010. pa do isplate,
i to do dana 31. prosinca 2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
za pet postotnih poena, od dana 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se prigovor prijeboja tuženice o d b i j a kao neosnovan.
XII. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženice prema svakom od tužitelja u iznosu od 377,46 EUR na ime manje plaćenih iznosa s osnove kamate stope zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- 7,11 EUR od 02.02.2014. pa do isplate,
- 7,08 EUR od 02.03.2014. pa do isplate,
- 7,04 EUR od 02.04.2014. pa do isplate,
- 7,01 EUR od 02.05.2014. pa do isplate,
- 6,98 EUR od 02.06.2014. pa do isplate,
- 6,94 EUR od 02.07.2014. pa do isplate,
- 6,91 EUR od 02.08.2014. pa do isplate,
- 6,88 EUR od 02.09.2014. pa do isplate,
- 6,84 EUR od 02.10.2014. pa do isplate,
- 6,81 EUR od 02.11.2014. pa do isplate,
- 6,77 EUR od 02.12.2014. pa do isplate,
- 6,74 EUR od 02.01.2015. pa do isplate,
- 6,70 EUR od 02.02.2015. pa do isplate,
- 6,66 EUR od 02.03.2015. pa do isplate,
- 6,63 EUR od 02.04.2015. pa do isplate,
- 6,59 EUR od 02.05.2015. pa do isplate,
- 6,56 EUR od 02.06.2015. pa do isplate,
- 6,52 EUR od 02.07.2015. pa do isplate,
- 6,48 EUR od 02.08.2015. pa do isplate,
- 6,45 EUR od 02.09.2015. pa do isplate,
- 6,41 EUR od 02.10.2015. pa do isplate,
- 6,37 EUR od 02.11.2015. pa do isplate,
- 6,33 EUR od 02.12.2015. pa do isplate,
- 6,29 EUR od 02.01.2016. pa do isplate,
- 6,25 EUR od 02.02.2016. pa do isplate,
- 6,21 EUR od 02.03.2016. pa do isplate,
- 6,17 EUR od 02.04.2016. pa do isplate,
- 6,14 EUR od 02.05.2016. pa do isplate,
- 6,09 EUR od 02.06.2016. pa do isplate,
- 6,05 EUR od 02.07.2016. pa do isplate,
- 6,01 EUR od 02.08.2016. pa do isplate,
- 5,97 EUR od 02.09.2016. pa do isplate,
- 5,93 EUR od 02.10.2016. pa do isplate,
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
- 5,89 EUR od 02.09.2016. pa do isplate,
- 5,85 EUR od 02.10.2016. pa do isplate,
- 5,81 EUR od 02.11.2016. pa do isplate,
- 5,76 EUR od 02.12.2016. pa do isplate,
- 5,72 EUR od 02.01.2017. pa do isplate,
- 5,68 EUR od 02.02.2017. pa do isplate,
- 5,63 EUR od 02.03.2017. pa do isplate,
- 5,59 EUR od 02.04.2017. pa do isplate,
- 5,55 EUR od 02.05.2017. pa do isplate,
- 5,50 EUR od 02.06.2017. pa do isplate,
- 5,46 EUR od 02.07.2017. pa do isplate,
- 5,41 EUR od 02.08.2017. pa do isplate,
- 5,36 EUR od 02.09.2017. pa do isplate,
- 5,32 EUR od 02.10.2017. pa do isplate,
- 5,27 EUR od 02.11.2017. pa do isplate,
- 5,23 EUR od 02.12.2017. pa do isplate,
- 5,18 EUR od 02.01.2018. pa do isplate,
- 5,13 EUR od 02.02.2018. pa do isplate,
- 5,08 EUR od 02.03.2018. pa do isplate,
- 5,04 EUR od 02.04.2018. pa do isplate,
- 4,99 EUR od 02.05.2018. pa do isplate,
- 4,94 EUR od 02.06.2018. pa do isplate,
- 4,89 EUR od 02.06.2018. pa do isplate,
- 4,84 EUR od 02.07.2018. pa do isplate,
- 4,79 EUR od 02.08.2018. pa do isplate,
- 4,74 EUR od 02.09.2018. pa do isplate,
- 4,69 EUR od 02.10.2018. pa do isplate,
- 4,64 EUR od 02.11.2018. pa do isplate,
- 4,59 EUR od 02.12.2018. pa do isplate,
- 4,54 EUR od 02.01.2019. pa do isplate,
- 4,49 EUR od 02.02.2019. pa do isplate,
i to do dana 31. prosinca 2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od dana 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se prigovor prijeboja tuženice o d b i j a kao neosnovan.
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
XIII. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima troškove ovog parničnog postupka
u iznosu od 2.884,63 EUR (slovima: dvije tisuće osamsto osamdeset četiri eura i šezdeset tri centa), sa zateznom kamatom koja teče na ovaj iznos od 24. travnja 2026. godine do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja o d b i j a kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužbenim zahtjevom iz podneska od 11. lipnja 2025., tužitelji konačno postavljaju tužbeni zahtjev istaknut u tužbi podnesenoj dana 11. lipnja 2019., zahtijevajući da sud po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom će utvrditi ništetnom odredbe o promjenjivim ugovornim kamatama i valutnoj klauzuli sadržane u odredbama članka 7. i 8. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/ 51400607-5102079339 sklopljenog dana 7. listopada 2004. godine između tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke i prednika tužitelja sada pokojnog ŽU, solemniziranog po javnom bilježniku Koku Borasu iz Crikvenice pod brojem OU-280/2004, kao i naložiti tuženiku isplatu iznosa od po 236,10 EUR tužiteljima na ime preplaćenih iznosa na ime kamate, a po 1.377,54 EUR na ime preplaćenih iznosa na ime valute, zajedno sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u zahtjevu. Konačno, tužitelji potražuju i trošak parničnog postupka.
2. U prilog tužbenom zahtjevu navodi da je između njihovog pravnog prednika ŽU i tuženice dana 7. listopada 2004. godine sklopljen Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102079339, kojim je tuženica kao kreditor, predniku tužitelja kao korisniku kredita, odobrila i stavila na raspolaganje stambeni kredit u iznosu od 45.000,00 CHF, s rokom povrata u 240 mjesečnih anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važeće na dan puštanja kredita u tečaj. Kamatna stopa ugovorena je u visini od 4,99 % godišnje, promjenjiva sukladno jednostranim odlukama tuženice. Napominju da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženica vršila jednostrane arbitrarne promjene kamatne stope, što je dovelo do povećavanja mjesečnog anuiteta. Tužitelji drže da su Ugovorom o kreditu povrijeđena prava njihovog pravnog prednika kao potrošača, jer je tuženica koristila nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, prvenstveno vezanjem iznosa rate uz švicarski franak, te odredbom kojom je tuženici omogućeno jednostrano mijenjanje kamatne stope, zaključujući da ovo predstavlja nepoštenu poslovnu praksu, pa time da se radi i o ništetnim odredbama. Pozivaju se na sadržaj odluke u kolektivnom sporu što se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-1402/2012, detaljno obrazlažući razloge zbog kojih se utvrđenja iz tog spora imaju primijeniti i u ovoj parnici.
3. Tvrdi da je prigovor zastare tuženice neosnovan, jer tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava, ima učinak prekida zastare, a tužba u ovom predmetu podnesena je 11. lipnja 2019. godine. Osporava i prigovor nedostataka aktivne legitimacije navodeći kako je pokojni AU otac i suprug tužitelja, a
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
činjenica što su treće osobe plaćale rate kredita u ime ugovaratelja ne može biti od utjecaja na aktivnu legitimaciju ugovaratelja kredita, odnosno po njegovoj smrti zakonskih nasljednika. Pozivaju se na članak 161. ZOO ukazujući da su dug plaćali članovi obitelji pokojnog ŽU. Osporavaju i prigovor tuženika koji se protivi potrošačkoj namjeni ugovora, ističući kako je riječ o nekretnini na Žumberku kupljenoj s namjerom da se koristi kao vikendica za cijelu obitelj, u koju svrhu se i koristila, a koristi se i dalje.
4. Tužitelji se protive prigovoru radi prijeboja tuženika ističući kako potraživanje tuženika ne postoji, a sve i ako postoji, ta tražbina nije solidarna prema tužiteljima. Smatra i da sud ne može udovoljiti zahtjevu tužitelja jer je riječ o nesamostalnom prigovoru koji je ovisan o usvajanju tužbenog zahtjeva. U tom smislu ukazuju da tuženik nije na nesumnjiv način istaknuo prigovor radi prebijanja, zaključno predlažući usvajanje tužbenog zahtjeva i obvezivanje tuženika na naknadu parničnog troška.
5. U odgovoru na tužbu, kao i kasnijem tijeku postupka, tuženica osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor zastare, držeći da se u konkretnom slučaju ima primijeniti trogodišnji zastarni rok. Tvrdi i da sve kada bi sud prihvatio stajalište da je pokretanjem parničnog postupa za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare, a što osporava u cijelosti, potraživanje tužitelja opet bilo u zastari. Naime, tvrdi da je tužba podnesena 11. lipnja 2019. godine, pa ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je prednik tužitelja vršio i zbog čega se ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje u zastari. Tvrdi da su isplate po kreditu vršene ne samo od prednika tužitelja, nego i drugih osoba zbog čega tužitelji nisu aktivno legitimirani na vođenje parnice. Tako ukazuje da je uplate vršio i JU, koji nije sudionik ugovora o kreditu.
6. Tuženica drži da je odlukama Suda Europske unije u predmetu C-81/19, (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) utvrđeno da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima, citirajući sadržaj te odluke i obrazlažući detaljno razloge zbog kojih bi se imala primijeniti i u ovom predmetu. Tvrdi i kako su predniku tužitelja bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Napominje da je u reklamnom materijalu kao i oglasima u ponudi nudio kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR i USD (a ne isključivo ponudu kredita u CHF); ni na koji način nije preferirao, sugerirao ili nagovarao druge potrošače pa tako i prednika tužitelja na bilo koju opciju iz ponude; težište je stavio na kreditiranje bez jamaca dakle na opću ponudu stambenih kredita bez jamaca; te isticala da svako kreditno zaduživanje, bez obzira na valutnu klauzulu predstavlja određeni rizik kojeg tražitelj kredita pa tako i tužitelj mora biti svjestan, dok je na letcima egzaktno, grafički prikazala kretanje tečaja CHF, EUR i USD u odnosu na kunu za razdoblje od 6 (šest) godina prije 2004. godine. Napominje da je potrošačima pa tako i predniku tužitelja prilikom savjetovanja u banci predočavao i uručivao obrasce u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula (npr. EUR, CHF ili USD) koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita (glavnica, kamate, naknada…) u kunama, kao i da je u svim poslovnicama tuženice svakodnevno moguće provjeriti i tečaj određene strane valute, Poslovni broj: XLII P-2341/2019
a navedene informacije prednik tužitelja je mogao dobiti i na besplatnom info telefonu tuženice ili na njezinoj internet stranici. Naglašava da je prednika tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina koje detaljno opisuje, pozivajući se u tom smislu na sadržaj pisanog iskaza svjedoka RU. Drugim riječima, tuženica navodi da je prednik tužitelja u dostatnoj mjeri bio informiran o sadržaju ugovora o kreditu i svim njegovim odredbama.
7. Tuženica poriče da bi ostvarila ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sama zadužena u CHF te tako trpi isti tečajni rizik u CHF, o čemu u prilog govori činjenica što banka ne bi smjela imati obvezu u devizi, a potraživanje u kunama, te da bilo kakvo odstupanje stvara valutni rizik koji si banka ne može priuštiti. Ističe da otplatom duga od strane korisnika kredita u iznosu od 100 CHF, tuženica podmiruje svoju obvezu u iznosu od 100 CHF prema svojem vjerovniku, pri čemu je tuženica imala na stotine različitih kredita vezanih uz CHF, a financiranih iz stotina različitih izvora u CHF, različite ročnosti u odnosu na pojedinačne plasmane klijentima. Poziva se i na odnos obveza i potraživanja u stranim valutama u bankarskom poslovanju koji je strogo reguliran i kontroliran od strane Hrvatske narodne banke prema kojima banke ne mogu i ne smiju kredite uz CHF valutnu klauzulu financirati iz kunskih izvora, već isključivo iz CHF izvora. Napominje da su plasmani banke denominirani u CHF-u, pokriveni adekvatnim obvezama banke u istoj toj valuti u skladu sa svim pozitivnim propisima. Tuženica drži da u slučaju kada bi se valutna klauzula utvrdila ništetnom kako se to predlaže tužbom, da bi tuženica kao kreditor snosila izravan gubitak na tečajnim razlikama jer ona i dalje i sama ima kreditnu obvezu prema svojim vjerovnicama. Ističe da iz gore priloženih okolnosti, proizlazi da je prednik tužitelja, bio dovoljno informiran i svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, pa tako i za švicarski franak, a ugovaranjem valutne klauzule, pok. AU i tuženik su dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Ističe da je ovo bilo jasno predniku tužitelja te je neživotno i nelogično da nije znao za rizik, tim više što donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu.
8. Tuženica osporava i zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti kamatne stope. Ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršila sukladno tada važećim pozitivnim propisima, te je prije donošenja ZID ZPK („Narodne novine“ br. 112/12 i 143/13) bila u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženica ističe da je to u ovoj stvari uredno činila. Napominje da se radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju rukovodila i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. koja u Prilogu sadrži tzv. sivu listu od devetnaest ugovornih odredaba koje bi se mogle smatrati nepoštenima, a koja lista je kasnije implementirana u odredbu članka 97. Zakona o zaštiti potrošača. Međutim ističe da Direktiva u Prilogu predviđa i slučajeve u kojima određene odredbe sa sive liste nisu ograničenje za sklapanje ugovora, pa tako niti odredba koja trgovcu omogućuje da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom, ukoliko se radi o odredbi prema kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo bez prethodne obavijesti izmijeniti kamatnu stopu koju plaća potrošač, u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome odmah izvijesti drugu ugovornu stranu u najkraćem mogućem vremenu i da je ona tada odmah slobodna raskinuti ugovor (Toč. 2.b Priloga
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
Direktive). Drži da sud treba imati u vidu i da također nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj, kao i da je jedan od osnovnih ciljeva Direktive 93/13/EEZ, da se prilikom donošenja ocjene o poštenju pobijane odredbe imaju cijeniti narav robe ili usluge koja je predmet ugovora, te sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora pa se u tom smislu treba tumačiti i Zakon o zaštiti potrošača.
9. Posebno naglašava da je predniku tužitelja pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju te je kamatna stopa primjenom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine fiksirana na 3,23 % godišnje. Po prosudbi tuženice deklaratorna zaštita koju traže tužitelji usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. U tom smislu ističe da dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi u sebi obuhvaća dva međusobno povezana i nerazdvojiva dogovora, i to dogovor o odabiru promjenjive kamatne stope, te o načinu podešavanja kamatne stope, koja samo zajedno mogu činiti dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi. Smatra da ukoliko se iz sadržaja ugovora kroz deklaratornu pravnu zaštitu ukloni način podešavanja visine kamatne stope, kamatna stopa se više ne može smatrati promjenjivom, jer tada od samog zasnivanja ugovornog odnosa ne postoji nikakav dogovor parničnih stranaka u pogledu načina njezinog podešavanja. Takav ugovor pravno je i sadržajno nepotpun po mišljenju tuženice, smatrajući da nije moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu, koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Ovo tim više što su parnične stranke u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Tuženica smatra da se odredbe ugovora imaju primjenjivati onako kako glase, a da se pri tumačenju spornih odredbi treba istraživati i zajednička namjera ugovaratelja, te odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava, posebice kroz načelo slobode uređivanja obveznih odnosa. Usvajanje deklaratornog tužbenog zahtjeva stoga bi prema tuženici, bilo protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača, ali i načelu slobode ugovaranja kao osnovnom načelu obveznog prava.
10. Tuženica osporava da bi tužiteljima nastupila bilo kakva šteta. Napominje da presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 potrošača u skladu sa praksom suda Europske unije, definira kao dobro informiranu, razumnu, pažljivu i opreznu osobu pa da se prednik tužitelja stoga ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće "nametnuti" Ugovor određenog sadržaja, na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, niti je to životno logično i uvjerljivo, jer je sklapanje ugovora rezultat slobodne volje. Navodi i da ukoliko se pak pok. AU želi prikazati kao osobu koja je ugovor sklopila bez da je propitivala njegove odredbe, on tim više ne uživa pravnu zaštitu po režimu koji je ustanovljen odredbama ZPK i ZZP, jer bi iz navedenog proizlazilo da nije niti želio pregovarati o pojedinim odredbama, već je samo htio što prije ishoditi potrebna novčana sredstva. Posebice naglašava da je prednika tužitelja izvještavala o izmjeni kamatne stope, te da je pri tome imao pravo na raskid ugovora. Zaključuje kako sve i da je na strani prednika tužitelja nastala šteta, njegov doprinos takvoj šteti više je nego očigledan. Nadalje, navodi i da Zakon o zaštiti
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
potrošača („Narodne novine“ br. 41/14) odredbom članka 118., odnosno članka 138.a („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZZP) jasno definira pravni osnov tužbenih zahtjeva za osobe koje protiv tuženika iz kolektivnog spora temeljem iste odredbe pokreću pojedinačne postupke s osnove presude donesene u kolektivnom sporu, a to je naknada štete, te da je takva pravna osnova jasna budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, temeljem koje je tuženik stekao iznose koji su ovdje predmetom zahtjeva za isplatu nije otpala, već i dalje egzistira.
11. Nadalje, ističe da prednik tužitelja nije uredo ispunjavao obveze po kreditu, zbog čega je tuženik sukladno članku 13. Ugovora o kreditu otkazao kredit s danom 4. listopada 2019. godine te je cjelokupni iznos kredita učinio dospjelim. Protivi se i zatraženom tijeku zateznih kamata navodeći kako sukladno sudskoj praksi, savjesnom stjecatelju zatezne kamate pripadaju tek od dana podnošenja zahtjeva.
12. Ističe prigovor radi prijeboja radi povrata cjelokupnog nepodmirenog iznosa kredita u ukupnom iznosu od 42.000 kn / 5.574,36 EUR, a nakon provedenog financijskog vještačenja i prigovor radi prijeboja na ime potplaćenih i povlaštenih anuiteta na ime kamate od 211.36 EUR prema svakom od tužitelja s osnova valute, sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako to specificira. S obzirom da je tuženik u tijeku ugovornog odnosa bio primoran fiksirati kamatnu stopu na 3,23 %, u odnosu na početno ugovorenih 4,99 % kamatne stope godišnje, ističe i prigovor radi prijeboja u iznosu od po 377,46 EUR prema svakom od tužitelja, sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako to specificira s te osnove. Predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbina tuženika s tražbinom tužitelja, s time što zaključno predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovanog uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova postupka.
13. Prigovara i neodređenosti tužbenog zahtjeva, obzirom da su tužitelji tužbu prvotno podnijeli bez naznake pojedinih mjesečnih iznosa koji traže. Napominje da odredba članka 3. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, dalje u tekstu: ZZP) određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, pa za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1. da se radi o fizičkoj osobi i 2. da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u s u svrhu njene poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe. Drži da je tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača te predložiti dokaze na kojima temelji svoj status potrošača. Navodi i da je odlukom Ustavnog suda presuđeno kako zahtjev zbog stjecanja bez osnove ima pravo podnijeti samo onaj tko je faktično platio tuđe dugovanje. Tužiteljima nije pravno dopušteno, a i moguće potraživati povrat navodno preplaćenih iznosa po predmetnom kreditu, budući da uplate nisu vršene od strane tužitelja, i tužitelji nisu potrošači iz predmetnog ugovora o kreditu zbog čega predlaže naslovnom sudu odbaciti tužbu zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, podredno odbiti tužbeni zahtjev. Poziva se i na stav izražen u presudi Suda EU u odluci C-234/20 (DP, SG c/a Trapeza Peiraios AE) od 21. prosinca 2021. godine o dopuštenosti ugovaranja valutne klauzule.
14. Tuženik ne prigovara samom matematičkom izračunu vještaka, međutim i nakon provedenog financijskog vještačenja osporava osnov potraživanja tužitelja. Tvrdi da između stranaka nije narušena ugovorna ravnoteža. U tom smislu ističe da
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
tužitelj uopće nije preplatio kamatu, nego upravno suprotno, uslijed smanjenja kamatne stope platio je manji iznos kamata nego da je vrijedila početno ugovorena kamatna stopa. Ističe da je nalazom vještaka utvrđeno da je prednik tužitelja uslijed smanjenja kamatne stope platio manje kamata od 1.509,82 EUR, dok je s osnove povećanja kamatne stope platio 944,42 EUR pa je prednik tužitelja manje platio kamata od 565,40 EUR, odnosno iste uopće nije preplatio. Smatra da ima pravo na razliku manje plaćenih anuiteta te zaključno ističe prigovor radi prijeboja od 845,45 EUR s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta za vrijeme kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog. Predlaže i da obzirom da je jedno vrijeme trajanja ugovora kamata bila niža od početno ugovorenih 4,99 % godišnje, da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju od 1.509,82 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako to obrazlaže. Posebno ukazuje da je svrha uvođenja fiksne kamatne stope od 3,23 % temeljem ZPK-a bila ublažavanje aprecijacije tečaja švicarskog franka prema euru, a posljedično i prema kuni, odnosno radilo se o mjeri koja je smanjila kamatnu stopu kako bi se umanjio teret koji je postojao zbog povećanja tečaja. Kako je došlo do smanjenja anuiteta temeljem niže kamatne stope čime je postignuto određeno bitno smanjenje potrošačeve obveze, a sve u svrhu smanjenja utjecaja rasta tečaja švicarskog franka, to zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je tužitelj temeljem zakona već ostvario restituciju. Podneskom od 11. lipnja 2024. specificira prigovor radi prijeboja s obzirom na postojanje više tužitelja, navodeći kako predlaže presudom utvrditi da postoji tražbina tuženika prema svakome od tužitelja u iznosu od 211,36 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose na ime manje plaćenih iznosa anuiteta za vrijeme kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog, a iznosa od 377,46 EUR prema svakom od tužitelja ukoliko se utvrdi ništetnim odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, sve sa zateznim kamatama kako je to navedeno. Zaključno predlaže odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužiteljima nadoknadu parničnih troškova tuženici, s time što u slučaju ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, a koju tuženica osporava u cijelosti, predlaže izvršiti prijeboj tražbine tuženice s eventualnom tražbinom tužitelja.
15. U tijeku postupka sud je proveo dokaze čitanjem isprava priloženih spisu, saslušanjem tužiteljice HU koja se jedina odazvala pozivu za saslušanje, te svjedoka SU, ĆU i FUC, a u tijeku postupka provedeno je i financijsko vještačenje po trgovačkom društvu Miramar-fin d.o.o. Kako je tuženica iznijela prigovore vještačenju koji se ne odnose na sam izračun, već način na koji je određena zadaća vještaka, koji prigovori su ocijenjeni neosnovanima, dok tužitelji nakon dopunskog očitovanja vještaka također nisu imali primjedbi matematičkom izračunu već uračunavanju tzv. "negativnih razlika" s osnova valute, a stranke nakon očitovanja i dopune nalaza vještaka nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, to je sud na ročištu održanom 20. travnja 2026. godine zaključio glavnu raspravu sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) ocijenivši da je predmet dovoljno razjašnjen za donošenje odluke.
16. Raspravnim rješenjem od 20. travnja 2026. sud je dopustio preinaku tužbe na način kako su to tužitelji učinili podneskom od 11. lipnja 2024. godine, u dijelu što se odnosi na iznose koje potražuju na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi (točka II do IX tužbenog zahtjeva). Naime, člankom 190. stavkom 2. ZOO određeno je da iznimno od odredbe stavka 1. istog članka tužitelj može preinačiti
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, što u konkretnom slučaju tužitelji nisu mogli učiniti dok nije sačinjen nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, obzirom da i nisu raspolagali potpunim informacijama o vršenim isplatama, kao ni znanju iz financijske struke, radi čega su i u odnosu na postavljenu visinu prvotno i taj zahtjev zatražili prema izrađenom izračunu koji tuženik nije prihvatio. Navedeno je u skladu i sa Zaključkom sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova posl. br. Su-IV-162/2001 od 26. studenog 2021. godine kojim je određeno da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, što je kao što je rečeno primjenjivo i na ovaj slučaj, s obzirom da je riječ o ugovoru o kreditu kojeg je prednik tužitelja sklopio kao potrošač, uz spornu odredbu o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi koja je utvrđena ništetnom iz razloga koji će se u obrazložiti u nastavku ove presude.
17. Tuženik nije u pravu niti kada tvrdi da bi tužbu trebalo odbaciti, a podredno odbiti, smatrajući da je tužba nedovoljno određena. Naime, tužitelji su početnim tužbenim zahtjevom tražili isplatu 8.000,00 kn / 1.061,78 EUR na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatno stopi i 34.000,00 / 4.512,58 EUR na ime ništetne odredbe o valuti pa tužbeni zahtjev nije bio neodređen. Tuženik nije u pravu niti kada osporava aktivnu legitimaciju tužitelja s obrazloženjem da tužitelji nisu stranke spornog ugovora o kreditu, već su nasljednici ugovaratelja, pok. ŽU. Naime, imovinska prava iz ugovora o kreditu koja se odnosi na zahtjev za utvrđenje ništetnosti i isplatu jesu prenosive i nasljedive prirode, pa nema govora o tome da bi bila riječ o strogo osobnim pravima koja bi prestala smrću ŽU i zbog čega bi zahtjev tužitelja iz tih razloga valjalo odbaciti, ili pak odbiti.
18. Brižljivo i savjesno ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu članka 8. ZPP-a, stav je ovoga suda da je tužbeni zahtjev osnovan.
19. Naime, u ovom postupku iz očitovanja stranaka i dostavljenih isprava sud je utvrdio slijedeće:
- uvidom u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102079339 od dana 7. listopada 2004. godine, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su prednik tužitelja AU kao korisnik kredita i tuženica kao davateljica kredita, sklopili Ugovor o kreditu na iznos od 45.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice na dan puštanja kredita u tečaj, i to za kupnju nekretnine kao stambeni kredit građana preko tri godine uz čvrstu valutnu klauzulu, s rokom vraćanja od 240 mjeseci (20 godina) uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu uz valutu CHF,
- u članku 2. Ugovora određeno je da je iznos kredita 45.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice na dan puštanja kredita u tečaj,
- člankom 7. Ugovora o kreditu određena je valutna klauzula pa se tako povrat obveza iz ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunavaju po srednjem tečaju tuženice za CHF na dan odobrenja žiro-računa tuženice, Poslovni broj: XLII P-2341/2019
kao i da je AU kao korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja,
- člankom 8. Ugovora o kreditu određeno je da je kamatna stopa promjenjiva te u trenutku ugovaranja iznosi 4,99 % godišnje, obračunava se primjenom direktne metode, s time što su stranke suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama tuženice,
- člankom 14. Ugovora o kreditu određeno je da AU izjavljuje da mu je tužena banka predočila uvjete kredita i efektivnu kamatnu stopu, da je s njome upoznat i prihvaća je,
- tuženica tijekom postupka nije osporila navode iznesene u samoj tužbi da je jednostranom odlukom s početno ugovorene kamatne stope od 4,99 % podizala kamatnu stopu,
- tuženica ne osporava niti da je bila riječ o, kako se to navodi u Ugovoru o kreditu, promjenjivoj kamatnoj stopi, no drži da je imala pravo izmjene kamatne stope sukladno članku 8. Ugovora o kreditu s kojom se CU potpisom Ugovora suglasio, da su sve izmjene kamatnih stopa bile sačinjene sukladno metodologiji tuženice, pa tuženica drži da se prema tome ne radi o jednostranim aktima tuženice već odluci utemeljenoj na konkretnim poslovnim prilikama,
- tužitelji ne tvrde da tuženica njihovog prednika nije obavještavala o izmjeni kamatnih stopa,
- nadalje, među strankama nije sporno niti da je do promjene visine anuiteta tuženice došlo i uslijed povećanja vrijednosti CHF u odnosu na hrvatsku kunu,
- konačno, među strankama ne bi trebalo biti prijeporno, nakon provedenog dokaznog postupka, niti da je AU Ugovor o kreditu podignuo radi kupnje kuće – vikendice u mjestu Kalje na Žumberku,
- ono što je prijeporno jest pitanje je li AU kredit podignuo u svojstvu potrošača,
- konačno, među strankama nije sporno niti da je sporni Ugovor o kreditu otplaćen dana 12. svibnja 2022. godine.
20. Sporno je između stranaka je li riječ o potrošačkom ugovoru o kreditu, potom jesu li navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kao i pravu izmjene ugovorene kamatne stope, te načinu obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama tuženice, sadržane u predmetnom Ugovoru o kreditu, ništetne i posljedično tome imaju li tužitelji osnovano pravo zahtijevati njihovu ništetnost, kao i isplatu preplaćenih iznosa s osnova valute i ništetne kamate. Sporno je i je li potraživanje tužitelja u zastari, kao i je li prigovor prijeboja tuženice osnovan.
21. Ocjenjujući je li pok. AU imao status potrošača, sud je imao u vidu odredbu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine br. 96/03, dalje ZZP/03) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Pritom valja reći kako su nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije, i za sve nacionalne sudove država članica, obvezujućom sudskom praksom Suda Europske unije.
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
22. Za primjenu propisa kojima je uređena zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi, valjalo je dakle, kao prethodno pitanje utvrditi tužiteljevo svojstvo potrošača odnosno je li predmetni ugovor - potrošački ugovor. Naime, o tom utvrđenju ovisi hoće li se predmetni odnos između parničnih stranaka prosuđivati prema Zakonu o zaštiti potrošača kao jednom (glavnom pravnom izvoru zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredaba - ili odredbama Zakona o obveznim odnosima, budući da je Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24., dalje: Direktiva 93/13), prenesena ne samo u Zakon o zaštiti potrošača (pravila o zaštiti potrošača od nepoštenih ugovornih odredaba sadržana u čl. 81. - 88 ZZP/03, potom u odredbama čl. 96. -106. Zakona o zaštiti potrošača, Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09-dalje ZZP/07 te naposljetku u odredbama čl. 49.- 56. ZZP/14), već djelomično i u odredbe članka 295. i članka 296 ZOO. Međutim, odlučna pitanja kao što su opseg zaštite i rok zastare, drugačije su uređena ukoliko je riječ o potrošačkom ugovoru, a drugačije ukoliko je riječ o ugovoru iz profesionalne djelatnosti stranaka.
23. Sud Europske unije u svojoj interpretativnoj presudi od 3. rujna 2015., Costea, C- 110/14, EU:C:2015:357 protumačio je pojam "potrošač" u smislu članka 2. točka (b) Direktive 93/13. Sud je u obrazloženju presude (točke 15-18 i 21) istaknuo: …„S tim u vezi valja istaknuti da bi se, kao što je to navedeno u desetoj uvodnoj izjavi Direktive 93/13, ujednačeni zakonski propisi u području nepoštenih ugovornih odredaba trebali primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između "prodavatelja robe ili pružatelja usluga" i "potrošača", pri čemu su ti pojmovi definirani u članku 2. točkama (b) i (c) te direktive.
24. U skladu s tim definicijama "potrošač" znači svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima tom direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije. Nadalje, "prodavatelj robe ili pružatelj usluge" znači svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13 nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu. Slijedom toga, navedena direktiva ugovore na koje se primjenjuje određuje ovisno o svojstvu ugovornih stranaka, odnosno ovisno o tome postupaju li one ili ne u okviru svoje profesionalne djelatnosti (presude ĐU i BU, C- 488/11, EU:C:2013:341, t. 20. kao i F, C-537/13, EU:C:2015:14, t. 21.). Taj kriterij u skladu je s idejom na kojoj se temelji sustav zaštite uspostavljen tom direktivom, odnosno da se potrošač u odnosu na prodavatelje robe i pružatelje usluga, a vezano za pitanja koja se odnose kako na mogućnost pregovaranja tako i na razinu informacija, nalazi u podređenom položaju, što dovodi do pristupanja uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj odnosno pružatelj, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj (presude ĐU i BU, C-488/11, EU:C:2013:341, t. 31. kao i Šiba, C-537/13, EU:C:2015:14, t. 22.).
25. Osim toga, nacionalni sud pred kojim se vodi spor o ugovoru koji može ulaziti u područje primjene te direktive dužan je, vodeći računa o svim dokazima, a osobito o odredbama tog ugovora, provjeriti može li se korisnika kredita kvalificirati kao "potrošača" u smislu te direktive (vidjeti per analogiam presudu H, C-497/13, EU:C:2015:357, t. 48.). U tu svrhu nacionalni sud mora voditi računa o svim okolnostima predmetnog slučaja, a osobito o prirodi robe ili usluga koje su predmet
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
ugovora o kojem je riječ, iz kojih se može razabrati za koju se namjenu nabavljaju ta roba ili usluge.
26. Slijedom navedenog tumačenja Suda, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača.
27. Iz provedenih dokaza, napose iskaza svjedoka SU i tužiteljice HU, zeta i kćeri pokojnog ŽU, proizlazi da je sporni kredit prednik tužitelja sklopio s tuženicom kako bi kupio kuću – obiteljsku vikendicu u mjestu Kalje na Žumberku. Tužiteljica HU opisala je da je kuća i kupljena novcima banke te ju je obitelj koristila kao vikendicu, nikada je nije iznajmljivala, a tamo su odlazili na obiteljske odmore, što je potvrdio i svjedok JU. S obzirom da se djelatnici tuženika – ĆU i FUC nisu sjećali konkretnih okolnosti pregovaranja ugovora o kreditu te vodeći računa o tome da je i u samom ugovoru o kreditu navedeno da se radi o stambenom kreditu građana, dakle, da se ne radi o ugovoru s trgovačkom svrhom, da je predmetni ugovor AU zaključio kao fizička osoba, to je imajući u vidu i iskaz svjedoka SU i tužiteljice HU ocijenjeno da se zaista i radi o potrošačkom ugovoru o kreditu.
28. Odredbom članka 81. Zakona zaštiti potrošača („Narodne novine br. 96/03, dalje ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (članak 81. stavak 2. ZZP/03). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (članak 81. stavak 4. ZZP/03). Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (članak 83. ZZP/03). Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (članak 84. ZZP/03). Nadalje odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (članak 87. stavak 2. ZZP/03).
29. Odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, na snazi u vrijeme zasnivanja obveznog odnosa stranaka, u daljnjem tekstu: ZOO), dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja strane
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
valute prema valuti Republike Hrvatske. Slijedom navedene odredbe jasno je da je zakonom dopušteno ugovaranje valutne klauzule u ugovorima o kreditu. Nadalje, iz teksta članka 26. stavka 1. ZOO-a propisana je mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope. Obzirom na prednje, a što je po mišljenju suda i nesporno, između stranaka nema dvojbe da su stranke pa tako i tuženica mogle ugovarati ugovore o kreditu primjenjujući promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, međutim sporno je jesu li te odredbe ugovora ugovorene na zakoniti način, prvenstveno uvažavajući odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju.
30. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženice, kojom se i u odnosu na tuženicu utvrđuje da je u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. travnja 2004. do 6. kolovoza 2007. godine, protivno člancima 81., 82. i 90. („Narodne novine“ br. 96/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama istog Zakona („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama banke i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarala i ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
31. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na tuženicu u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
32. Ugovor kojeg je prednik tužitelja sklopio s tuženicom sklopljen je 7. listopada 2004. što znači da je sklopljen upravo u razdoblju za koje je citiranom
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. 43 Pž-7129/13-4 utvrđeno da je tuženica sklapala ugovore o kreditu sa nepoštenim ugovornim odredbama.
33. Nadalje, presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. 43 Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom revizije tuženice odlučio u spisu broj Rev 2221/2018), potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženicu, i to glede ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., a kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su tuženici potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. Naime, tom odlukom utvrđeno je da je između ostalog i tamo tužena Erste & Steiermärkische bank d.d. od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog tuženica postupila suprotno odredbama članka 81., članka 82. i članka 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) te u razdoblju do 6. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka, pa tako i ovdje tuženice, bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače, odnosno da su tužene banke, pa tako i ovdje tuženica, bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, kao i da su banke pa tako i tuženica, svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.
34. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom članka 118. ZZP/14, a isto je propisano i odredbom članka 126. ZZP („Narodne novine“ br. 19/22) na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.
35. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
36. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku, nasljednici ugovaratelja ŽU su sukladno odredbi čl. 118. ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koja im daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
konkretni, i pokrenuli ovaj postupak kojim zahtijevaju ostvarenje prava koja im pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
37. Prema tome, tvrdnje tuženice o nepostojanju procesne legitimacije tužitelja na vođenje ovog postupka, što ističe tijekom postupka, su u potpunosti promašene.
38. U odnosu na elaboriranje tuženice o tome da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu ništetne, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz razloga što se prema odredbi članka 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Isto tako je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15, 14/19 - ZZP/14) propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U tom slučaju sud je dakle vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj se ta osoba na njih pozivala, a upravo su se na ista tužitelji pozvali u predmetnoj tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je to u konkretnom slučaju.
39. U tom je smislu u ovom stadiju postupka već pravomoćno utvrđeno da su predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, u dijelu kojim je određena njena promjena jednostranom odlukom tuženice kao kreditora, nepoštene odredbe u smislu članka 81. stavka 1. i 2. te članka 82. ZZP/03 važećeg u vrijeme zaključenja ugovora jer se radilo o nerazumljivim odredbama unaprijed formuliranog obrasca ugovora sastavljenog po tuženici o kojima se nije pregovaralo i koje su zato ništetne u smislu članka 87. stavka 1. ZZP/03.
40. Navedeni zaključak nije doveden u sumnju ni provođenjem dokaza u ovom postupku. Naime tuženica nije s uspjehom otklonila prigovore njezinom nepoštenom postupanju koju su utvrđeni u kolektivnoj parnici, odnosno nije dokazala da je prilikom sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu s prednikom tužitelja ŽU od dana 7. listopada 2004. godine, tužitelj s jedne strane imao mogućnost pregovaranja o spornim odredbama ugovora (kamatnoj stopi, njezinoj visini i načinu kako će se ista utvrđivati), odnosno da mu je tuženica dala sve relevantne informacije bitne za donošenje odluke o tome hoće li glavnicu ugovora vezati uz valutu švicarski franak, te hoće li sklopiti ugovor u kojem je kamatna stopa određena kao promjenjiva odlukom tuženice, i jasno mu predočila kriterije na temelju kojih banka donosi odluku o snižavanju ili povećavanju kamatne stope.
41. Naime, svjedokinja FUC iskazala je da klijenti nisu mogli utjecati na visinu i način određivanja kamatne stope, te da su manje korekcije kamate ako su i bile moguće, ovisile o odobrenju i odluci viših razina banke, a ne kreditnih savjetnika, dok stranke nisu upozoravali na mogućnost da tečaj CHF toliko
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
naraste jer i sami nisu imali takve informacije od banke, no klijenti su znali da povrat kredita ovisi o tečaju i da se tečaj može mijenjati. Svjedok ĆU, direktor filijale tuženika u Crikvenici gdje je pokojni AU sklopio ugovor o kreditu, potvrdio je da stranke u vrijeme sklapanja spornog ugovora nisu imale mogućnost pregovaranja o uvjetima ugovora o kreditu, a istaknuo je i da su ugovori o kreditu vezani uz valutu CHF bili popularni jer je kamata na njih bila znatno povoljnija nego na druge kamate.
42. Prema tome, svjedoci ĆU i FUC potvrdili su da je pok. AU s tuženicom mogao pregovarati jedino o iznosu i roku povrata kredita, dok je sve ostale odredbe ugovora formulirala banka koja je sastavljala ugovor, bez mogućnosti da prednik tužitelja utječe na njihov sadržaj. Osim toga, istaknuli su da banka klijente nije upozoravala na opasnost vezanja anuiteta kredita uz vrijednost valute CHF koja u vremenima krize služi nesporno kao valuta utočišta i čiji rast se već tada mogao očekivati, već da se upravo suprotno, kreditni posao vezan uz valutu CHF građanima činio kao najpovoljniji zbog znatno nižih kamata, u odnosu na kreditne poslove u valuti EUR, što je i po ocjeni ovog suda, pok. AU kao i drugi građani, držao relevantnim, jer sam nije bio stručnjak koji se bavi bankarskom djelatnosti. Konačno, svjedokinja FUC je naglasila i da se strankama nisu jasno predočavali razlozi zbog kojih se kamatna stopa može povećati ili sniziti odlukom banke.
43. Ovim okolnostima, koje je sud držao istinitim, obzirom da tuženik nije dokazao suprotno, tužitelji su dokazali da su sve ove informacije bitne za donošenje odluke o tome hoće li njihov prednik AU sklopiti ugovor o kreditu kojim će svoju ratu vezati uz valutu CHF, ostale nepoznate krivnjom tuženice koja ga je suprotno tome, poticala na sklapanje ovog ugovora prikazujući ga kao povoljan i dobar pravni posao. Osim toga, s obzirom da je AU nekretninu kupio radi osiguranja prostora za odmor svoje obitelji, kao vikendicu, a nesporno nije bio ekonomski stručnjak kojem su bile poznate okolnosti vezane uz kretanje vrijednosti valuta i određivanje visine kamatnih stopa u bankarskom poslovanju, jer tuženik to niti ne tvrdi, kao i da se predmetna nekretnina nikada nije iznajmljivala, to su po ocjeni ovoga suda, tužitelji jasno dokazali i status potrošača njihovog prednika, zbog čega su utvrđenja kolektivnog spora primjenjiva i na njega.
44. Činjenica što je tuženica upravo davala ovakva manjkava objašnjenja klijentima, pa tako i predniku tužitelja ŽU, da krediti vezani uz valutu CHF imaju nižu kamatu zbog nižih kamata na štednju, te je preporučivala klijentima ove poslove (kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu, a što tvrde i tužitelji u ovom postupku) kao dobre i sigurne poslove, utjecalo je kod klijenata, pa tako i prednika tužitelja ŽU, na zaključak da je riječ o povoljnom i sigurnom kreditnom poslu. Tuženica nije dokazala da je razina informacija koju je u konkretnom slučaju pružila predniku tužitelja takva da ga je upoznala sa svim rizicima sklapanja ugovora o kreditu, jer se saslušana svjedokinja FUC ovih okolnosti nije sjećala, a teret dokaza ovih okolnosti nalazio se na tuženici, s obzirom na utvrđenja iz kolektivne parnice vođene protiv tuženice. Osim toga, svjedokinja FUC izričito je kazala da se potrošačima nisu davale nikakve posebne informacije vezane uz povećani rizik ugovaranja kredita vezanog uz valutu CHF jer niti djelatnici tuženika te informacije tada nisu imali, a nije govorila niti o tome da bi se klijentima banke predočavali točno određeni razlozi koji mogu dovesti do odluke tuženice da
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
povisi ili snizi kamatnu stopu. Stoga je sud utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojeg je prednik tužitelja sklopio s tuženicom, a odnose se kako na valutnu klauzulu vezanu uz CHF (članak 7. Ugovora), tako i na promjenjivost kamatne stope (članak 8. Ugovora o kreditu), i suglasnost da ugovorne strane mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama tuženice, budući da se o istima nije pojedinačno pregovaralo, nego su one ovisile isključivo o volji jedne ugovorne stranke, i to tuženice kao trgovca. Odredba članka 16. ugovora kojim je određeno da prednik tužitelja potvrđuje da su mu predočeni uvjeti kredita i efektivna kamatna stopa, da je s njom upoznat i prihvaća je, također je protivno mišljenju tuženika bez učinka, iako ništetnost ove odredbe tužitelji izričito ne traže, jer sve ove okolnosti protivno ugovornom utvrđenju, tuženica nije učinila poznatim predniku tužitelja, odnosno nije to učinila na valjani i potpuni način.
45. U ovom postupku tuženica u smislu odredbe članka 81. stavka 4. ZZP/03 nije dokazala da se o spornim ugovornim odredbama - ugovornoj odredbi sadržanoj u članku 7. i članku 8. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na tuženici. Cijeneći sadržaj spornog članka 7. te članka 8. Ugovora o kreditu od 7. listopada 2004. godine kojima je ugovoreno da se povrat obveza iz Ugovora o kreditu računa po srednjem tečaju tuženice za CHF na dan puštanja kredita u tečaj, kao i odredba da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope u skladu s važećim odlukama tuženice, ocjena je ovoga suda da citirane odredbe predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv potrošaču u smislu članka 84. ZZP/03, pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljive ugovorne odredbe to se na takve odredbe, suprotno mišljenju tuženice isticanom tijekom postupka, ne može primijeniti članak 84. ZZP/03 koja propisuje nedopuštenost ocjene pojedinih ugovornih odredbi.
46. Kako su predmetne odredba ugovora jasne i lako uočljive, ali ne i lako razumljive, to je dopušteno ocjenjivati jesu li one poštene ili ne.
47. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano člankom 81. ZZP/03.
48. O odredbama članka 7. i članka 8. Ugovora o kreditu od 7. listopada 2004. godine, kako je to naprijed i izneseno, nije se pojedinačno pregovaralo s time što po ocjeni ovoga suda sporne odredbe predstavljaju uglavke ugovora koji nisu lako razumljivi i suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu prednika tužitelja kao potrošača, posljedično čemu se u smislu naprijed citirane odredbe članka 81. ZZP/03 smatraju nepoštenim.
49. Naime, odredba članka 7. Ugovora o kreditu od 7. listopada 2004. godine nije lako razumljiva kada se ima u vidu da predniku tužitelja ŽU nisu bili jasni parametri koji su utjecali na njegovu odluku o tome da visinu svoje rate kredita veže uz švicarski franak, odnosno očekivani porast te valute, nije mu bilo poznato da Hrvatska narodna banka ne brani tečaj hrvatske valute u kojoj je plaćao kreditne
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
obveze u odnosu na švicarski franak, kao ni druge okolnosti relevantne za zaključenje Ugovora s valutnom klauzulom u CHF.
50. Iako nije sporno da Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF, u samom Ugovoru o kreditu, pa tako ni članku 7. koji uređuje način vraćanja kredita, među kojima i valutnu klauzulu, nisu objašnjeni razlozi, niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te zaštitne klauzule.
51. S druge strane, treba istaknuti i da tuženica obvezu obavještavanja potrošača nije ispunila time što je javnosti prezentirala brošure, kataloge, davala obavijesti klijentima zainteresiranima za poduzimanje kreditnih poslova s tuženicom o značenju valutne klauzule, kretanju tečaja i slično. Naime, člankom 35. ZOO/91, kao i odredbom članka 256. ZOO/05 određeno je da se slanje kataloga, cjenika, tarifa i drugih obavijesti te oglasi dani u tisku, letcima, radijom, televizijom, elektroničkim putem ili na koji drugi način ne smatraju ponudom za sklapanje ugovora, nego samo pozivom da se učini ponuda pod objavljenim uvjetima, ako drukčije ne proizlazi iz takvih izjava volje. Ali će pošiljatelj takvih poziva odgovarati za štetu koju bi pretrpio ponuditelj ako bez osnovanog razloga nije prihvatio njegovu ponudu.
52. Tržišna komunikacija između banke i potrošača kao društvene grupe započela je (u pravilu) kad pojedina banka u nekom od javnih medija koji su dostupni potrošačima odnosno prosječnom potrošaču (radio, televizija, tisak) objavi reklamu svojih raspoloživih ponuda - kojom obavještava javnost koje ugovore o kreditu može ponuditi. Međutim takve informacije na koje se poziva tuženica, potrošačima su davane generalno.
53. Dakle, sve i kad se određeni potrošač koji je uočio određeni oglas obratio banci koja je objavila oglas radi dobivanja informacija o pravnom poslu koji je predmet oglasa ili zatražio ponudu za sklapanje ugovora pod objavljenim uvjetima, odnosno kad banka primi njegovu izjavu, sukladno odredbi članka 30. ZOO/91 odnosno članka 251. ZOO/05, nastaje odnos predugovorne odgovornosti za štetu, a time i pojedinačni, individualni obvezno pravni odnos između potrošača i banke.
54. Od trenutka kad se pojedini potrošač obratio banci nakon što je saznao za mogućnost sklapanja ugovora o kreditu s klauzulom u švicarskim francima, bez obzira kako je saznao (iz oglasa ili od treće osobe, ili je sam već bio sklopio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF), nastaje pojedinačni odnos između potrošača i banke (stav iskazan u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine), a tuženica u ovom postupku nije dokazala da bi predniku tužitelja ŽU dala sve potrebne informacije kako bi on mogao shvatiti rizik povećanja kreditne obveze kojem se izložio prihvaćanjem sklapanja Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom vezanom uz CHF.
55. Naime, i djelatnica tuženice FUC nije iskazala da su klijenti kao što je bio prednik tužitelja u bitnome utjecali na visinu kamatne stope ili način njezinog određivanja u samoj poslovnici, niti se sjećala da bi konkretno pok. AU imao povoljniji tretman u smislu visine kamatne stope ili drugih uvjeta kreditiranja, tj. da su prednik tužitelja AU i tuženica pojedinačno pregovarali o ovim odredbama ugovora o kreditu, a nije se sjećala niti da bi se
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
klijentima, pa tako i predniku tužitelja davala posebna objašnjenja o sadržaju pravnog posla. Svjedok GU potvrdio je pak da su ugovori o kreditu vezani uz valutu CHF za klijente se činili povoljniji jer su imali manje kamate, pa prema tome i manji iznos mjesečne rate od kredita vezanih uz valutu EUR. Stoga, u situaciji kada je predniku tužitelja ŽU ponuđen ugovor o kreditu vezan uz valutu švicarski franak, s nižom mjesečnom ratom i gdje prednik tužitelja nije upozoren na mogućnost da tečaj švicarskog franka poraste za oko 40 %, što se u konačnici dogodilo, ocjena je ovoga suda da odredba o valutnoj klauzuli sadržana u članku 7. Ugovora o kreditu, nije odredba čiji sadržaj i učinke je prednik tužitelja kao prosječni potrošač, mogao lako razumjeti. Što se pak tiče ostalih prigovora tuženice kojima ističe vlastitu zaduženost u CHF (što je irelevantno za ovaj postupak), kao i druge okolnosti kojima tvrdi da je ispunila obvezu obavještavanja, u tom se smislu tuženica upućuje na obrazloženje gore već citirane presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine u kojem su istovjetni prigovori tuženice odbijeni kao neosnovani.
56. Pritom, sama okolnost što je sporni Ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika, također nije relevantna jer sama solemnizacija ne može ugovornu odredbu koja je nerazumljiva prosječnom potrošaču učiniti razumljivom. Bilježnik nije bio u obvezi, niti je imao ovlast pregovarati s prednikom tužitelja o pojedinim odredbama ugovora, pa tako niti o valutnoj klauzuli niti o promjenjivoj kamatnoj stopi. Javni bilježnik je prije ovjere pročitao ugovor strankama, no nije im objašnjavao načine i razloge mijenjanja kamatne stope niti pojašnjavao razloge promjene tečaja i posljedice koje iz toga mogu proizaći. To je upravo bila obveza tuženice prilikom sklapanja predmetnog ugovora.
57. Tuženici valja ukazati i da nije dostatno da su odredbe samo gramatički razumljive, nego i to da ekonomske posljedice odredbi moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka, kao pružatelj usluge, mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u pojedinoj stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena pri sklapanju ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.
58. To proizlazi iz presude Suda Europske unije broj C-26/13 od 30. travnja 2014. godine, u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ, kojom je odlučeno da se članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općim uvjetima poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
toga za njega proizlaze. S druge strane, presude Suda Europske unije na koje upire tuženica, nisu relevantne za donošenje odluke u ovom predmetu.
59. Kako o valuti uz koju će biti vezana kreditna obveza predniku tužitelja nije dana potpuna informacija, jer iz iskaza svjedokinje FUC ne proizlazi da bi se prednik tužitelja AU izričito upozoravao na opasnost izvjesnog rasta vrijednosti švicarskog franka, to je takvim načinom ugovaranja tuženica maksimalno zaštitila svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope, prebacila na prednika tužitelja, grubo narušivši time ugovornu ravnotežu. S druge strane, pisana izjava RU, službenice tuženika koja nije sudjelovala u konkretnom slučaju u pregovaranju prilikom sklapanja konkretnog ugovora o kreditu s prednikom tužitelja, nije uopće relevantna jer imenovana nema nikakvih stvarnih saznanja o upozorenjima koja bi bila dana predniku tužitelja. Tuženici kao instituciji koja se bavi kreditiranjem bila je poznata ili joj je trebala biti poznata izuzetna riskantnost ugovora s valutnom klauzulom CHF, ali je unatoč tome plasirala takve kredite potrošačima, koji su u pregovorima bili u podređenom položaju, bez stvarne mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, a još manje svjesni stvarnog rizika u koji se upuštaju uslijed propusta banke da ih valjano informira o svim potencijalnim scenarijima i rizicima koje primjena takvih odredaba može prouzročiti u odnosu na njihovu mogućnost financiranja mjesečnih anuiteta. Stoga postoji kod tuženice odgovornost koja se očituje u ništetnosti takvih ugovornih odredbi, kako se to tužbenim zahtjevom traži.
60. Na koncu, strankama se još jednom ukazuje i da je u navedenom kolektivnom sporu već odlučeno o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženica, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima, kao što je u konkretnom slučaju tuženica poticala i prednika tužitelja ŽU nudeći mu sporni pravni posao kao siguran i dobar. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, te se informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Tužene banke, među kojima i ovdje tuženica, nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR, pa i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženica nije dokazala. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženica je prema tome, morala dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao i spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji, zbog svih gore iznesenih okolnosti, nije slučaj.
61. S druge strane, niti članak 8. Ugovora o kreditu nije lako razumljiv jer u odnosu, na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
4,99 % ne sadrži bilo kakav kriterij, parametar ili drugi precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi prednik tužitelja kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni niti bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 4,99 %, a o kojima bi prednik tužitelja kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran, već se takvom odredbom ugovora tuženici kao drugoj, jačoj ugovornoj strani, ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a pritom se ne ostavlja mogućnost predniku tužitelja kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe te u sporazumu s tuženicom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća stav tužitelja o tome da njihovom pravnom predniku nitko od djelatnika tuženika nije objasnio rizik mogućeg porasta tečaja i promjenjive kamatne stope u tolikoj mjeri, već mu je upravo suprotno kredit vezan uz valutu CHF i uz promjenjivu kamatnu stopu bio ponuđen kao najpovoljniji.
62. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive, iste su trebala sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope tako da prednik tužitelja kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora može jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Cijeneći sadržaj sporne odredbe članka 8. Ugovora o kreditu isto konkretno nije slučaj jer prednik tužitelja na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije mogao niti je bio u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koja za njega proizlaze ugovaranjem članka 8. Ugovora, obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope. Naprotiv, sve se prepušta isključivo odlukama tuženice kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošače, a koje su u konkretnom slučaju i uslijedile. Tuženici - banci kao jačoj ugovornoj strani, dana je mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija. Naime, tuženica je upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija, jednostrano određivala način i uvjete promjene kamatne stope. Kako prednik tužitelja u formuliranju ovih odredbi nije sudjelovao, niti je imao mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da su odredbe članka 8., ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka i zbog čega su također nedopuštene.
63. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača, konačno utvrđeno je i u postupku što se vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12.
64. Strankama se skreće pozornost i da su jedna od osnovnih načela obveznopravnih odnosa načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz članka 3. ZOO te načelo savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a.
65. Ugovorne odredbe kakve su članak 7. i članak 8. Ugovora o kreditu od 7. listopada 2004. godine, su ugovorne odredbe koje stvaraju neravnotežu u odnosima
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
između stranaka te neravnopravnost sudionika u obveznopravnom odnosu jer daju mogućnost jednoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope, a s druge strane iznos obveza korisnika kredita veže uz stranu valutu čije očekivano kretanje je korisnicima kredita nepoznato. U smislu članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U smislu odredbe članka 82. ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, kao i odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.
66. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu članka 4. ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.
67. Prema članku 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom članka 83. ZZP/03.
68. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe članka 8. među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za njezinu promjenu, u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to sve na štetu prednika tužitelja ŽU kao potrošača, pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZZP-a, jednako kao i ona o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, kako je ranije obrazloženo, nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu od dana 7. listopada 2004. godine.
69. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da odredbe članka 7. Ugovora o kreditu i članka 8. ugovora o kreditu od 7. listopada 2004. godine predstavljaju u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZZP/03, nepoštene ugovorne odredbe, a koje su sukladno članka 87. stavka 1. ZZP ništave.
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
70. Istaknuti prigovor zastare tuženice nije osnovan u dijelu u kojem tužitelji traže utvrđenje ništetnosti, jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO), pri čemu valja istaknuti i kako su tužitelji ovaj postupak pokrenuli 11. lipnja 2019. godine, dakle prije isteka pet godina od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu (13. lipnja 2014. godine u odnosu na kamatu, odnosno 14. lipnja 2018. godine u odnosu na valutu), pa je očito i zahtjev za isplatu na temelju ništetnih odredbi pokrenut unutar zastarnog roka od pet godina i što je u skladu s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. godine.
71. Što se pak tiče primjedbe tuženice da tužitelji ne bi imali legitimaciju na podnošenje ove tužbe iz razloga što je dug plaćen, treba istaknuti kako plaćanje ništave obveze ne utječe na pravo tražiti utvrđenje njezine ništavosti, tim više kada se ima u vidu da prednik tužitelja tada nije imao saznanja o tome da bi odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile ništetne, da je tuženica kroz čitav tijek trajanja ove parnice osporavala tužiteljima, i nakon donošenja pravomoćnih odluka u postupku kolektivne zaštite potrošača, da bi sporne ugovorne odredbe bile ništetne, te posebice vodeći računa o tome da je tuženica raspolagala sredstvima osiguranja kojima je u slučaju neplaćanja obveze od strane prednika tužitelja, mogla bez daljnje privole prednika tužitelja pokrenuti postupak prisilne naplate, odnosno sveobuhvatnu ovrhu gotovo cjelokupne imovine, zbog čega je ekonomski pa i životni interes prednika tužitelja ŽU, bio nastaviti s plaćanjem obveza tuženici, odnosno prijevremeno isplatiti kreditnu obvezu.
72. Sud je već obrazložio da su imovinska prava iz potrošačkih ugovora nasljediva, pa su tužitelji kao nasljednici pok. ŽU aktivno legitimirani na vođenje ove parnice. Što se pak tiče prigovora tuženice koja tvrdi da su treće osobe plaćale dugovanje ŽU, i taj prigovor nije osnovan.
73. Naime, sud je u tijeku postupka saslušao tužiteljicu HU i svjedoka OU. Tužiteljica HU opisala je kako je pok. AU bio njezin otac i preminuo je 2010., pa kako su u to vrijeme njezina sestra VU i brat ČU bili maloljetni, ona i suprug nastavili su plaćati rate kredita, a u tome je sudjelovala i majka FU, pa je očito da je i tuženik propustio s tužiteljima sklopiti Aneks ugovora označivši ih kao kreditne dužnike. No, imajući u vidu da se sredstvima tužiteljice FU i u većoj mjeri tužiteljice HU, majke i kćeri ugovaratelja ŽU, kredit nesumnjivo otplaćivao, a da među tužiteljima ne postoji spor oko toga da svakom od tužitelja kao zakonskim nasljednicima pok. ŽU (a koja činjenica se dokazuje i iskazom stranaka, a ne samo ispravama) pripada po ¼ dijela potraživanja na ime ništetnih odredbi spornog ugovora, to je ocijenjeno da nitko drugi osim tužitelja nije nastavio otplatu ugovora do njegove konačne otplate 2022. godine, i zbog čega su prigovori tuženika i u tom dijelu neosnovani.
74. Da je tuženica postupala nepošteno u navedenom ugovoru zaključuje se i na osnovu Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., čije su odredbe implementirane u nacionalno zakonodavstvo. Sukladno navedenoj Direktivi u slučaju da je određena ugovorna odredba utvrđena kao nepoštena, učinci takvog utvrđenja djeluju unatrag do trenutka sklapanja ugovora kao da takva odredba nikad nije bila ugovorena te ne može imati učinak u odnosu na potrošača i sudsko utvrđenje
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. Time za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju te potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena. Dakle, imajući u vidu navedeno te činjenicu da je pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara prekinuta, a ponovno je počela teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu takve tužbe, jasno je i da je tužba tužitelja dopuštena, kao i podnesena unutar zastarnog roka u odnosu na dio zahtjeva kojim traže isplatu s osnova deklaratornog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti kao i ništetne odredbe o kamati i valuti, te da su prigovori tuženice u tom dijelu neosnovani.
75. Imajući u vidu navedeno, sud je nedvojbenim utvrdio da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojeg je prednik tužitelja AU sklopio s tuženicom, a odnose se kako na valutnu klauzulu vezanu uz CHF, tako i na promjenjivost kamatne stope, jesu ništetne odredbe, budući da se o istima nije pojedinačno pregovaralo već su ovisile isključivo o volji jedne ugovorne stranke, i to tuženice kao trgovca. Slijedom toga, sud je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu ocijenio osnovanim i o istom odlučio kao u točki I izreke ove presude. Na koncu u odnosu na primjedbe tuženice o tome da citirane odredbe ne bi bile ništetne, treba istaknuti kako je prednik tužitelja AU, a kasnije i tužitelji, kredit otplaćivao kroz oko 17 i pol godina, u kojem se vrijednosti valute uz koju je vezan povećala za oko 40 % u prvih nekoliko godina otplate, što je izuzetno visoko povećanje, tim više kada se ima u vidu da je prednik tužitelja kredit trebao otplaćivati 20 godina, pa je prema tome već na samom početku otplate bio suočen sa značajnim povećanjem vrijednosti valute i mjesečnog anuiteta. S druge strane, tuženica je koristila i pravo izmjene kamatne stope, pa je tako već 1. prosinca 2005. godine, dakle godinu dana nakon sklapanja ugovora, povisila kamatnu stopu s početnih 4,99 %, na 5,39 % godišnje, potom na 5,55 % i 5,90 %, da bi je tek u listopadu 2010. godine snizila na 5,65 %, a u svibnju 2011. godine ne 5,35 % i listopadu 2011. na 5,00 %, ali ponovno više od početno ugovorene stope, iako su prednik tužitelja i nakon njegove smrti tužitelji, kroz cijelo vrijeme uredno plaćali kredit, dakle koristila se i ovom ništetnom odredbom kako bi za sebe ugovorila daljnju imovinsku korist. Sniženje kamatne stope od 1. siječnja 2014. godine nije bilo posljedica samostalne odluke tuženice, već primjene zakonskih odredbi, odnosno fiksiranja kamatne stope temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 143/13).
76. Iz nalaza i mišljenja društva Marimar-fin d.o.o. kojem je povjereno vještačenje u ovom postupku, proizlazi da je po predmetnom Ugovoru o kreditu zbog povećanja kamatne stope u odnosu na stopu koja je početno ugovorena nastala razlika od 944,42 EUR na štetu prednika tužitelja ŽU i tužitelja. S druge strane, vještak je u nalazu i mišljenju prikazao i promjene tečaja CHF tijekom trajanja kredita s početnih 4,998 kn za 1 CHF u vrijeme ugovaranja, izračunavši razliku koja je nastala na štetu tužitelja zbog rasta tečaja CHF nastalu za razdoblje od 30. studenog 2004. do 12. svibnja 2022. kada je kredit konačno otplaćen od 5.510,17 EUR. Vještak je izračunao i razliku nastalu u korist prednika tužitelja ŽU i tužitelja s osnova potplaćenosti i povlaštenih anuiteta, u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, utvrdivši iznos od 845,45 EUR, odnosno zbir pozitivnih i negativnih razlika s osnova valute od 4.664,72 EUR. Također, istaknuo je da su tužitelji zbog fiksiranja kamatne stope na 3,23 % godišnje, plaćali i manje iznose kamata od početno
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
ugovorenih, i to u iznosu od 1.509,82 EUR, utvrdivši zbir tako nastale razlike na ime kamata u korist tuženika od 565,40 EUR.
77. Imajući u vidu presude na koje su se tužitelji pozvali u tužbi, trgovačko društvo Marimar-fin d.o.o., pravilno je i sukladno zadatku suda izvršilo obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer su se nedvojbeno povećali i kamatna stopa prema odluci tuženice i tečaj CHF u odnosu na kunu. Stoga sud u cijelosti prihvaća nalaz stručnim i objektivnim, a glede kojeg je i tuženica navela da nema primjedbi na dio što se odnosi na matematički izračun. Dakle, sud utvrđuje da su prednik tužitelja i tužitelji otplaćujući kredit prema ništetnoj odredbi ugovora o kamatnoj stopi uplatili više 944,42 EUR, a na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli 5.510,17 EUR koji iznos je u nalazu specificiran po mjesecima u kunskoj i eurskoj protuvrijednosti, te su temeljem istog tužitelji i postavili konačni tužbeni zahtjev. Pri tome se ističe da je obveza zbog ništetnih ugovornih odredbi izračunata prema tečaju CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, a iznosio je 4,998 kn i koji je predniku tužitelja jedino bio poznat, te je činjenica da je prednik tužitelja od dana isplate kredita do dana prijevremene otplate zbog ništetnih ugovornih odredbi preplatio gore navedene iznose.
78. Činjenica jest da su prednik tužitelja AU i tužitelji tijekom trajanja ugovornog odnosa plaćali i niže anuitete i to 845,45 EUR za vrijeme kada se primjenjivao niži tečaj CHF u odnosu na početno ugovoreni, pri čemu je tuženica u odgovoru na tužbu istaknula prigovor prijeboja. Također, nesporno je i da su tužitelji zbog primjene Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 143/13) kojim je fiksirana kamatna stopa na 3,23 % godišnje plaćali manji iznos kamata od početno ugovorenih 4,99 % godišnje, na koji način bi nastala razlika u korist tuženika u iznosu od 1.509,82 EUR, a u kojem dijelu tuženica također ističe prigovor radi prijeboja.
79. Međutim, prigovor radi prijeboja tuženice nije osnovan.
80. Naime, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog, pok. AU, a ni tužitelji, nisu primili niti stekli bez osnove ništa, jer je čitavu uplatu primila tuženica na temelju svog izračuna kojeg je sama izvršila, računajući da je riječ o ugovornim odredbama koje joj idu u korist, pa ni ne postoji obveza tužitelja kao sljednika ŽU, za vraćanjem nečega što njihov prednik nije primio. Zato ne postoji niti tražbina tuženice po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženica je svjesno prešutila i zatajila predniku tužitelja okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli na tuženici. U tom smislu ne bi opstojala mogućnost niti ovaj iznos uračunavati kao iznos naknade štete, s time što treba naglasiti da je prednik tužitelja uplate vršio prema obračunu i u iznosima koje je izračunavala upravo tuženica. Navedeno nije stvar niti primijenjene metode vještačenja, obzirom da se eventualno manji iznosi koje bi prednik tužitelja platio, ne mogu podvesti pod zadaću vještaka. Konačno, treba naglasiti da je tuženica sama izračunavala iznos svakog mjesečnog anuiteta, svjesno pristavši na možebitno neznatno i manji iznos tečajne vrijednosti kuna prema CHF, no uz znanje da će tečaj CHF izvjesno rasti, što su sve informacije koje je zatajila predniku tužitelja, kao i ostalim potrošačima koje su s tuženicom sklapale ugovore o kreditu gdje su visinu svoje obveze vezali uz vrijednost valute CHF, vjerujući da im tuženica daje istinite i potpune informacije kada o tim kreditnim poslovima govori kao dobrim, sigurnim i povoljnim, kako je uostalom utvrđeno i u parnici što se vodila radi zaštite kolektivnih interesa
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
potrošača. Stoga se tuženica ne može sada s uspjehom pozivati da su obračuni koje je sama sačinila, računajući na profit koji će izvjesno ostvariti zbog ogromne promjene tečaja koja slijedi, bili pogrešni, kada ih je sama izradila i prezentirala predniku tužitelja kao valjane. Navedeno bi bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja određenom u članku 4. ZOO, kao i zabrani zlouporabe prava iz članka 6. ZOO, koje tuženica kao profesionalna sudionica obveznog odnosa s prednikom tužitelja kao potrošačem, tim više mora poštivati. Osim toga, i odredba članka 323. stavka 2. ZOO-a koja propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora (jednako i Županijski sud u Varaždinu u odluci posl. br. Gž-391/2021 od 14. srpnja 2021. godine). Stoga je prigovor prijeboja tuženice s osnova niže plaćenih anuiteta tj. razlika u tečaju, odbijen kao neosnovan.
81. Nije osnovan niti prigovor radi prijeboja tuženice na ime manje plaćenih iznosa s osnova kamate u iznosu od 1.509,82 EUR, tj. 377,46 EUR prema svakom od tuženika. Ovo iz razloga što je smanjenje kamate bilo posljedica prisilne odredbe zakona, pa tuženica ne može tražiti ovaj iznos od tužitelja. Do propisivanje maksimalne kamatne stope na kredite vezane uz valutu CHF došlo je upravo zbog nepoštenog postupanja banaka koje su, kao što je to činila i tuženica, koristile se odredbom o pravu na jednostrano povećanje kamatne stope vlastitim odlukama i bez konzultacije s potrošačima, kako bi povisivale kamatnu stopu, To je u konačnici činila i tuženica koja je sa početno ugovorenih 4,99 % godišnje, povisila kamatnu stopu tijekom trajanja ugovornog odnosa na sve do 5,90 % godišnje, dakle za više od 18 %, što je sve praćeno s rastom vrijednosti valute CHF prema hrvatskoj kuni dovelo do povećanja anuiteta prednika tužitelja za oko 30 %. Dakle, postupanje tuženice je očito nesavjesno, pa tuženica ne može pozivanjem na kogentne odredbe o fiksiranju kamatne stope tvrditi da je oštećena, odnosno da su iz tog razloga na njezinu štetu nastale negativne razlike i uslijed od zakonodavca propisanog obveznog snižavanja kamatne stope. Iz navedenih je razloga i ovaj prigovor radi prijeboja tuženice neosnovan. Pritom, tužitelji nisu u pravu kada drže da prigovor radi prijeboja nije dovoljno određen, jer je tuženica istaknula točno određene prigovore, no koji su odbijeni iz gore opisanih razloga.
82. Tuženica je u prethodnom tijeku postupka istaknula i prigovor radi prijeboja tvrdeći da kredit nije u cijelosti otplaćen i to u iznosu od 42.000,00 kn / 5.574,36 EUR. Međutim, provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je da je kredit u cijelosti otplaćen i to 12. svibnja 2022. godine. Tuženica nije izričito odustala od ovog prigovora radi prijeboja, pa ga je sud stoga odbio kao neosnovan odlukom iz točke X izreke.
83. Osim toga, u odnosu na tužbeni zahtjev istaknut u podnesku tužitelja od 11. lipnja 2024. godine, treba naglasiti da jednako kao i osnovni, niti taj tužbeni zahtjev nije zastario. Kao što je već rečeno, tužitelji su tužbu podnijeli prije isteka zastarnog roka od pet godina računajući od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu, dok u odnosu na tužbeni zahtjev istaknut u podnesku od 11. lipnja 2024. godine treba istaknuti kako je do izmjene tužbenog zahtjeva u dijelu zahtjeva za isplatu na ime ništetne odredbe o valuti i kamati došlo ponajprije zbog potrebe provođenja financijskog vještačenja, a osim toga imalo se u vidu da su tužitelji fizičke osobe, dok
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
se na strani tuženika nalazi banka – dakle financijska ustanova koja raspolaže znanjem potrebnim za ocjenu osnovanosti i visine potraživanja tužitelja, koja je unatoč utvrđenjima kolektivne presude, u čitavom ovom postupku osporavala osnovanost zahtjeva tužitelja, kao i zahtjev za isplatu s ovog osnova, čime je pridonijela dužem trajanju parnice. Tužitelji su pak tek provođenjem financijskog vještačenja postali svjesni svih (iako manjih) aspekata nastale štete i njezinog opsega za čije utvrđenje je bilo potrebno provođenje vještačenja po stalnom sudskom vještaku financijske struke, upravo iz razloga jer je tuženica osporavala valjanost obračuna kojeg je tužiteljica provela prije podnošenja tužbe. Tužitelji u trenutku podnošenja tužbe nisu mogli imati saznanja o svim ovim okolnostima, pri čemu se tuženici ukazuje da su tužitelji u tužbi detaljno opisali sve razloge zbog kojih drže da imaju opravdan zahtjev za isplatu, pa tuženica provođenjem financijskog vještačenja nije suočena sa bitno drugačijim ili novim činjenicama koji bi utjecali na identitet tužbenog zahtjeva. Jednako pravno shvaćanje zauzeo je i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske (posl. br. Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024. godine), a protivno shvaćanje bilo bi protivno načelu savjesnosti i poštenja, kao i načelima zaštite potrošača utvrđenim u pravnoj stečevini Europske unije.
84. Slijedom svega navedenog osnovan je tužbeni zahtjev odnoseći se na isplatu s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, temeljem kojih je tuženica od prednika tužitelja naplatila više od onoga što je stvarno mogla, i to u iznosu od 236,10 EUR od svakog od tužitelja na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i po 1.377,54 EUR od svakog od tužitelja na ime valutne klauzule, pri čemu su svi iznosi navedeni u ovoj presudi izračunati sukladno fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR. Tužiteljima naime, pripada po ¼ tog iznosa, uvećano za zatezne kamate, sve s obzirom da su tužitelji upravo u tom omjeru zakonski nasljednici pok. ŽU. Tužbeni zahtjev za isplatu se prema tome, ukazao osnovanim te je o istom temeljem odredbe članka 323. stavka 1. u vezi odredbi članka 1111. i 1115. ZOO-a, odlučeno kao u točki I do IX izreke presude, uz dosudu tužiteljima zatezne kamate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, tekuće od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa. Naime, u konkretnom slučaju tuženica je nepoštena stjecateljica i kao takva je na primljeni iznos stečen bez osnove dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a), jer je obzirom na odredbu članka 87. ZZP/03, već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogla znati da su navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i posljedično tome ništetne te da joj sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbi bude primila ne pripada.
85. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 1. u vezi članka 155. ZPP i čini trošak tužitelja potreban radi vođenja postupka.
86. Tužitelji su kao opravdan imali trošak sastava tužbe od traženih 260,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 40 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 138/23 i 107/25, u daljnjem tekstu: Tarifa), koja za ovu vrijednost predmeta spora predviđa nagradu od 100 bodova pri čemu je vrijednost svakog boda 2,00 EUR, uz primijenjeno uvećanje od 30 % tj. daljnjih 60 bodova na ime zastupanja četiri stranke. Opravdan je i zahtjev za naknadu troška sastava obrazloženih podneska od 27. listopada 2023., 17. svibnja 2024. i 11. lipnja 2024., kojim se tužitelji očituju na prigovore tuženika, na nalaz i mišljenje vještaka te postavljaju konačni tužbeni zahtjev, u iznosu od po 260,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1 i Tbr. 40 Tarife).
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
Za podnesak od 27. lipnja 2023. kojim dostavljaju dodatnu dokumentaciju tužiteljima pripada 65,00 EUR jer se radi o podnesku iz Tbr. 8/4 u vezi Tbr. 8/1, Tbr. 7/1 i Tbr. 40 Tarife, a nagrada za sastav podneska od 19. kolovoza 2023. kojim iznova dostavljaju isprave u elektroničkom obliku im ne pripada. Osnovan je zahtjev tužitelja za naknadom iznosa od po 260,00 EUR za zastupanje profesionalnog punomoćnika na ročištima održanim 25. rujna 2023., 24. listopada 2023., 27. svibnja 2024. i 20 travnja 2026. (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife), dok im za zastupanje odvjetnika na ročištima na kojima se raspravljalo jedino o procesnim pitanjima 21. kolovoza 2023. i 11. prosinca 2025. pripada po 130,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/2 u vezi Tbr. 7/1 i Tbr. 40 Tarife). Dana 22. srpnja 2024. ročište u ovom predmetu nije održano, a tužitelji su dvaput tražili nagradu za zastupanje dana 21. kolovoza 2023., pa zahtjev u tom dijelu nije osnovan, jednako kao ni trošak zastupanja na objavi presude. Tužiteljima bi tako s osnova odvjetničkog zastupanja pripadalo 2.405,00 EUR. Osim toga, pripadalo bi im traženih 400,00 EUR naknade troškova provedenog financijskog vještačenja te 79,63 EUR vještačenja provedenog prije podnošenja tužbe što je bilo nužno učiniti radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva (račun na listu 459 spisa).
87. Tužiteljima je tako sveukupno dosuđeno upravo 2.884,63 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.
88. Slijedom izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci, 24. travnja 2026.
S u t k i n j a:
Martina Maršić Lukić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Poslovni broj: XLII P-2341/2019
